Mišljenje 1/17
Sporazum CETA EU-Kanada
Mišljenje suda (puni sastav) od 30. travnja 2019.
„Mišljenje na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a – Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane (CETA) – Rješavanje sporova između ulagateljâ i država (ISDS) – Uspostava Suda CETA-e i Žalbenog suda – Usklađenost s primarnim pravom Unije – Zahtjev poštovanja autonomije pravnog poretka Unije – Razina zaštite javnog interesa koju su u skladu s ustavnim okvirom Unije odredile njezine institucije – Jednako postupanje između kanadskih ulagatelja i Unijinih ulagatelja – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 20. – Pristup navedenim sudovima i njihova neovisnost – Članak 47. Povelje – Financijska dostupnost – Obveza njezinog osiguravanja za fizičke osobe i mala i srednja poduzeća – Vanjski i unutarnji aspekti zahtjeva neovisnosti – Imenovanje, naknada i etički standardi članova – Uloga Zajedničkog odbora CETA-e – Obvezujuća tumačenja CETA-e koja taj odbor utvrđuje”
1. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Nadležnost Unije – Doseg – Osnivanje suda ili drugog tijela nadležnog za odlučivanje o odredbama sporazuma – Uključenost – Uvjeti – Nepostojanje utjecaja na autonomiju pravnog poretka Unije
(čl. 1. st. 2. UEU-a, čl. 2. UEU-a i čl. 19. UEU-a; čl. 267. UFEU-a)
(t. 106.-111.)
2. Međunarodni sporazumi – Sporazumi Unije – Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade – Mehanizam za rješavanje sporova koji se odnose na ulaganja između ulagateljâ i država – Osnivanje sudova izvan pravosudnog sustava Unije, ali koji nisu ovlašteni tumačiti ni primijeniti pravo Unije ni spriječiti funkcioniranje institucija Unije – Dopuštenost
(čl. 19. UEU-a)
(t. 114.-119., 122., 150.-153.)
3. Države članice – Obveze – Poštovanje načela uzajamnog povjerenja – Doseg – Primjenjivost na odnose između Unije i treće države – Isključenost
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)
(t. 128., 129.)
4. Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Prethodno mišljenje Suda – Predmet – Pitanja materijalne i formalne valjanosti sporazuma u odnosu na Ugovor – Usklađenost sporazuma s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima
(čl. 6. st. 1. UEU-a; čl. 217. UFEU-a i čl. 218. UFEU-a)
(t. 167.)
5. Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Područje primjene – Razlika u postupanju između državljana država članica i državljana trećih država – Isključenost
(čl. 18. st. 1. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 21. st. 2.)
(t. 169., 170.)
6. Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Jednako postupanje – Područje primjene – Međunarodni sporazum između Unije i treće države – Uključenost – Granice
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20.)
(t. 171.-174.)
7. Međunarodni sporazumi – Sporazumi Unije – Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade – Mehanizam za rješavanje sporova koji se odnose na ulaganja između ulagateljâ i država – Mogućnost osporavanja mjera Unije za kanadske ulagatelje, isključujući ulagatelje Unije – Neusporedivost situacija dviju kategorija osoba – Povreda načela jednakog postupanja – Nepostojanje
(čl. 101. UFEU-a i čl. 102. UFEU-a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 20.)
(t. 179.-186.)
8. Međunarodni sporazumi – Sporazumi Unije – Sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade – Mehanizam za rješavanje sporova koji se odnose na ulaganja između ulagateljâ i država – Pristup građanâ tijelima za rješavanje sporova – Poštovanje prava na djelotvornu sudsku zaštitu –Povreda zahtjevâ u pogledu dostupnosti, neovisnosti i nepristranosti – Nepostojanje
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47.)
(t. 190.-193., 201.-204., 222., 244.)
Kratak prikaz
Mehanizam za rješavanje sporova između ulagateljâ i država predviđen Sporazumom o slobodnoj trgovini između Europske unije i Kanade (CETA) u skladu je s pravom Unije
U mišljenju Sporazum CETA EU-Kanada (Mišljenje 1/17), donesenom u punom sastavu 30. travnja 2019., Sud je presudio da je odjeljak F osmog poglavlja Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade, s jedne strane, i Europske unije i njezinih država članica, s druge strane, kojim se utvrđuje mehanizam za rješavanje sporova koji se odnose na ulaganja između ulagateljâ i država (u daljnjem tekstu: mehanizam ISDS), u skladu s primarnim pravom Europske unije. Tim se mehanizmom, među ostalim, predviđa osnivanje suda i žalbenog suda te, dugoročnije, multilateralnog suda za ulaganja.
Sud je najprije podsjetio na to da međunarodni sporazum može biti u skladu s pravom Unije samo ako ne utječe na autonomiju pravnog poretka Unije. Ta autonomija, koja postoji u odnosu na pravo država članica kao i međunarodno pravo, proizlazi iz bitnih značajki Unije i njezina prava te se ogleda primjerice u okolnosti da Unija ima ustavni okvir koji joj je svojstven. Sud je uvodno utvrdio da se predviđeni mehanizam ISDS nalazi izvan pravosudnog sustava Unije. Naime, forum koji se CETA-om predviđa različit je od domaćih sudova Kanade, Unije i njezinih država članica. Stoga je presudio da se pravu Unije ne protivi to da se CETA-om predviđa osnivanje sudova niti da im se dodijeli nadležnost za tumačenje i primjenu odredbi sporazuma. Suprotno tomu, takvi sudovi ne mogu biti ovlašteni tumačiti niti primijeniti odredbe prava Unije osim onih iz CETA-e kao ni donositi pravorijeke koji sprečavaju institucije Unije da funkcioniraju u skladu s njezinim ustavnim okvirom. Sud je, kao prvo, istaknuo da CETA predviđenim sudovima ne dodjeljuje nikakvu nadležnost za tumačenje ili primjenu prava Unije osim one koja se odnosi na odredbe tog sporazuma. Što se tiče nepostojanja učinka na funkcioniranje institucija Unije u skladu s njezinim ustavnim okvirom, Sud je, kao drugo, smatrao da bi nadležnost predviđenih sudova utjecala na autonomiju pravnog poretka Unije kad bi ona bila uređena tako da navedeni sudovi mogu, u okviru svojih ocjena ograničenjâ slobode poduzetništva iz određenog zahtjeva, dovesti u pitanje razinu zaštite javnog interesa zbog kojeg je Unija uvela takva ograničenja u odnosu na sve subjekte. Međutim, iz CETA-e proizlazi da ovlast ocjene predviđenih sudova nije dovoljno široka da bi im omogućavala da dovedu u pitanje razinu zaštite javnog interesa koju u demokratskom postupku definira Unija. Slijedom toga, Sud je zaključio da odjeljak F osmog poglavlja CETA-e ne utječe na autonomiju pravnog poretka Unije.
Što se tiče usklađenosti mehanizma ISDS s općim načelom jednakog postupanja, u zahtjevu za mišljenje poziva se na različito postupanje koje proizlazi iz nemogućnosti da poduzeća i fizičke osobe iz država članica koji ulažu u Uniji osporavaju mjere Unije pred predviđenim sudovima CETA-e, dok će pak kanadske osobe koje ulažu u Uniji moći osporavati te mjere pred navedenim sudovima. U tom je pogledu Sud podsjetio da pravo na jednakost pred zakonom, koje je zajamčeno člankom 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, ne predviđa nikakvo izričito ograničenje svojeg područja primjene te se, dakle, primjenjuje na sve situacije uređene pravom Unije, poput onih koje ulaze u područje primjene međunarodnog sporazuma koji je ona sklopila. Usto, to se temeljno pravo odnosi na sve osobe čija je situacija obuhvaćena pravom Unije, neovisno o njihovu podrijetlu. Jednakost pred zakonom određuje načelo jednakog postupanja koje zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa različito. Međutim, Sud je utvrdio da se kanadska poduzeća i fizičke osobe koji ulažu u Uniji ne nalaze u situaciji usporedivoj s onom poduzeća i fizičkih osoba iz država članica koji ulažu u Uniji tako da različito postupanje na koje se poziva u zahtjevu za mišljenje ne predstavlja diskriminaciju.
Što se tiče usklađenosti mehanizma ISDS s pravom na pristup neovisnom sudu, Sud je najprije podsjetio da se na Uniju primjenjuju odredbe članka 47. drugog i trećeg stavka Povelje, kojim je zajamčeno navedeno pravo. Stoga, iako je točno da Kanadu ne vežu ta jamstva, Uniju ona vežu, pa dakle ne može sklopiti sporazum koji uspostavlja sudove nadležne za donošenje pravorijeka obvezujućih za Uniju i za vođenje sporova koje im podnose građani Unije a da se ne nude navedena jamstva. Sud je tada istaknuo da osnivanje vanjskog mehanizma u odnosu na pravosudne sustave stranaka ima za cilj osigurati da se povjerenje stranih ulagatelja proširi na tijelo nadležno za utvrđivanje povreda koje je počinila država u koju ulažu iz odjeljaka C i D osmog poglavlja CETA-e. Stoga su neovisnost predviđenih sudova i pristup tim sudovima za strane ulagatelje neodvojivo povezani s ciljem slobodne i poštene trgovine koji je određen člankom 3. stavkom 5. UEU-a, a koji CETA slijedi. Što se tiče pristupa predviđenim sudovima, Sud je napomenuo da bi, zbog nepostojanja režima koji osigurava financijsku dostupnost sudova fizičkim osobama i malim i srednjim poduzećima, mehanizam ISDS u praksi mogao biti dostupan samo ulagateljima koji raspolažu velikim financijskim sredstvima. Zatim je istaknuo da CETA ne sadržava obveze prema kojima treba uspostaviti režim koji osigurava razinu dostupnosti koja se traži člankom 47. Povelje od trenutka uspostave tih sudova. Suprotno tomu, izjavom br. 36., koja čini sastavni dio konteksta u kojem Vijeće donosi odluku o potpisivanju CETA-e u ime Unije, predviđa se da se Komisija i Vijeće obvezuju osigurati dostupnost predviđenih sudova malim i srednjim poduzećima. Sud je smatrao da je ta obveza dovoljna da se zaključi da je CETA u skladu sa zahtjevom dostupnosti sudova. Naposljetku, Sud je utvrdio da CETA pruža dovoljna jamstva da će predviđeni sudovi ispuniti zahtjev neovisnosti, kad je riječ o njegovu vanjskom aspektu, koji pretpostavlja da navedeni sudovi izvršavaju svoje funkcije u punoj autonomiji, kao i o unutarnjem aspektu, koji se odnosi na osiguranje jednakog odmaka njihovih članova od stranaka u sporu te nepostojanje ikakvog osobnog interesa navedenih članova u rješavanju tog spora.