Predmet T-48/17
Alliance for Direct Democracy in Europe ASBL (ADDE)
protiv
Europskog parlamenta
Presuda Općeg suda (osmo prošireno vijeće) od 7. studenoga 2019.
„Institucionalno pravo – Europski parlament – Odluka kojom se određeni troškovi političke stranke proglašavaju neprihvatljivima za potrebe bespovratnih sredstava u 2015. – Odluka kojom se odobravaju bespovratna sredstva u 2017. i koja predviđa predfinanciranje u iznosu od 33 % najvišeg iznosa bespovratnih sredstava i obvezu dostavljanja bankarske garancije – Obveza nepristranosti – Prava obrane – Financijska uredba – Pravila za primjenu Financijske uredbe – Uredba (EZ) br. 2004/2003 – Proporcionalnost – Jednako postupanje”
1. Europski parlament – Financiranje političkih stranaka na europskoj razini – Odluka kojom se određeni troškovi političke stranke proglašavaju neprihvatljivima za potrebe bespovratnih sredstava – Poštovanje prava obrane – Pravo stranke na saslušanje – Doseg – Pravo na službeno saslušanje – Nepostojanje
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1. i 2.; Poslovnik Europskog parlamenta, čl. 224. st. 3. i 5.)
(t. 35., 88.)
2. Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na dobru upravu – Zahtjev nepristranosti – Pojam – Diskrecijska ovlast Parlamenta – Sudski nadzor – Granice
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1.; Uredba br. 2004/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. i 8.)
(t. 41.-45.)
3. Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na dobru upravu – Zahtjev nepristranosti – Pojam – Kategoričke i nedvosmislene javne izjave člana Europskog parlamenta o predmetu čije ispitivanje je u tijeku – Isključenost
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 1.)
(t. 55.-61.)
4. Europski parlament – Financiranje političkih stranaka na europskoj razini – Zabrana neizravnog financiranja nacionalne političke stranke – Pretpostavke – Postojanje neizravne financijske koristi za nacionalnu političku stranku – Kriteriji za ocjenu
(Uredba br. 2004/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7.)
(t. 71.)
5. Europski parlament – Financiranje političkih stranaka na europskoj razini – Zabrana financiranja kampanja za referendum – Pretpostavke – Aktivnost povezana s kampanjom za referendum – Kriteriji za ocjenu
(Uredba br. 2004/2003 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 8.)
(t. 73.)
6. Pravo Europske unije – Načela – Prava obrane – Pravo na saslušanje – Doseg – Donošenje pojedinačne odluke na temelju elemenata priopćenih predmetnoj osobi ili elemenata koji su joj poznati – Povreda – Nepostojanje
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2.)
(t. 89.-91., 97.)
7. Europski parlament – Financiranje političkih stranaka na europskoj razini – Dodjela predfinanciranja bespovratnih sredstava – Zahtjev za financijsko jamstvo i za ograničenje iznosa predfinanciranja – Margina prosudbe – Doseg – Povreda načelâ proporcionalnosti i jednakog postupanja – Nepostojanje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća br. 966/2012, čl. 134. st. 1.; Uredba Komisije br. 1268/2012, čl. 206. st. 1.)
(t. 107., 108., 113., 120., 121., 124., 125., 128.)
Kratak prikaz
U presudi ADDE/Parlament (T-48/17) od 7. studenoga 2019., Opći je sud u proširenom vijeću prihvatio zahtjev za poništenje odluke Europskog parlamenta od 21. studenoga 2016. kojom su određeni troškovi političke stranke Alliance for Direct Democracy in Europe ASBL (u daljnjem tekstu: tužitelj) proglašeni neprihvatljivima za potrebe bespovratnih sredstava u financijskoj godini 2015. S druge je strane Opći sud odbio zahtjev za poništenje odluke Parlamenta od 12. prosinca 2016., kojom je dodjela bespovratnih sredstava tužitelju u financijskoj godini 2017. podvrgnuta određenim uvjetima.
U prosincu 2014. Predsjedništvo Europskog parlamenta donijelo je odluku kojom je tužitelju dodijelilo bespovratna sredstva u najvišem iznosu od 1 241 725 eura za financijsku godinu 2015. Naknadno su izvršene kontrole te je u izvješću o vanjskoj reviziji zaključeno da su određeni troškovi u financijskoj godini 2015. neprihvatljivi. U studenome 2016. Parlament je proglasio neprihvatljivim iznos od 500 615,55 eura te je od tužitelja zatražio da vrati iznos od 172 654,92 eura.
U prosincu 2016. Predsjedništvo Parlamenta donijelo je odluku kojom su tužitelju za financijsku godinu 2017. dodijeljena bespovratna sredstva u najvišem iznosu od 1 102 642,71 eura i kojom je predviđeno da će predfinanciranje biti ograničeno na 33 % najvišeg iznosa bespovratnih sredstava, pod uvjetom pribavljanja bankarske garancije ,imajući u vidu to da su vanjski revizori posumnjali u tužiteljevu financijsku održivost zbog nedostatka vlastitih sredstava.
U postupku povodom tužbe za poništenje dvaju odluka Parlamenta iz studenoga i prosinca 2016., Opći je sud prvo podsjetio da je pravo da institucije Europske unije predmete obrađuju nepristrano opće načelo prava Unije i da, prema sudskoj praksi, načelo dobre uprave podrazumijeva, među ostalim, obvezu nadležne institucije da pažljivo i nepristrano ispita sve relevantne elemente predmetnog slučaja prije nego što donese odluku. Nadalje, obveza nepristranosti obuhvaća, s jedne strane, subjektivnu nepristranost, u smislu da nijedan član dotične institucije koji je zadužen za predmet ne smije pokazati pristranosti ili osobne predrasude i, s druge strane, objektivnu nepristranost, u smislu da institucija mora pružiti dovoljno jamstva da isključi svaku osnovanu sumnju u tom pogledu.
Međutim, Opći je sud istaknuo da je ovom predmetu jedan član Predsjedništva Parlamenta, odgovoran za praćenje predmeta o financiranju europskih političkih stranaka, dao javne, kategoričke i nedvosmislene izjave koje, sa stajališta vanjskog promatrača, mogu dovesti do zaključka da je navedeni član već bio odlučio o tom pitanju prije donošenja pobijane odluke o financijskoj godini 2015. Imajući u vidu činjenicu da je član o kojem je riječ sudjelovao na sastanku Predsjedništva i igrao aktivnu ulogu u raspravama koje su dovele do donošenja pobijane odluke, Opći je sud smatrao da je u ovom slučaju privid nepristranosti ozbiljno kompromitiran.
Opći sud je naglasio da Parlament mora ponuditi dostatna jamstva u svrhu isključenja svake sumnje o nepristranosti njegovih članova tijekom donošenja odluka administrativne prirode, što podrazumijeva da se članovi suzdrže od davanja javnih izjava koje se odnose na dobro ili loše upravljanje sredstvima dodijeljenima političkim strankama na europskoj razini, kada su postupci ispitivanja u tijeku.
Opći se sud potom usredotočio na razmatranje pitanja neprihvatljivosti određenih troškova povezanih s financiranjem istraživanja u sedam država članica u prosincu 2015. Opći je sud s jedne strane podsjetio na zabranu korištenja financiranja političkih stranaka na europskoj razini iz općeg proračuna Unije za izravno ili neizravno financiranje drugih političkih stranaka, a posebno nacionalnih stranaka ili kandidata(1), i, s druge strane, na zabranu korištenja tog financiranja za financiranje kampanja za referendume(2).
U ovom je predmetu Opći sud istaknuo da je predmetno istraživanje provedeno u sedam različitih država članica (Belgija, Francuska, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina), na uzorku od oko 1000 osoba u svakoj državi, da su postavljena pitanja bila identična i da su se među ostalim odnosila na pripadnost tih država članica Uniji, način glasovanja ispitanika na eventualnom referendumu o pripadnosti Uniji i reformi uvjeta pripadnosti Uniji. Opći je sud potom utvrdio da se zabrana financiranja kampanja za referendum odnosi samo na dio istraživanja koji se odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu, s obzirom na to da je zakonodavstvo o održavanju referenduma u Ujedinjenoj Kraljevini bilo konačno doneseno u trenutku navedenog istraživanja. S druge strane, s obzirom na to da to nije bio slučaj u šest drugih država članica obuhvaćenih istraživanjem, Opći je sud smatrao da utvrđenje neprihvatljivosti ukupnih troškova istraživanja nije bilo opravdano. Imajući u vidu zahtjeve nepristranosti i obilježja predmetnog istraživanja, Opći je sud poništio odluku Parlamenta od 21. studenoga 2016. o financijskoj godini 2015.
Kada je riječ o zahtjevu za poništenje odluke Parlamenta od 12. prosinca 2016. koja se odnosi na dodjelu bespovratnih sredstava tužitelju u financijskoj godini 2017., njega je Opći sud odbio smatrajući da razlozi koji se temelje, prvi, na povredi načela dobre uprave i prava obrane, drugi, na povredi članka 134. Financijske uredbe(3) i članka 206. Pravila za primjenu Financijske uredbe(4) (koji se odnose na jamstva za predfinanciranje za bespovratna sredstva) i, treći, na povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja, nisu osnovani.