Presuda Općeg suda od 15. studenoga 2018. – Banco Santander protiv Komisije
(predmet T-227/10)1
(„Državne potpore – Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u trgovačkim društvima porezno rezidentnima u inozemstvu – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Pojam državne potpore – Selektivnost – Referentni sustav – Odstupanje – Različit tretman– Opravdanje različitog tretmana– Poduzetnici korisnici mjere – Legitimna očekivanja”)
Jezik postupka: španjolski
Stranke
Tužitelj: Banco Santander, SA (Santander, Španjolska) (zastupnici: u početku J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, M. Muñoz de Juan i R. Calvo Salinero, zatim J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i C. Urraca Caviedes, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje članka 1. stavka 1. Odluke Komisije 2011/5/EZ od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanje inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 7, str. 48.), i podredno članka 4. te odluke.
Izreka
Tužba se odbija.
Društvo Banco Santander, SA će snositi, osim vlastitih, i troškove Europske komisije.
____________
1 SL C 195, 17. 7. 2010.