Language of document : ECLI:EU:C:2014:2096

Predmet C‑474/13

Thi Ly Pham

protiv

Stadt Schweinfurt, Amt für Meldewesen und Statistik

(zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Bundesgerichtshof)

„Područje slobode, sigurnosti i pravde – Direktiva 2008/115/EZ – Zajednički standardi i postupci država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Članak 16. stavak 1. – Zadržavanje s ciljem udaljavanja – Zadržavanje u zatvorskoj ustanovi – Mogućnost da se zadržanog državljanina treće zemlje, uz njegov pristanak, smjesti s redovnim zatvorenicima“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 17. srpnja 2014.

1.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115 – Zadržavanje s ciljem udaljavanja – Nacionalni propis koji predviđa smještaj spomenutih državljana u zatvorsku ustanovu s redovnim zatvorenicima – Nedopuštenost – Pristanak spomenutih državljana na takav smještaj – Nepostojanje utjecaja

(Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 16. st. 1. druga rečenica)

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom – Direktiva 2008/115 – Predmet

(Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 17. i čl. 1.)

1.        Članak 16. stavak 1. drugu rečenicu Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom treba tumačiti na način da državi članici ne dopušta da državljanina treće zemlje, zadržanog s ciljem udaljavanja, smjesti u zatvorsku ustanovu s redovnim zatvorenicima, čak i kad taj državljanin pristaje na takav smještaj.

Naime, iz formulacije te odredbe proizlazi da ona nameće bezuvjetnu obvezu odvajanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom od redovnih zatvorenika, kad država članica nije u mogućnosti te državljane smjestiti u posebne ustanove za zadržavanje. Nije predviđena nikakva iznimka od te obveze te ona predstavlja jamstvo poštovanja prava koja je zakonodavac Unije spomenutim državljanima izričito priznao u okviru uvjeta provođenja zadržavanja s ciljem udaljavanja u zatvorskim ustanovama. U tom pogledu, obveza odvajanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom od redovnih zatvorenika, predviđena člankom 16. stavkom 1. drugom rečenicom te direktive, više je od pukog određivanja posebnog modaliteta smještaja zadržanih državljana trećih zemalja u zatvorske ustanove te predstavlja materijalnopravni uvjet tog smještaja bez kojega taj smještaj u pravilu nije u skladu sa spomenutom direktivom. Slijedom toga, država članica ne može voditi računa o volji državljanina treće zemlje o kojem je riječ.

(t. 17., 19., 21.‑23. i izreka)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 20.)