Žalba koju je 5. svibnja 2021. podnio Universität Koblenz-Landau protiv presude Općeg suda (deseto prošireno vijeće) od 24. veljače 2021. u predmetu T-108/18, Universität Koblenz-Landau/ Europska izvršna agencija za obrazovanje i kulturu

(predmet C-288/21 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Universität Koblenz-Landau (zastupnici: C. von der Lühe, odvjetnik, R. Di Prato, odvjetnica)

Druga strana u žalbenom postupku: Europska izvršna agencija za obrazovanje i kulturu

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 24. veljače 2021. u predmetu T-108/18 i utvrdi da zahtjevi za povrat, koje je svojom odlukom od 21. prosinca 2017. (dokument OF/2016/0720) i od 7. veljače 2018. (dokument OF/2016/0720), a u odnosu na žalitelja, istaknula druga strana u žalbenom postupku, ne postoje;

podredno, ukine navedenu presudu Općeg suda Europske unije i vrati predmet na ponovno odlučivanje Općem sudu Europske unije;

naloži drugoj strani u žalbenom postupku snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe tri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog: postupovni prigovor zbog izostanka ponovnog otvaranja usmenog dijela postupka

Žalitelj ističe da novi tužiteljevi navodi, za koje je doznao tek nakon okončanja usmenog dijela postupka i koje do tog trenutka nije mogao iznijeti u postupku, znatno utječu na valjanost argumentacije na kojoj se temelji pobijana odluka, s obzirom na to da se ta argumentacija ne temelji na utvrđenjima nacionalnog nadležnog tijela koje provodi kaznene istrage.

Nadalje, tužiteljev zahtjev za ponovnim otvaranjem usmenog dijela postupka zbog novootkrivenih činjenica koje su pravno relevantne za ishod spora jer mogu, sa stajališta stranaka, povoljno utjecati na taj ishod, odbijen je zbog pogreške u ocjeni.

Drugi žalbeni razlog: pogrešno tumačenje dosega prava na saslušanje

Opći sud nije uzeo u obzir da je, zbog činjenice da je, bez tužiteljeve krivnje, u vrijeme donošenja pobijane tuženikove odluke bilo objektivno nemoguće podnijeti dokumente kojima se dokazuje pravilna uporaba sredstava, tuženik donio odluku o uporabi sredstava koja je nepovoljna u odnosu na tužitelja.

Treći žalbeni razlog: povreda načela zaštite legitimnih očekivanja i pogrešno tumačenje dosega načela proporcionalnosti

Opći sud nije – odnosno nije, a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava – ocijenio tužiteljeva legitimna očekivanja, koja su stvorena tuženikovom pisanom potvrdom o pravilnoj provedbi spornih financiranih projekata.

Opći sud nije utvrdio nikakva naknadna činjenična odstupanja koja se razlikuju od onih na kojima se temeljila tuženikova izjava kojom se potvrđuje pravilna uporaba sredstava i koja bi sama po sebi mogla dovesti u pitanje prvotnu pozitivnu ocjenu provedbenih postupaka i njihove prikladnosti.

Naposljetku, to što naznaka mogućeg drugačijeg činjeničnog stanja nije u potpunosti razjašnjena uz korištenje svih izvora informacija koji stoje na raspolaganju tuženiku i Općem sudu prije nego što je tuženik poduzeo najstrožu mjeru (u ovom slučaju, puni povrat odobrenih i dodijeljenih sredstava) nije u skladu s načelom proporcionalnosti.

____________