PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
26. veljače 2019.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 13. UFEU‑a – Dobrobit životinja – Uredba (EZ) br. 1099/2009 – Zaštita životinja u trenutku usmrćivanja – Posebne metode klanja koje propisuju religijski obredi – Uredba (EZ) br. 834/2007 – Članak 3. i članak 14. stavak 1. točka (b) podtočka viii. – Spojivost s ekološkom proizvodnjom – Uredba (EZ) br. 889/2008 – Članak 57. prvi stavak – Znak ekološke proizvodnje Europske unije”
U predmetu C‑497/17,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour administrative d’appel de Versailles (Žalbeni upravni sud u Versaillesu, Francuska), odlukom od 6. srpnja 2017., koju je Sud zaprimio 10. srpnja 2017., u postupku
Œuvre d’assistance aux bêtes d’abattoirs (OABA)
protiv
Ministre de l’Agriculture et de l’Alimentation,
Bionoor SARL,
Ecocert France SAS,
Institut national de l’origine et de la qualité (INAO),
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, R. Silva de Lapuerta, potpredsjednica, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev, F. Biltgen, K. Jürimäe i C. Lycourgos, predsjednici vijeća, J. Malenovský, E. Levits, L. Bay Larsen, D. Šváby (izvjestitelj), C. Vajda i S. Rodin, suci,
nezavisni odvjetnik: N. Wahl,
tajnik: V. Giacobbo‑Peyronnel, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 19. lipnja 2018.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Œuvre d’assistance aux bêtes d’abattoirs (OABA), A. Monod, avocat,
– za Bionoor SARL, N. Gardères, avocat,
– za Ecocert Francuska SAS, D. de Laforcade, avocat,
– za francusku vladu, D. Colas, S. Horrenberger i E. de Moustier, u svojstvu agenata,
– za vladu Helenske Republike, G. Kanellopoulos i A. Vasilopoulou, u svojstvu agenata,
– za norvešku vladu, A. Dalheim Jacobsen, T. Bjerre Leming i D. Sørlie Lund, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, A. Bouquet, A. Lewis i B. Eggers, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 20. rujna 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 13. UFEU‑a, Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL 2007., L 189, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 139.), Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe br. 834/2007 (SL 2008., L 250, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 173.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 271/2010 od 24. ožujka 2010. (SL 2010., L 84, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 88.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 889/2008), kao i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL 2009., L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 223. i ispravak SL 2016., L 286, str. 84.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između udruge Œuvre d’Assistance aux bêtes d’Abattoirs (Udruga za pomoć životinjama u klaonicama, u daljnjem tekstu: udruga OABA) i ministre de l’Agriculture et de l’Alimentation (ministar poljoprivrede i hrane, u daljnjem tekstu: ministar poljoprivrede), s jedne strane, i društava Bionoor SARL i Ecocert France SAS (u daljnjem tekstu: Ecocert) i Institut national de l’origine et de la qualité (Nacionalni institut za podrijetlo i kvalitetu, u daljnjem tekstu: INAO), s druge strane, u pogledu zahtjeva udruge OABA da se zabrani oglašavanje i stavljanje na tržište proizvoda od goveđeg mesa pod žigom „Tendre France”, certificiranih kao „halal” i označenih kao „ekološki uzgoj”.
Pravni okvir
Pravo Unije
Uredba br. 834/2007
3 Uvodne izjave 1. i 3. Uredbe br. 834/2007 glase:
„(1) Ekološka je proizvodnja sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane koji ujedinjuje najbolju praksu zaštite okoliša, visoku razinu biološke raznolikosti, očuvanje prirodnih resursa, primjenu visokih standarda za dobrobit životinja i proizvodne metode koje su prikladne s obzirom na to da neki potrošači prednost daju proizvodima proizvedenim uz primjenu prirodnih tvari i procesa. Prema tome, ekološka proizvodnja u društvu ima dvostruku ulogu, pri čemu s jedne strane opskrbljuje specifično tržište odgovarajući na potražnju potrošača za ekološkim proizvodima, a s druge strane osigurava javna dobra koja doprinose zaštiti okoliša i dobrobiti životinja, kao i ruralnom razvoju.
[…]
(3) Pravni okvir [Unije] unutar kojeg se uređuje sektor ekološke proizvodnje trebao bi imati za cilj osiguranje poštenog tržišnog natjecanja i pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta ekoloških proizvoda te održavanje i opravdavanje povjerenja potrošača u proizvode koji su označeni kao ekološki. Nadalje bi trebao imati za cilj osiguravanje uvjeta u kojima se ovaj sektor može dalje razvijati u skladu s promjenama u proizvodnji i na tržištu.”
4 Članak 1. te uredbe, naslovljen „Cilj i područje primjene”, propisuje:
„1. Ova Uredba sadrži osnove održivog razvoja ekološke proizvodnje i istodobno osigurava djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, jamči pošteno tržišno natjecanje, osigurava povjerenje potrošača i štiti njihove interese.
U njoj su postavljeni zajednički ciljevi i načela koji čine temelj za niz pravila utvrđenih ovom Uredbom s obzirom na:
(a) sve faze proizvodnje, pripreme i distribucije ekoloških proizvoda i njihovu kontrolu;
(b) upotrebu oznaka koje kod označivanja i oglašavanja upućuju na ekološku proizvodnju.
[…]
3. Ova se Uredba primjenjuje na sve subjekte koji u bilo kojoj fazi proizvodnje, pripreme i distribucije sudjeluju u aktivnostima vezanim uz proizvode navedene u stavku 2.
[…]
4. Ova se Uredba primjenjuje ne dovodeći u pitanje druge propise [prava Unije] ili nacionalne propise koji su u skladu sa zakonodavstvom [Unije] koje se odnosi na proizvode navedene u ovom članku, kao što su propisi kojima se uređuju proizvodnja, priprema, prodaja, označivanje i kontrola, uključujući i zakonodavstvo o prehrambenim proizvodima te prehrani životinja.”
5 Članak 2. navedene uredbe, naslovljen „Definicije”, predviđa:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) ‚ekološka proizvodnja’ znači primjena proizvodnih metoda koje su u skladu s pravilima utvrđenim ovom Uredbom u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije;
(b) ‚faze proizvodnje, pripreme i distribucije’ znači svaka faza od, uključujući, primarne proizvodnje ekološkog proizvoda do, uključujući, njegovog skladištenja, prerade, prijevoza, prodaje ili isporuke krajnjem potrošaču i, prema potrebi, označivanja, promidžbe, uvoza, izvoza i podugovaranja;
[…]
(i) ‚priprema’ znači postupci konzerviranja i/ili prerade ekoloških proizvoda, uključujući klanje i rasijecanje kada su u pitanju proizvodi od životinja, kao i pakiranje, označivanje i/ili izmjena oznaka koje se odnose na metode ekološke proizvodnje;
[…]”
6 Članak 3. te uredbe ciljeve ekološke proizvodnje navodi kako slijedi:
„Opći ciljevi ekološke proizvodnje su sljedeći:
(a) uspostaviti održivi sustav upravljanja poljoprivredom koji:
[…]
iv. poštuje visoke standarde o dobrobiti životinja i prije svega zadovoljava etološke potrebe životinja ovisno o vrsti kojoj pripadaju;
[…]
(c) težiti proizvodnji niza različitih vrsta prehrambenih i drugih poljoprivrednih proizvoda koji su u skladu s potražnjom potrošača za proizvodima proizvedenim primjenom postupaka koji nisu štetni za okoliš, zdravlje ljudi te zdravlje bilja, odnosno zdravlje i dobrobit životinja.”
7 Članak 5. Uredbe br. 834/2007, naslovljen „Posebna načela koja se primjenjuju na uzgoj”, u točki (h) navodi da se ekološki uzgoj temelji na posebnom načelu koje se odnosi na „skrb za visoku razinu dobrobiti životinja uz poštovanje potreba životinja s obzirom na vrstu kojoj pripadaju”.
8 Članak 14. te uredbe, koji se odnosi na „[p]ravila stočarske proizvodnje”, u stavku 1. propisuje:
„Osim općih pravila proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima iz članka 11. za stočarsku proizvodnju primjenjuju se sljedeća pravila:
[…]
(b) s obzirom na uzgojnu praksu i uvjete držanja:
[…]
viii. svako trpljenje, uključujući sakaćenje, svodi se na minimum tijekom cijelog života životinje, uključujući i vrijeme klanja;
[…]”
9 Članak 25. te uredbe, naslovljen „Logotipi ekološke proizvodnje”, predviđa:
„1. Logotip [Europske unije] za ekološku proizvodnju može se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju proizvoda koji udovoljavaju zahtjevima utvrđenim ovom Uredbom.
Logotip [Europske unije za ekološku proizvodnju] ne smije se koristiti za proizvode i hranu koji su proizvedeni u prijelaznom razdoblju iz članka 23. stavka 4. točkama (b) i (c).
2. Nacionalni i privatni logotipi mogu se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju proizvoda koji udovoljavaju zahtjevima određenim prema ovoj Uredbi.
3. Posebne kriterije za prezentiranje, sadržaj, veličinu i oblik logotipa [Europske unije za ekološku proizvodnju] Komisija utvrđuje u skladu s postupkom iz članka 37. stavka 2.”
Uredba br. 889/2008
10 Uvodna izjava 10. Uredbe br. 889/2008 navodi da je jedan od prioriteta ekološkog uzgoja „visoka razina dobrobiti životinja”.
11 Članak 57. te uredbe, naslovljen „Ekološki znak EU‑a”, propisuje:
„U skladu s člankom 25. stavkom 3. Uredbe [br. 834/2007], znak ekološke proizvodnje Europske unije (dalje u tekstu ‚Ekološki znak EU‑a’) predstavlja se prema modelu iz Priloga XI. dijela A ove Uredbe.
Ekološki znak EU‑a koristi se samo ako je dotični proizvod proizveden u skladu sa zahtjevima Uredbe [br. 2092/91] i njezinim provedbenim pravilima ili Uredbom [br. 834/2007] i u skladu sa zahtjevima ove Uredbe.”
Uredba br. 1099/2009
12 Uvodne izjave 2., 4., 18., 20., 24. i 43. Uredbe br. 1099/2009 navode:
„(2) Usmrćivanje životinja može izazvati bol, nelagodu, strah ili druge oblike patnje životinja čak i pod najpovoljnijim tehničkim uvjetima. Određene operacije koje se odnose na usmrćivanje mogu biti stresne, a bilo koja tehnika omamljivanja ima stanovite nedostatke. Subjekti u poslovanju ili bilo koja osoba uključena u usmrćivanje životinja trebala bi poduzeti nužne mjere kako bi izbjegle bol i umanjile nelagodu i patnju životinja tijekom postupka klanja ili usmrćivanja, uzimajući u obzir najbolju praksu u tom području te metode koje su na temelju ove Uredbe dopuštene. Stoga bi se bol, nelagoda ili patnja trebali smatrati izbježivima kada subjekti u poslovanju ili bilo koja osoba uključena u usmrćivanje životinja krše jedan od zahtjeva ove Uredbe ili koriste dopuštenu praksu ne obazirući se na posljednja dostignuća, na taj način izazivajući bol, nelagodu ili patnju po životinje nemarom ili zlonamjerom.
[…]
(4) Dobrobit životinja je vrijednost [Unije] koja je ugrađena u Protokol (br. 33) o zaštiti i dobrobiti životinja priložen Ugovoru o [EZ‑u] […]. Zaštita životinja u trenutku klanja ili usmrćivanja predmet je javne brige koji utječe na stav potrošača prema poljoprivrednim proizvodima. Nadalje, poboljšanje zaštite životinja u vrijeme klanja doprinosi većoj kvaliteti mesa i neizravno ima pozitivan utjecaj na sigurnost na radu u klaonicama.
[…]
(18) Odstupanje od omamljivanja u slučaju religijskog klanja koje se odvija u klaonicama odobreno je Direktivom [Vijeća] 93/119/EZ [od 22. prosinca 1993. o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju (SL 1993., L 340, str. 21.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 69., str. 16.)]. S obzirom da su odredbe [prava Unije] primjenjive na religijsko klanje na različite načine prenesene u lokalno zakonodavstvo, ovisno o nacionalnom kontekstu, i uzimajući u obzir da nacionalna pravila u obzir uzimaju dimenzije koje nadilaze svrhe ove Uredbe, važno je zadržati odstupanje od omamljivanja životinja prije klanja, ostavljajući, međutim, određenu razinu supsidijarnosti za svaku državu članicu. Zbog toga ova Uredba poštuje slobodu vjeroispovijesti i pravo na izražavanje religije ili vjere u pogledu bogoštovlja, podučavanja, prakticiranja i obreda, kako se brižljivo čuva člankom 10. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.
[…]
(20) Mnogi su postupci usmrćivanja za životinje bolni. Omamljivanje je stoga nužno kako bi potaknulo umanjivanje svijesti i osjetljivosti prije ili u isto vrijeme kada se životinje usmrćuju. Mjerenje umanjivanja svijesti i osjetljivosti životinje je složeno i potrebno ga je izvoditi znanstveno odobrenim postupcima. Sustavno bi se praćenje putem pokazatelja međutim trebalo provoditi radi procjene učinkovitosti postupka pod praktičnim uvjetima.
[…]
(24) Ovisno o tome kako se koriste tijekom procesa klanja ili usmrćivanja, neki postupci omamljivanja mogu dovesti do smrti istodobno izbjegavajući bol i minimizirajući nelagodu ili patnju životinje. Drugi postupci omamljivanja ne moraju voditi u smrt i životinje mogu povratiti svijest ili osjetljivost tijekom kasnijih bolnih postupaka. Takvi bi postupci stoga trebali biti dopunjeni drugim tehnikama koje vode u sigurnu smrt prije oporavljanja životinja. Stoga je ključno potanko navesti koji bi se postupci omamljivanja trebali dopuniti postupkom usmrćivanja.
[…]
(43) Klanje bez omamljivanja zahtijeva precizan rez preko grla oštrim nožem kako bi se patnja svela na najmanju moguću mjeru. Nadalje, životinje koje nisu mehanički sputane nakon reza vjerojatnije će sporije iskrvarivati i stoga će im se produžiti nepotrebna patnja. Goveda, ovce i koze su najuobičajenije vrste životinja koje se kolju ovim postupkom. Stoga bi preživači koji se kolju bez omamljivanja trebali biti individualno i mehanički sputani.”
13 U skladu s člankom 2. Uredbe br. 1099/2009, naslovljenim „Definicije”:
„U smislu ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(f) ‚omamljivanje’ znači bilo koji namjerno potaknuti proces koji dovodi do gubitka svijesti i osjetljivosti bez boli, uključujući bilo koji postupak koji rezultira trenutačnom smrću;
(g) ‚religijski obred’ znači niz postupaka koji se odnose na klanje životinja, a propisani su religijom;
[…]”
14 Članak 3. te uredbe, naslovljen „Opći zahtjevi za usmrćivanje i povezane postupke”, u stavku 1. propisuje:
„Životinje moraju biti pošteđene svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja ili povezanih postupaka.”
15 Člankom 4. Uredbe br. 1099/2009, koji se odnosi na „[m]etode omamljivanja”, predviđa se:
„1. Životinje se smije usmrtiti samo nakon omamljivanja u skladu s metodama i posebnim zahtjevima povezanim s primjenom tih postupaka određenima u Prilogu I. Gubitak svijesti i osjetljivosti mora se održavati do smrti životinje.
Postupci iz Priloga I. koji za posljedicu nemaju trenutačnu smrt (dalje u tekstu ‚obično omamljivanje’) što je prije moguće prelaze u postupak koji osigurava smrt, poput iskrvarivanja, razaranja srži, usmrćivanja električnom strujom ili produljenog uskraćivanja kisika.
[…]
4. U slučaju da su životinje podvrgnute posebnim metodama klanja koje propisuju religijski obredi, zahtjevi stavka 1. ne primjenjuju se pod uvjetom da se klanje odvija u klaonici.”
Francusko pravo
16 Članak L. 641‑13 Code rural et de la pêche maritime (Zakonik o poljoprivredi i morskom ribarstvu), u verziji primjenjivoj na glavni postupak, propisuje:
„Oznakom ‚ekološki uzgoj’ mogu se označiti poljoprivredni proizvodi, prerađeni ili neprerađeni, koji ispunjavaju zahtjeve propisa [Unije] u vezi s ekološkom proizvodnjom i označivanjem ekoloških proizvoda ili, prema potrebi, pretpostavke definirane tehničkim specifikacijama proizvoda propisanima uredbama nadležnih ministara na prijedlog [INAO‑a].”
Glavni postupak i prethodno pitanje
17 Udruga OABA 24. rujna 2012. ministru poljoprivrede uputila je zahtjev da se okonča oglašavanje i stavljanje na tržište goveđih kosanih odrezaka pod žigom „Tendre France”, certificiranih kao „halal” i s oznakom „ekološki uzgoj”, predviđenom člankom L. 641‑13 Zakonika o poljoprivredi i morskom ribarstvu, koju je izdao Ecocert, privatnopravno tijelo za ovjeravanje koje djeluje za račun INAO‑a i pod njegovim nadzorom. Istog je dana od potonjeg zatražila da zabrani uporabu te oznake kad je riječ o goveđem mesu od životinja zaklanih bez prethodnog omamljivanja.
18 Nakon što su ti zahtjevi prešutno odbijeni, udruga OABA je tužbom od 23. siječnja 2013. pokrenula postupak za poništenje zbog prekoračenja ovlasti pred Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska).
19 Presudom od 20. listopada 2014. Conseil d’État (Državno vijeće) je, među ostalim, presudio, s jedne strane, što se tiče zahtjeva udruge OABA za poništenje prešutnog odbijanja ministra poljoprivrede i INAO‑a da se zabrani uporaba oznake „ekološki uzgoj” za proizvode od goveđeg mesa od životinja zaklanih bez prethodnog omamljivanja, da je pravo Unije taksativno utvrdilo pravila o ekološkoj proizvodnji goveda, bez upućivanja na donošenje provedbenih akata u državama članicama i bez potrebe za tim aktima radi njegove pune djelotvornosti. Prema tome, francusko regulatorno tijelo nije ovlašteno za donošenje nacionalnih odredaba koje ponavljaju, pojašnjavaju ili dopunjuju pravo Unije. Conseil d’État (Državno vijeće) je posljedično odbio zahtjeve udruge OABA.
20 S druge strane, Conseil d’État (Državno vijeće) je smatrao da se zahtjev te udruge za poništenje prešutnog odbijanja Ecocerta da na temelju Uredbe br. 834/2007 poduzme mjere radi okončanja oglašavanja i stavljanja na tržište proizvoda pod žigom „Tendre France”, certificiranih kao „halal” i s oznakom „ekološki uzgoj”, ne može uputiti njemu kao prvoj i zadnjoj instanci. Posljedično, taj je dio predmeta dodijelio Tribunalu administratif de Montreuil (Upravni sud u Montreuilu, Francuska).
21 Presudom od 21. siječnja 2016. Tribunal administratif de Montreuil (Upravni sud u Montreuilu) odbio je taj zahtjev.
22 Udruga OABA podnijela je žalbu protiv te presude sudu koji je uputio zahtjev, Cour administrative d’appel de Versailles (Žalbeni upravni sud u Versaillesu, Francuska). U prilog toj žalbi tvrdi da se oznaka „ekološki uzgoj” ne može staviti na proizvode od životinja zaklanih bez prethodnog omamljivanja jer takva metoda klanja ne ispunjava zahtjeve „visokih standarda za dobrobit životinja” iz članaka 3. i 5. Uredbe br. 834/2007.
23 Također tvrdi da, iako članak 4. stavak 4. Uredbe br. 1099/2009 dopušta da se od načela prethodnog omamljivanja odstupa u slučaju religijskog klanja domaćih životinja, to odstupanje isključivo ispunjava ciljeve zdravlja životinja i jednakog poštovanja religijskih vjerovanja i tradicija.
24 Nadalje, certifikati koje dodjeljuje Ecocert za meso certificirano kao „halal” od životinja zaklanih bez prethodnog omamljivanja povređuju načelo povjerenja potrošača u pogledu ekoloških proizvoda.
25 Ministar poljoprivrede te Bionoor, Ecocert i INAO zahtijevaju odbijanje žalbe udruge OABA.
26 Prije svega, ministar poljoprivrede tvrdi da se ni Uredba br. 834/2007 ni Uredba br. 889/2008 ne protive izričito tomu da se u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 1099/2009 odstupi od pravila o prethodnom omamljivanju u slučaju religijskog klanja.
27 Nadalje, Bionoor tvrdi da ne postoji nikakva nespojivost, ni s obzirom na pravo Unije ni s obzirom na nacionalno pravo, između certifikata „halal” i oznake „ekološki uzgoj” s obzirom na to da bi zahtjev klanja uz prethodno omamljivanje doveo do dodavanja uvjeta koji se pozitivnim pravom ne predviđa izričito.
28 Usto, iako pravo Unije uspostavlja načelo klanja uz prethodno omamljivanje, od njega se može odstupiti u ime slobode prakticiranja bogoslužja.
29 Naposljetku, Ecocert, čije zahtjeve podupire INAO, smatra da iz ciljeva Uredbe br. 834/2007, uključujući cilj postizanja „visokih standarda za dobrobit životinja”, ne proizlazi načelna nespojivost između ekološke proizvodnje i religijskog klanja radi jamčenja slobode prakticiranja bogoslužja.
30 Načelo povjerenja potrošača usto nije povrijeđeno jer je uporaba oznake „ekološki uzgoj” bila zakonito odobrena.
31 Sud koji je uputio zahtjev primjećuje da nijedna odredba iz uredbi br. 834/2007, 889/2008 i 1099/2009 ne definira izričito načine klanja životinja koji mogu ispuniti ciljeve dobrobiti životinja i smanjenja njihove patnje, koji obilježavaju ekološku proizvodnju.
32 U tim okolnostima odgovor na razlog koji se temelji na tvrdnji da se oznaka „ekološki uzgoj” ne može upotrijebiti za meso životinja koje su usmrćene u okviru religijskog klanja bez prethodnog omamljivanja, a koji je odlučujući za ishod spora u glavnom postupku, predstavlja ozbiljnu poteškoću pri tumačenju prava Unije.
33 U tom je kontekstu Cour administrative d’appel de Versailles (Žalbeni upravni sud u Versaillesu) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li mjerodavna pravila prava Unije […], osobito ona koja proizlaze iz:
– članka 13. [UFEU‑a];
– Uredbe [br. 834/2007], čija su detaljna pravila za provedbu određena Uredbom [br. 889/2008];
– i Uredbe [br. 1099/2009]
tumačiti na način da se njima dopušta ili pak da se zabranjuje izdavanje europske oznake „ekološki uzgoj” za proizvode od životinja koje su usmrćene u okviru religijskog klanja bez prethodnog omamljivanja, koje je obavljeno pod uvjetima određenima Uredbom [br. 1099/2009]?”
O prethodnom pitanju
34 Uvodno valja navesti da kad upućuju na europsku oznaku „ekološki uzgoj” i oznaku „ekološki uzgoj” sud koji je uputio zahtjev i stranke u glavnom postupku zapravo imaju na umu ekološki znak Europske unije u smislu članka 25. Uredbe br. 834/2007 i članka 57. Uredbe br. 889/2008.
35 U tim okolnostima valja smatrati da sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li Uredbu br. 834/2007, a osobito njezin članak 3. i članak 14. stavak 1. točku (b) podtočku viii., u vezi s člankom 13. UFEU‑a, tumačiti na način da dopušta stavljanje ekološkog znaka Europske unije na proizvode od životinja zaklanih u okviru religijskog klanja bez prethodnog omamljivanja, provedenog u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom br. 1099/2009, a osobito njezinim člankom 4. stavkom 4.
36 U tom smislu valja navesti da uvodna izjava 1. Uredbe br. 834/2007 navodi da ekološka proizvodnja, koja je sveobuhvatni sustav upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima i proizvodnjom hrane, obuhvaća „primjenu visokih standarda za dobrobit životinja”, dok uvodna izjava 10. Uredbe br. 889/2008 dobrobit životinja priznaje kao „jedan od prioriteta ekološkog uzgoja”. Članak 3. točka (a) podtočka iv. i točka (c) Uredbe br. 834/2007 također propisuje da ekološka proizvodnja ima za cilj, među ostalim, „uspostaviti održivi sustav upravljanja poljoprivredom koji […] poštuje visoke standarde o dobrobiti životinja” i „težiti proizvodnji niza različitih vrsta prehrambenih i drugih poljoprivrednih proizvoda koji su u skladu s potražnjom potrošača za proizvodima proizvedenim primjenom postupaka koji nisu štetni za […] dobrobit životinja”. Nadalje, u članku 5. točki (h) te uredbe navodi se da se ekološkim uzgojem nastoji postići „skrb za visoku razinu dobrobiti životinja uz poštovanje potreba životinja s obzirom na vrstu kojoj pripadaju”.
37 Obveza smanjenja na minimum patnje životinja, koja je utvrđena člankom 14. stavkom 1. točkom (b) podtočkom viii. Uredbe br. 834/2007, pridonosi konkretiziranju tog cilja koji se sastoji od osiguranja visoke razine dobrobiti životinja.
38 Naglašavajući u više navrata svoju volju osiguranja visoke razine dobrobiti životinja u okviru ekološkog uzgoja, zakonodavac Unije namjeravao je istaknuti da je taj način poljoprivredne proizvodnje obilježen poštovanjem strožih standarda u području dobrobiti životinja na svim mjestima i u svim stadijima te proizvodnje gdje je moguće još poboljšati tu dobrobit.
39 Uredba br. 834/2007 primjenjuje se, u skladu s, među ostalim, člankom 1. stavkom 3., na sve subjekte koji u bilo kojoj fazi proizvodnje, pripreme i distribucije sudjeluju u aktivnostima vezanima uz poljoprivredne proizvode navedene u stavku 2. te odredbe. U skladu s člankom 2. točkom (i) te uredbe, „priprema” uključuje, među ostalim, klanje životinja.
40 Ta uredba u tom smislu u članku 14. stavku 1. točki (b) podtočki viii. samo navodi da se „svako trpljenje, uključujući sakaćenje, svodi na minimum tijekom cijelog života životinje, uključujući i vrijeme klanja”.
41 Doduše, nijedna odredba Uredbe br. 834/2007 ili Uredbe br. 889/2008 ne definira izričito metode klanja životinja koje mogu smanjiti na minimum patnju životinja i, prema tome, konkretizirati cilj jamčenja visoke razine dobrobiti životinja.
42 Međutim, Uredba br. 834/2007 ne može se čitati neovisno o Uredbi br. 1099/2009.
43 Naime, s jedne strane, potonja uredba posebno uređuje klanje životinja.
44 S druge strane, zaštita dobrobiti životinja glavni je cilj Uredbe br. 1099/2009, kao što to proizlazi iz sama njezina naziva i iz njezine uvodne izjave 2., i to u skladu s člankom 13. UFEU‑a, na temelju kojega Unija i države članice moraju posvetiti punu pažnju uvjetima o dobrobiti životinja kada oblikuju i provode politiku Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 29. svibnja 2018., Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen i dr., C‑426/16, EU:C:2018:335, t. 63. i 64.).
45 U tom smislu Uredba br. 1099/2009 pridonosi, kao što to navode njezine uvodne izjave 4. i 24., „poboljšanju zaštite životinja u vrijeme klanja” i davanju prednosti „nekim postupcima omamljivanja [koji] mogu dovesti do smrti istodobno izbjegavajući bol i minimizirajući nelagodu ili patnju životinje”.
46 Nadalje, u skladu s člankom 3. Uredbe br. 1099/2009, „[ž]ivotinje moraju biti pošteđene svake nepotrebne boli, nelagode ili patnje tijekom usmrćivanja”. To opće pravilo koje se primjenjuje na usmrćivanje životinja osobito je konkretizirano u članku 4. stavku 1. te uredbe, koji predviđa, s jedne strane, da se „[ž]ivotinje […] smije usmrtiti samo nakon omamljivanja” i, s druge strane, da se „[g]ubitak svijesti i osjetljivosti mora […] održavati do smrti životinje”.
47 Članak 4. stavak 1. Uredbe br. 1099/2009, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 20., tako uspostavlja načelo omamljivanja životinje prije njezina usmrćivanja, a podiže ga i na razinu obveze. Naime, kao što je to u biti naveo nezavisni odvjetnik u točki 43. svojeg mišljenja, znanstvene studije utvrdile su da je omamljivanje metoda koja najmanje ugrožava dobrobit životinje u trenutku klanja.
48 Iako je točno da članak 4. stavak 4. Uredbe br. 1099/2009, u vezi s uvodnom izjavom 18. te uredbe, dopušta praksu religijskog klanja, u okviru kojega životinja može biti usmrćena bez prethodnog omamljivanja, taj oblik klanja, koji je u Uniji dopušten samo kao iznimka i isključivo radi poštovanja slobode vjeroispovijedi (vidjeti u tom smislu presudu od 29. svibnja 2018., Liga van Moskeeën en Islamitische Organisaties Provincie Antwerpen i dr., C‑426/16, EU:C:2018:335, t. 55. do 57.) ne ublažava svu bol, nelagodu ili patnju životinje jednako učinkovito kao klanje kojemu prethodi omamljivanje, koje je, u skladu s člankom 2. točkom (f) te uredbe u vezi s njezinom uvodnom izjavom 20., nužno kako bi se kod životinje uzrokovalo stanje nesvijesti i gubitak osjetljivosti radi znatnog smanjenja njezinih patnji.
49 U tom smislu valja primijetiti da, iako Uredba br. 1099/2009 u uvodnoj izjavi 43. precizira da klanje bez prethodnog omamljivanja zahtijeva precizan rez preko grla oštrim nožem kako bi se patnja svela na „najmanju moguću mjeru”, primjena takve metode ne omogućuje smanjenje „na minimum” trpljenja životinje u smislu članka 14. stavka 1. točke (b) podtočke viii. Uredbe br. 834/2007.
50 Prema tome, za razliku od onoga što ističu i francuska vlada i tuženici u glavnom postupku u svojim pisanim očitovanjima, posebne metode klanja predviđene religijskim obredima, koje se provode bez prethodnog omamljivanja i koje dopušta članak 4. stavak 4. Uredbe br. 1099/2009, nisu izjednačene, u pogledu jamstava visoke razine dobrobiti životinja u trenutku usmrćivanja, s metodom klanja s prethodnim omamljivanjem, koja je u načelu obvezna prema članku 4. stavku 1. te uredbe.
51 Potrebno je još navesti da uvodna izjava 3. Uredbe br. 834/2007 ističe cilj „zaštite i opravdanja povjerenja potrošača u proizvode koji su označeni kao ekološki”. U tom smislu bitno je osigurati da potrošači imaju jamstvo da su proizvodi koji imaju ekološki znak Europske unije stvarno dobiveni uz poštovanje viših standarda, među ostalim, u području dobrobiti životinja.
52 S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da Uredbu br. 834/2007, a osobito njezin članak 3. i članak 14. stavak 1. točku (b) podtočku viii., u vezi s člankom 13. UFEU‑a, treba tumačiti na način da ne dopušta stavljanje ekološkog znaka Europske unije na proizvode od životinja zaklanih u okviru religijskog klanja bez prethodnog omamljivanja, provedenog u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom br. 1099/2009, a osobito njezinim člankom 4. stavkom 4.
Troškovi
53 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) odlučuje:
Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91, a osobito njezin članak 3. i članak 14. stavak 1. točku (b) podtočku viii., u vezi s člankom 13. UFEU‑a, treba tumačiti na način da ne dopušta stavljanje ekološkog znaka Europske unije iz članka 57. prvog stavka Uredbe Komisije (EZ) br. 889/2008 od 5. rujna 2008. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe br. 834/2007, kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 271/2010 od 24. ožujka 2010., na proizvode od životinja zaklanih u okviru religijskog klanja bez prethodnog omamljivanja, provedenog u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja, a osobito njezinim člankom 4. stavkom 4.
Lenaerts | Silva de Lapuerta | Bonichot |
Lycourgos | Malenovský | Levits |
Rodin
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. veljače 2019.
A. Calot Escobar | | K. Lenaerts |