Language of document : ECLI:EU:T:2020:119

PRESUDA OPĆEG SUDA (prvo vijeće)

26. ožujka 2020.(*)

„Javna služba – Osoblje ESB‑a – Program pomoći pri prijelazu s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto izvan ESB‑a – Odbijanje prijave za sudjelovanje – Uvjeti prihvatljivosti – Različiti radni staž koji se traži ovisno o tomu potpada li član osoblja u jednostavni ili dvostruki platni razred – Razvrstavanje u platni razred s obzirom na vrstu radnog mjesta – Jednako postupanje – Proporcionalnost – Očita pogreška u ocjeni”

U predmetu T‑547/18,

Raivo Teeäär, sa stalnom adresom u Tallinnu (Estonija), kojeg zastupa L. Levi, odvjetnik,

tužitelj,

protiv

Europske središnje banke (ESB), koju zastupaju D. Camilleri Podestà i F. Malfrère, u svojstvu agenata, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnik,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 270. UFEU‑a i članka 50.a Statuta Suda Europske unije radi, s jedne strane, poništenja odluke ESB‑a od 27. veljače 2018. o odbijanju prijave tužitelja za sudjelovanje u pilot‑programu za pomoć pri prijelazu s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto izvan ESB‑a i, po potrebi, odluke ESB‑a od 3. srpnja 2018. kojom se odbija tužiteljeva posebna žalba protiv prethodno navedene odluke od 27. veljače 2018. i, s druge strane, naknade štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog te odluke

OPĆI SUD (prvo vijeće),

u sastavu: P. Nihoul, u svojstvu predsjednika, J. Svenningsen (izvjestitelj) i U. Öberg, suci,

tajnik: P. Cullen, administrator,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 9. srpnja 2019.,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Tužitelj Raivo Teeäär 1. srpnja 2004. stupio je u službu Europske središnje banke (ESB) započevši svoju karijeru u toj instituciji kao stručnjak za proizvodnju u okviru uprave „Novčanice”. U trenutku zaposlenja tužitelj je imao 50 godina. U skladu s oglasom o slobodnom radnom mjestu razvrstan je u platni razred F/G prema strukturi plaća ESB‑a kojom je bila obuhvaćena navedena funkcija. U tom platnom razredu smješten je na stupanj 136., uzimajući u obzir trajanje, razinu i važnost njegova profesionalnog iskustva.

2        Od zaposlenja tužitelj je redovito napredovao unutar svojeg platnog razreda. U siječnju 2011., nakon sedam godina i šest mjeseci, dosegnuo je gornju granicu svojeg platnog razreda, koja odgovara stupnju 169. Nakon tog stupnja, u tom platnom razredu nije više bilo mogućnosti za napredovanje.

3        Struktura plaća ESB‑a sastoji se od dvanaest jednostavnih platnih razreda, koji su označeni slovima A do L, i dvaju dvostrukih platnih razreda, koji su označeni slovima E/F i F/G. Svaki platni razred obuhvaća više stupnjeva koji se protežu od najmanje do najveće vrijednosti plaće. Dvostruki platni razredi, kao što je platni razred F/G, odgovaraju spajanju dvaju jednostavnih platnih razreda, u ovom slučaju platnog razreda F i platnog razreda G, tako da se, u pogledu godišnjeg dohotka, početak platnog razreda F/G podudara s početkom platnog razreda F, dok se njegova gornja granica podudara s onom platnog razreda G.

4        Konkretno, platni razred F obuhvaća stupnjeve od 1. do 98., platni razred G obuhvaća stupnjeve od 1. do 99., a platni razred F/G obuhvaća stupnjeve od 1. do 169., imajući u vidu djelomično preklapanje platnog razreda F i platnog razreda G. Naime, stupnjevi 71. do 98. platnog razreda F odgovaraju stupnjevima 1. do 28. platnog razreda G.

5        Stoga plaće vezane uz stupnjeve od 1. do 98. platnog razreda F odgovaraju plaćama vezanima uz stupnjeve 1. do 98. platnog razreda F/G i plaće vezane uz stupnjeve od 1. do 99. platnog razreda G odgovaraju plaćama vezanima uz stupnjeve 71. do 169. platnog razreda F/G.

6        Razvrstavanje članova osoblja u određeni platni razred, jednostavni ili dvostruki, određuje se prema vrsti radnog mjesta, kao što to proizlazi iz dokumenta ESB‑a, naslovljenog „Raspoređivanje radnih mjesta u platne razrede – Popis općih radnih mjesta” (Allocation of Positions to Bands – List of Generic Job Titles). Za istu vrstu radnog mjesta, napredovanje je moguće samo unutar tako određenog platnog razreda, odnosno od nekog stupnja prema višem stupnju istog platnog razreda. Promjena platnog razreda moguća je samo nakon postupka zapošljavanja prikladnog za drugo radno mjesto koje potpada pod taj drugi platni razred (interno promaknuće), osim iznimnog promaknuća „ad personam” ili unapređenja dotičnog radnog mjesta.

7        Na temelju članka 36.1. Protokola o Statutu Europskog sustava središnjih banaka i ESB‑a (ESSB) i Poslovnika ESB‑a, Upravno vijeće ESB‑a donijelo je uvjete zapošljavanja za osoblje ESB‑a (u daljnjem tekstu: Uvjeti zapošljavanja) odlukom od 9. lipnja 1998., kako je izmijenjena 31. ožujka 1999. (SL 1999., L 125, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 14., str. 3.). U verziji primjenjivoj na ovaj spor, članak 11. točka (e) Uvjeta zapošljavanja odnosi se na pomoć pri prijelazu s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto izvan ESB‑a (u daljnjem tekstu: ATP) u korist članova osoblja ESB‑a koji daju otkaz pod uvjetima i u skladu s postupkom predviđenim Pravilima o osoblju ESB‑a (u daljnjem tekstu: Pravila o osoblju).

8        Kako bi prvi put proveo članak 11. točku (e) Uvjeta zapošljavanja, Izvršni odbor ESB‑a donio je Odluku ECB/2012/NP18 od 24. kolovoza 2012. o izmjeni Pravila o osoblju u pogledu pomoći pri dobrovoljnom prijelazu na karijeru izvan ESB‑a, kojom je umetnut članak 2.3. Pravila o osoblju, kojim je uspostavljen pilot‑program za ATP, ograničen na najviše 50 osoba i koji je bio dostupan tijekom 2013. i 2014. Članak 2.3.1. Pravila o osoblju određivao je da članovi osoblja koji imaju ugovor na neodređeno vrijeme, a koji su ostali najmanje osam uzastopnih godina u istom jednostavnom platnom razredu ili najmanje dvanaest uzastopnih godina u istom dvostrukom platnom razredu ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u pilot‑programu za ATP.

9        Tužitelj se 12. kolovoza 2014. prijavio za pilot‑program za ATP (u daljnjem tekstu: prijava za ATP). U skladu s postupkom, prijava za ATP sadržavala je obavijest o otkazu s učinkom od 13. prosinca 2014., pod uvjetom da je ta prijava prihvaćena. Tužitelj je kao dodatak navedenoj prijavi dostavio dopis u kojem su navedeni razlozi zbog kojih je tražio da se njegova prijava uzme u obzir unatoč činjenici da ne ispunjava uvjet od dvanaest godina radnog staža predviđen člankom 2.3.1. Pravila o osoblju za članove osoblja koji se nalaze u dvostrukom platnom razredu.

10      Prijava za ATP odbijena je odlukom od 18. kolovoza 2014. uz obrazloženje da tužitelj nije ispunjavao uvjet trajanja službe jer je u dvostrukom platnom razredu F/G ostao manje od dvanaest godina.

11      Tužitelj je 8. rujna 2014. obavijestio dotične službe ESB‑a o svojoj odluci o umirovljenju s učinkom od 18. prosinca 2014.

12      Zahtjev za predsudsko preispitivanje odluke o odbijanju prijave za ATP, koji je tužitelj podnio 14. listopada 2014., odbijen je odlukom od 9. prosinca 2014.

13      Tužitelj je umirovljen s danom 18. prosinca 2014.

14      Žalba koju je tužitelj podnio 9. veljače 2015. protiv odluke od 9. prosinca 2014. odbijena je odlukom od 2. travnja 2015.

15      Nastavno na tužbu koju je tužitelj podnio 9. lipnja 2015. protiv odluke od 18. kolovoza 2014., ona je poništena presudom od 17. studenoga 2017., Teeäär/ESB (T‑555/16, neobjavljena, EU:T:2017:817), zbog nenadležnosti ratione materiae autora te odluke.

16      Članak 2.3. Pravila o osoblju, kako proizlazi iz Odluke ECB/2012/NP18, kojom je uspostavljen pilot‑program za ATP, stavljen je izvan snage Odlukom ECB/2017/NP19 od 17. svibnja 2017. o izmjeni Pravila o osoblju ESB‑a u pogledu pomoći pri dobrovoljnom prijelazu na karijeru izvan ESB‑a. Potonjom odlukom uspostavljen je novi program za ATP, dostupan od 1. srpnja do 31. listopada 2017., kojim se utvrđuje uvjet jedinstvenog radnog staža od osam godina u istom platnom razredu.

17      Izvršavajući presudu od 17. studenoga 2017., Teeäär/ESB (T‑555/16, neobjavljena, EU:T:2017:817), Izvršni odbor ESB‑a donio je 27. veljače 2018. novu odluku na temelju članka 2.3. Pravila o osoblju u njezinoj izvornoj verziji kojom je odbio prijavu za ATP (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

18      Posebna žalba protiv pobijane odluke koju je tužitelj podnio 3. svibnja 2018. odbijena je odlukom Izvršnog odbora ESB‑a od 3. srpnja 2018.

 Postupak i zahtjevi stranaka

19      Tužitelj je tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 14. rujna 2018. pokrenuo ovaj postupak.

20      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        po potrebi, poništi odluku Izvršnog odbora ESB‑a od 3. srpnja 2018.;

–        naloži ESB‑u da naknadi imovinsku štetu koju mu je prouzročio, procijenjenu na 101 447 eura, uvećanu za zatezne kamate izračunane po godišnjoj stopi za glavne operacije refinanciranja ESB‑a uvećanoj za tri postotna boda;

–        naloži ESB‑u snošenje troškova.

21      ESB od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

 Pravo

 Dopuštenost dokaza koji je tužitelj podnio na raspravi

22      Tužitelj je na raspravi podnio dodatni dokument, za koji je naveo da je dopis koji je ESB uputio svojem odboru osoblja prije nego što su u okviru njega uvedeni dvostruki platni razredi i da se njime može dopuniti odgovor koji je potonji dao na pisano pitanje koje mu je postavio Opći sud u pogledu povijesti i podrijetla stvaranja navedenih platnih razreda. Pozvan da pojasni koristan učinak tog dokumenta, tužitelj je naveo da se njime utvrđuje da uvođenje dvostrukih platnih razreda ne bi smjelo imati negativan učinak na članove osoblja koji se nalaze na vrhu jednostavnog platnog razreda G ili dvostrukog platnog razreda F/G, dok je uvođenje ATP‑a imalo takve učinke na članove osoblja koji se nalaze u dvostrukom platnom razredu.

23      Valja utvrditi da iz tih objašnjenja ne proizlazi da je dokument o kojem je riječ izravno povezan s pisanim pitanjem Općeg suda o uvođenju dvostrukih platnih razreda. Budući da se tužitelj na njega namjerava pozvati kako bi potkrijepio svoju argumentaciju u pogledu nepovoljnih posljedica koje bi prema njegovu mišljenju ATP imao za članove osoblja koji se nalaze u situaciji istovjetnoj njegovoj i s obzirom na to da ne tvrdi da taj dokument nije mogao biti podnesen zajedno s tužbom, valja smatrati da je on nedopušten, u skladu s člankom 85. Poslovnika Općeg suda.

 Predmet tužbe

24      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, zahtjev za poništenje formalno usmjeren protiv odluke o odbijanju žalbe, u slučaju kada ta odluka nema autonoman sadržaj, dovodi do toga da Opći sud odlučuje o aktu protiv kojeg je žalba podnesena (vidjeti u tom smislu presudu od 24. travnja 2017., HF/Parlament, T‑584/16, EU:T:2017:282, t. 72. i navedenu sudsku praksu).

25      U ovom slučaju, s obzirom na to da se odlukom o odbijanju žalbe samo potvrđuje pobijana odluka, valja utvrditi da zahtjev za poništenje odluke o odbijanju žalbe nema autonoman sadržaj i da stoga o njemu nije potrebno posebno odlučivati, čak i ako će prilikom ispitivanja zakonitosti pobijane odluke biti potrebno uzeti u obzir obrazloženje iz odluke o odbijanju žalbe, s obzirom na to da se smatra da se to obrazloženje poklapa s obrazloženjem pobijane odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 16. siječnja 2018., SE/Vijeće, T‑231/17, neobjavljenu, EU:T:2018:3, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

 Zahtjev za poništenje

26      U prilog svojem zahtjevu za poništenje tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

27      Prvim dvama tužbenim razlozima tužitelj ističe prigovor nezakonitosti članka 2.3.1. Pravila o osoblju, odredbe koja je u odnosu na njega primijenjena u pobijanoj odluci. Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi načela jednakog postupanja, načela proporcionalnosti i očitoj pogrešci u ocjeni, a drugi na povredi članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL 2000., L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.), zbog diskriminacije na temelju dobi.

28      U slučaju da članak 2.3.1. Pravila o osoblju ne treba smatrati nezakonitim, tužitelj podredno iznosi dva druga tužbena razloga, od kojih se treći temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi dužnosti brižnog postupanja, a četvrti na povredi članka 2.3.1. Pravila o osoblju.

 Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti članka 2.3.1. Pravila o osoblju zbog povrede načela jednakog postupanja, načela proporcionalnosti i očite pogreške u ocjeni

29      Tužitelj tvrdi da dvostruki uvjet radnog staža predviđen u članku 2.3.1. Pravila o osoblju predstavlja razliku u postupanju i da je ta razlika u postupanju općenito proizvoljna jer pravi razliku između članova osoblja koji pripadaju jednostavnom platnom razredu i onih koji pripadaju dvostrukom platnom razredu i, u svakom slučaju, u pogledu članova osoblja koji su, poput njega, dosegli gornju granicu dvostrukog platnog razreda prije nego što su ostvarili dvanaest godina radnog staža u tom platnom razredu. Prema potrebi, ako se predviđanje različitih uvjeta radnog staža formalno opravdava postojanjem dviju različitih kategorija platnih razreda, diskriminacija proizlazi i iz članka 2.3.1. Pravila o osoblju i iz popisa naslova generičkih radnih mjesta, koji određuje, za svaku vrstu radnog mjesta, jednostavni ili dvostruki platni razred kojem pripada.

30      Sporno je razlikovanje općenito proizvoljno jer činjenica da jedan dio dvostrukog platnog razreda sadržava više stupnjeva od jednostavnog platnog razreda – što dovodi do toga da osobe zaposlene u jednostavnom platnom razredu češće dosegnu gornju granicu svojeg platnog razreda – nema veze s ciljevima ATP‑a, a to su olakšavanje prijelaza na karijeru izvan ESB‑a, poticanje povećane rotacije stalnog osoblja i promicanje unutarnje mobilnosti.

31      Razlikovanje je posebno proizvoljno u odnosu na članove osoblja koji, poput tužitelja, potpadaju pod dvostruki platni razred, ali su prilikom svojeg zapošljavanja razvrstani u stupanj koji se nalazi u dijelu tog dvostrukog platnog razreda koji odgovara drugom od dvaju jednostavnih platnih razreda koji su bili kombinirani kako bi se sastavio dvostruki platni razred (tj. platni razred G u slučaju dvostrukog platnog razreda F/G). Naime, uzimajući u obzir broj stupnjeva koji razdvajaju te članove osoblja od gornje granice predmetnog dvostrukog platnog razreda, njihov je položaj u pogledu mogućnosti napredovanja jednak položaju onih koji potpadaju pod jednostavni platni razred. Stoga je sporno razlikovanje neprikladno u odnosu na ciljeve ATP‑a. Taj slučaj nije izniman jer se odnosio na 18 % članova osoblja zaposlenih između 2010. i 2012.

32      Osim toga, sporno razlikovanje protivno je načelu proporcionalnosti jer ESB nije odabrao najmanje ograničavajući način za postizanje ciljeva ATP‑a. Naime, on je za sve članove osoblja mogao predvidjeti uvjet radnog staža povezan s činjenicom da su tijekom istog broja godina dosegli gornju granicu svojeg platnog razreda.

33      Naposljetku, sporno razlikovanje također proizlazi iz očite pogreške u ocjeni jer ne odgovara cilju nadoknade navodno smanjenih karijernih prilika članova osoblja koji su razvrstani u jednostavan platni razred.

34      ESB navodi da je predmet pilot‑programa za ATP bio ponuditi pomoć radi preusmjeravanja karijere članovima osoblja koji su dugo radili u ESB‑u i koji su ostali u istom platnom razredu, neovisno o broju dosegnutih stupnjeva, a ne članovima osoblja koji su zapeli na gornjoj granici svojeg platnog razreda. Sporno razlikovanje temelji se na činjenici da dvostruki platni razredi imaju oko 50 % stupnjeva više od jednostavnih platnih razreda. Iz toga proizlazi da se situacija osobe koja se nalazi u dvostrukom platnom razredu može usporediti samo sa situacijom osoba koje se nalaze u istoj vrsti platnog razreda.

35      ESB priznaje da povezanost između razvrstavanja u dvostruki platni razred i postojanja većih mogućnosti za napredovanje odgovara uobičajenoj standardnoj situaciji, ali tvrdi da je zakonodavac ovlašten uzeti takvu situaciju kao osnovu a da pritom nije dužan predvidjeti sustave iznimki kako bi se uzele u obzir netipične situacije. Osim toga, ističe da ima široku diskrecijsku ovlast u odlukama političke naravi koje je donio u svojstvu „zakonodavca” za sastavljanje okvira tog pilot‑programa.

36      U okviru analize in concreto ESB ističe, s jedne strane, da su u trenutku stupanja na snagu pilot‑programa za ATP, 794 osobe bile razvrstane u dvostruki platni razred F/G, 5 osoba bilo je razvrstano u jednostavni platni razred F i 7 osoba u jednostavni platni razred G, a nijedna od tih 7 osoba nije imala koristi od pilot‑programa za ATP. S druge strane, bilo bi nemoguće da se prema osobi zaposlenoj u platnom razredu G može postupati povoljnije nego prema tužitelju zbog uvjeta radnog staža od osam godina koji se primjenjuje na članove osoblja razvrstanih u taj jednostavan platni razred jer je na dan početka primjene navedenog pilot‑programa 7 osoba koje su se nalazile u platnom razredu G bilo promaknuto, a ne zaposleno u tom platnom razredu.

37      Uvodno, valja podsjetiti na to da načelo jednakog postupanja, koje je opće načelo prava Europske unije utvrđeno člancima 20. i 21. Povelje i koje se primjenjuje na pravo javne službe Unije, zahtijeva osobito da se prema usporedivim situacijama ne smije različito postupati osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (vidjeti u tom smislu presude od 12. studenoga 2014., Guardian Industries i Guardian Europe/Komisija, C‑580/12 P, EU:C:2014:2363, t. 51. i navedenu sudsku praksu, i od 16. srpnja 2015., EJ i dr./Komisija, F‑112/14, EU:F:2015:90, t. 65. i navedenu sudsku praksu).

38      Elemente koji razlikuju različite situacije, kao i njihovu moguću usporedivost treba utvrđivati i cijeniti vodeći računa o predmetu i cilju koji se nastoji postići odredbama o kojima je riječ, pri čemu u tu svrhu treba uzeti u obzir načela i ciljeve područja o kojemu je riječ (vidjeti presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

39      Kada je utvrđena razlika u postupanju između dviju usporedivih situacija, načelo jednakog postupanja nije povrijeđeno ako je ta razlika valjano opravdana (vidjeti presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 52. i navedenu sudsku praksu).

40      To je slučaj kada se razlika u postupanju odnosi na zakonski dopušten cilj koji se nastoji postići mjerom čiji je učinak uspostava takve razlike i kada je proporcionalna tom cilju. Kada regulatorno tijelo ima široku diskrecijsku ovlast, sudski nadzor poštovanja tih uvjeta treba ograničiti na nadzor očite pogreške (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 53. i 54. i navedenu sudsku praksu).

41      U tom pogledu, valja naglasiti da, kada utvrđuje pravila o pitanjima koja se odnose na pravila o osoblju koje zapošljava, ESB raspolaže velikom autonomijom zbog svoje funkcionalne neovisnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 22. listopada 2002., Pflugradt/ESB, T‑178/00 i T‑341/00, EU:T:2002:253, t. 48.). Usto, institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću u svrhu utvrđivanja interesa službe, neovisno o ispitivanju u okviru kojeg ga treba uzeti u obzir ili odluci zbog koje taj interes treba uzeti u obzir (vidjeti presudu od 16. svibnja 2018., Barnett/EGSO, T‑23/17, neobjavljenu, EU:T:2018:271, t. 36. i navedenu sudsku praksu). U takvom slučaju, načelo nediskriminacije ili jednakog postupanja bilo bi prekršeno samo kada bi predmetna mjera sadržavala razlikovanje koje je bilo proizvoljno ili očito neprimjereno u odnosu na cilj te mjere (vidjeti u tom smislu presudu od 15. travnja 2010., Gualtieri/Komisija, C‑485/08 P, EU:C:2010:188, t. 72.).

42      Također valja pojasniti da, iako bi u određenim situacijama iz uvođenja općeg i apstraktnog propisa proizlazile slučajne nepogodnosti, tijelu koje ima normativnu ovlast ne može se prigovoriti što je pri organizaciji svojih službi primijenilo kategorizaciju, pod uvjetom da ona u biti nije diskriminirajuća s obzirom na cilj koji se njome želi postići (vidjeti u tom smislu presudu od 15. travnja 2010., Gualtieri/Komisija, C‑485/08 P, EU:C:2010:188, t. 81. i navedenu sudsku praksu).

43      U ovom slučaju, člankom 2.3.1. Pravila o osoblju utvrđena je razlika u postupanju između članova osoblja ESB‑a ovisno o tome pripadaju li oni u dvostruke platne razrede ili u jednostavni platni razred, time što određuje da su prvi, koji čine velik dio osoblja, prihvatljivi za pilot‑program za ATP nakon dvanaest godina radnog staža u svojim platnim razredima, dok je radni staž koji se traži za druge bio samo osam godina.

44      Stoga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 38. do 42. ove presude, valja utvrditi predmet i cilj pilot‑programa za ATP, kako bi se utvrdilo jesu li situacije osoba iz jedne ili druge kategorije platnih razreda usporedive i, u slučaju potvrdnog odgovora, je li utvrđena razlika u postupanju opravdana.

45      Što se tiče usporedivosti situacija, valja istaknuti da je u odgovoru ESB‑a na pisano pitanje koje mu je Opći sud postavio u pogledu ciljeva ATP‑a ta institucija navela da je ATP proizašao iz razmatranja koje je uslijedilo nakon utvrđenja „demografskog izazova” s kojim je bila suočena. Navela je da je, zbog razloga povezanih s kriterijima zapošljavanja koji su se primjenjivali tijekom njezina osnivanja, znatan dio njezina osoblja ostao stabilan tijekom relativno dugog razdoblja, a zatim otišao u mirovinu tijekom relativno kratkog razdoblja.

46      Ta je situacija, među ostalim, imala za posljedicu ograničavanje mogućnosti internog promaknuća u viši platni razred te je zbog toga mogla demotivirati članove osoblja koji su željeli obnašati nove funkcije.

47      Nakon razmatranja slijedom tog utvrđenja ESB je odlučio donijeti posebnu mjeru čiji je cilj potaknuti prijevremeni odlazak dijela osoblja, odnosno članova osoblja za koje je vjerojatnost da su dugo radili u ESB‑u ostajući u istom platnom razredu bila najveća, a da tu mjeru nije usmjerio na članove osoblja koji se nalaze u kategoriji dobi na koju se odnose „demografski izazovi”.

48      Stoga je cilj uvođenja pilot‑programa za ATP bio preventivno spriječiti više rizika koji bi mogli ugroziti dobro funkcioniranje ESB‑a u bližoj ili daljoj budućnosti, na način da se unaprijed stvore slobodna radna mjesta kako bi se omogućilo zapošljavanje novih osoba i povećale mogućnosti internog promaknuća za postojeće osoblje. Budući da je ta mjera odgovarala želji da se zadrži ili čak poboljša razina kvalitete usluga pruženih u okviru obavljanja zadaća ESB‑a, bila je povezana s interesom službe.

49      U tom je kontekstu predmet pilot‑programa za ATP bio uzrokovati dobrovoljan i prijevremeni odlazak dijela članova osoblja koji su radili određeni broj godina unutar ESB‑a ostajući u istom platnom razredu, pri čemu se članovi osoblja koji potpadaju pod jednostavan platni razred razlikuju od onih koji potpadaju pod dvostruki platni razred, potičući taj odlazak u obliku potpore za karijerni prijelaz izvan ESB‑a, osobito na financijskom planu. Iako se taj predmet sa stajališta članova osoblja koji su potencijalno zainteresirani za profesionalno preusmjerenje može smatrati povoljnom mjerom, ostaje činjenica da je prije svega bio povezan s interesom službe s obzirom na ciljeve kojima je trebao poslužiti.

50      Istodobno, u svojem odgovoru na pisana pitanja koja je postavio Opći sud ESB je također naveo da je cilj stvaranja dvostrukih platnih razreda ponajprije bio omogućiti razvoj karijere kroz mnogo godina za vrste radnih mjesta u kojima je razvoj na različitim razinama odgovornosti bio moguć ovisno o stečenom iskustvu. Te elemente tužitelj nije osporio, koji je na raspravi samo istaknuo da je ESB osigurao da uvođenje dvostrukih platnih razreda plaća ne bude štetno za članove osoblja koji su tada bili zaposleni.

51      Stoga valja istaknuti da, u odnosu na jednostavne platne razrede, dva dvostruka platna razreda (E/F i F/G) objektivno odgovaraju potencijalno dugom karijernom putu, koji je takve prirode da potiče stabilnost osoblja zaposlenog na radnim mjestima za koja iskustvo stečeno u samom obavljanju dotičnih funkcija u instituciji može biti prednost pri obavljanju zadaća te institucije, osobito u pogledu stručnog znanja, a time i učinkovitosti i preuzetih odgovornosti. Iz popisa predmetnih radnih mjesta proizlazi da ona uglavnom odgovaraju stručnim tehničkim funkcijama („stručnjaci” za platni razred F/G, „specijalisti” ili „analitičari” za platni razred E/F), a da nisu upravljačke funkcije, od kojih je većina povezana s ispunjavanjem posebnih zadaća ESB‑a. To je osobito bio tužiteljev slučaj, koji je bio zaposlen kao stručnjak za proizvodnju u okviru uprave „Novčanice”.

52      Slijedom toga, situacije dviju kategorija dotičnih osoba razlikuju se po bitnom elementu sa stajališta interesa službe, odnosno po tome što odgovaraju različitim vrstama funkcija, od kojih je ESB želio da neke obavljaju osobe sa stabilnijim zaposlenjem. Stoga, budući da član osoblja koji potpada pod dvostruki platni razred u načelu raspolaže većim prostorom za napredovanje u svojem platnom razredu od onog koji potpada u jednostavni platni razred, ne može se smatrati da su odnosne situacije osoba koje se nalaze u jednoj i u drugoj kategoriji usporedive s obzirom na predmet i cilj pilot‑programa za ATP, kako su utvrđeni u točkama 48. i 49. Naime, ako institucija nastoji zadržati tijekom relativno dugog razdoblja članove osoblja koji obavljaju određene vrste funkcija, logično je da dotične osobe nemaju tako velike poticaje da prijevremeno napuste tu instituciju kao članovi osoblja koji obavljaju funkcije za koje isti cilj ne postoji. Ta mjera opreza može doprinijeti održavanju ili čak poboljšanju kvalitete usluga koje se pružaju u okviru izvršavanja zadaća te institucije i stoga je u interesu službe.

53      U svakom slučaju, valja smatrati da je, čak i pod pretpostavkom da su situacije članova osoblja koji se nalaze u jednoj ili drugoj kategoriji platnog razreda usporedive, razlika u postupanju koja se sastoji od utvrđivanja kriterija prihvatljivosti od dvanaest godina za one koji obavljaju vrstu funkcija koje potpadaju pod dvostruki platni razred i kriterija prihvatljivosti smanjenog na osam godina za one koji obavljaju funkcije koje potpadaju pod jednostavan platni razred, objektivno je opravdana zbog istih razloga kao što su oni navedeni u točkama 51. i 52. ove presude.

54      Osim toga, način na koji je obilježje funkcija koje potpadaju pod dva dvostruka platna razreda utvrđeno u točki 51. ove presude uzeto u obzir jest proporcionalan, s obzirom na to da razlika od četiri godine u pogledu kriterija prihvatljivosti za pilot‑program za ATP, koja postoji između dviju kategorija članova osoblja, približno odgovara razlici u prostoru za napredovanje s obzirom na plaće, koja postoji između jednostavnog platnog razreda i dvostrukog platnog razreda. Naime, iz podataka u točki 4. ove presude proizlazi da matematički odnos između radnog staža od osam godina za članove osoblja koji potpadaju pod jednostavni platni razred i broja stupnjeva koji obuhvaća takav platni razred, tj. 99 stupnjeva, odgovara broju od malo manje od 14 godina radnog staža za članove osoblja koji potpadaju pod dvostruki platni razred, koji obuhvaća 169 stupnjeva.

55      Naposljetku, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 42. ove presude, valja priznati da, s obzirom na to da je morao uvesti propis opće primjene u području u kojem ima široku marginu prosudbe i veliku autonomiju, ESB je, kao što tvrdi, mogao, a da pritom ne počini očitu pogrešku u ocjeni, za osnovu uzeti standardne situacije, s obzirom na to da usto nije bio dužan propisati sustav iznimki kako bi se uzele u obzir netipične situacije, poput tužiteljeve.

56      Što se tiče alternativnog kriterija prihvatljivosti čije uzimanje u obzir zagovara tužitelj, a koji se temelji na činjenici da je gornja granica platnog razreda dosegnuta već prije određenog broja godina, bez razlikovanja s obzirom na vrstu platnog razreda, valja utvrditi da bi on odgovarao drugom ESB‑ovu odabiru u okviru njegove politike upravljanja osobljem.

57      Naime, kao što je to navedeno u točkama 40. i 41. ove presude, s jedne strane, kada utvrđuje pravila o pitanjima koja se odnose na pravila o osoblju koje zapošljava, ESB raspolaže velikom autonomijom zbog svoje funkcionalne neovisnosti. S druge strane, institucije raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću za utvrđivanje interesa službe, s obzirom na to da je sudski nadzor ograničen na provjeru da provedeni odabiri ne proizlaze iz očite pogreške.

58      U tom kontekstu valja uzeti u obzir činjenicu da se, kao što to osobito proizlazi iz točaka 51. do 54. ove presude, kriterij radnog staža koji je određen za pilot‑program za ATP temeljio na objektivnoj osnovi te je bio u skladu sa strukturom karijera unutar ESB‑a utemeljenom na vrsti radnog mjesta.

59      Osim toga, kao što je to ESB naglasio, kriterij koji se temelji na tome da je dosegnuta gornja granica platnog razreda mogao bi učiniti prihvatljivima za ATP članove osoblja koji su nedavno zaposleni, ali na vrlo visokoj razini platnog razreda.

60      Štoviše, takav kriterij mogao bi stvoriti drugu razliku u postupanju. Naime, iz odgovora ESB‑a na pisana pitanja koja je postavio Opći sud proizlazi da je od 987 članova osoblja koji su potpadali pod dvostruki platni razred od 1. siječnja 2013., samo 161 bio razvrstan prilikom njihova zapošljavanja u stupanj koji odgovara višem stupnju platnog razreda. Stoga bi navedeni kriterij pogodovao manjini članova osoblja, odnosno onima koji su među tom 161 osobom prilikom njihova zapošljavanja bili razvrstani u stupanj koji je relativno blizu gornje granice njihova dvostrukog platnog razreda. Suprotno tomu, pod pretpostavkom da se godišnje napredovanje od četiri do pet stupnjeva može smatrati uobičajenim s obzirom na tužiteljevo napredovanje u njegovu platnom razredu (prijelaz od stupnja 136. do stupnja 169. u 7 i pol godina), vjerojatnost da bi članovi osoblja koji su prvotno bili razvrstani u niži dio dvostrukog platnog razreda bili prihvatljivi bila je slaba, ili čak nikakva.

61      Osim toga, poteškoće navedene u točkama 58. i 59. ove presude, koje bi zahtijevale da se predvide dodatne odredbe kako bi se izbjegli nerazumni slučajevi ili spriječe velike razlike u postupanju, potvrđuju ESB‑ovu tvrdnju prema kojoj sporna mjera odgovara cilju osmišljavanja jednostavnih pravila koja je lako primijeniti.

62      Isto tako, valja istaknuti da tvrdnja prema kojoj članovi osoblja koji su dosegli gornju granicu platnog razreda u koji potpadaju više nemaju izglede za karijeru, a koju tužitelj ističe kako bi dokazao prikladnost alternativnog kriterija koji zagovara, ne uzima u obzir sve izglede za karijeru unutar ESB‑a. Naime, valja istaknuti da ti izgledi ne proizlaze samo iz napredovanja po stupnjevima u određenom platnom razredu, nego i iz razvoja na različitim razinama odgovornosti za određene vrste funkcija i općenito mogućnosti internog promaknuća u viši platni razred. Dakle, te su mogućnosti važne za članove osoblja koji imaju veliko profesionalno iskustvo, što je nužno slučaj s onima koji se nalaze na vrhu svojeg platnog razreda. Osim toga, jedan od ciljeva ATP‑a upravo je promicanje internog promaknuća zbog oslobađanja mjesta do kojeg je došlo zbog prijevremenog odlaska određenih članova osoblja koji su zaposleni na radnim mjestima koja potpadaju pod više platne razrede, tako da ATP sam sadržava odgovor na vrstu zabrinutosti koju je istaknuo tužitelj.

63      Naposljetku, nije beznačajno za ocjenu proporcionalnosti predmetnog kriterija radnog staža istaknuti da je on uključen u pilot‑program koji treba naknadno ocijeniti, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 2. Odluke ECB/2012/NP18 (vidjeti po analogiji presudu od 7. ožujka 2017., RPO, C‑390/15, EU:C:2017:174, t. 69.).

64      Stoga, čak i pod pretpostavkom da je situacija članova osoblja koji potpadaju pod dvostruki platni razred usporediva sa situacijom onih koji potpadaju pod jednostavan platni razred s obzirom na predmet i ciljeve ATP‑a, ne može se smatrati da je riječ o očitoj pogrešci kada se za pilot‑program za ATP zadrži sporni kriterij radnog staža, koji je stoga opravdan.

65      Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članak 2.3.1. Pravila o osoblju nije bio protivan načelu jednakog postupanja, niti je, u mjeri u kojoj ta pitanja mogu biti predmet zasebnog ispitivanja, sadržavao povredu načela proporcionalnosti ili očitu pogrešku u ocjeni jer je njime određen prag prihvatljivosti za pilot‑program za ATP koji odgovara dvanaest godina radnog staža za članove osoblja razvrstane u dvostruke platne razrede, dok je taj prag bio osam godina radnog staža za članove osoblja razvrstane u jednostavne platne razrede.

66      Stoga prvi tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.

 Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nezakonitosti članka 2.3.1. Pravila o osoblju zbog povrede članka 21. Povelje i Direktive 2000/78 zbog diskriminacije na temelju dobi

67      Prema tužiteljevu mišljenju, osobe koje se nalaze na istoj razini u platnim razredima približno su u istoj dobnoj skupini. Međutim, budući da su članovi osoblja razvrstani u dvostruki platni razred morali čekati četiri godine više kako bi bili prihvatljivi za pilot‑program za ATP od onih razvrstanih u jednostavan platni razred, tužitelj tvrdi da su oni trebali biti stariji od potonjih kako bi se mogli koristiti tim programom. Stoga članak 2.3.1. Pravila o osoblju sadržava prešutan uvjet dobi. On bi se smatrao diskriminacijom koja se izravno temelji na dobi prema članovima osoblja razvrstanima u dvostruki platni razred i ta diskriminacija nije objektivno opravdana, i to zbog istih razloga kao što su oni izneseni u okviru prvog tužbenog razloga.

68      ESB tvrdi da ne postoji povezanost između dobi i razvrstavanja u jednostavni platni razred ili razvrstavanja u dvostruki platni razred, ni između dobi i radnog staža u platnom razredu ni između dobi i razine razvrstavanja u platnom razredu. Prema tome, ne postoji različito postupanje izravno ili neizravno povezano s dobi.

69      Valja podsjetiti na to da je načelo nediskriminacije na temelju dobi, koje je opće načelo prava Unije, konkretizirano Direktivom 2000/78 u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja (presuda od 19. siječnja 2010., Kücükdeveci, C‑555/07, EU:C:2010:21, t. 21.) i da je zabrana svake diskriminacije na temelju, među ostalim, dobi utvrđena u članku 21. Povelje. Osim toga, Direktiva 2000/78 nije samo dopušten izbor inspiracije u okviru sporova koji se odnose na osoblje institucija Unije, kad je riječ o utvrđivanju obveza nadležnog regulatornog tijela u pogledu načela nediskriminacije s obzirom na dob (vidjeti u tom smislu presudu od 7. veljače 2019., RK/Vijeće, T‑11/17, EU:T:2019:65, t. 68. do 70. i navedenu sudsku praksu), nego usto, kad je riječ o ESB‑u, potonjeg obvezuje na temelju članka 9. točke (c) Uvjeta zapošljavanja.

70      U ovom slučaju valja utvrditi da uvjeti za sudjelovanje u pilot‑programu za ATP ne sadržavaju nikakvo izravno upućivanje na dob članova osoblja.

71      Osim toga, razlika između članova osoblja ovisno o vrsti platnog razreda pod koji potpadaju nije povezana s njihovom dobi.

72      U tom pogledu valja naglasiti da radni staž u bilo kojem platnom razredu ovisi samo o trenutku u kojem je osoba zaposlena ili eventualno promaknuta u platni razred.

73      Što se tiče situacije koja odgovara tužiteljevoj situaciji i na kojoj on temelji svoju tužbu, odnosno zapošljavanja u dvostrukom platnom razredu, valja utvrditi da je to zapošljavanje moguće u bilo kojem stadiju karijere, među ostalim, u njezinu drugom dijelu, kao što to pokazuje tužiteljev primjer, ali i ranije u karijeri, odnosno na njezinu početku.

74      Taj je drugi slučaj uostalom češći s obzirom na to da je, kao što to proizlazi iz ESB‑ovih podataka koji su preuzeti u tužiteljevim pismenima, od 458 osoba koje je ta institucija zaposlila između 2010. i 2012., 82 % bilo razvrstano u prvi dio dvostrukog platnog razreda.

75      Slijedom toga, moguće je da do stupanja u službu ESB‑a, a time i razvrstavanja u platni razred, dođe gotovo u bilo kojoj fazi profesionalnog života i stoga u gotovo bilo kojoj dobi tijekom profesionalnog života osobe.

76      Iz prethodno navedenog proizlazi da se ne može isključiti da član osoblja, zbog svojeg zapošljavanja na početku karijere, ima dvanaest godina radnog staža u dvostrukom platnom razredu prije navršenih 40 godina života, tako da bi bio prihvatljiv za pilot‑program za ATP, a ni to da član osoblja, s obzirom na to da je bio zaposlen ili je promaknut na kraju karijere, nije stekao osam godina radnog staža u jednostavnom platnom razredu u dobi od 55 godina, tako da nije prihvatljiv za taj program.

77      Točno je da bi bilo moguće da je u slučaju dviju osoba zaposlenih u istom trenutku i u istoj dobi, ali jedna u jednostavnom platnom razredu, a druga u dvostrukom platnom razredu, jedna mogla biti prihvatljiva za pilot‑program za ATP, a druga ne. Međutim, ta situacija ne bi proizašla iz diskriminacije na temelju dobi, nego iz trenutka zapošljavanja i vrste platnog razreda pod koji potpadaju, koja je određena vrstom funkcije koja se obavlja, a to su parametri neovisni o dobi, od kojih se drugi u okviru odgovora na prvi tužbeni razlog smatrao usklađenim s ciljevima i predmetom ATP‑a.

78      U preostalom dijelu, iako je tužitelj došao do zaključka o postojanju različitog postupanja na temelju dobi, u točki 80. tužbe, navodeći da ATP „predviđa različito postupanje koje se izravno temelji na dobi”, on se u točki 72. tužbe poziva na postojanje neizravne diskriminacije na temelju dobi, tako da valja ispitati potonju mogućnost.

79      U skladu s definicijom iz članka 2. stavka 2. točke (b) Direktive 2000/78, neizravna diskriminacija postoji kad kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene dobi, u usporedbi s ostalim osobama, osim ako su ta odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna. Osim toga, iz članka 10. stavka 1. te direktive proizlazi da se priznanje diskriminacije mora temeljiti na činjenicama iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije.

80      U ovom slučaju, iz brojčanih podataka koji se nalaze u pregledu rezultata nakon završetka ATP‑a (prilog A.14) proizlazi da je provedba te mjere dovela do prijevremenog odlaska 7 osoba mlađih od 45 godina, 15 osoba u dobi od 45 do 54 godina i 23 osobe starije od 54 godina. Te brojke konkretno pokazuju da spornim kriterijem radnog staža među članovima osoblja nisu u povoljniji položaj ili nepovoljniji položaj stavljeni oni koji spadaju u određenu dobnu skupinu.

81      Osim toga, čak i pod pretpostavkom da u ovom slučaju može postojati veza između kriterija radnog staža i dobi, valja istaknuti da bi eventualno različito postupanje, u svakom slučaju, bilo opravdano zbog istih razloga, koji su u interesu službe, kao što su oni izloženi u točkama 48. i 50. do 54. ove presude, u okviru odgovora na prvi tužbeni razlog, pri čemu je načelo nediskriminacije, među ostalim, na temelju dobi, utvrđeno u članku 21. Povelje, samo poseban izraz načela jednakog postupanja utvrđenog u članku 20. Povelje (vidjeti u tom smislu presudu od 7. veljače 2019., RK/Vijeće, T‑11/17, EU:T:2019:65, t. 60. i navedenu sudsku praksu).

82      Slijedom toga, valja utvrditi da članak 2.3.1. Pravila o osoblju nije sadržavao diskriminaciju na temelju dobi na štetu članova osoblja koji potpadaju pod dvostruki platni razred jer je njime određen prag prihvatljivosti za pilot‑program za ATP koji odgovara dvanaest godina radnog staža za članove osoblja razvrstane u dvostruke platne razrede, dok je taj prag iznosio osam godina radnog staža za one razvrstane u jednostavne platne razrede.

83      Stoga drugi tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

 Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi dužnosti brižnog postupanja

84      Tužitelj tvrdi da je ESB počinio i očitu pogrešku u ocjeni i povredu dužnosti brižnog postupanja time što nije dovoljno temeljito ispitao posljedice spornog uvjeta radnog staža, iako je on doveo do iskrivljavanja s obzirom na samo načelo prijelaza s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto i diskriminacije ili nepravde u određenim slučajevima te time što nije protumačio članak 2.3.1. Pravila o osoblju na način da se izbjegnu te posljedice. To je osobito mogao biti slučaj, kada je riječ o tužitelju, primjenom novog propisa koji više ne sadržava razliku u odnosu na jednostavne ili dvostruke platne razrede, u okviru mjera potrebnih za izvršenje presude od 17. studenoga 2017., Teeäär/ESB (T‑555/16, neobjavljena, EU:T:2017:817).

85      ESB osporava osnovanost ovog tužbenog razloga. On osobito ističe da je dužnost brižnog postupanja ograničena poštovanjem pravila, tako da nije mogao primijeniti odstupanja koja nisu predviđena člankom 2.3.1. Pravila o osoblju niti povrijediti područje primjene ratione temporis te odredbe i one kojom je zamijenjena.

86      Najprije valja istaknuti da iz odgovora na prvi tužbeni razlog proizlazi da se ovaj tužbeni razlog ne može prihvatiti u dijelu u kojem se temelji na pretpostavci da je sporni uvjet radnog staža doveo do iskrivljavanja s obzirom na samo načelo prijelaza s jednog radnog mjesta na drugo radno mjesto. Stoga valja ispitati je li dužnost brižnog postupanja nalagala ESB‑u da prihvati tužiteljevu prijavu za ATP zato što bi u njegovu slučaju uvjet prihvatljivosti predviđen člankom 2.3.1. Pravila o osoblju doveo do nepovoljnog i neprimjerenog rezultata.

87      U tom pogledu, dovoljno je utvrditi da predmetna odredba nije predviđala ni iznimku ni mogućnost odstupanja od uvjeta radnog staža, tako da ju je ESB morao primijeniti.

88      Naime, pojam dužnosti brižnog postupanja uprave prema njezinim članovima osoblja odražava ravnotežu između recipročnih prava i obaveza između javnog tijela i članova osoblja javne službe. Ta dužnost, među ostalim, znači da tijelo prilikom odlučivanja o položaju člana svojeg osoblja uzima u razmatranje sve elemente koji bi mogli utjecati na njegovu odluku, pri čemu ne uzima u obzir samo interes službe već i interes dotičnog člana osoblja. Međutim, zaštita prava i interesa članova osoblja uvijek podliježe poštovanju pravila koja su na snazi (vidjeti po analogiji presudu od 5. prosinca 2006., Angelidis/Parlament, T‑416/03, EU:T:2006:375, t. 117. i navedenu sudsku praksu).

89      Slijedom toga, ESB‑u se ne može prigovoriti što je primijenio članak 2.3.1. Pravila o osoblju u verziji koja je bila na snazi na dan podnošenja tužiteljeve prijave za pilot‑program za ATP.

90      Prema tome, treći tužbeni razlog treba odbiti kao neosnovan.

 Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2.3.1. Pravila o osoblju

91      Tužitelj tvrdi da pojam „dvostruki platni razred” nije jasno određen u regulatornom okviru koji se primjenjuje na osoblje ESB‑a i naglašava da se u njegovu ugovoru nije spominjalo da je „platni razred F/G” (F/G - Band) u koji je razvrstan „dvostruki platni razred” (broadband). S obzirom na te nepreciznosti, valjalo bi smatrati da je tužitelj bio razvrstan u jednostavan razred plaće u smislu članka 2.3.1. Pravila o osoblju i da je stoga trebao dokazati samo osam godina radnog staža, tako da je njegova prijava za pilot‑program za ATP bila dopuštena.

92      ESB ističe da Prilog 1. točka 4. Uvjeta zapošljavanja sadržava definiciju pojma dvostrukih platnih razreda. Također ističe da su uvjeti zapošljavanja izričito bili dio tužiteljeva ugovora i da je on bio ugovorno raspoređen u susjedne platne razrede F i G. Prema tome, nije relevantno to što je u tužiteljevu ugovoru bilo navedeno „razred plaće F/G” a da se pritom nije preciziralo da se radilo o dvostrukom platnom razredu.

93      Valja utvrditi da je pojam dvostrukog platnog razreda doista definiran u Prilogu 1. točki 4. Uvjeta zapošljavanja kao „skup dvaju susjednih razreda”. Tu definiciju treba povezati sa strukturom plaća iz točke 1. tog priloga, u kojoj se navode razredi A, B, C, D, E/F, G, F/G, H, I, J, K i L, iz kojih proizlazi da su samo platni razredi E/F i F/G skup dvaju susjednih platnih razreda.

94      Međutim, kao što to ESB tvrdi, uvjeti zapošljavanja bili su dio tužiteljeva ugovora o radu jer su bili priloženi ESB‑ovu dopisu od 9. veljače 2004. koji je sadržavao uvjete njegova zapošljavanja kao sastavnog dijela tog ugovora.

95      Stoga izraz „F/G - Band”, koji se nalazi u navedenom dopisu treba tumačiti na način da se njime predviđa razvrstavanje tužitelja u dvostruki platni razred F/G kao stručnjaka za proizvodnju, neovisno o činjenici da pojam „dvostruki” (Broad) nije bio spomenut.

96      Osim toga, iz obavijesti koju je tužitelj priložio svojoj prijavi za pilot‑program za ATP proizlazi da je on na taj način protumačio dopis ESB‑a od 9. veljače 2004. koji sadržava uvjete njegova zapošljavanja.

97      Posljedično, četvrti tužbeni razlog koji je tužitelj istaknuo u prilog svojem zahtjevu za poništenje također valja odbiti kao neosnovan, a time i zahtjev za poništenje.

 Zahtjev za naknadu štete

98      Tužitelj zahtijeva da se ESB‑u naloži da mu isplati iznos koji odgovara pomoći koju bi primio u slučaju prihvaćanja njegove prijave za pilot‑program za ATP, procijenjen na 101 447 eura, uvećano za kamate.

99      ESB zahtijeva da se odbije zahtjev za naknadu štete s obzirom na to da, prema njegovu mišljenju, zahtjev za poništenje koji je s njim usko povezan također treba odbiti.

100    U tom pogledu, dovoljno je podsjetiti na to da zahtjev za naknadu imovinske ili neimovinske štete treba odbiti kada je, kao u ovom slučaju, u uskoj vezi sa zahtjevom za poništenje koji sam treba odbiti kao neosnovan (presuda od 24. travnja 2017., HF/Parlament, T‑570/16, EU:T:2017:283, t. 69.; vidjeti u tom smislu također presude od 6. ožujka 2001., Connolly/Komisija, C‑274/99 P, EU:C:2001:127, t. 129. i od 14. rujna 2006., Komisija/Fernández Gómez, C‑417/05 P, EU:C:2006:582, t. 51.).

101    Budući da zahtjev za poništenje pobijane odluke treba odbiti, zahtjev za naknadu štete valja odbiti kao neosnovan, a stoga i tužbu u cijelosti.

 Troškovi

102    U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu ESB‑a.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (prvo vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Raivo Teeäär snosit će troškove.

Nihoul

Svenningsen

Öberg

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. ožujka 2020.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski