Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. kolovoza 2023. uputio Bundesverwaltungsgericht (Austrija) – ÖBB-Infrastruktur AG i WESTbahn Management GmbH
(predmet C-538/23, ÖBB-Infrastruktur i WESTBahn Management)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesverwaltungsgericht
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: ÖBB-Infrastruktur AG, WESTbahn Management GmbH
Druga stranka u žalbenom postupku: Schienen-Control Kommission
Prethodna pitanja
I. Treba li pravo Unije, osobito članak 32. Direktive 2012/34/EU1 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (u daljnjem tekstu: Direktiva 2012/34/EU), tumačiti na način da država članica treba odobriti naplatu tržišnih marži ex ante prije početka (ili barem prije isteka) predmetnog razdoblja voznog reda za koje su se zatražile tržišne marže ili država članica može odobriti naplatu tržišnih marži i ex post nakon isteka predmetnog razdoblja voznog reda (što može biti i godinama poslije)? Odnosi li se odobrenje naplate tržišnih marži koje daje država članica u smislu članka 32. Direktive 2012/34/EU na pravomoćno odobrenje?
II. Treba li pravo Unije, osobito članak 32. stavke 1. i 6. u vezi s člankom 27. stavkom 4. Direktive 2012/34/EU, tumačiti na način da, kad je riječ o kronološkom redoslijedu, tržišne marže (u slučaju izmjene bitnih elemenata) najprije treba objaviti u izvješću o mreži (pri čemu se eventualno može uskratiti odobrenje) te da tek nakon njihove objave države članice mogu odobriti njihovu naplatu? Je li već riječ o izmjeni bitnih elemenata u skladu s člankom 32. stavkom 6. Direktive 2012/34/EU ako se „samo” promijeni iznos tržišnih marži u vezi s razdobljem voznog reda za prethodnu godinu?
III. (U slučaju potvrdnog odgovora na prvu rečenicu pitanja II.:) Treba li pravo Unije, osobito članak 32. stavke 1. i 6. u vezi s člankom 27. stavcima 2. i 4. Direktive 2012/34/EU u vezi s točkom 2. Priloga IV. Direktivi 2012/34/EU, s obzirom na načelo transparentnosti i sigurnost planiranja iz uvodne izjave 34. Direktive 2012/34/EU, tumačiti na način da država članica ne smije odobriti naplatu tržišnih marži ako u izvješću o mreži za predmetno razdoblje voznog reda (za koje je zatraženo odobrenje naplate tržišnih marži) nije objavljen sam iznos tržišnih marži? Vrijedi li to ako je, naprotiv, u tom izvješću o mreži objavljena samo ukupna pristojba po prijeđenom vlak-kilometru (kao zbroj pristojbi za trošak koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge u skladu s člankom 31. stavkom 3. Direktive 2012/34/EU i tržišnih marži u skladu s člankom 32. Direktive 2012/34/EU) za svaki tržišni segment, zbog čega željeznički prijevoznici iz tog izvješća o mreži nisu mogli saznati ni pristojbe za „direktni trošak” (u smislu članka 31. stavka 3. Direktive 2012/34/EU u vezi s člankom 2. točkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/9091 od 12. lipnja 2015. o načinima izračuna troška koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge (u daljnjem tekstu: Provedbena uredba (EU) 2015/909)) ni tržišne marže u skladu s člankom 32. Direktive 2012/34/EU po tržišnom segmentu?
IV. (U slučaju potvrdnog odgovora na prvu rečenicu pitanja II.:) Treba li pravo Unije, osobito članak 32. stavke 1. i 6. u vezi s člankom 27. stavkom 4. Direktive 2012/34/EU, s obzirom na načelo transparentnosti i sigurnost planiranja iz uvodne izjave 34. Direktive 2012/34/EU, tumačiti na način da tržišne marže objavljene u izvješću o mreži za predmetno razdoblje voznog reda imaju obvezujući učinak za odobrenje naplate koje daje država članica? Proizlazi li iz tog obvezujućeg učinka da država članica ne smije odobriti naplatu tržišnih marži po tržišnom segmentu koje su veće od onih objavljenih u pripadajućem izvješću o mreži? Suprotno tomu, postoji li obvezujući učinak samo u dijelu u kojem odobrene ukupne pristojbe (to su pristojbe za „direktni trošak” u skladu s člankom 31. stavkom 3. Direktive 2012/34/EU u vezi s člankom 2. točkom 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/909 uvećane za tržišne marže u skladu s člankom 32. Direktive 2012/34/EU) ne smiju biti veće od onih objavljenih u izvješću o mreži, ali se već smije odobriti naplata samih tržišnih marži koje su veće od onih objavljenih u izvješću o mreži? Postoji li obvezujući učinak koji se temelji na iznosu i u pogledu zahtjeva za odobrenje naplate tržišnih marži koji je prvotno podnesen državi članici i, u slučaju potvrdnog odgovora, u kojem smjeru ide taj učinak (više nije dopušteno povećanje ili smanjenje)? Postoji li neki drugi oblik obvezujućeg učinka?
V. Treba li pravo Unije, osobito članak 32. stavak 1. Direktive 2012/34/EU, tumačiti na način da u svrhu utvrđivanja načelne dopuštenosti tržišnih marži (neovisno o tržišnoj održivosti koju je potrebno ispitati), odnosno u svrhu potpunog povrata troškova upravitelja infrastrukture, ne treba polaziti od ukupnog prihoda („prihodovni cilj”) koji treba ostvariti upravitelj željezničke infrastrukture, koji mu je odredila država članica i koji se sastoji od zbroja pristojbi za trošak koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge u skladu s člankom 31. stavkom 3. Direktive 2012/34/EU i tržišnih marži u skladu s člankom 32. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU, nego treba utvrditi troškove za potpuni povrat kako bi se na temelju njih moglo ocijeniti može li se i u kojem iznosu eventualno odobriti naplata tržišnih marži? Treba li prilikom tog utvrđivanja načelne dopuštenosti tržišnih marži (neovisno o tržišnoj održivosti koju je potrebno ispitati) uzeti u obzir i državna sredstva koja država članica dodjeljuje poduzeću koje upravlja infrastrukturom za željeznički promet i, u slučaju potvrdnog odgovora, u kojem to obliku treba učiniti? Treba li ta državna sredstva eventualno odbiti od troškova koji su potrebni za potpuni povrat (uz pristojbe za trošak koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge)? Treba li u tom pogledu pravo Unije, osobito članak 32. stavak 1. u vezi s člankom 8. stavkom 4. Direktive 2012/34/EU, tumačiti na način da država članica uz pristojbe za trošak koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge i državna sredstva koja je eventualno potrebno uzeti u obzir treba utvrditi i uključiti u ocjenu pitanja dopuštenosti tržišnih marži sve druge viškove koje je poduzeće koje upravlja infrastrukturom za željeznički promet ostvarilo od drugih poslovnih aktivnosti i sva nepovratna sredstva koja je primilo iz privatnih izvora i, u slučaju potvrdnog odgovora, u kojem to obliku treba učiniti te može li se to eventualno učiniti i na način da se odbiju od troškova potrebnih za potpuni povrat? Treba li u tu ocjenu uključiti druge pristojbe koje ubire poduzeće koje upravlja infrastrukturom za željeznički promet, kao što su pristojbe za korištenje perona („pristojbe za korištenje kolodvora”) i pristojbe za korištenje opreme za opskrbu električnom energijom potrebnom za vuču vlaka, kao i druge poslovne stavke poduzeća koje upravlja infrastrukturom za željeznički promet?
____________
1 Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL 2012., L 343, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 25., str. 136.)
1 Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/909 оd 12. lipnja 2015. o načinima izračuna troška koji je izravno nastao kao posljedica obavljanja željezničke usluge (SL 2015., L 148, str. 17.)