Predmet C-646/20
Senatsverwaltung für Inneres und Sport, Standesamtsaufsicht
protiv
TB
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof)
Presuda Suda (veliko vijeće) od 15. studenoga 2022.
„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Razvod – Uredba (EZ) br. 2201/2003 – Članak 2. stavak 4. i članak 21. – Pojam ‚sudska odluka᾽ – Priznavanje, u jednoj državi članici, prestanka braka dogovorenog sporazumom između bračnih drugova koji je proglasio matičar druge države članice – Kriterij za utvrđivanje postojanja ‚sudske odluke᾽”
Pravosudna suradnja u građanskim stvarima – Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću – Uredba br. 2201/2003 – Priznavanje i izvršenje – Pojam sudske odluke – Doseg – Akt o razvodu koji je sastavio matičar države članice u skladu s uvjetima predviđenima propisima te države – Uključenost
(Konvencija od 27. rujna 1968., čl. 25.; uredbe Vijeća br. 2201/2003, čl. 2. t. 4., čl. 21., 22. i 46., i 2019/1111, uv. izj. 14. i čl. 30. i 65.)
(t. 48., 49., 53.-55., 59.-61., 67. i izreka)
Kratak prikaz
Osoba TB, koja ima dvojno – njemačko i talijansko – državljanstvo, sklopila je brak s osobom RD, koja ima talijansko državljanstvo, 2013. u Berlinu, gdje je njihov brak upisan u maticu vjenčanih. One su 2017. pokrenule postupak izvansudskog razvoda pred matičarom u Parmi (Italija). U skladu s talijanskim pravom(1), više su se puta pojavile pred tim matičarom kako bi izrazile i potvrdile svoju volju da raskinu brak. Po završetku tog postupka navedeni je matičar osobi TB izdao potvrdu iz članka 39. Uredbe Bruxelles II.a(2) kojom se potvrđuje njezin razvod od osobe RD.
Osoba TB zatim je zatražila upis razvoda u maticu vjenčanih u Berlinu. Taj je zahtjev doveo do spora o tome zahtijeva li upis razvoda prethodno priznavanje nadležnog pravosudnog tijela savezne zemlje, koje je u njemačkom pravu predviđeno za strane odluke u bračnim sporovima. Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) je povodom žalbe odlučio uputiti Sudu pitanje o pojmu „sudska odluka” o razvodu u smislu Uredbe Bruxelles II.a. Konkretno, sud koji je uputio zahtjev pita se primjenjuju li se pravila o priznavanju predviđena navedenom uredbom za odluke o razvodu braka u slučaju izvansudskog razvoda kao što je to onaj predviđen talijanskim pravom, tako da u Njemačkoj nije potreban nikakav prethodni postupak priznavanja.
Sud, zasjedajući u velikom vijeću, presuđuje da je akt o razvodu koji je sastavio matičar države članice, a koji sadržava sporazum o razvodu koji su bračni drugovi sklopili i koji su potvrdili pred tim matičarom u skladu s uvjetima predviđenima propisima te države članice, osobito u svrhu primjene pravila o priznavanju predviđenog člankom 21. stavkom 1. Uredbe Bruxelles II.a, „sudska odluka” u smislu članka 2. točke 4. te uredbe.
Ocjena Suda
Kao prvo, pozivajući se osobito na definicije pojmova „sudska odluka” i „sud” iz članka 2. točaka 1. i 4. Uredbe Bruxelles II.a, Sud ističe da ona obuhvaća odluke o razvodu donesene u državi članici(3) nakon sudskog i izvansudskog postupka, pod uvjetom da pravo država članica i izvansudskim tijelima povjerava nadležnosti u području razvoda. Stoga se svaka odluka koju su donijela takva nadležna izvansudska tijela mora, u načelu, na temelju članka 21. Uredbe Bruxelles II.a automatski priznati u drugim državama članicama.
Kao drugo, što se tiče stupnja nadzora koji tijelo nadležno u području razvoda mora izvršiti kako bi se akt o razvodu koji on sastavlja, osobito u okviru sporazumnog razvoda, mogao kvalificirati kao „sudska odluka”, Sud pojašnjava, pozivajući se na svoju sudsku praksu(4) u području priznavanja sudskih odluka, da svako javno tijelo koje mora donijeti „sudsku odluku” u smislu članka 2. točke 4. Uredbe Bruxelles II.a mora zadržati nadzor nad proglašenjem razvoda. Taj uvjet podrazumijeva da, u okviru sporazumnih razvoda, javno tijelo ispita uvjete razvoda s obzirom na nacionalno pravo kao i na postojanje i valjanost suglasnosti bračnih drugova za razvod.
Sud nadalje ističe da je navedeni uvjet također zadržan, u skladu s potrebom za kontinuitetom, u Uredbi Bruxelles II.b(5), koja je, kao preinaka Uredbe Bruxelles II.a, potonju stavila izvan snage od 1. kolovoza 2022. Naime, iz povijesti nastanka Uredbe Bruxelles II.b proizlazi da zakonodavac Unije nije namjeravao uvesti nova pravila, nego „pojasniti” s jedne strane, doseg pravila već sadržanog u članku 46. Uredbe Bruxelles II.a o autentičnim ispravama i sporazumima između stranaka i, s druge strane, kriterij koji omogućuje razlikovanje pojma „sudska odluka” od pojmova „autentične isprave” i „sporazum između stranaka”, odnosno kriterij koji se odnosi na ispitivanje merituma.
Prema tome, ako nadležno izvansudsko tijelo nakon ispitivanja merituma odobri sporazum o razvodu, on se priznaje kao „sudska odluka” u skladu s člankom 21. Uredbe Bruxelles II.a i člankom 30. Uredbe Bruxelles II.b. Nasuprot tomu, ostali sporazumi o razvodu koji imaju obvezujući pravni učinak u državi članici podrijetla priznaju se, ovisno o slučaju, kao autentične isprave ili sporazumi u skladu s člankom 46. Uredbe Bruxelles II.a i člankom 65. Uredbe Bruxelles II.b.
S obzirom na ta razmatranja, Sud u ovom slučaju zaključuje da postoji „sudska odluka” u smislu članka 2. točke 4. Uredbe Bruxelles II.a.
Naime, prema talijanskom pravu(6), matičar mora u razdoblju od najmanje 30 dana, osobno i dva puta, prikupiti izjave svakog bračnog druga, što podrazumijeva da se uvjeri u valjanost, slobodu i informiranost njihove suglasnosti za razvod. Osim toga, taj matičar ispituje sadržaj sporazuma o razvodu, među ostalim, na način da se uvjeri da se taj sporazum odnosi samo na raskid ili prestanak građanskopravnih učinaka braka, isključujući prijenos imovine, te da bračni drugovi nemaju maloljetnu djecu ili punoljetnu djecu koja su poslovno nesposobna, imaju teški invaliditet ili nisu ekonomski neovisna. Ako jedan ili više zakonskih uvjeta predviđenih talijanskim pravom nisu ispunjeni, matičar nije ovlašten proglasiti razvod u skladu s tim pravom.