Rješenje Općeg suda (osmo vijeće) od 19. studenoga 2018. –
VR-Bank Rhein-Sieg protiv SRB-a

(Predmet T-42/17)

„Tužba za poništenje – Ekonomska i monetarna unija – Bankovna unija – Jedinstveni sanacijski mehanizam za kreditne institucije i određena investicijska društva (SRM) – Jedinstveni fond za sanaciju – Utvrđivanje ex ante doprinosa za 2016. – Rok za tužbu – Nepravodobnost – Očita nedopuštenost”

1.      Tužba za poništenje – Rokovi – Dan od kojega rok počinje teći – Akt koji nije objavljen niti je tužitelj o njemu obaviješten – Točno poznavanje sadržaja i obrazloženja – Obveza zahtijevati cjeloviti tekst akta u razumnom roku od saznanja za njegovo postojanje – Poštovanje razumnog roka – Kriteriji za ocjenu

(čl. 263. st. 6. UFEU-a)

(vidi t. 35., 44.-46. i 51.)

2.      Akti institucija – Opća obveza obavještavanja adresata o pravnim lijekovima i rokovima – Nepostojanje

(čl. 263. st. 4. i 6. UFEU-a i 275. st. 2. UFEU-a)

(vidi t. 41.)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje, s jedne strane, odluke SRB-a donesene na njegovoj izvršnoj sjednici od 15. travnja 2016. o ex ante doprinosima Jedinstvenom fondu za sanaciju za 2016. (SRB/ES/SRF/2016/06), i s druge strane, odluke SRB-a donesene na njegovog izvršnoj sjednici od 20. svibnja 2016. o prilagodbi ex ante doprinosa za 2016. u Jedinstveni fond za sanaciju i dopuni odluke SRB-a od 15. travnja 2016. (SRB/ES/SRF/2016/13) u dijelu koji se odnosi na tužitelja.

Izreka

1. Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2. VR-Bank Rhein-Sieg eG nalaže se snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB).

3. Europska komisija snosit će svoje troškove.