Predmet T‑601/11
Dansk Automat Brancheforening
protiv
Europske komisije
„Tužba za poništenje – Državne potpore – Mrežne igre – Uvođenje nižih poreza za mrežne igre nego za kasina i igraonice u Danskoj – Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Potpora namijenjena olakšavanju razvoja nekih djelatnosti – Nepostojanje osobnog utjecaja – Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere – Nedopuštenost“
Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 26. rujna 2014.
1. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije o zatvaranju postupka u području potpora – Poduzetnik koji je konkurent poduzetnika koji je korisnik potpore – Pravo na pravno sredstvo – Pretpostavke
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a i čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
2. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka na području državnih potpora – Tužba udruge čija je zadaća braniti zajedničke interese poduzetnika – Dopuštenost – Pretpostavke
(čl. 108. st. 2. i 3. UFEU‑a i čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
3. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije o spojivosti potpore s unutarnjim tržištem – Tužba udruge koja djeluje u zajedničkom interesu svojih članova – Osobni utjecaj na članove udruge – Potreba da udruga dokaže bitan utjecaj na svoje članove – Nepostojanje – Nedopuštenost
(čl. 108. st. 2. i 3. UFEU‑a i čl. 263. st. 4. UFEU‑a)
4. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti koji podrazumijevaju ili ne podrazumijevaju provedbene mjere – Pojam – Pravni lijekovi na raspolaganju protiv tih akata
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a, čl. 267. UFEU‑a i čl. 277. UFEU‑a)
5. Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Regulatorni akti koji podrazumijevaju provedbene mjere – Odluka Komisije kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem – Nedopuštenost tužbe podnesene Sudu Unije – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Obveza da se za osporavanje mjere iscrpe nacionalni pravni lijekovi
(čl. 263. st. 4. UFEU‑a i 267. UFEU‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 31.‑33., 41., 42.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 37.)
3. Kada je riječ o tužbi udruge koja djeluje u zajedničkom interesu svojih članova protiv odluke Komisije kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem, nije na Sudu da, u fazi postupka ispitivanja dopuštenosti, konačno odluči o konkurentskim odnosima među članovima tužitelja i poduzetnicima koji su korisnici potpore. Samo je udruga dužna prikladno uputiti na razloge zbog kojih bi predmetna potpora mogla povrijediti legitimne interese jednog ili više njegovih članova bitno utječući na njihov položaj na predmetnom tržištu.
Budući da udruga nije dokazala, s jedne strane, da posljedice predmetne mjere potpore ne utječu samo na njene članove u njihovom objektivnom svojstvu priređivača izvanmrežnih igara na jednak način kao i na sve ostale gospodarske subjekte koji se nalaze u jednakoj situaciji niti, s druge strane, važnost utjecaja koji bi ta mjera mogla imati na gospodarsku situaciju njenih članova, nije dakle dokazala da predmetna mjera potpore može bitno ugroziti položaj jednog ili više njezinih članova na predmetnom tržištu. Pobijana odluka se stoga osobno ne odnosi na članove udruge i slijedom toga ni na nju.
(t. 40., 52.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 54.‑57.)
5. Odluka kojom Komisija državnu potporu proglašava spojivom s unutarnjim tržištem, u kojoj nisu određene posebne i konkretne posljedice te odluke za svakog obveznika i iz koje proizlazi da su nacionalna tijela stupanje na snagu Zakona o porezima na igre odgodila sve dok Komisija ne donese konačnu odluku, sukladno članku 108. stavku 3. UFEU‑a, podrazumijeva provedbene mjere.
Naime, specifične i konkretne posljedice takve odluke Komisije su se u odnosu na obveznike ostvarile kroz nacionalne akte, odnosno kroz Zakon o porezima na igre, kojim je država članica uvela predmetni program potpore i akte donesene provedbom tog zakona, koji određuju iznos poreza koji su obveznici dužni platiti, koji kao takvi podrazumijevaju provedbene mjere sadržane u pobijanoj odluci u smislu zadnjeg dijela rečenice članka 263. stavka 4. UFEU‑a. Kako bi predmetni program potpore mogao proizvesti učinke u odnosu na obveznike, ti su akti trebali biti doneseni nakon donošenja pobijane odluke. S obzirom na to da su se navedeni akti mogli pobijati pred nacionalnim sudom, obveznici su mogli ostvariti pravo na pristup sudu a da ne budu prisiljeni prekršiti zakon. Naime, oni su u okviru tužbe koju su podnijeli nacionalnim sudovima mogli istaknuti da je pobijana odluka nevaljana i navesti ih da temeljem članka 267. UFEU‑a Sudu postave zahtjev za prethodnu odluku. Slijedom toga, tužba protiv takve odluke ne ispunjava uvjete dopuštenosti predviđene člankom 263. stavkom 4. UFEU‑a.
(t. 58‑60)