Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 16. veljače 2017. – Lubrizol France protiv Vijeća

(predmet T‑191/14)

„Zajednička carinska tarifa – Propisi o suspenziji autonomnih carina zajedničke carinske tarife za određene poljoprivredne i industrijske proizvode – Prigovor protiv postojećih suspenzija – Jednakovrijednost proizvoda – Postupak rješavanja prigovorâ”

1.      Sudski postupak – Ispitivanje merituma prije ispitivanja dopuštenosti – Dopuštenost

(t. 32.)

2.      Zajednička carinska tarifa – Izmjena ili suspenzija uvoznih carina – Diskrecijska ovlast Vijeća – Sudski nadzor – Doseg – Granice

(čl. 31. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1387/2013)

(t. 58.‑61.)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU‑a za poništenje članaka 1. i 4. Uredbe Vijeća (EU) br. 1387/2013 od 17. prosinca 2013. o suspenziji autonomnih carina zajedničke carinske tarife za određene poljoprivredne i industrijske proizvode te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1344/2011 (SL 2013., L 354, str. 201.), u dijelu u kojem su te odredbe onemogućile tužitelju korištenje triju suspenzija koje je koristio u skladu s oznakama TARIC 2918 2900 80, 3811 2900 10 i 3811 9000 30.

Izreka

1. Tužba se odbija.

2. Društvu Lubrizol France SAS nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije.

3. Europska komisija snosit će vlastite troškove.