Žalba koju je 29. kolovoza 2023. podnio UG protiv presude Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 21. lipnja 2023. u predmetu T-571/17 RENV, UG/Komisija

(predmet C-546/23 P)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žaliteljica: UG (zastupnik: M. Richard, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žaliteljica od Suda zahtijeva da:

-    ukine presudu Općeg suda od 21. lipnja 2023. (sedmo prošireno vijeće), u predmetu T-571/17 RENV, između predmetnih stranaka, u dijelu u kojem je njome žaliteljičin otkaz proglašen osnovanim te joj je naloženo snošenje trećine Komisijinih troškova;

-    u skladu s time, dodijeli žaliteljici iznos od 68 000 eura za pretrpljenu materijalnu štetu;

-    dodijeli žaliteljici iznos od 40 000 eura za pretrpljenu nematerijalnu štetu;

-    naloži Komisiji naknadu svih troškova, uključujući odvjetničke troškove koje žaliteljica mora snositi kako bi se obranila u okviru ove žalbe, privremeno procijenjene na 10 000 eura, uz izričito predviđenu mogućnost povećanja tog iznosa;

-    naloži Komisiji naknadu svih troškova uključujući odvjetničke troškove žaliteljice u vezi s ovim sporom, procijenjene na 30 000 eura.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Na prvom mjestu, pobijanoj presudi prigovara se da krši zabranu davanja otkaza zbog roditeljskog dopusta, koja proizlazi iz članka 42.a Uredbe br. 31 o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju), u vezi s minimalnim zahtjevima sadržanima u klauzuli 5. stavku 4. Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu (Direktiva 2010/18/EU)¹ , kao i članka 33. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

Budući da se odluka o otkazu žaliteljice izričito temeljila na njezinu uzimanju roditeljskog dopusta, njome je počinjena diskriminacija te se njome krši članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava, skraćeno EKLJP), u vezi s člankom 8. EKLJP-a kojim se jamči pravo na obiteljski život, kao i člankom 1. Protokola br. 12. EKLJP-a.

Na drugom mjestu, presudi se prigovara da je iskrivila dopis u kojem se obrazlaže otkaz i dijelove spisa time što nije utvrdila da je otkaz temeljen na sindikalnim aktivnostima žaliteljice kao predstavnice osoblja izabranog na lokalnom i središnjem odboru osoblja.

U svakom slučaju, odluka davanja otkaza predstavnici osoblja iz razloga koji nisu ozbiljni razlozi suprotna je minimalnim odredbama predviđenima člankom 7. Direktive 2002/14/EZ¹ i člankom 12. Povelje. Nadalje, njome se izvršava diskriminacija na temelju činjenice obavljanja sindikalnih aktivnosti, zabranjena člankom 14. i člankom 11. EKLJP-a.

Na trećem mjestu, presudi se prigovara da njome nisu utvrđene sve očite pogreške u ocjeni koje je počinila Komisija u dopisu kojim se obrazlaže otkaz, osobito stavivši Komisiju u privilegirani postupovni položaj u odnosu na žaliteljicu i stoga ne jamčeći jednakost oružja, suprotno članku 6. EKLJP-a i članku 47. Povelje kojim se jamči djelotvoran pravni lijek.

Konkretno, žaliteljica tvrdi: njezino pravo na saslušanje iz članka 51. stavka 2. Pravilnika o osoblju je povrijeđeno; obrazloženje otkaza nije dovoljno precizno; osporava da je bila na neopravdanom dopustu; njezina navodna stručna nesposobnost nije bila utvrđena.

Na četvrtom mjestu, podredno, žaliteljica osporava proporcionalnost sankcije koja joj je izrečena.

Naposljetku, žaliteljica traži naknadu štete u visini od 68 000 eura radi popravljanja materijalne štete koju je pretrpjela, i 40 000 eura na temelju pretrpljene nematerijalne štete, a povrh toga traži da se Komisiji naloži snošenje troškova.

____________

¹ Direktiva Vijeća 2010/18/EU o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu

koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage

Direktive 96/34/EZ (SL 2010., L 68, str. 13) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje

5., svezak 2. str. 76. i ispravak SL 2019., L 180, str. 31.)

¹ Direktiva 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju

općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici (SL 2002., L 80,

str. 29) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 182.)