Predmet T-207/10

Deutsche Telekom AG

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Porezni sustav kojim se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija financijskog goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzetnicima koji su porezno rezidentni u inozemstvu – Odluka kojom se potpora utvrđuje nespojivom sa zajedničkim tržištem i nalaže njezin djelomični povrat – Odredba kojom se omogućuje djelomični nastavak primjene sustava – Zahtjev za obustavu postupka – Zadržavanje pravnog interesa – Legitimna očekivanja – Precizna jamstva koja je Komisija dala – Legitimnost očekivanja – Vremensko područje primjene legitimnih očekivanja”

Sažetak – Presuda Općeg suda (deveto vijeće) od 15. studenoga 2018.

1.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Nužnost stvarnog i postojećeg interesa – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem, nalaže njezin djelomični povrat te se omogućava da se predmetni porezni sustav i dalje djelomično primjenjuje – Zadržavanje pravnog interesa tužitelja kao podnositelja pritužbe protiv odredbe kojom se dopušta nastavak primjene spornog sustava potpore, unatoč okolnosti, koja je nastala nakon podnošenja tužbe i koja se odnosi na neprimjenu tog odobrenja od strane konkurenta

(čl. 263. UFEU-a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 1. t. (h))

2.      Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Potpora dodijeljena protivno postupovnim pravilima iz članka 108. UFEU-a – Moguća legitimna očekivanja korisnika – Nepostojanje osim u slučaju iznimnih okolnosti – Legitimno očekivanje nastalo zbog posebnih, bezuvjetnih i sukladnih jamstava koje je dala Komisija – Objava odluke o pokretanju službenog istražnog postupka kojom se prekida to legitimno očekivanje

(čl. 107. st. 1. i čl. 108. st. 3. UFEU-a)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Potpora dodijeljena protivno postupovnim pravilima iz članka 108. UFEU-a – Moguća legitimna očekivanja korisnika – Nepostojanje osim u slučaju iznimnih okolnosti – Legitimno očekivanje nastalo zbog preciznih, bezuvjetnih i sukladnih jamstava koje je dala Komisija – Vremensko područje primjene priznatog legitimnog očekivanja – Transakcije izvršene prije akta kojim je stvoreno navedeno očekivanje – Uključenost

(čl. 107. st. 1. i čl. 108. st. 3. UFEU-a)

1.      Očuvanje pravnog interesa mora se ocijeniti in concreto, vodeći računa osobito o posljedicama navodne nezakonitosti i vrste navodno pretrpljene štete.

Takav interes proizlazi, ponajprije, iz tužiteljevog svojstva zainteresirane stranke podnositelja pritužbe kao i iz djelomičnog odbijanja i s obzirom na meritum te pritužbe pobijanom odredbom.

Naime, tužitelj je „zainteresirana strana” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU-a] (SL 1999., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), kako je izmijenjena, „na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore”, koji stoga po definiciji ima „interes” za formalni istražni postupak koji mora dovesti do donošenja Komisijine odluke i, s time u vezi, uzimajući u obzir odbijanje njegove pritužbe navedenom odlukom, interes za podnošenje tužbe protiv te odluke koja za njega nije povoljna. Osim toga, on je zainteresirana stranka koja je podnijela pritužbu iz koje je proizašao formalni istražni postupak i koja je, u okviru te pritužbe, objasnila razloge toga podnošenja.

Čak i ako pobijana odluka, a time i pobijana odredba, nije izričit odgovor na tužiteljevu pritužbu, ipak je točno da je, protivno onome što tužitelj ističe u svojoj pritužbi, Komisija u odluci smatrala da se sporni sustav mogao nastaviti primjenjivati u određenim slučajevima koji su u toj odluci precizno navedeni. Međutim, takvo odbijanje dovoljno karakterizira tužiteljev pravni interes u predmetnom slučaju na način da mu poništenje toga odbijanja na temelju jednog tužbenog razloga koji je on istaknuo može donijeti korist, a to je da se utvrdi nezakonitost i spornog sustava i da ga se zabrani, uključujući i slučajeve obuhvaćene pobijanom odredbom.

Slijedi da okolnost koju navodi Komisija i do koje je navodno došlo nakon podnošenja ove tužbe, prema kojoj njegov konkurent nije imao koristi od utvrđivanja spornog sustava nezakonitim pobijanom odlukom, ne može dovesti u pitanje pravni interes tužitelja protiv pobijane odluke. Ako bi bilo drugačije i, posebice, ako bi se od zainteresiranih strana, a osobito od onih od kojih je proizašao zahtjev za pokretanje formalnog istražnog postupka, zahtijevalo da se dodatno utvrđuje, njihovo svojstvo konkurenta stvarnom korisniku spornog sustava kojeg se ispituje pobijanom odlukom, to bi dovelo do miješanja bitne i primarne pretpostavke dopuštenosti svake tužbe, a to je pravni interes, koji mora postojati do završetka postupka, i procesne legitimacije, koji predstavljaju različite pretpostavke koje fizička ili pravna osoba mora kumulativno ispuniti.

Nadalje, treba smatrati da tužitelj zadržava također interes zahtijevati poništenje pobijane odluke kako bi izbjegao da se nezakonitost kojom je ona navodno zahvaćena ne ponavlja i ubuduće. Treba u tu svrhu istaknuti da se navodna nezakonitost može ponoviti u budućnosti, bez obzira na okolnosti koje su dovele do ove tužbe, jer ona dovodi u pitanje, neovisno o tim okolnostima, tumačenje općih uvjeta primjene načela zaštite legitimnih očekivanja i vremenskog dosega zaštite koja se može dodijeliti na temelju toga načela.

(t. 22.-32.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33.-46., 108., 110.)

3.      Kad je riječ o vremenskom području primjene legitimnih očekivanja priznatog korisniku potpore dodijeljene protivno postupovnim pravilima članka 108. UFEU-a, a koja su nastala zbog posebnih, bezuvjetnih i sukladnih jamstava koje je Komisija dala, valja razlikovati datum stjecanja legitimnog očekivanja koji odgovara datumu saznanja o preciznim jamstvima, i predmet na koji se odnosi stečeno legitimno očekivanje, koji se može proširiti na transakcije provedene prije toga datuma, sukladno pruženim preciznim jamstvima.

Međutim, legitimno očekivanje najčešće se odnosi, a osobito u ovom predmetu, na održavanje postojeće situacije koja je po definiciji nastala prije akta koji je njezinim održanjem generirao očekivanje. U ovom slučaju akt koji je generirao legitimno očekivanje ne stvara retroaktivni učinak u tom smislu da bi stvorio legitimno očekivanje računajući od prethodnih događaja o kojima je riječ, nego samo obuhvaća, počevši od dana njegove intervencije, događaje prije toga datuma i njihove buduće učinke.

Naime, kada bi bilo drukčije, na načelo zaštite legitimnih očekivanja ne bi se moglo valjano pozvati kako bi se protivilo povratu nezakonitih potpora koje su, po prirodi, dodijeljene prije nego što se Komisija, koja je najviše u stanju pružiti jamstva koja su precizna, bezuvjetna, sukladna i pouzdana, mogla oglasiti, na bilo koji način, o njihovu kvalificiranju državnom potporom i spojivosti s unutarnjim tržištem. Članak 14. Uredbe br. 659/1999 bio bi stoga lišen korisnog učinka.

Tu ocjenu ne dovodi u pitanje okolnost da o spornom sustavu u ovom slučaju Komisija nije bila obaviještena i da su korisnici toga sustava mogli imati legitimno očekivanje u pravilnost njihove dodjele samo u iznimnim okolnostima. Naime, iako iz izostanka iznimnih okolnosti proizlazi da korisnik neprijavljene potpore ne može imati legitimno očekivanje glede njezine zakonitosti i njezina održavanja, iz postojanja takvih okolnosti proizlazi da se, računajući od dodjele preciznih jamstava koja kod korisnika potpore mogu stvoriti očekivanja na temelju zakonitosti potpore, koja karakteriziraju te iznimne okolnosti, i pod uvjetom da dana jamstva ne predviđaju vremensko ograničenje, za tog korisnika ne može više smatrati da je u određenom razdoblju legitimno mogao biti svjestan nezakonitosti predmetne potpore. Kada bi bilo drugačije, to bi značilo nepoštovanje preciznosti i pouzdanosti danih jamstava, osobito kada je riječ o vremenskom dosegu navedenih jamstava, i prema tome ukinuće jednog od uvjeta za priznavanje legitimnog očekivanja, pridonoseći tome da se u slučaju neprijavljenih potpora legitimno očekivanje glede zakonitosti tih potpora priznaje samo u iznimnim okolnostima. Naime, ako bi legitimnim očekivanjem bile obuhvaćene samo transakcije nakon akta koji generira očekivanje, čak i kad bi potonjim bilo precizno navedeno da obuhvaća ranije transakcije, iz toga bi proizašlo ograničenje dosega tih jamstava uz povredu načela zaštite legitimnog očekivanja.

(t. 97.-106.)