Presuda Općeg suda od 16. veljače 2017. – Lubrizol France protiv Vijeća
(predmet T-191/14)1
(„Zajednička carinska tarifa – Propisi o suspenziji autonomnih carina zajedničke carinske tarife za određene poljoprivredne i industrijske proizvode – Prigovor protiv postojećih suspenzija – Jednakovrijednost proizvoda – Postupak rješavanja prigovorâ”)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Lubrizol France SAS (Rouen, Francuska) (zastupnici: R. MacLean, solicitor, B. Hartnett, barrister, i A. Bochon, avocat)
Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: F. Florindo Gijón i M. Balta, agenti)
Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros i M. Clausen, potom A. Caeiros i A. Lewis, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje članaka 1. i 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1387/2013 od 17. prosinca 2013. o suspenziji autonomnih carina zajedničke carinske tarife za određene poljoprivredne i industrijske proizvode te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1344/2011 (SL 2013, L 354, str. 201.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 18., str. 204.), u dijelu u kojem su te odredbe onemogućile tužitelju korištenje triju suspenzija koje je koristio u skladu s oznakama TARIC 2918 2900 80, 3811 2900 10 i 3811 9000 30.
Izreka
Tužba se odbija.
Društvu Lubrizol France SAS nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije.
Europska komisija snosit će vlastite troškove.
____________1 SL C 151, 19. 5. 2014.