Presuda Suda (sedmo vijeće) od 5. srpnja 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État - Francuska) – Marle Participations SARL protiv Ministre de l'Économie et des Finances
(predmet C-320/17)1
(Zahtjev za prethodnu odluku – Porez na dodanu vrijednost (PDV) – Direktiva 2006/112/EZ – Članci 2., 9. i 168. – Gospodarska djelatnost – Izravan ili neizravan utjecaj holdinga na upravljanje svojim društvima kćerima – Iznajmljivanje nekretnine od strane holdinga svojem društvu kćeri – Odbitak pretporeza – PDV koji holding društvo plati na troškove stjecanja udjela u drugim poduzećima)
Jezik postupka: francuski
Sud koji je uputio zahtjev
Conseil d'État
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Marle Participations SARL
Tuženik: Ministre de l'Économie et des Finances
Izreka
Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da to što holding društvo iznajmljuje nekretninu društvu kćeri znači da ima „utjecaj na upravljanje” potonjim, što treba smatrati gospodarskom aktivnošću u smislu članka 9. stavka 1. te direktive, koja daje pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost (PDV) na troškove koje je društvo imalo radi stjecanja udjela u tom društvu kćeri ako je to pružanje usluga kontinuirane naravi, ako se obavlja uz naknadu i oporezuje, a što implicira da to iznajmljivanje nije oslobođeno od poreza i da postoji izravna veza između usluge koju izvrši pružatelj usluga i protuvrijednosti primljene od korisnika. Troškove stjecanja udjela u društvima kćerima koje snosi holding društvo koje sudjeluje u njihovu upravljanju time što im iznajmljuje nekretninu i, s tog naslova, obavlja gospodarsku djelatnost, treba smatrati dijelom njihovih općih troškova i načelno mora biti moguće u cijelosti odbiti PDV plaćen na te troškove.
Troškovi stjecanja udjela u svojim društvima kćerima koje snosi holding društvo, a koje sudjeluje u upravljanju samo nekima od tih društava kćeri i koje u odnosu na druga, međutim, ne obavlja gospodarsku djelatnost trebaju se samo djelomično smatrati dijelom općih troškova tog društva, zbog čega se PDV plaćen na te troškove može odbiti samo razmjerno troškovima povezanima s gospodarskom djelatnošću, u skladu s kriterijima raspodjele koje su utvrdile države članice, a koje prilikom izvršavanja te ovlasti moraju uzimati u obzir – a što provjerava nacionalni sud – svrhu i strukturu navedene direktive i, s tog naslova, propisati način izračuna koji objektivno odražava dio stvarnih ulaznih troškova koji se pripisuju gospodarskoj i negospodarskoj djelatnosti.
____________
1 SL C 269, 14. 8. 2017.