Predmet T‑454/13

Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM)

protiv

Europske komisije

„Državne potpore – Pomorska kabotaža – Potpore koje je Francuska provela u korist Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM) i Compagnie méridionale de navigation – Usluga od općeg gospodarskog interesa – Naknade za dodatnu uslugu u odnosu na osnovnu uslugu, koja je namijenjena pokrivanju razdoblja vrhunca turističke sezone – Odluka kojom se potpore proglašavaju nespojivima s unutarnjim tržištem – Pojam državne potpore – Prednost – Presuda Altmark – Utvrđivanje iznosa potpore”

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 1. ožujka 2017.

1.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Isključenost – Pretpostavke iz presude Altmark

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

2.      Tržišno natjecanje – Poduzetnici kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa – Definicija usluga od općeg gospodarskog interesa – Diskrecijska ovlast država članica – Granice – Komisijin nadzor ograničen na očitu pogrešku – Mogućnost ocjenjivanja na temelju smjernica koje je prethodno donijela Komisija

(čl. 106. st. 2. i čl. 107. st. 1. UFUE‑a; Uredba Vijeća br. 3577/92, čl. 1. i 4.; Obavijest Komisije 2012/C 8/02, t. 46.)

3.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU‑a – Uzimanje u obzir ranije prakse – Isključenost

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

4.      Potpore koje dodjeljuju države – Komisijina odluka kojom je utvrđena nespojivost potpore s unutarnjim tržištem – Obveza obrazlaganja – Doseg

(čl. 107. st. 1. i čl. 296. UFEU‑a)

5.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Prva pretpostavka iz presude Altmark – Sektor pomorske kabotaže – Definicija usluga od općeg gospodarskog interesa – Stvarna potreba javne usluge – Doseg – Obveza nacionalnih tijela da dokažu izostanak privatne inicijative

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 3577/92, čl. 1. i 4.)

6.      Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Mjere s ciljem naknade troška pružanja javne usluge koju obavlja poduzetnik – Četvrta pretpostavka iz presude Altmark – Postupak javne nabave koji omogućuje odabir kandidata koji može pružati predmetne usluge po najnižoj cijeni za zajednicu – Doseg

(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

7.      Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Povrat u prijašnje stanje – Povreda načela proporcionalnosti i zabrane stjecanja bez osnove – Nepostojanje

(čl. 106. st. 2. i čl. 107. st. 1. UFEU‑a)

8.      Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Obveza – Korisnici u teškoćama ili stečaju – Nepostojanje utjecaja

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)

9.      Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Povrat u prijašnje stanje – Izračun iznosa koji treba vratiti

(čl. 108. st. 2. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 14. st. 1. i 2.)

10.    Potpore koje dodjeljuju države – Povrat nezakonite potpore – Potpora dodijeljena protivno postupovnim pravilima iz članka 108. UFEU‑a – Moguća legitimna očekivanja korisnika – Zaštita – Uvjeti i granice – Iznimne okolnosti – Nepostojanje

(čl. 108. st. 2. i 3. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 84.‑90.)

2.      S obzirom na, s jedne strane, široku diskrecijsku ovlast kojom raspolaže država članica u pogledu definiranja zadaće usluge od općeg gospodarskog interesa (UOGI) i uvjeta njezine provedbe te, s druge strane, doseg nadzora ograničenog na očitu pogrešku koji je Komisija ovlaštena izvršavati u tom pogledu, nadzor koji Opći sud treba u tom smislu provoditi nad Komisijinom ocjenom ne smije prijeći istu granicu i stoga se mora ograničiti na ispitivanje toga je li Komisija pravilno utvrdila ili odbila da je država članica počinila očitu pogrešku.

Pritom ovlast definiranja UOGI‑ja od strane države članice nije neograničena i ne može se arbitrarno izvršavati s jedinim ciljem da ukloni određeni sektor iz primjene pravila tržišnog natjecanja. Konkretno, kada postoje posebna pravila prava Unije kojima je uređeno definiranje sadržaja i opsega UOGI‑ja, njih su države članice dužne poštovati pri ocjeni, u skladu s točkom 46. Obavijesti Komisije o primjeni pravila Europske unije o državnim potporama na naknade koje se dodjeljuju za obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa

U predmetnom su slučaju postojala takva pravila, konkretno odredbe Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža), u čijem je članku 1. utvrđeno načelo slobode pružanja usluga pomorske kabotaže u Uniji i u čijoj je trećoj uvodnoj izjavi precizirano da je njezin cilj ukidanje ograničenja tog slobodnog pružanja usluga. U članku 4. Uredbe o pomorskoj kabotaži predviđene su moguće iznimke od tog vodećeg načela, odnosno da država članica može sklopiti ugovore o obavljanju javne usluge s, ili nametnuti obvezu javne usluge kao uvjeta za pružanje usluga kabotaže, brodarskim društvima koja sudjeluju u redovnoj usluzi za, od ili između otoka.

(t. 93., 112.‑115.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 98., 99.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 102.)

5.      Uzimajući u obzir zaključak koji je Sud izveo u presudi od 20. veljače 2001., Analir i dr., C‑205/99, a koji počiva na tumačenju članaka 1. i 4. Uredbe br. 3577/92 o primjeni načela slobode pružanja usluga u pomorskom prometu unutar država članica (pomorska kabotaža) u skladu s njezinim temeljnim ciljem, odnosno osiguravanjem slobodnog pružanja usluga pomorske kabotaže i, stoga, neprihvaćanjem ograničenja te slobode osim u vrlo strogim okolnostima, Komisija je u odluci o proglašavanju predmetnih potpora nespojivima s unutarnjim tržištem pravilno zauzela stav da, za potrebe provjere poštovanja prvog kriterija iz presude Altmark, „područje javne usluge kako je utvrđeno ugovorom o obavljanju javne usluge treba biti nužno i proporcionalno u odnosu na stvarnu potrebu javne usluge, koja je dokazana nedostatnim redovnim uslugama prijevoza u normalnim tržišnim uvjetima”.

Nacionalna tijela ne mogu se osloboditi obveze dokazivanja postojanja nedostatka privatne inicijative Naime, iz točke 34. gore navedene presude Analir i dr. jasno proizlazi da se stvarna potreba javne usluge utvrđuje na temelju spomenutog nedostatka.

Stoga, da bi se mogla utvrditi usluga od općeg gospodarskog interesa (UOGI) u sektoru pomorske kabotaže, nije dovoljno da se država članica pozove na ostvarivanje cilja teritorijalnog kontinuiteta.

(t. 119., 124., 125., 172.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 238.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 268., 269.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 270.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 278.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 282.‑284., 292., 293.)