Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. veljače 2022. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Viagogo AG/ Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato
(predmet C-70/22)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Viagogo AG
Druge stranke u postupku: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato
Prethodna pitanja
Protivi li se Direktivi 2000/31/EZ1 i, konkretno, člancima 3., 14 i 15. u vezi s člankom 56. UFEU-a, primjena zakonodavstva države članice o prodaji ulaznica za događanja na sekundarnom tržištu čiji je učinak takav da se upravitelju platforme za udomljavanje sadržaja („hosting”) koji djeluje u Uniji, kao što je to žalitelj u ovom postupku, onemogućuje da trećim korisnicima pruža usluge oglašavanja prodaje ulaznica za događanja na sekundarnom tržištu, pri čemu tu djelatnost mogu obavljati samo prodavatelji, organizatori događanja ili drugi subjekti koji imaju odobrenje javnih tijela za izdavanje ulaznica na primarnom tržištu uz pomoć certificiranih sustava?
Usto, protivi li se članku 102. u vezi s člankom 106. UFEU-a primjena zakonodavstva države članice o prodaji ulaznica za događanja, na temelju kojeg sve usluge koje se odnose na sekundarno tržište ulaznica (i konkretno uslugu posredovanja) mogu obavljati samo prodavatelji, organizatori događanja ili drugi subjekti koji imaju odobrenje za izdavanje ulaznica na primarnom tržištu uz pomoć certificiranih sustava, pri čemu se iz obavljanja te djelatnosti isključuju davatelji usluga informacijskog društva koji namjeravaju poslovati kao pružatelji usluga udomljavanja sadržaja u skladu s člancima 14. i 15. Direktive 2000/31/EZ, osobito kada, kao u ovom slučaju, to isključenje dovodi do toga da se gospodarskom subjektu koji ima vladajući položaj na primarnom tržištu prodaje ulaznica omogućuje da svoj vladajući položaj proširi na usluge posredovanja na sekundarnom tržištu?
Može li se pojam pasivnog pružatelja usluga udomljavanja sadržaja, u skladu s europskim zakonodavstvom i posebno Direktivom 2000/31/EZ, upotrijebiti samo u slučaju nepostojanja bilo kakve aktivnosti filtriranja, odabira, indeksiranja, organiziranja, katalogiziranja, prikupljanja, ocjene, uporabe, izmjene, izvlačenja ili promocije sadržaja koje su objavili korisnici, što su aktivnosti za koje treba smatrati da su navedene kao primjeri i u pogledu kojih nije potrebno da se one obavljaju zajedno kako bi se smatralo da same po sebi ukazuju na to da je riječ o poduzetničkom upravljanju uslugom i/ili primjeni određene tehnike procjene ponašanja korisnika u svrhu povećanja vjernosti kupaca, odnosno treba li nacionalni sud provesti ocjenu relevantnosti navedenih okolnosti na način da je, iako postoji jedna ili više njih, moguće utvrditi da prevladava neutralnost usluge koja dovodi do toga da se pružatelj usluga udomljavanja sadržaja kvalificira kao pasivni davatelj tih usluga?
____________
1 Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini) (SL 2000., L 178, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 58.)