Language of document : ECLI:EU:F:2014:216

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

18. rujna 2014.

Predmet F‑54/13

CV

protiv

Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO)

„Javna služba – Tužba za naknadu štete – Upravne istrage – Stegovni postupak – Uznemiravanje“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom CV traži od Službeničkog suda da Europskom gospodarskom i socijalnom odboru (EGSO) naloži da mu nadoknadi materijalnu i nematerijalnu štetu prouzročenu „nepopustljivošću uprave“ čija je bio žrtva od strane članova osoblja EGSO‑a.

Odluka:      Tužba se odbija. Svaka stranka snosi vlastite troškove

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Tužba za naknadu štete – Samostalnost u odnosu na tužbu za poništenje – Granice – Zahtjev za naknadu štete kojim se želi zaobići nedopuštenost tužbe za poništenje – Nedopuštenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Dužnosnici – Stegovne mjere – Stegovni postupak – Rokovi – Obveza uprave da postupi u razumnom roku – Ocjena

(Prilog IX. Pravilniku o osoblju za dužnosnike)

1.      Iako može postupati podnošenjem tužbe za utvrđivanje odgovornosti a da je pritom nikakvo pravilo ne veže da mora tražiti poništenje nezakonitog akta koji joj uzrokuje štetu, stranka ipak ne može na taj način zaobići nedopuštenost zahtjeva koji se odnosi na istu zakonitost i teži istom novčanom cilju. Posebice, dužnosnik koji je propustio pravodobnim podnošenjem tužbe za poništenje pobijati akte koji mu navodno nanose štetu ne može popraviti taj propust i priskrbiti si nove rokove za tužbu pomoću tužbe za naknadu štete.

(t. 31.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presuda Burban/Parlament, T‑59/96, EU:T:1997:75, t. 26. i 27.

2.      Iz načela dobre uprave proizlazi da stegovna tijela imaju obvezu pažljivo voditi stegovni postupak i postupati tako da se svaki postupovni akt donosi u razumnom roku u odnosu na prethodni. Nerazumno trajanje stegovnog postupka može proizlaziti i iz vođenja prethodnih upravnih istraga i iz stegovnog postupka kao takvog, jer će pitanje je li stegovni postupak, jednom pokrenut, bio vođen s dužnom pažnjom, utjecati na okolnost da je više ili manje dugačko razdoblje proteklo od pojave navodnog stegovnog prijestupa i odluke o pokretanju stegovnog postupka. Konačno, razumnu narav trajanja postupka treba procijeniti na temelju činjenica svakog predmeta te osobito važnosti postupka za dotičnu osobu, složenosti predmeta te ponašanja tužitelja i nadležnih tijela.

(t. 46.)

Izvori:

Sud: presuda Baustahlgewebe/Komisija, C‑185/95 P, EU:C:1998:608, t. 29.

Službenički sud: presuda Andreasen/Komisija, F‑40/05, EU:F:2007:189, t. 194. i rješenje CX/Komisija, F‑5/14 R, EU:F:2014:21, t. 43.