Language of document :

Žalba koju su 21. veljače 2022. podnijele Zoï Apostolopoulou i Anastasia Apostolopoulou-Chrysanthaki protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 21. prosinca 2021., u spojenim predmetima T-721/18 i T-81/19, Apostolopoulou i Apostolopoulou-Chrysanthaki/Komisija

(predmet C 124/22P)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žaliteljice: Zoï Apostolopoulou i Anastasia Apostolopoulou-Chrysanthaki (zastupnik: Dionysios Gkouskos, dikigoros)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žaliteljice od Suda zahtijevaju da:

ukine pobijanu presudu Općeg suda od 21. prosinca 2021. u spojenim predmetima T-721/18 i T-81/191 ;

u cijelosti prihvati tužbe u spojenim predmetima T-721/18 i T-81/19;

protivnoj stranci naloži snošenje sudskih troškova koji su nastali žaliteljicama – u prvostupanjskom postupku i u žalbenom postupku – za oba stupnja postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žaliteljice ističu pet (5) žalbenih razloga.

1. Prvi žalbeni razlog: proturječno i pogrešno obrazloženje vezano za Komisijinu povredu načela dobre uprave

Žaliteljice pobijaju presudu u dijelu u kojem je u njoj odbijen njihov argument vezano za povredu načela dobre uprave, navodeći da iz obiju spojenih predmeta ne proizlaze činjenični i pravni elementi na kojima bi se temeljio navod o kojem je riječ, kao i da je stoga obrazloženje pogrešno i proturječno s obzirom na to da je: 1. taj isti Opći sud podnesene tužbe smatrao preciznima, jasnima i detaljnima u pogledu njihova sadržaja te je odbio prigovor nedopuštenosti koji se temeljio na nedopuštenosti tužbi, a koji je istaknula Komisija (točka 73. pobijane presude); 2. taj isti Opći sud smatrao (točka 124. pobijane presude) da je Komisija u postupovnim aktima koji se odnose na žaliteljice iznijela neistinite navode, za koje žaliteljice smatraju da predstavljaju postupanje protivno načelu dobre uprave. Stoga, ne samo da su bili navedeni nužni činjenični i pravni elementi (kao što uostalom proizlazi iz jednostavnog čitanja tužbi), nego se taj isti Opći sud već izjasnio o istima. 3. Sama činjenica da Opći sud priznaje da je Komisija u okviru sudskih postupaka iznijela neistinite navode vezano za žaliteljice, pokušavajući naplatiti iznose koje NIJE mogla stavit na teret žaliteljicama, predstavlja očiti slučaj Komisijine povrede načela dobre uprave. U suprotnom, trebalo bi priznati da je okolnost da institucija Unije iznosi neistine pred nacionalnim sudom na štetu građana Unije zapravo u skladu s kriterijima dobre uprave.

2. Drugi žalbeni razlog: nezakonito obrazloženje utemeljeno na neosnovanim navodima i neispitivanju tužbenih razloga vezano za zahtjeve za naknadu neimovinske štete prouzročene Komisijinim izrečenim neistinama i uvredljivim navodima

Opći sud je, umjesto da je ispitao izrečene neistine i uvredljive navode, kao i pojedinačne rečenice koje je Komisija umetnula u svoje bilješke koje se odnose na žaliteljice, a koje predstavljaju činjenične pretpostavke i ocjene koje su predmet dviju postupaka, kako bi odlučio predstavljaju li povredu osobnih prava žaliteljica i opravdavaju li zahtjev za novčanu naknadu neimovinske štete, kao što to navode žaliteljice u svojim dvjema tužbama, utvrdio da Komisija nije žaliteljicama stavila na teret prevaru te je na temelju te ocjene odbio zahtjeve za naknadu štete. Međutim, ta presuda nije u skladu sa sadržajem tužbi s obzirom na to da žaliteljice u svojim tužbama ne traže naknadu štete zbog navodnog razloga da im je Komisija stavila na teret počinjenje prevare. Ovom svojom ocjenom, Opći sud je donio presudu o navodima koje žaliteljice nisu iznijele i zbog tog razloga to ne predstavlja zakonito obrazloženje. Stoga Opći sud, s jedne strane, nije donio odluku o spojenim predmetima i, s druge strane, njegova odluka nije sadržavala zakonito obrazloženje.

3. Treći žalbeni razlog: iskrivljavanje navoda žaliteljica i proturječna ocjena vezano za načelo pravičnog postupka i pravo na pravično suđenje

Opći sud je na potpuno kontradiktoran način, iako je ispravno naveo da su žaliteljice smatrale da je postupanje koje pripisuju Komisiji u predmetu T-81/19 protivno, kako dužnosti istinitosti i točnosti koju imaju stranke u predmetu, što predstavlja opće načelo prava država članica, tako i općem temeljnom načelu dobrog sudovanja (pravo na pravično suđenje), naposljetku naveo da se žaliteljice navodno nisu žalile na povredu pravila prava Unije. Međutim, to proizlazi iz jednostavnog čitanja njihovih tužbi. Na taj način, Opći sud nije odlučio o tom dijelu tužbe u predmetu T-81/19 te je pružio proturječno i nezakonito obrazloženje.

4. Četvrti žalbeni razlog: iskrivljavanje sadržaja tužbi i pogrešno tumačenje i primjena članaka 299., 268. i 340. UFEU-a

Opći sud je pogrešno utvrdio da: 1. je navodni predmet postupka bilo postupanje dužnosnika Komisije (u svojstvu pravnih zastupnika), pri čemu je druga stranka koja je obvezna platiti naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti sama Komisija; 2. povreda dužnosti istinitosti od strane Komisije i povreda prava žaliteljica na pravičan postupak spada u područje nadzora pravilnosti provedbenih mjera, a što je u nadležnosti nacionalnih sudova, dok navodi sadržani u tužbama, koji se odnose na povrede koje je počinila Komisija, uključuju povrede temeljnih prava građana Unije od strane institucije Unije, što bi dovelo do prava na naknadu štete na temelju izvanugovorne odgovornosti, što ulazi u isključivu nadležnost Općeg suda na temelju članaka 268. i 340. UFEU-a; 3. žaliteljice navode povredu nacionalnih postupovnih pravila, kao i povredu općih načela prava država članica, temeljnih načela prava unije i temeljnih prava pojedinca koja su zaštićena pravnim poretkom Unije, kao što se može zaključiti iz jednostavnog čitanja tužbi i iz drugih naznaka koje je isti Opći sud prihvatio u svojoj odluci.

5. Peti žalbeni razlog: pogrešno tumačenje i primjena članaka 299., 317. i 325. UFEU-a

Opći sud je, iako je u cijelosti prihvatio Komisijin navod koji se odnosi na „NEISTINITA upućivanja” na teret žaliteljica, potpuno proizvoljno proširio Komisijino pravo na ostvarivanje prisilnog izvršenja koje joj mjera omogućuje, zanemarivši na paradoksalan i pravnoj doktrini dosada nepoznat način činjenicu da Komisija ne može ostvariti to svoje navodno neotuđivo pravo na način da iznosi neistine i povređuje temeljna prava pojedinca koja pripadaju žaliteljicama, što predstavlja minimalnu demokratsku zaštitu u odnosu na bilo kakvo nezakonito postupanje institucija EU-a.

____________

1 ECLI:EU:T:2021:933.