PRESUDA SUDA (deveto vijeće)
8. svibnja 2014.(*)
„Poljoprivreda – Poljoprivredni i prehrambeni proizvodi – Uredba (EEZ) br. 2081/92 – Članak 2. – Zaštita oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti – Materijalno područje primjene – Zaštita na državnom području – Nepostojanje registracije na razini Zajednice – Posljedice – Zaštita naziva koji se odnose na proizvode kod kojih ne postoji posebna veza između njihovih obilježja i zemljopisnog podrijetla – Uvjeti“
U predmetu C‑35/13,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Corte suprema di cassazione (Italija), odlukom od 13. prosinca 2012., koju je Sud zaprimio 24. siječnja 2013., u postupku
Assica − Associazione Industriali delle Carni e dei Salumi,
Kraft Foods Italia SpA
protiv
Associazione fra produttori per la tutela del „Salame Felino“,
La Felinese Salumi SpA,
Salumificio Monpiù Srl,
Salumi Boschi Fratelli SpA,
Gualerzi SpA,
Alinovi Tullio di Alinovi Giorgio & C. Snc,
Salumificio Gastaldi di Gastaldi Franco & C. Snc,
Boschi Cav. Umberto SpA,
Fereoli Mario & Figlio Snc,
Salumificio Ducale Snc di Morini & Tortini,
Fereoli Gino & Figlio Snc,
Ronchei Srl,
Salumificio B. R. B. Snc,
SUD (deveto vijeće),
u sastavu: M. Safjan, predsjednik vijeća, J. Malenovský (izvjestitelj) i K. Jürimäe, suci,
nezavisna odvjetnica: E. Sharpston,
tajnik: A. Impellizzeri, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 9. siječnja 2014.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Assica − Associazione Industriali delle Carni e dei Salumi, N. Lipari i M. Casini, avvocati,
– za Associazione fra produttori per la tutela del „Salame Felino“, La Felinese Salumi SpA, Salumificio Monpiù Srl, Salumi Boschi Fratelli SpA, Gualerzi SpA, Alinovi Tullio di Alinovi Giorgio & C. Snc, Salumificio Gastaldi di Gastaldi Franco & C. Snc, Boschi Cav. Umberto SpA, Fereoli Mario & Figlio Snc, Salumificio Ducale Snc di Morini & Tortini, Fereoli Gino & Figlio Snc, Ronchei Srl i Salumificio B. R. B. Snc, S. Magelli, avvocato,
– za Procuratore generale della Repubblica presso la Corte suprema di cassazione, R. Russo, Sostituto Procuratore Generale,
– za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju P. Gentilija, avvocato dello Stato,
– za Europsku komisiju, D. Triantafyllou i P. Rossi, u svojstvu agenata,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnu odvjetnicu, da u predmetu odluči bez njezinog mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2081/92 od 14. srpnja 1992. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 208, str. 1.), kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 535/1997 od 17. ožujka 1997. (SL L 83, str. 3., u daljnjem tekstu: Uredba br. 2081/92).
2 Ovaj zahtjev upućen je u okviru spora između Assica − Associazione Industriali delle Carni e dei Salumi (u daljnjem tekstu: Assica) i Kraft Foods Italia SpA (u daljnjem tekstu: Kraft Foods), s jedne strane, protiv Associazione fra produttori per la tutela del „Salame Felino“ (u daljnjem tekstu: Associazione fra produttori) i, s druge strane, La Felinese Salumi SpA, Salumificio Monpiù Srl, Salumi Boschi Fratelli SpA, Gualerzi SpA, Alinovi Tullio di Alinovi Giorgio & C. Snc, Salumificio Gastaldi di Gastaldi Franco e C. Snc, Boschi Cav. Umberto SpA, Fereoli Mario & Figlio Snc, Salumificio Ducale Snc di Morini & Tortini, Fereoli Gino & Figlio Snc, Ronchei Srl i Salumificio B. R. B. Snc, od kojih su svih dvanaest društava članovi Associazione fra produttori, o uvjetima pod kojima se zemljopisni naziv može upotrebljavati za označavanje proizvoda koji je proizveden izvan odgovarajućeg područja kada taj naziv nije priznat kao zaštićena oznaka izvornosti ni kao zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla u smislu Uredbe br. 2081/92.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Sedma, deveta i dvanaesta uvodna izjava Uredbe br. 2081/92 glasile su kako slijedi:
„budući da su prilikom implementacije oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla nacionalne prakse različite; da bi u pogledu tih oznaka trebalo odrediti pristup na razini Zajednice; da bi okvir pravila Zajednice o sustavu zaštite omogućio razvoj oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti jer bi ujednačenim pristupom osigurao pošteno tržišno natjecanje između proizvođača proizvoda koji nose takve oznake i povećao povjerenje potrošača u te proizvode.
[...]
budući da je područje primjene ove Uredbe ograničeno na određene poljoprivredne i prehrambene proizvode kod kojih postoji veza između njihovih obilježja i zemljopisnog podrijetla; da se, međutim, to područje može proširiti tako da obuhvaća i druge poljoprivredne i prehrambene proizvode.
[...]
budući da bi, kako bi mogle biti zaštićene u svim državama članicama, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti trebale biti registrirane na razini Zajednice; budući da bi upis u registar pružao informacije sudionicima u trgovini i potrošačima.“ [neslužbeni prijevod]
4 Članak 2. stavci 1. i 2. Uredbe br. 2081/92 predviđali su:
„1. Zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda na razini Zajednice ostvaruje se u skladu s ovom Uredbom.
2. U smislu ove Uredbe:
a) ‚oznaka izvornosti’ znači naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se koristi za označivanje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda:
– koji potječe iz te regije, određenog mjesta ili zemlje i
– čija kakvoća ili obilježja, značajno ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika te zemljopisne sredine i čija se proizvodnja, prerada ili priprema odvija u tom zemljopisnom području;
b) ‚oznaka zemljopisnog podrijetla’ znači naziv regije, određenog mjesta ili, u iznimnim slučajevima, zemlje, koji se koristi za označivanje poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda:
– koji potječe iz te regije, određenog mjesta ili zemlje,
– koji ima specifičnu kakvoću, ugled ili druga obilježja koja se mogu pripisati tom zemljopisnom podrijetlu, i čija se proizvodnja i/ili prerada i/ili priprema odvija u tom zemljopisnom području.“ [neslužbeni prijevod]
5 Sukladno članku 13. stavku 1. iste uredbe:
„1. Registrirani nazivi zaštićeni su od:
a) svakog izravnog ili neizravnog komercijalnog korištenja registriranog naziva za proizvode koji nisu obuhvaćeni registracijom ako su ti proizvodi usporedivi s proizvodima registriranim pod tim nazivom ili ako se korištenjem tog naziva iskorištava ugled zaštićenog naziva;
b) svake zloupotrebe, oponašanja ili podsjećanja, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda, ili ako je naziv proizvoda preveden, ili ako mu je dodan izraz poput ‚stil’, ‚tip’, ‚metoda’, ‚kako se proizvodi u’, ‚imitacija’ ili slično;
c) svake druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili bitnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod, te od pakiranja proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu;
d) svake druge prakse koja može potrošača dovesti u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda.
Kada registrirani naziv sadrži u sebi naziv poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda koji se smatra generičkim, korištenje toga generičkog naziva za odgovarajući poljoprivredni ili prehrambeni proizvod neće se smatrati suprotnim točkama (a) ili (b) prvog podstavka.“ [neslužbeni prijevod]
6 Uredba br. 2081/92 stavljena je izvan snage Uredbom Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL L 93, str. 12.). Međutim, uzimajući u obzir vrijeme nastanka činjenica o kojima se raspravlja u glavnom postupku, na njih se i dalje primjenjuje Uredba br. 2081/92.
Talijansko pravo
7 Članak 31. stavci 1. i 2. Zakonodavnog dekreta br. 198, koji utvrđuje pravila za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva u području prava intelektualnog vlasništva s obvezujućim odredbama Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva – Uruguay Round (Zakonodavni dekret br. 198 - Adeguamento della legislazione interna in materia di proprietà industriale alle prescrizioni obbligatorie dell’accordo relativo agli aspetti dei diritti di proprietà intellettuale concernenti il commercio - Uruguay Round) od 19. ožujka 1996. (redovni dodatak GURI‑ju br. 64), na snazi u vrijeme nastanka činjenica o kojima se raspravlja u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonodavni dekret br. 198/1996), određuje:
„1. Oznaka zemljopisnog podrijetla podrazumijeva svaki pojam koji se odnosi na zemlju, regiju ili mjesto, a koji označava proizvod koji potječe iz tog područja i čija kakvoća, ugled ili obilježja, značajno ili isključivo, nastaju pod utjecajem posebnih prirodnih, ljudskih i tradicijskih čimbenika te zemljopisne sredine.
2. Bez dovođenja u pitanje odredbi članka 2598.2 Građanskog zakonika i posebnih odredbi te uz pridržaj prava na žig stečenih u dobroj vjeri, upotreba oznaka zemljopisnog podrijetla ili bilo kojeg naziva koji, u označavanju ili predstavljanju proizvoda, ukazuju ili upućuju da proizvod potječe iz područja koje je različito od pravog mjesta podrijetla ili da proizvod ima kvalitete koje su karakteristične za proizvode koji potječu iz područja na koje upućuje oznaka zemljopisnog podrijetla predstavljaju radnju nepoštenog tržišnog natjecanja kada dovode javnost u zabludu.“ [neslužbeni prijevod]
Glavni postupak i prethodna pitanja
8 „Salame Felino“ je stopostotna svinjska kobasica. Njezino ime dolazi od imena mjesta Felino (Italija), koje se nalazi na području grada Parme (Italija).
9 Associazione fra produttori podnijela je 30. siječnja 1998. tužbu protiv Kraft Jacobs Suchard SpA (u daljnjem tekstu: Kraft Jacobs Suchard) pred Tribunale di Parma zbog nepoštenog tržišnog natjecanja zato što je to društvo stavilo u prodaju kobasicu s imenom „Salame Felino“, iako je ta kobasica bila proizvedena izvan područja grada Parme, odnosno u Cremoni, u regiji Lombardija (Italija).
10 Felinese Salumi SpA, Salumificio Monpiù Srl, Salumi Boschi Fratelli SpA, Gualerzi SpA, Alinovi Tullio di Alinovi Giorgio & C. Snc, Salumificio Gastaldi di Gastaldi Franco & C. Snc, Boschi Cav. Umberto SpA, Fereoli Mario & Figlio Snc, Salumificio Ducale Snc di Morini & Tortini, Fereoli Gino & Figlio Snc, Ronchei Srl, Salumificio B. R. B. Snc intervenirali su u potporu te udruge.
11 Assica, čiji je član Kraft Jacobs Suchard, intervenirala je u postupku u potporu potonjeg.
12 Tribunale di Parma je u presudi od 9. veljače 2001. smatrao da se Associazione fra produttori ne može pozivati na Uredbu br. 2081/92 jer naziv „Salame Felino“ nije zaštićena oznaka izvornosti niti zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla u smislu navedene uredbe. Taj sud je ipak priznao da se Associazione fra produttori može pozivati na odredbe članka 31. Zakonodavnog dekreta br. 198/1996. Stoga je Tribunale di Parma, utvrdivši da proizvodi koje je Kraft Jacobs Suchard stavio u promet ne potječu s područja Parme, i da je „Salame Felino“ stekao ugled među potrošačima zbog svojih obilježja koja proizlaze iz određenih posebnosti vezanih uz zemljopisno područje, donio presudu protiv Kraft Jacobs Sucharda radi radnje nepoštenog tržišnog natjecanja.
13 Kraft Jacobs Suchard, koji je postao Kraft Foods, i Assica podnijeli su žalbu protiv te presude.
14 Corte d'Appello di Bologna je presudom od 12. siječnja 2006. odbio tu žalbu osobito na osnovi toga što zaštita koju predviđa Zakonodavni dekret br. 198/1996 nije u suprotnosti s Uredbom br. 2081/92 i što je registracija naziva poput zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla potrebna jedino radi korištenja zaštite koju pruža ta uredba.
15 Assica i Kraft Foods podnijeli su žalbu u kasacijskom postupku.
16 U potporu svojoj žalbi Assica i Kraft Foods navode da je sustav zaštite oznaka izvornosti koje su predviđene Uredbom br. 2081/92 u suprotnosti s tim da nacionalni pravni propis priznaje isključivo pravo upotrebe oznake izvornosti koja nije registrirana na razini Zajednice. Oni u svakom slučaju smatraju da postojanje zaštite priznate oznaci izvornosti pretpostavlja postojanje detaljnog pravnog propisa, a takvoga nema u glavnom predmetu.
17 U tim je okolnostima Corte suprema di cassazione odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1) Treba li članak 2. Uredbe br. 2081/92 tumačiti na način da on isključuje mogućnost da se udruga proizvođača može pozivati na isključivo pravo da unutar [Unije] upotrebljava oznaku zemljopisnog podrijetla koja se na području određene države članice upotrebljava za označivanje određene vrste kobasica a da prethodno od te države članice nije pridobila pravno obvezujući akt u kojem su definirane granice zemljopisnog područja proizvodnje, specifikacije o proizvodnji i eventualni uvjeti koje proizvođači moraju ispuniti kako bi se mogli koristiti pravom na upotrebu predmetne oznake?
2) Uzimajući u obzir odredbe Uredbe br. 2081/92, koji sustav zaštite treba primijeniti na tržištu [Unije] te na tržištu države članice na oznaku zemljopisnog podrijetla koja nije registrirana sukladno odredbama te Uredbe?“
O prethodnim pitanjima
Dopuštenost
18 Associazione fra produttori tvrdi da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten jer odgovori na postavljena pitanja nisu objektivno potrebni za rješavanje glavnog postupka. Naime, u glavnom predmetu ta udruga nikada nije tvrdila da je nositelj isključivog prava na zemljopisni naziv „Salame Felino“, nego je jedino zahtijevala da se protiv Kraft Foodsa donese presuda na temelju odredbi koje zabranjuju nepošteno tržišno natjecanje.
19 U tom smislu, na temelju ustaljene sudske prakse, u okviru postupka prema članku 267. UFEU‑a, koji je utemeljen na jasnoj podjeli uloga između nacionalnih sudova i Suda, na samom je nacionalnom sucu pred kojim se vodi postupak i koji sam snosi odgovornost za sudsku odluku koju mora donijeti da, ovisno o pojedinostima predmeta, ocijeni nužnost i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu (presuda Aziz, C‑415/11, EU:C:2013:164, t. 34.).
20 Stoga, kada se zahtjev za prethodnu odluku odnosi na tumačenje ili valjanost prava Unije, Sud može odbiti odlučivati o zahtjevu koji je uputio nacionalni sudac samo ako je očito da traženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze sa činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, kada je problem hipotetski ili kada Sud ne raspolaže potrebnim činjeničnim ni pravnim elementima za davanje korisnog odgovora na postavljena mu pitanja (presuda Aziz, EU:C:2013:164, t. 35.).
21 Međutim, tome nije tako u predmetnom slučaju. Naime, u potporu tvrdnji da je Kraft Foods poduzeo radnju nepoštenog tržišnog natjecanja upotrebljavajući zemljopisni naziv „Salame Felino“, Associazione fra produttori se poziva na premisu prema kojoj jedino oni proizvođači kobasica koji su smješteni na području grada Parme, a koje ona zastupa, raspolažu isključivim pravom koristiti se tim nazivom. Isto tako, u svrhu provjere osnovanosti tužbe koju je podnijela Associazione fra produttori, na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri može li se ta udruga pozivati na postojanje isključivog prava proizvođača koji ispunjavaju određene uvjete na upotrebu zemljopisnog naziva „Salame Felino“.
22 U tim okolnostima nije očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka.
23 Budući da iz spisa također ne proizlazi niti da je problem hipotetski niti da Sud ne raspolaže potrebnim činjeničnim ni pravnim elementima za davanje korisnog odgovora na postavljena mu pitanja, zahtjev za prethodnu odluku nije nedopušten.
Drugo pitanje
24 Svojim drugim pitanjem, koje valja ispitati kao prvo, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Uredbu br. 2081/92 tumačiti u smislu da pruža zaštitu zemljopisnom nazivu koji nije registriran na razini Zajednice.
25 Ponajprije, kad je riječ o sustavu zaštite koji se ima primijeniti na tržištu Unije na zemljopisni naziv koji nije registriran, valja istaknuti da je, u vrijeme nastanka činjenica o kojima se raspravlja u glavnom postupku, jedini sustav zaštite zemljopisnih naziva predviđen pravom Unije bio onaj ustanovljen Uredbom br. 2081/92.
26 Međutim, kao što proizlazi iz uvodne izjave 12. i članka 13. stavka 1. te uredbe, radi mogućnosti korištenja njome predviđenog sustava zaštite, navedena uredba uvodi obvezu registracije zemljopisnih naziva na razini Zajednice (vidjeti u tom smislu presudu od 9. lipnja 1998., Chiciak i Fol, C‑129/97 i C‑130/97, EU:C:1998:274, t. 25. i t. 26.).
27 S obzirom na odredbe Uredbe br. 2081/92, iz toga slijedi da, kada zemljopisni naziv nije registriran, on na tržištu Zajednice ne može biti obuhvaćen sustavom zaštite koji je predviđen tom uredbom.
28 Nadalje, kad je riječ o sustavu koji valja primijeniti na tržište države članice, iz sudske prakse proizlazi da se, iako je cilj Uredbe br. 2081/92 stvaranje ujednačenog i ograničenog sustava zaštite (vidjeti presudu Budĕjovický Budvar, C‑478/07, EU:C:2009:521, t. 114.), ta isključivost ipak nije u suprotnosti s primjenom sustava zaštite zemljopisnih naziva, koji se nalazi izvan njezinog područja primjene (vidjeti u tom smislu presudu Warsteiner Brauerei, C‑312/98, EU:C:2000:599, t. 54.).
29 U tom smislu, iz uvodne izjave 9. i članka 2. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 2081/92 proizlazi da je sustav zaštite predviđen tom odredbom ograničen na nazive koji se odnose na proizvode za koje postoji posebna veza između njihovih obilježja i njihovog podrijetla (vidjeti u tom smislu presudu Budějovický Budvar, C‑216/01, EU:C:2003:618, t. 76.).
30 Slijedom toga, nazivi koji se odnose na zemljopisno podrijetlo i koji služe jedino tome da istaknu zemljopisno podrijetlo proizvoda, neovisno o njegovim posebnim obilježjima, ne ulaze u područje primjene Uredbe br. 2081/92 (vidjeti u tom smislu presudu Warsteiner Brauerei, EU:C:2000:599, t. 44.).
31 Stoga je sustav zaštite koji se po potrebi može primijeniti na tržištu država članica na zemljopisni naziv koji nije registriran na razini Zajednice onaj koji je predviđen za zemljopisne nazive koji se odnose na proizvode za koje ne postoji posebna veza između njihovih obilježja i njihovog zemljopisnog podrijetla.
32 U predmetnom slučaju je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri udovoljava li sustav zaštite zemljopisnih naziva uspostavljen Zakonodavnim dekretom br. 198/1996 tom uvjetu.
33 Ako sud koji je uputio zahtjev zaključi da navedeni sustav ima za cilj zaštitu zemljopisnih naziva koji se odnose na proizvode za koje ne postoji posebna veza između njihovih obilježja i njihovog zemljopisnog podrijetla, valja istaknuti da, kako bi se takav sustav mogao primjenjivati, on treba biti u skladu sa zahtjevima koje mu nameće pravo Unije. U tom smislu moraju biti ispunjena dva uvjeta, odnosno, s jedne strane, primjena takvog sustava ne smije ugroziti ciljeve Uredbe br. 2081/92 (vidjeti u tom smislu presudu Warsteiner Brauerei, EU:C:2000:599, t. 49.) i, s druge strane, on ne smije biti u sukobu sa slobodnim kretanjem robe predviđenim člankom 28. UEZ‑a (vidjeti u tom smislu osobito presudu Budějovický Budvar, EU:C:2003:618, t. 95. do 97.).
34 Kad je riječ o prvom uvjetu, a uzimajući u obzir područje primjene Uredbe br. 2081/92, kako se ne bi ugrozili ciljevi te uredbe, zaštita koju pruža nacionalni sustav potrošačima ne treba jamčiti da proizvodi na koje se ta zaštita odnosi imaju određenu kvalitetu i obilježja, nego samo to da ti proizvodi doista i potječu iz određenog zemljopisnog područja.
35 Kad je riječ o drugom uvjetu, valja istaknuti da čak i kada se nacionalni sustav zaštite nazivâ, poput onoga u glavnom predmetu, primjenjuje i na domaće proizvode i na proizvode uvezene na područje predmetne države članice, on može pogodovati komercijalizaciji proizvoda nacionalnog podrijetla na štetu uvezenih proizvoda (presuda Pistre i dr., C‑321/94 do C‑324/94, EU:C:1997:229, t. 45.).
36 Posljedično, takav pravni propis treba smatrati mjerom s istovrsnim učinkom količinskom ograničenju slobodnog kretanja robe predviđenom člankom 28. UEZ‑a.
37 Iako takvo ograničenje može biti opravdano obveznim zahtjevom od općeg interesa zaštite poštenja tržišnog natjecanja ili zaštite potrošača (vidjeti u tom smislu osobito presudu Budějovický Budvar, EU:C:2003:618, t. 109.), određeni nacionalni propis se, da bi bio u skladu s pravom Unije, mora primjenjivati nediskriminatorno, mora biti prikladan za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja i ne smije nadilaziti ono što je potrebno za njegovo ostvarenje (presuda Corporación Dermoestética, C‑500/06, EU:C:2008:421, t. 35. i navedena sudska praksa).
38 Na nacionalnom je sudu da provjeri da, s jedne strane, primjena predmetnog nacionalnog propisa nema za svrhu ili posljedicu jamčiti potrošačima da su proizvodi stavljeni u prodaju pod određenim zemljopisnim nazivom određene kvalitete i da, s druge strane, implementacija tog propisa slijedi obvezni zahtjev od općeg interesa, da se provodi na nediskriminatoran način, da je prikladna za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja i da ne nadilazi ono što je potrebno za njegovo ostvarenje.
39 S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti na način da Uredbu br. 2081/92 treba tumačiti u smislu da ona ne pruža zaštitu zemljopisnom nazivu koji nije registriran na razini Zajednice, ali da taj naziv, u slučaju potrebe, može biti zaštićen na temelju nacionalnog propisa o zemljopisnim nazivima koji se odnose na proizvode za koje ne postoji posebna veza između njihovih obilježja i njihovog zemljopisnog podrijetla pod uvjetom da, ipak, s jedne strane, implementacija tog propisa ne ugrožava ciljeve postavljene Uredbom br. 2081/92 i da, s druge strane, ne ugrožava slobodno kretanje robe predviđeno člankom 28. UEZ‑a, provjera čega je na nacionalnom sudu.
Prvo pitanje
40 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 2. Uredbe br. 2081/92 tumačiti u smislu da on isključuje mogućnost da se udruga proizvođača, poput one koja je predmet glavnog postupka, poziva na isključivo pravo da na čitavom području Unije upotrebljava zemljopisni naziv koji se na području određene države članice koristi za označavanje određene vrste kobasica, a da prethodno od te države članice nije pridobila pravno obvezujući akt u kojem su definirani uvjeti i ograničenja koja se odnose na zaštitu takvog naziva.
41 U tom smislu, budući da nije sporno da predmetna oznaka zemljopisnog podrijetla u vrijeme nastanka činjenica o kojima se raspravlja u glavnom postupku nije bila registrirana na razini Zajednice, i uzimajući u obzir odgovor na drugo pitanje, valja ustvrditi da se udruga proizvođača u glavnom postupku u svakom slučaju ne može, na temelju Uredbe br. 2081/92, pozivati na isključivo pravo na upotrebu takve oznake zemljopisnog podrijetla na čitavom području Unije.
42 U tim okolnostima nije potrebno odgovoriti na prvo pitanje.
Troškovi
43 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:
Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2081/92 od 14. srpnja 1992. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 208, str. 1.), kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 535/97 od 17. ožujka 1997. treba tumačiti u smislu da ona ne pruža zaštitu zemljopisnom nazivu koji nije registriran na razini Zajednice, ali da taj naziv može, u slučaju potrebe, biti zaštićen na temelju nacionalnog propisa o zemljopisnim nazivima koji se odnose na proizvode za koje ne postoji posebna veza između njihovih obilježja i njihovog zemljopisnog podrijetla pod uvjetom da, ipak, s jedne strane, implementacija tog propisa ne ugrožava ciljeve postavljene Uredbom br. 2081/92 i da, s druge strane, ne ugrožava slobodno kretanje robe predviđeno člankom 28. UEZ‑a, provjera čega je na nacionalnom sudu.
Potpisi