Language of document : ECLI:EU:C:1982:195

PRESUDA SUDA

26. svibnja 1982.(*)

„Slobodno kretanje radnika“

U predmetu 149/79,

Komisija Europskih zajednica, koju zastupa njezin pravni savjetnik Jean Amphoux u svojstvu agenta, uz asistenciju Louisa Dubouisa, profesora Faculté de droit et de sciences politiques de l'université d'Aix – Marseille III, s adresom izabranom za dostavu u Luxembourgu kod Orestea Montalta, člana njegove pravne službe, zgrada Jean Monnet, Kirchberg

tužitelj,

protiv

Kraljevine Belgije, koju zastupa agent ministra vanjskih poslova, Robert Hoebaer, ravnatelj za vanjsku trgovinu i razvojnu suradnju u Ministarstvu vanjskih poslova, s adresom izabranom za dostavu u Luxembourgu, pri veleposlanstvu Belgije, 4, rue des Girondins, Résidence Champagne,

tuženika,

kojeg u njegovim tužbenim zahtjevima podupiru

Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju Martin Seidel i Eberhardt Grabitz, u svojstvu agenata, s adresom izabranom za dostavu u Luxembourgu kod čuvara pečata pri veleposlanstvu Savezne Republike Njemačke, 20-22, avenue Émile-Reuter,

Francuska Republika, koju zastupaju G. Guillaume, u svojstvu agenta, i P. Moreau Defarges, u svojstvu zamjenika agenta, s adresom izabranom za dostavu u Luxembourgu, pri veleposlanstvu Francuske, 2, rue Bertholet,

Ujedinjena Kraljevina, koju zastupaju W. H. Godwin, Assistant Treasury Solicitor, u svojstvu agenta, s adresom izabranom za dostavu u Luxembourgu, pri britanskom veleposlanstvu, 28, boulevard Royal,

intervenijenti,

povodom tužbe radi utvrđenja da je Kraljevina Belgija povrijedila obveze koje proizlaze iz članka 48. Ugovora o EEZ-u, kao i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice, namećući uvjet državljanstva za pristup radnim mjestima koja nisu obuhvaćena člankom 48. stavkom 4. Ugovora o EEZ-u,

SUD,

u sastavu: J. Mertens de Wilmars, predsjednik, G. Bosco, A. Touffait i O. Due, predsjednici vijeća, P. Pescatore, Mackenzie Stuart, A. O'Keeffe, T. Koopmans i U. Everling, suci,

nezavisna odvjetnica: S. Rozès,

tajnik: P. Heim,

donosi sljedeću

Presudu

1        Tužbom podnesenom tajništvu Suda 28. rujna 1979. Komisija Europskih zajednica pokrenula je, na temelju članka 169. Ugovora o EEZ-u, postupak radi utvrđenja da je Kraljevina Belgija, „namećući odnosno dopuštajući nametanje belgijskog državljanstva kao uvjeta za zapošljavanje na radnim mjestima koja nisu obuhvaćena člankom 48. stavkom 4. Ugovora, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 48. Ugovora i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice“ (SL L 257, str. 2.).

2        Presudom od 17. prosinca 1980. (Recueil, str. 3881.), Sud je definirao određene kriterije na temelju kojih se omogućuje utvrđivanje opsega iznimke iz članka 48. stavka 4. Ugovora u pogledu radnih mjesta koja se, poput onih u sporu, nude u javnoj službi.

3        Podaci iz spisa predmeta, kao i oni koje su stranke dostavile tijekom pisanog i usmenog postupka, ipak nisu dopustili Sudu da sa sigurnošću utvrdi stvarnu narav dužnosti koje su svojstvene dotičnim radnim mjestima kao i koja od tih radnih mjesta ne ulaze u područje primjene prethodno navedenog članka 48. stavka 4. Sud je stoga pozvao stranke da ponovno razmotre sporno pitanje vodeći računa o načelima tumačenja koja je definirao Sud i uzimajući u obzir posebnosti svakog radnog mjesta.

4        U izreci presude od 17. prosinca 1980. navodi se sljedeće:

„Komisija i Kraljevina Belgija ponovno će razmotriti predmet spora u svjetlu pravnih ocjena iznesenih u ovoj presudi i izvijestiti Sud o ishodu tog razmatranja prije 1. srpnja 1981. Sud će donijeti konačnu odluku nakon tog datuma.“

5        Komisija i Kraljevina Belgija, ne mogavši se složiti o jedinstvenom izvješću koji bi zajednički podnijele Sudu, dostavile su, nakon produljenja roka od 1. srpnja 1981., dva odvojena izvješća. Iz tih izvješća proizlazi da i dalje postoji spor između stranaka o pitanju spadaju li radna mjesta, imajući u vidu pravne ocjene sadržane u presudi od 17. prosinca 1980., u cijelosti ili djelomično u ona na koja se primjenjuje pridržaj iz članka 48. stavka 4. Ugovora. Međutim, među strankama više nema razilaženja u pogledu naravi zadaća i odgovornosti koje sadržava svako od spornih radnih mjesta, koja su u osnovi opisana na jednak način u dvama izvješćima.

6        U tim uvjetima dužnost je Suda odlučiti o sporu ispitujući trebaju li se i u kojoj mjeri sporna radna mjesta, kako su opisana u prethodno navedenim dvama izvješćima, smatrati radnim mjestima koja ulaze u područje primjene članka 48. stavka 4., kako je utvrđeno u presudi od 17. prosinca 1980.

7        Iz navedene presude, a osobito iz njezinih stavaka 12. i 19., slijedi da su radna mjesta u smislu članka 48. stavka 4. Ugovora ona koja su povezana s posebnim djelatnostima javne službe u mjeri u kojoj joj je povjereno izvršavanje javnih ovlasti i odgovornost za zaštitu općih interesa države u što moraju biti uključeni interesi mjesnih vlasti kao što su javne službe.

8        Komisija je ispravno primijetila da, vodeći računa o zadaćama i odgovornostima koje su im svojstvene, neka od spornih radnih mjesta, opisanih u gore navedenim izvješćima, mogu imati značajke koje ih smještaju u područje primjene iznimke iz članka 48. stavka 4. Ugovora, s obzirom na kriterije utvrđene presudom Suda od 17. prosinca 1980. Riječ je o radnim mjestima označenim kao „glavni tehnički nadzornik“, „glavni nadzornik“, „nadzornik radova“, „nadzornik inventara“ i „noćni čuvar“ lokalne uprave Bruxellesa, kao i „arhitekt“ lokalnih uprava Bruxellesa i Auderghema. Stoga ta pitanja više nisu sporna.

9        Međutim, kad je riječ o drugim radnim mjestima iz dvaju predmetnih izvješća, iz naravi zadaća i odgovornosti koje ona sadržavaju ne proizlazi da je riječ o „zapošljavanju u javnim službama“ u smislu članka 48. stavka 4. Ugovora.

10      U kontekstu članka 48. stavka 4. Ugovora ne može se prihvatiti argumentacija Kraljevine Belgije koja se tiče određenih radnih mjesta u Société nationale des chemins de fer belges (SNCB) i u Société nationale des chemins de fer vicinaux (SNCV), a prema kojoj zapošljavanje stranog osoblja treba prije svega razmotriti u smislu mogućnosti pojave situacije u kojoj bi bila ugrožena sigurnost države. Takva se argumentacija temelji na postavci koju pravni okvir te odredbe ne poznaje.

11      Iz tih razloga valja utvrditi da je Kraljevina Belgija, namećući odnosno dopuštajući nametanje uvjeta državljanstva za pristup radnim mjestima o kojima je riječ u izvješćima koja su stranke dostavile 29. i 30. listopada 1981., osim radnih mjesta „glavnog tehničkog nadzornika“, „glavnog nadzornika“, „nadzornika radova“, „nadzornika inventara“ i „noćnog čuvara“ lokalne uprave Bruxellesa kao i „arhitekta“ lokalnih uprava Bruxellesa i Auderghema, povrijedila obveze koje ima na temelju Ugovora o EEZ-u.

 Troškovi

12      U skladu s člankom 69. stavkom 3. podstavkom 1. Poslovnika, Sud može naložiti da stranke u cijelosti ili djelomično snose svoje troškove ako djelomično uspiju u svojim zahtjevima.

13      Kako Kraljevina Belgija nije uspjela u više točaka svoje obrane, valja joj naložiti snošenje polovice troškova koje je pretrpjela Komisija. Intervenijenti će snositi svoje troškove.

Slijedom navedenog, Sud proglašava i presuđuje:

1.      Namećući odnosno dopuštajući nametanje uvjeta državljanstva za pristup radnim mjestima o kojima je riječ u izvješćima koja su stranke dostavile 29. i 30. listopada 1981., osim radnih mjesta „glavnog tehničkog nadzornika“, „glavnog nadzornika“, „nadzornika radova“, „nadzornika inventara“ i „noćnog čuvara“ lokalne uprave Bruxellesa kao i „arhitekta“ lokalnih uprava Bruxellesa i Auderghema, Kraljevina Belgija povrijedila je obveze koje ima na temelju Ugovora o EEZ-u.

2.      Kraljevina Belgija snosit će polovicu troškova koje je pretrpjela Komisija. Intervenijenti će snositi svoje troškove.

Potpisi


* jezik postupka: francuski.