PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
8. srpnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Figurativni žig Zajednice Rock & Rock – Raniji nacionalni verbalni žigovi MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK, COVERROCK i CEILROCK – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009“
U predmetu T‑436/12,
Deutsche Rockwool Mineralwoll GmbH & Co. OHG, sa sjedištem u Gladbecku (Njemačka), koji zastupa J. Krenzel, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupa L. Rampini, u svojstvu agenta,
tuženika,
koji podupire
Ceramicas del Foix, SA, sa sjedištem u Barceloni (Španjolska), koje zastupaju M. Pérez Serres i R. Guerras Mazón, odvjetnici,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM‑a od 10. srpnja 2012. (predmet R 495/2011‑2), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava Deutsche Rockwool Mineralwoll GmbH & Co. OHG i Ceramicas del Foix, SA,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: G. Berardis, predsjednik, O. Czúcz (izvjestitelj) i A. Popescu, suci,
tajnik: I. Drăgan, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 28. rujna 2012.,
uzimajući u obzir OHIM‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 9. siječnja 2013.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 4. siječnja 2013.,
uzimajući u obzir repliku podnesenu tajništvu Općeg suda 15. travnja 2013.,
nakon rasprave održane 6. studenoga 2014.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Intervenijent Ceramicas del Foix, SA 12. studenoga 2003. podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)).
2 Žig za čiju je registraciju podnesena prijava jest sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi za koje je podnesena prijava za registraciju žiga obuhvaćeni su razredima 2., 19. i 27. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, i za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 2.: „Boje, lazure, lakovi; sredstva za zaštitu od hrđe i protiv propadanja drva; proizvodi za bojenje; nagrizajuća sredstva; prirodne smole u neobrađenom stanju; metalna folija i prah za slikare, dekoratere, tiskare i umjetnike“;
– razred 19.: „Nemetalni građevinski materijal; nemetalne krute građevinske cijevi; asfalt, katran i bitumen; nemetalne prijenosne konstrukcije; nemetalni spomenici. Svi gore navedeni proizvodi osim svih vrsta proizvoda od mineralne vune i građevinskih materijala za zvučnu izolaciju“;
– razred 27.: „Tepisi, otirači, prostirači, linoleum i ostale podne obloge; Netekstilni viseći zidni ukrasi“.
4 Predmetni je znak 10. siječnja 2008. registriran kao žig Zajednice (u daljnjem tekstu: osporavani žig) za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
5 Tužitelj Deutsche Rockwool Mineralwoll GmbH & Co. OHG 14. travnja 2008. podnio je zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe br. 207/2009), u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009).
6 Zahtjev za proglašavanje žiga ništavim temeljio se osobito na sljedećim žigovima:
– ranijem verbalnom žigu MASTERROCK, registriranom u Njemačkoj 9. srpnja 2002. pod brojem 30212141 za proizvode i usluge iz razreda 17., 19. i 37.;
– ranijem verbalnom žigu FIXROCK, registriranom u Njemačkoj 23. kolovoza 1999. pod brojem 39920622 za proizvode iz razreda 6., 17. i 19.;
– ranijem verbalnom žigu FLEXIROCK, registriranom u Njemačkoj 21. rujna 1994. pod brojem 2078534 za proizvode iz razreda 19.;
– ranijem verbalnom žigu COVERROCK, registriranom u Njemačkoj 17. rujna 1997. pod brojem 39732094 za proizvode iz razreda 17. i 19.;
– ranijem verbalnom žigu CEILROCK, registriranom u Njemačkoj 18. lipnja 2003. pod brojem 30306452 za proizvode iz razreda 6., 17. i 19.
7 Proizvodi obuhvaćeni ranijim žigovima iz razreda 6., 17. i 19. građevinski su materijali koji se uglavnom proizvode od mineralne vune. Nadalje, žig MASTERROCK obuhvaća i usluge „niskogradnje“ i „usluge ugradnje“ iz razreda 37.
8 Zahtjev za proglašavanje žiga ništavim temeljio se na svim proizvodima i uslugama koje označavaju raniji žigovi i bio je podnesen protiv svih proizvoda koje označava osporavani žig.
9 Odlukom od 7. veljače 2011. Odjel za poništaje odbio je zahtjev za proglašavanje žiga ništavim koji je podnio tužitelj. Smatrao je da su određeni proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima prosječno slični, dok su ostali različiti ili vrlo malo slični. Nadalje, smatrao je da suprotstavljeni znakovi imaju nizak stupanj vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti, osim ranijeg žiga CEILROCK, koji je različit od osporavanog žiga. S obzirom i na visok stupanj pozornosti relevantne javnosti, zaključio je da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
10 Tužitelj je 3. ožujka 2011. podnio žalbu OHIM‑u protiv odluke Odjela za poništaje.
11 Odlukom od 10. srpnja 2012. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće potvrdilo je odluku Odjela za poništaje. Zaključilo je da je stupanj pozornosti relevantne javnosti osobito visok. U biti je potvrdilo i utvrđenja Odjela za poništaje u pogledu sličnosti predmetnih proizvoda i suprotstavljenih znakova, naglasivši opisni karakter zajedničkog elementa „rock“. Nadalje, smatralo je da se proširena zaštita dodijeljena obitelji žigova u ovom slučaju ne može primijeniti. Slijedom toga, utvrdilo je da ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
Postupak i zahtjevi
12 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži OHIM‑u snošenje troškova.
13 OHIM i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
14 U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.
15 Na temelju tih članaka, žig Zajednice proglašava se ništavim na zahtjev nositelja ranijeg žiga ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom. Osim toga, na temelju članka 8. stavka 2. točke (a) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009, ranijim žigovima treba smatrati žigove registrirane u državi članici s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga Zajednice.
16 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili, ovisno o slučaju, gospodarski povezanih poduzetnika. Vjerojatnost dovođenja u zabludu mora se ocijeniti sveobuhvatno, prema percepciji koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama i uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i obuhvaćenih proizvoda ili usluga (presude od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, Zb., EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i od 7. studenoga 2013., Three‑N-Products/OHIM – Munindra (AYUR), T‑63/13, EU:T:2013:583, t. 14.).
17 U ovom slučaju tužitelj se slaže s tvrdnjom žalbenog vijeća da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima djelomično slični, a u preostalom dijelu vrlo malo slični ili različiti. Opći sud smatra da je ta analiza točna.
Relevantna javnost
18 Prema sudskoj praksi, što se tiče stupnja pozornosti relevantne javnosti, u svrhu opće ocjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu smatra se da je prosječni potrošač predmetnih proizvoda i usluga prosječno obaviješten i da postupa s uobičajenom pažnjom i opreznošću. Jednako tako valja uzeti u obzir činjenicu da stupanj pozornosti prosječnog potrošača može varirati s obzirom na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, Zb., EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
19 U ovom slučaju žalbeno je vijeće smatralo da je relevantno područje Njemačka, zemlja u kojoj su raniji žigovi registrirani i zaštićeni, te da se relevantna javnost sastoji od prosječnih njemačkih potrošača i od poslovnih subjekata iz sektora graditeljstva. To vijeće smatralo je da je stupanj pozornosti javnosti osobito visok u trenutku kupnje zbog cijene, posebne naravi i duge očekivane trajnosti predmetnih proizvoda.
20 Tužitelj ne osporava to obrazloženje.
21 Treba naglasiti da predmetni proizvodi, koji su najvećim dijelom građevinski materijali, nisu namijenjeni svakodnevnoj uporabi prosječnih potrošača. Njihova posebna narav zahtijeva točan i razborit odabir, neovisno o cijeni i količini prodanih proizvoda. Osim toga, sama činjenica da određenu vrstu proizvoda ti potrošači ne kupuju redovito dokazuje da je njihov stupanj pozornosti prilično visok. Valja dodati da, iako je dio predmetnih proizvoda dostupan široj javnosti, kupnju rijetko obavljaju obični potrošači, a tu zadaću uglavnom povjeravaju stručnjaku ili se savjetuju s potrošačima čija je razina znanja u tom području viša od prosječne (vidjeti u tom smislu presudu od 13. listopada 2009., Deutsche Rockwool Mineralwoll/OHIM – Redrock Construction (REDROCK), T‑146/08, EU:T:2009:398, t. 45. i 46.).
22 Potrebno je dodati da su znanja o obilježjima, kvaliteti i komercijalnom izvoru građevinskih materijala još važnija za relevantnu javnost jer se ti proizvodi, jednom kad se ugrade u građevinu, često mogu zamijeniti samo uz visoke troškove. Usto, njihova loša kvaliteta može uzrokovati štetu na građevini, zbog čega može biti potreban skup zahvat. Zbog tih je razloga razumno očekivati da čak i prosječan potrošač, koji zadaću odabira tih proizvoda ne povjeri stručnjaku, istražuje predmetne proizvode na internetu i da ga u svakom slučaju zanimaju porijeklo i podaci o njihovu proizvođaču.
23 Isto vrijedi i kad je riječ o građevinskim uslugama obuhvaćenima žigom MASTERROCK, koje se biraju točnom i razboritom selekcijom te se od relevantne javnosti zahtijeva visoka razina opreza.
24 Posljedično, valja potvrditi zaključak žalbenog vijeća da je stupanj pozornosti relevantne javnosti osobito visok.
Usporedba znakova
25 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je pogrešno ocijenilo sličnost suprotstavljenih znakova i opisni karakter elementa „rock“ u kontekstu proizvoda iz sektora graditeljstva.
26 Valja podsjetiti da se globalna procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu s obzirom na vizualnu, fonetsku ili konceptualnu sličnost suprotstavljenih znakova mora temeljiti na cjelokupnom dojmu koji proizlazi iz tih znakova, uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente. Percepcija žigova koju ima prosječan potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ima presudnu ulogu u globalnoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječan potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, Zb., EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
27 Ocjena sličnosti dvaju žigova ne smije se ograničiti na razmatranje samo jednog sastavnog dijela složenog žiga te njegovu usporedbu s drugim žigom. Upravo suprotno, usporedba se treba provesti ispitivanjem svakog od predmetnih žigova kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da pod određenim okolnostima jedan ili više njegovih elemenata dominira nad dojmom cjeline koji složeni žig ostavlja na relevantnu javnost (vidjeti presudu OHIM/Shaker, t. 26. supra, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Samo se u slučaju da su svi drugi elementi žiga zanemarivi ocjena sličnosti može provesti samo na temelju dominantnog elementa (presude OHIM/Shaker, t. 26. supra, EU:C:2007:333, t. 42. i od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, EU:C:2007:539, t. 42.). Osobito je o tome riječ kada takav element može sam za sebe dominirati nad slikom žiga koju relevantna javnost ima u svijesti tako da su svi ostali elementi zanemarivi u općem dojmu koji taj žig ostavlja (gore navedena presuda Nestlé/OHIM, EU:C:2007:539, t. 43.).
– Uvodna razmatranja
28 Prema sudskoj praksi, kako bi se odredio razlikovni karakter sastavnog elementa žiga, valja ocijeniti veću ili manju mogućnost tog elementa da pridonese utvrđivanju da proizvodi ili usluge za koje je žig registriran potječu od određenog poduzetnika i stoga razlikovanju tih proizvoda i usluga od onih ostalih poduzetnika. Prilikom te ocjene potrebno je uzeti u obzir osobito bitna svojstva predmetnog elementa s obzirom na to ima li taj element ikakav opisni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je žig registriran (presude od 13. lipnja 2006., Inex/OHIM – Wiseman (Prikaz kravlje kože), T‑153/03, Zb., EU:T:2006:157, t. 35. i od 27. veljače 2008., Citigroup/OHIM – Link Interchange Network (WORLDLINK), T‑325/04, EU:T:2008:51, t. 66.).
29 Osim toga, prepoznavanje verbalnih elemenata razumljivih potrošaču relevantno je s gledišta ocjene fonetske, vizualne i konceptualne sličnosti između suprotstavljenih znakova (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2010., MIP Metro/OHIM – CBT Comunicación Multimedia (Metromeet), T‑407/08, Zb., EU:T:2010:256, t. 37. i 38.).
30 Kao prvo, potrebno je podsjetiti da je žalbeno vijeće potvrdilo analizu Odjela za poništaje prema kojoj relevantna javnost element „rock“ prepoznaje kao razumljiv izraz, jednako kao i elemente „master“, „fix“, „flexi“ i „cover“, koji pripadaju osnovnom rječniku engleskog jezika.
31 Taj pristup, koji odobrava tužitelj, treba potvrditi.
32 Kao drugo, žalbeno je vijeće smatralo da element „rock“, koji je zajednički svim suprotstavljenim znakovima, opisuje obuhvaćene proizvode. Naime, njemačka javnost koju zanimaju proizvodi koje označavaju suprotstavljeni žigovi može shvatiti riječ „rock“ na način da se odnosi, među ostalim, na kamen, što upućuje na građevinske materijale.
33 Tužitelj osporava to obrazloženje i smatra da je zajednički element „rock“ dominantan u ranijim žigovima.
34 Kao prvo, tvrdi da je Deutsches Patent- und Markenamt (Njemački ured za patente i žigove) pod brojem 30229274 registrirao njemački žig Rock kao i velik broj žigova koji sadržavaju element „rock“ kao što su MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK, COVERROCK i CEILROCK. Time se dokazuje činjenica da njemačka javnost ne shvaća riječ „rock“ na način da označava proizvode iz građevinske industrije, kao što su to proizvodi iz razreda 19. Usto, OHIM je objavio prijavu žiga br. 6885594 koji se odnosi samo na znak ROCK.
35 U tom pogledu dovoljno je podsjetiti da se samom činjenicom da je žig registriran kao nacionalni žig ili žig Zajednice ne isključuje mogućnost da bude uvelike opisan ili, drugim riječima, da ima tek slab svojstven razlikovni karakter u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge (vidjeti presudu REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 51. i navedenu sudsku praksu).
36 Kao drugo, tužitelj tvrdi da u svijesti relevantne javnosti s njemačkoga govornog područja riječ „rock“ ima točno značenje koje odgovara riječi „suknja“ na njemačkom ili upućuje na glazbeni stil, ali ne shvaća se na način da znači „kamen“.
37 Valja podsjetiti da je engleski jezik raširen diljem svijeta i upotrebljava se i u građevinskoj industriji. Čak i ako njemački prosječan potrošač ne poznaje temeljito engleski jezik, izraz „rock“ ubraja se u osnovne engleske riječi te ga i poslovni subjekti i potrošači povezuju s izrazom „kamen“ (presuda REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 53.).
38 Osim toga, treba istaknuti da se barem dio građevinskih materijala obuhvaćenih osporavanim žigom i gotovo svi proizvodi obuhvaćeni ranijim žigovima proizvode od sirovina na bazi kamena koje, osobito u njihovu prirodnom stanju, relevantna javnost lako može povezati s izrazom „rock“, čak i u smislu „stijene“ ili „litice“, tako da je taj izraz uvelike opisan (presuda REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 54.).
39 Tu tvrdnju ne može dovesti u pitanje ni tužiteljev argument da izraz „rock“ u njemačkom ima druga značenja, odnosno naziv glazbenog stila i ženskog odjevnog predmeta. Naime, u svrhu ocjene razlikovnog ili opisnog karaktera znaka potrebno je uzeti u obzir njegovo značenje kojim se upućuje na obuhvaćene proizvode ili označava jedno od njihovih obilježja (presude od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, Zb., EU:C:2003:579, t. 32. i REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 55.).
40 Osim toga, u ovom slučaju izraz „rock“ nosi i pohvalnu poruku kad je riječ o obilježjima obuhvaćenih proizvoda i usluga, koji se ubrajaju osobito u građevinske materijale i građevinske djelatnosti, s obzirom na to da se može shvatiti da se njime upućuje na čvrstoću i stabilnost stijena ili drugih kamenih formacija. Međutim, pohvalni izraz koji upućuje na obilježja obuhvaćenih proizvoda ili usluga nema snažan svojstven razlikovni karakter u odnosu na njih (vidjeti u tom smislu presude od 16. siječnja 2008., Inter‑Ikea/OHIM – Waibel (idea), T‑112/06, EU:T:2008:10, t. 51. i REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 56.).
41 Iz toga slijedi da je zajednički element „rock“ uvelike opisan i pohvalan u odnosu na proizvode i usluge obuhvaćene suprotstavljenim znakovima, tako da ima tek slab svojstven razlikovni karakter, kao što je to žalbeno vijeće pravilno utvrdilo.
42 Kao treće, žalbeno je vijeće smatralo i da ostali elementi u ranijim žigovima MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK i COVERROCK imaju slab razlikovni karakter. Vijeće je smatralo da relevantna javnost s njemačkoga govornog područja prve elemente navedenih znakova mentalno povezuje s eventualnim obilježjima kamene vune, odnosno prilagodljivošću („flexi“), mogućnošću da se brzo postavi na zidove („fix“), visokom kvalitetom („master“) ili namjenom za prekrivanje („cover“). Izrazi koji odgovaraju tim verbalnim elementima pripadaju osnovnom engleskom jeziku i usto su analogni njemačkim izrazima „fix“, „flexibel“ i „Meister“. Jednako tako, „cover“ je anglizam koji je ušao u njemački jezik.
43 Tužitelj se slaže s tim razmatranjima.
44 Opći sud smatra da će relevantna javnost elemente „flexi“, „fix“, „master“ i „cover“ povezivati s fizičkim obilježjima građevinskih materijala i konkretnije s obilježjima mineralne vune ili, u slučaju elementa „cover“, s njihovom predviđenom namjenom. Budući da su uvelike opisni i pohvalni, navedeni elementi imaju tek slab razlikovni karakter pa analizu žalbenog vijeća treba potvrditi.
– Vizualni aspekt usporedbe
45 U ovom je slučaju žalbeno vijeće smatralo da je, unatoč prisutnosti sufiksa „rock“ u svakom od predmetnih znakova, njihova sličnost dvostruko smanjena, s jedne strane, zbog njihovih različitih prefikasa i, s druge strane, zbog grafičkog elementa osporavanog žiga i znaka „&“ kojim je razdvojen. Stoga znakovi u svojem ukupnom vizualnom dojmu imaju nizak stupanj sličnosti.
46 Tužitelj osporava tu tvrdnju.
47 Kao prvo, smatra da elementi „master“, „fix“, „flexi“ i „cover“ opisuju predmetne proizvode i usluge i da su grafički elementi u osporavanom žigu zanemarivi. Stoga je element „rock“ dominantan i u ranijim žigovima MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK i COVERROCK i u osporavanom žigu Rock & Rock. Budući da su dominantni elementi istovjetni, suprotstavljeni znakovi imaju visok stupanj vizualne sličnosti.
48 U svrhu ocjene dominantnosti jednog ili više određenih sastavnih dijelova složenog žiga osobito treba uzeti u obzir bitne značajke tih sastavnih dijelova uspoređujući ih s bitnim značajkama drugih sastavnih dijelova. Osim toga, kao pomoćno sredstvo, može se uzeti u obzir relativan položaj različitih sastavnih dijelova u izgradnji složenog žiga (presuda od 23. listopada 2002., Matratzen Concord/OHIM – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, Zb., EU:T:2002:261, t. 35.).
49 Valja podsjetiti da su i verbalni element „rock“ i verbalni elementi „master“, „fix“, „flexi“ i „cover“ uvelike opisni i pohvalni u odnosu na predmetne proizvode i usluge (vidjeti točke 41. i 44. ove presude).
50 Osim toga, prema sudskoj praksi, potrošač obično više važnosti pridaje početnom dijelu riječi (presuda od 17. ožujka 2004., El Corte Inglés/OHIM – González Cabello i Iberia Líneas Aéreas de España (MUNDICOR), T‑183/02 i T‑184/02, Zb., EU:T:2004:79, t. 81.).
51 Međutim, u ovom se slučaju početni dio ranijih žigova MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK i COVERROCK sastoji od verbalnih elemenata „master“, „fix“, „flexi“ i „cover“.
52 Stoga treba odbiti tužiteljevu tezu da je verbalni element „rock“ dominantan u navedenim ranijim žigovima.
53 Što se tiče ranijeg žiga CEILROCK, element „ceil“ nema značenje koje upućuje na predmetne proizvode, za razliku od elementa „rock“. Osim toga, element „ceil“ nalazi se na početku žiga. Stoga relevantna javnost, koja vizualno percipira znakove, tom elementu pridaje mnogo više pozornosti nego zajedničkom elementu „rock“.
54 Iz toga slijedi da tužiteljev argument o dominantnosti elementa „rock“ u ranijim žigovima treba odbiti.
55 Kao drugo, potrebno je naglasiti da je, s obzirom na nepostojanje dominantnih elemenata, žalbeno vijeće usporedilo predmetne žigove tako da je ispitalo svaki od njih u cijelosti.
56 Taj pristup treba potvrditi, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 27. ove presude.
57 Nameće se zaključak da su suprotstavljeni znakovi istovjetni u pogledu drugog verbalnog elementa „rock“, ali su različiti u pogledu prvih verbalnih elemenata jer se element „rock“ nalazi i na početku osporavanog žiga, dok su prvi elementi ranijih žigova „master“, „fix“, „flexi“, „cover“ i „ceil“.
58 Osim toga, čak i ako grafički prikaz žiga Rock & Rock nije osobito maštovit, ipak se njime vizualni dojam tog žiga razlikuje od vizualnog dojma ranijih žigova, kao što je to pravilno utvrdilo žalbeno vijeće. Isto vrijedi i kad je riječ o znaku „&“, kojim se odvajaju dva elementa osporavanog žiga.
59 Uostalom, iako je točno da je prvi element osporavanog žiga također element „rock“, koji se nalazi na kraju ranijih žigova, valja naglasiti da dvostruko pojavljivanje elementa „rock“ čini neuobičajen prikaz kojim se vizualni dojam navedenog žiga dodatno razlikuje od vizualnog dojma ranijih žigova. Tako se navedenim dvostrukim pojavljivanjem neutralizira činjenica da prefiks osporavanog žiga odgovara sufiksu ranijih žigova.
60 S obzirom na ta razmatranja, valja potvrditi pobijanu odluku i zaključiti da je vizualna sličnost suprotstavljenih znakova slaba.
– Fonetski aspekt usporedbe
61 Što se tiče fonetskog aspekta usporedbe, žalbeno je vijeće smatralo da je asonanca među sufiksima znakova smanjena njihovim različitim prefiksima. Osim toga, smatralo je da prefiksi predmetnih znakova sadržavaju različite samoglasnike, uz jedinu iznimku slova „o“ u elementu „cover“. Stoga je smatralo da postoji nizak stupanj fonetske sličnosti.
62 Tužitelj osporava to obrazloženje i tvrdi da kod predmetnih znakova postoji visok stupanj fonetske sličnosti.
63 Kao primjer navodi raniji žig COVERROCK. Smatra da su niz samoglasnika i broj glasova istovjetni u slučaju žiga COVERROCK i žiga Rock & Rock. Izgovor elementa „koverrok“ tako je vrlo sličan izgovoru elementa „rokentrok“ i stoga je relevantnoj javnosti vrlo teško razlikovati te žigove, osobito u bučnom industrijskom ili graditeljskom okruženju ili kada se žigovi izgovaraju putem telefona.
64 Treba istaknuti da se znakovi COVERROCK i Rock & Rock sastoje od triju slogova i da je niz samoglasnika „o“, „e“ i „o“ jednak, u slučaju da se uzmu u obzir njemačka pravila izgovora.
65 Međutim, prvi dio (cover) predmetnog ranijeg žiga sadržava niz suglasnika „k“, „v“ i „r“ koji je sasvim različit od niza suglasnika u osporavanom žigu „r“, „kk“, „n“ i „d“. Valja dodati da, prema sudskoj praksi navedenoj u točki 50. ove presude, potrošač obično više važnosti pridaje početnom dijelu znakova.
66 Stoga je među znakovima COVERROCK i Rock & Rock fonetska sličnost tek slaba.
67 Valja dodati da su ostali raniji žigovi MASTERROCK, FIXROCK, FLEXIROCK i CEILROCK još manje slični žigu Rock & Rock, s obzirom na to da je niz glasova koje sadržavaju još udaljeniji od niza glasova u osporavanom žigu.
68 Uostalom, tužitelj se ne može valjano pozvati na okruženje. Naime, odabir građevinskih materijala različita je faza od fizičkih građevinskih radova i ništa ne upućuje na to da se predmetni proizvodi i usluge biraju na gradilištu ili isključivo na temelju informacija dobivenih usmenim putem. Jednako tako, komunikacija telefonom nikako ne sprečava relevantnu javnost da zapazi izražene razlike u izgovoru suprotstavljenih znakova.
69 S obzirom na ta razmatranja, valja potvrditi utvrđenje žalbenog vijeća prema kojem je fonetska sličnost suprotstavljenih znakova slaba.
– Konceptualni aspekt usporedbe
70 U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće skrenulo pozornost na opisni karakter sastavnih dijelova suprotstavljenih znakova, osim elementa „ceil“. Utvrdilo je da zajednički element „rock“ u slučaju ranijih žigova upućuje na mineralnu vunu („rockwool“ u engleskom), koja je glavna sirovina za proizvode obuhvaćene ranijim žigovima. Elementi „master“, „flexi“, „fix“ i „cover“ podsjećaju na obilježja ili namjene kamene vune. Suprotno tomu, u slučaju osporavanog žiga element „rock“ više podsjeća na glazbeni stil jer relevantna javnost Rock & Rock povezuje s izrazom „rock and roll“ i osporavani žig percipira kao igru riječi. Stoga je stupanj konceptualne sličnosti nizak.
71 Tužitelj osporava to obrazloženje. Tvrdi da je element „rock“ dominantan u suprotstavljenim znakovima i da upućuje na istu ideju, odnosno na značenje „kamen“ ili „stijena“. Stoga postoji prosječan stupanj konceptualne sličnosti među tim znakovima.
72 Valja podsjetiti da su tužiteljevi argumenti čiji je cilj dokazati dominantnost elementa „rock“ već odbijeni, s obzirom na slabu razlikovnu ulogu tog izraza u odnosu na predmetne proizvode i usluge (vidjeti točke 37. do 41. ove presude).
73 Uostalom, potrebno je utvrditi da prefikse „master“, „fix“, „flexi“ i „cover“ u kombinaciji sa sufiksom „rock“ relevantna javnost povezuje s fizičkim obilježjima „kamena“ ili „stijene“ ili pak s obilježjima ili predviđenom namjenom mineralne vune, dok se žig Rock & Rock više percipira kao igra riječi na temelju izraza „rock & roll“ koji označava glazbeni stil.
74 Što se tiče ranijeg žiga CEILROCK, relevantna javnost razumije samo element „rock“ u njegovu izvornom značenju „kamena“ ili „stijene“. To je značenje udaljeno od konceptualne vrijednosti izraza „rock & rock“ opisane u točki 73. ove presude.
75 Stoga je žalbeno vijeće pravilno utvrdilo da konceptualna sličnost između suprotstavljenih znakova ostaje slaba.
76 Na kraju valja zaključiti da je žalbeno vijeće točno utvrdilo da postoji tek nizak stupanj vizualne, fonetske i konceptualne sličnosti suprotstavljenih znakova.
Argument koji se temelji na pojmu „serije“ ili „obitelji“ žigova
77 U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće zaključilo da se tužitelj ne može osloniti na proširenu zaštitu dodijeljenu obiteljima žigova.
78 Tužitelj ističe da je nositelj serije njemačkih žigova i žigova Zajednice koji sadržavaju element „rock“ koji omogućuje prepoznavanje njegovih žigova. Stoga smatra da će relevantna javnost povezati izraz „rock“ s njegovim ranijim žigovima, što će dovesti do vjerojatnosti dovođenja u zabludu međusobnim povezivanjem predmetnih znakova, osobito jer je riječ o poduzetniku koji pripada najvećem svjetskom proizvođaču proizvoda od mineralne vune. Tvrdi da se drugi element „rock“ osporavanog žiga ne nalazi na različitom položaju od položaja na kojem se nalazi u obitelji ranijih žigova, čime se povećava vjerojatnost dovođenja u zabludu.
79 Valja podsjetiti da je vjerojatnost dovođenja u vezu poseban slučaj vjerojatnosti dovođenja u zabludu koji se odnosi na situaciju u kojoj se predmetne žigove, iako ih ciljana javnost ne može izravno zamijeniti, može percipirati kao dva žiga istog nositelja (vidjeti presudu od 9. travnja 2003., Durferrit/OHIM – Kolene (NU‑TRIDE), T‑224/01, Zb., EU:T:2003:107, t. 60. i navedenu sudsku praksu). Kako bi se uzeo u obzir taj kriterij, potrebno je da se zahtjev za proglašavanje žiga ništavim temelji na postojanju više žigova sa zajedničkim obilježjima koja omogućuju da ih se smatra dijelom iste serije ili obitelji (presuda od 18. prosinca 2008., Les Éditions Albert René/OHIM, C‑16/06 P, Zb., EU:C:2008:739, t. 101.). Međutim, čimbenik serije ili obitelji žigova relevantan je samo ako zajednički element ima razlikovni učinak. Naime, ako je taj element opisan, ne može stvoriti vjerojatnost dovođenja u zabludu (vidjeti u tom smislu presudu od 6. srpnja 2004., Grupo El Prado Cervera/OHIM – Héritiers Debuschewitz (CHUFAFIT), T‑117/02, Zb., EU:T:2004:208, t. 59.).
80 Kao prvo, potrebno je podsjetiti da je Opći sud već presudio da se proširena zaštita dodijeljena obitelji žigova ne može valjano navesti kada je zajednički element ranijih žigova uvelike opisan u odnosu na obuhvaćene proizvode i usluge. Naime, izraz koji upućuje na vrstu navedenih proizvoda i usluga ne može činiti zajedničku razlikovnu osnovu obitelji žigova (vidjeti u tom smislu presudu od 13. srpnja 2012., Caixa Geral de Depósitos/OHIM – Caixa d’Estalvis i Pensions de Barcelona (la Caixa), T‑255/09, EU:T:2012:383, t. 82.).
81 Valja podsjetiti da je element „rock“ uvelike opisan i pohvalan u odnosu na proizvode i usluge obuhvaćene ranijim žigovima. Stoga, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 79. i 80. ove presude, ne može biti zajednički element obitelji žigova.
82 Kao drugo, to utvrđenje potvrđuje rješenje od 30. siječnja 2014., Industrias Alen/The Clorox Company (C‑422/12 P, Zb., EU:C:2014:57, t. 45.), u kojem je Sud presudio da utvrđenje o postojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između žigova CLOROX i CLORALEX ne dovodi do toga da se nositelju ranijeg žiga priznaje monopol na element „clor“, koji uvelike opisuje predmetne proizvode, s obzirom na to da postojanje vjerojatnosti zablude dovodi samo do zaštite određene kombinacije elemenata a da, međutim, ne štiti opisni element koji je dio te kombinacije kao takav.
83 Međutim, priznavanje obitelji žigova koji imaju serijski element „rock“ dovelo bi upravo do monopolizacije elementa „rock“, koji je uvelike opisan i pohvalan u odnosu na proizvode i usluge obuhvaćene ranijim žigovima. Pojačana zaštita priznavanjem postojanja obitelji žigova značila bi da u praksi nijedan drugi subjekt ne bi mogao registrirati žig koji sadržava element „rock“ i čak bi mu u određenim okolnostima mogla biti zabranjena uporaba tog elementa u njegovim sloganima i promidžbenim materijalima. Takvo ograničenje slobodnog tržišnog natjecanja, koje bi proizlazilo iz činjenice da bi samo jedan gospodarski subjekt mogao upotrebljavati osnovni izraz iz engleskog jezika, ne može se opravdati ciljem da se nagrade stvaralački ili promidžbeni napori nositelja ranijih žigova. Naime, kada se ne radi od povećanom razlikovnom karakteru nastalom uporabom, komercijalna vrijednost koja nastaje tom ograničenom uporabom ne proizlazi iz takvih napora nositelja, nego samo iz značenja riječi koje je predodređeno predmetnim jezikom i koje upućuje na obilježja predmetnih proizvoda i usluga.
84 Kao treće, tužitelj se ne može valjano osloniti na presudu od 27. travnja 2010., UniCredito Italiano/OHIM – Union Investment Privatfonds (UNIWEB) (T‑303/06 i T‑337/06, EU:T:2010:160). Naime, u toj je presudi Opći sud naglasio važnost razlikovnog karaktera serijskog elementa „uni“ u odnosu na obuhvaćene usluge te je smatrao da je taj karakter na takvom stupnju da element sam po sebi u svijesti relevantne javnosti može dovesti do izravnog povezivanja s predmetnom serijom (gore navedena presuda UNIWEB, EU:T:2010:160, t. 35., 38. i 39.). Međutim, takav stupanj razlikovnog karaktera nije prisutan u ovom slučaju.
85 Naime, točno je da element „uni“ ima značenje za njemačkog prosječnog potrošača, ali ne može se dovesti u izravnu vezu s financijskim uslugama, osobito s investicijskim fondovima, obuhvaćenima ranijim žigovima u predmetu u kojem je donesena presuda UNIWEB, t. 84. supra (EU:T:2010:160). Suprotno tomu, element „rock“ naveden u ovom slučaju upućuje na obilježja građevinskih materijala i usluga obuhvaćenih ranijim žigovima. Tako, s obzirom na to da se činjenični okvir u tom ključnom pogledu razlikuje, rješenje doneseno u navedenoj presudi ne može se prenijeti na ovaj predmet.
86 Iz toga slijedi da u ovom slučaju, s obzirom na to da je element „rock“ uvelike opisan i pohvalan u odnosu na proizvode i usluge obuhvaćene ranijim žigovima, ne može činiti zajedničku osnovu obitelji žigova.
87 Dodatno valja podsjetiti da se prema sudskoj praksi proširena zaštita kojoj je cilj izbjeći vjerojatnost dovođenja u vezu, čak i ako postoji obitelj žigova, dodjeljuje samo u slučaju kada kasniji žig ima obilježja zbog kojih bi ga se moglo povezivati sa serijom. To ne mora biti slučaj, primjerice, kad se zajednički element ranijih serijskih žigova upotrebljava u prijavljenom žigu s različitim semantičkim sadržajem (vidjeti u tom smislu presude od 23. veljače 2006., Il Ponte Finanziaria/OHIM – Marine Enterprise Projects (BAINBRIDGE), T‑194/03, Zb., EU:T:2006:65, t. 126. i 127. i UNIWEB, t. 84. supra, EU:T:2010:160, t. 34.).
88 Međutim, u ovom slučaju element „rock“ ima različit semantički sadržaj u osporavanom žigu Rock & Rock i u ranijim žigovima jer, kad je riječ o osporavanom žigu, upućuje na glazbeni stil u okviru igre riječi, dok u ranijim žigovima podsjeća na „kamen“, „stijenu“ ili na mineralnu vunu, za koju elementi „fix“, „flexi“ i „cover“ pojašnjavaju fizička obilježja ili predviđenu namjenu (vidjeti točke 44. i 73. ove presude).
89 Stoga tužiteljeve argumente koji se temelje na proširenoj zaštiti dodijeljenoj seriji ili obitelji žigova treba odbiti.
Razlikovni karakter ranijih žigova
90 U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće potvrdilo zaključke Odjela za poništaje prema kojima je razlikovni karakter ranijih žigova FLEXIROCK, FIXROCK, MASTERROCK i COVERROCK slab zbog uvelike opisne naravi njihovih elemenata, dok je žig CEILROCK maštovit.
91 Tužitelj u tom pogledu ne ističe nijedan konkretan argument.
92 Potrebno je podsjetiti da u svim ranijim žigovima element „rock“ podsjeća na „kamen“, „stijenu“ ili na mineralnu vunu, za koju elementi „fix“, „flexi“ i „cover“ pojašnjavaju fizička obilježja ili predviđenu namjenu (vidjeti točke 44. i 73. ove presude). Osim toga, element „master“ ima pohvalno značenje koje će javnost povezati sa značenjem izraza „rock“ navedenog u ovoj točki. Stoga valja potvrditi utvrđenje žalbenog vijeća da raniji žigovi FLEXIROCK, FIXROCK, MASTERROCK i COVERROCK imaju tek slab razlikovni karakter.
93 Uostalom, s obzirom na to da relevantna javnost elementu „ceil“ ne pripisuje nikakvo određeno značenje, verbalna je kombinacija CEILROCK maštovita, tako da ima prosječan razlikovni karakter.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
94 U pobijanoj odluci žalbeno je vijeće smatralo da – s obzirom na slab razlikovni karakter ranijih žigova, osim žiga CEILROCK, koji je maštovit, slabu sličnost suprotstavljenih znakova i osobito visok stupanj pozornosti relevantne javnosti – između suprotstavljenih znakova ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
95 Tužitelj osporava tu ocjenu tvrdeći da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.
96 Iz prethodne analize proizlazi da su proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima djelomično slični, a u preostalom dijelu slabo slični ili različiti. Osim toga, stupanj pozornosti relevantne javnosti osobito je visok i između suprotstavljenih znakova postoji tek nizak stupanj sličnosti, koja, osim toga, proizlazi iz elementa koji je uvelike opisan i pohvalan u odnosu na predmetne proizvode i predmetne usluge. Konačno, valja podsjetiti da je razlikovni karakter ranijih žigova slab, osim žiga CEILROCK, kojemu je razlikovni karakter uobičajen.
97 U okviru opće ocjene suprotstavljenih znakova, s obzirom na činjenicu da je stupanj pozornosti relevantne javnosti prilikom kupnje predmetnih proizvoda osobito visok, vizualne, fonetske i konceptualne razlike među suprotstavljenim znakovima dostatne su da, unatoč sličnosti određenih obuhvaćenih proizvoda, spriječe da sličnosti koje proizlaze iz postojanja zajedničkog elementa „rock“ učine vjerojatnim dovođenje u zabludu njemačkog prosječnog potrošača i poslovnih subjekata iz sektora graditeljstva (vidjeti u tom smislu presudu REDROCK, t. 21. supra, EU:T:2009:398, t. 86.).
98 Posljedično, valja odbiti jedini tužiteljev tužbeni razlog i stoga tužbu u cijelosti.
Troškovi
99 Sukladno odredbama članka 134. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje OHIM‑ovih i intervenijentovih troškova, sukladno njihovim zahtjevima.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu Deutsche Rockwool Mineralwoll GmbH & Co. OHG nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 8. srpnja 2015.
Potpisi