Predmet T‑400/11

Altadis, SA

protiv

Europske komisije

„Tužba za poništenje – Državne potpore – Sustav potpora koji omogućuje poreznu amortizaciju financijskog goodwilla za stjecanje inozemnih udjela – Odluka kojom se sustav potpora proglašava nespojivim s unutarnjim tržištem i kojom se ne nalaže povrat potpora – Akt koji sadrži provedbene mjere – Nepostojanje osobnog utjecaja – Nepostojanje obveze povrata – Nedopuštenost“

Rješenje Općeg suda (osmo vijeće) od 9. rujna 2013.?II – 0000

Sažetak – Rješenje Općeg suda (osmo vijeće) od 9. rujna 2013.

1.      Sudski postupak – Obveza Općeg suda da provede usmeni postupak prije odlučivanja o prigovoru nedopuštenosti – Nepostojanje

(Poslovnik Općeg suda, čl. 114. st. 1. i 3.)

2.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka Komisije kojom se zabranjuje program sektorskih potpora – Tužba poduzetnika koji je bio korisnik individualne potpore dodijeljene na temelju tog sustava, ali nije bio podvrgnut obvezi potpore – Nedopuštenost

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Razlika između osobnog utjecaja i pravnog interesa

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a)

4.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Pojam regulatornog akta u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a – Svaki opći akt osim zakonodavnih akata – Odluka Komisije kojom se zabranjuje program sektorskih potpora – Akt koji sadrži provedbene mjere u smislu navedene odredbe Ugovora – Isključenje

(čl. 263. st. 4. i čl. 288. st. 4. UFEU‑a)

5.      Pravo Europske unije – Načela – Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu – Tužba za poništenje protiv odluke u području državnih potpora koju je Opći sud proglasio nedopuštenom – Mogućnost da se nacionalnom sudu predloži upućivanje zahtjeva za prethodnu odluku

(čl. 263. i 267. UFEU‑a)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 19.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 23., 25., 26., 28., 31., 33., 34., 39., 41.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 38.)

4.      Akt poput pobijane odluke sadrži provedbene mjere i ne može se smatrati regulatornim aktom koji ne podrazumijeva provedbene mjere u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a.

Naime, na temelju članka 288. stavka 4. UFEU‑a odluka poput ove u konkretnom slučaju obvezujuća je samo za adresate kojima je upućena. Prema tome, obveza odbijanja dodjele koristi spornog sustava, poništenja svih odobrenih poreznih olakšica i povrata potpora isplaćenih na temelju tog sustava obvezne su pravne posljedice pobijane odluke za Kraljevinu Španjolsku koja je njezin adresat.

Nasuprot tomu, pobijana odluka ne proizvodi takve pravne učinke u pogledu korisnika spornog sustava jer proglašenje nespojivosti navedenim korisnicima ne nameće nikakve zabrane ni naloge. Budući da utjecaj nespojivosti nije nužno isti za svakog korisnika spornog sustava, posljedice nespojivosti trebaju se individualizirati pravnim aktom nadležnih nacionalnih tijela poput odluke o oporezivanju, koji je provedbena mjera u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a.

U tom pogledu nije važno, kao što ističe tužitelj, to što država članica koja je adresat pobijanog akta nema marginu prosudbe prilikom njegove provedbe. Nepostojanje diskrecijske ovlasti je mjerilo koje treba ispitati da bi se utvrdilo je li ispunjen uvjet prema kojem se odluka izravno odnosi na tužitelja. Međutim, zahtjev prema kojem akt ne sadrži provedbene mjere predviđene u članku 263. stavku 4. UFEU‑a čini uvjet koji je drukčiji od onog koji se odnosi na izravni odnos.

(t. 45.‑48.)

5.      Unija je unija prava čije su institucije podvrgnute nadzoru usklađenosti njihovih akata s Ugovorom i općim načelima prava koja su dio temeljnih prava. Prema tome, fizičke se osobe moraju moći koristiti djelotvornom sudskom zaštitom prava koja imaju na temelju pravnog poretka Unije.

Tužitelju nije uskraćena djelotvorna sudska zaštita jer ga, čak i ako se ova tužba proglasi nedopuštenom, ništa ne sprečava da pred nacionalnim sudom ospori mjere za provedbu Komisijine odluke kojom se zabranjuje program sektorskih potpora i osobito porezno rješenje kojim se odbija korištenje spornog sustava. Nacionalni bi sud dakle mogao izvršiti nadzor valjanosti navedene odluke i pokrenuti prethodni postupak pred Sudom povodom ocjene valjanosti na temelju članka 267. UFEU‑a.

(t. 50.)