PRESUDA OPĆEG SUDA (šesto vijeće)

15. srpnja 2015.(*) 

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka“

U predmetu T‑398/10,

Fapricela – Indústria de Trefilaria, SA, sa sjedištem u Ançi (Portugal), koje su zastupali M. Gorjão‑Henriques i S. Roux, odvjetnici, potom T. Guerreiro, R. Lopes i S. Alberto, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju F. Castillo de la Torre, P. Costa de Oliveira i V. Bottka, u svojstvu agenata, uz asistenciju M. Marques Mendes, odvjetnik,

tuženika,

povodom zahtjeva za poništenje i preinaku Odluke Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 – Čelik za prednapinjanje), izmijenjene Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011.,

OPĆI SUD (šesto vijeće),

u sastavu: S. Frimodt Nielsen (izvjestitelj), predsjednik, F. Dehousse i A. M. Collins, suci,

tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 16. listopada 2014.,

donosi sljedeću

Presudu (1)

[omissis]

 Postupak i zahtjevi stranaka

56      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 8. rujna 2010. društvo Fapricela pokrenulo je ovaj postupak.

57      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istoga dana tužitelj je podnio zahtjev za suspenziju primjene pobijane odluke. Taj je zahtjev odbijen rješenjem Fapricela/Komisija od 15. srpnja 2011. (T‑398/10 R, EU:T:2011:395), a o troškovima će se odlučiti naknadno. Tužitelj je podnio žalbu protiv te odluke, koja je odbijena rješenjem Fapricela/Komisija od 20. travnja 2012. [C‑507/11 P(R), EU:C:2012:231].

58      Aktom od 12. prosinca 2010. društvo Fapricela prilagodilo je svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve nakon donošenja prve odluke o izmjeni te je podnijelo izmijenjenu tužbu.

59      Odlukom od 6. lipnja 2011. Opći sud je od Komisije zatražio da mu dostavi drugu odluku o izmjeni. Komisija je postupila u skladu s tim zahtjevom 17. lipnja 2011.

60      Nakon donošenja druge odluke o izmjeni, društvo Fapricela ponovno je prilagodilo svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve aktom podnesenim tajništvu 29. srpnja 2011.

61      Pisani postupak dovršen je 21. studenoga 2011. Komisijinim podnošenjem odgovora na repliku na jeziku postupka.

62      S obzirom na to da je sastav vijeća Općeg suda bio izmijenjen s učinkom od 23. rujna 2013., sudac izvjestitelj bio je raspoređen u šesto vijeće, kojemu je ovaj predmet bio dodijeljen 3. listopada 2013.

63      Prethodni izvještaj iz članka 52. stavka 2. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. dostavljen je šestom vijeću 7. veljače 2014.

64      Dana 14. ožujka 2014. tužitelj je Općem sudu uputio dopis o plaćanju predujma za novčanu kaznu koju je izrekla Komisija i o postojanju razgovora o planu otplate.

65      Dana 9. travnja 2014., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih člankom 64. Poslovnika od 2. svibnja 1991., Opći sud je tužitelju i Komisiji poslao popis od šesnaest pitanja u pisanom obliku.

66      Dopisima od 8. svibnja odnosno 2. lipnja 2014., Komisija i tužitelj postupili su u skladu s tim mjerama.

67      Dana 14. svibnja 2014., na temelju izvještaja suca izvjestitelja, Opći sud odlučio je otvoriti usmeni postupak.

68      Društvo Fapricela od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi članke 1., 2. i 3. pobijane odluke u dijelu u kojem se odnose na njega;

–        podredno, znatno smanji iznos novčane kazne koja mu je izrečena;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

69      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži društvu Fapricela snošenje troškova.

 Pravo

70      Tužitelj ističe sedam tužbenih razloga u prilog tužbi.

71      Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 101. UFEU‑a, načela osobne odgovornosti, individualizacije kazni, pretpostavke nedužnosti, ravnopravnosti stranaka i jednakog postupanja, kao i na povredi prava na obranu i nepostojanju obrazloženja. Društvo Fapricela u biti tvrdi da nije sudjelovalo u klubu Europa, da nije znalo za njega (prvi dio) i da je stoga Komisija pogrešno smatrala da je sudjelovalo u jedinstvenoj i trajnoj povredi kako je utvrđena u pobijanoj odluci (drugi dio). To društvo, osim toga, tvrdi da je Komisija pogrešno utvrdila njegovo sudjelovanje u sporazumu u pogledu užadi (treći dio).

72      Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi načela proporcionalnosti, jednakog postupanja i individualizacije kazni. Društvo Fapricela u biti ističe, s jedne strane, da su Smjernice iz 2006. zahvaćene strukturalnom pogreškom zbog koje se, primjenom gornje granice od 10 % prihoda, veće novčane kazne izriču malim poduzetnicima i, s druge strane, da Komisija u ovom slučaju, na temelju proporcionalnosti i preko gornje granice od 10 % prihoda, nije uzela u obzir niz čimbenika zbog kojih je trebala smanjiti iznos novčane kazne kojom ga je kaznila.

73      Treći tužbeni razlog temelji se na pogrešci u izračunu trajanja sudjelovanja društva Fapricela u klubu España, s obzirom na to da je Komisija, po njegovu mišljenju, pogrešno uzela u obzir razdoblje od listopada 2000. do ožujka 2001., u kojem je ono bilo istupilo iz zabranjenog sporazuma.

74      Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi Smjernica iz 2006. i načela jednakog postupanja, s obzirom na to da Komisija pogrešno nije odobrila smanjenje iznosa novčane kazne na temelju sposobnosti plaćanja.

75      Prilikom prilagodbe svojih tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva nakon donošenja prve, a zatim i druge odluke o izmjeni, društvo Fapricela uzastopno je istaknulo dva dodatna tužbena razloga koji se temelje, s jedne strane, na povredi prava na obranu, bitnoj povredi postupka i nepostojanju obrazloženja i, s druge strane, na povredi članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

76      Tužitelj je na raspravi odustao od drugog dodatnog tužbenog razloga.

77      Konačno, tužitelj je na raspravi istaknuo novi tužbeni razlog te je u biti tvrdio da je Komisija povrijedila njegovo pravo na obranu time što mu nije dostavila prvu odluku o izmjeni u kojoj je izmijenila prvotnu odluku u pogledu vrijednosti prodaje koju je uzela u obzir u svrhu izračuna iznosa novčane kazne.

78      Redom valja ispitati tužbeni razlog podnesen na raspravi koji se temelji na povredi prava društva Fapricela na obranu (dostava prve odluke o izmjeni), prva dva dijela prvog tužbenog razloga (znanje za klub Europa i jedinstvena i trajna povreda), treći tužbeni razlog (ograđivanje od kluba España od listopada 2000. do 9. travnja 2001.), treći dio prvog tužbenog razloga (nesudjelovanje u zabranjenom sporazumu o užadi u okviru kluba España), drugi tužbeni razlog (neproporcionalnost novčane kazne i težine povrede utvrđene u pogledu tužitelja), četvrti tužbeni razlog (nesposobnost plaćanja tužitelja) i, konačno, prvi dodatni tužbeni razlog koji je istaknuo tijekom prilagodbe svojih tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva.

I –  Tužbeni razlog istaknut na raspravi, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila pravo na obranu tužitelja time što mu nije dostavila prvu odluku o izmjeni

79      Tužitelj u biti tvrdi da je, u okviru upravnog postupka, kao i pred Općim sudom, povrijeđeno njegovo pravo na obranu utoliko što mu Komisija nije dostavila prvu odluku o izmjeni u kojoj je izmijenila prvotnu odluku u pogledu vrijednosti prodaje koju je uzela u obzir u svrhu izračuna iznosa novčane kazne.

80      Ne dovodeći u pitanje činjenicu da je tužitelj Komisiji na njezin zahtjev 16. lipnja 2009. dostavio iznos koji se odnosi na vrijednost prodaje (vidjeti Prilog B1. odgovoru na tužbu), što je tužitelj uostalom priznao na raspravi, valja istaknuti, s jedne strane, da se prva odluka o izmjeni nalazi u prilogu podnesku o prilagodbi tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva koji je tužitelj podnio 12. prosinca 2010. i, s druge strane, da se dopis od 29. listopada 2010., kojim je Komisija tu odluku dostavila tužitelju, također nalazi u prilogu navedenom podnesku.

81      Slijedom toga, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, prva odluka o izmjeni stvarno mu je bila dostavljena te je tužitelj svoja prava na obranu ostvario prilagodbom svojih tužbenih razloga i tužbenih zahtjeva nakon te dostave.

82      Stoga taj tužbeni razlog, koji je prvi put istaknut na raspravi, valja odbiti kao neosnovan, a da nije potrebno odlučiti o njegovoj dopuštenosti.

II –  Prva dva dijela prvog tužbenog razloga koji se temelji na povredi članka 101. UFEU‑a, načelâ osobne odgovornosti, individualizacije kazni, pretpostavke nedužnosti, ravnopravnosti stranaka i jednakog postupanja, kao i na povredi prava na obranu i nepostojanju obrazloženja

A –  Pregled pobijane odluke

83      U skladu s uvodnom izjavom 659. pobijane odluke:

„Društvo Fapricela bilo je prisutno na sastanku od 17. svibnja 2001. u Madridu (vidjeti Prilog 4.). Konkretno, pozivajući se na sastanak od 6. srpnja 2001. (vjerojatno se radi o sastanku od 17. svibnja 2001.), to društvo tvrdi da se nije jasno navela nikakva usporedba s klubom Italia. Međutim, Komisija ističe da se u onodobnim bilješkama s tog sastanka jasno navodi da je ,svrha tog sastanka bila da španjolski i portugalski proizvođači objasne društvu Tréfileurope da njihov iberijski sporazum o čeliku za prednapinjanje savršeno funkcionira (kao u Italiji: popisi kupaca, količine po kupcu i ukupne količine)’. “

84      Komisija je iz toga zaključila da je društvo Fapricela znalo za klub Europa tek od sastanka od 17. svibnja 2001. (uvodna izjava 660. pobijane odluke).

85      Komisija je prilikom utvrđivanja postotka vrijednosti prodaje, utvrđenog na temelju težine povrede, uzela u obzir to kasnije saznanje za klub Europa (uvodne izjave 949. i 953. pobijane odluke).

B –  Ocjena Općeg suda

1.     načela u pogledu tereta dokazivanja i izvođenja dokaza, kao i obveze obrazlaganja

86      Prema ustaljenoj sudskoj praksi o teretu dokazivanja, s jedne je strane na stranci ili tijelu koje tvrdi da je došlo do povrede prava tržišnog natjecanja da za to u dovoljnoj mjeri pruži dokaze dokazivanjem činjenica koje predstavljaju povredu, a s druge je strane na poduzetniku koji se poziva na argument obrane protiv utvrđenja o počinjenoj povredi da pruži dokaz da su ispunjeni uvjeti za primjenu tog argumenta, kako bi navedeno tijelo zatim moralo upotrijebiti druge dokaze (presuda od 16. studenoga 2006., Peróxidos Orgánicos/Komisija, T‑120/04, Zb., EU:T:2006:350, t. 50.; vidjeti u tom smislu također presude od 17. prosinca 1998., Baustahlgewebe/Komisija, C‑185/95 P, Zb., EU:C:1998:608, t. 58. i od 7. siječnja 2004., Aalborg Portland i dr./Komisija, C‑204/00 P, C‑205/00 P, C‑211/00 P, C‑213/00 P, C‑217/00 P i C‑219/00 P, Zb., EU:C:2004:6, t. 78.). Trajanje povrede sastavni je dio pojma povreda u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a te je u vezi s tim teret dokazivanja u prvom redu na Komisiji (presuda od 7. srpnja 1994., Dunlop Slazenger/Komisija, T‑43/92, Zb., EU:T:1994:79, t. 79. i gore navedena presuda Peróxidos Orgánicos/Komisija, EU:T:2006:350, t. 51.).

87      Ta podjela tereta dokazivanja može, međutim, varirati u mjeri u kojoj činjenični elementi na koje se poziva jedna stranka mogu biti takve naravi da od druge stranke zahtijevaju da pruži objašnjenje ili opravdanje te je, ako se oni ne pruže, dopušteno zaključiti da je dokaz iznesen (vidjeti u tom smislu presude Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 86. supra, EU:C:2004:6, t. 79. i Peróxidos Orgánicos/Komisija, t. 86. supra, EU:T:2006:350, t. 53.).

88      Kad je riječ o dokaznim sredstvima koje Komisija može prihvatiti, dominantno načelo u pravu tržišnog natjecanja jest ono slobode izvođenja dokaza (presude od 25. siječnja 2007., Dalmine/Komisija, C‑407/04 P, Zb., EU:C:2007:53, t. 63. i od 8. srpnja 2004., JFE Engineering i dr./Komisija, T‑67/00, T‑68/00, T‑71/00 i T‑78/00, Zb., EU:T:2004:221, t. 273.). Budući da su zabrana sudjelovanja u protutržišnim djelovanjima i sporazumima kao i sankcije koje mogu snaći prekršitelja općepoznati, uobičajeno je, naime, da se radnje obuhvaćene takvim djelovanjima i sporazumima odvijaju potajno, da se sastanci održavaju daleko od očiju javnosti, najčešće u trećoj zemlji, i da je dokumentacija s tim u vezi svedena na minimum. Čak i ako Komisija pronađe dokaze kojima se izričito potvrđuje nezakonit kontakt između subjekata, kao što su zapisnici sa sastanka, ti će zapisnici obično biti nepotpuni i rijetki, tako da je često potrebno rekonstruirati neke pojedinosti izvođenjem zaključaka. U većini se slučajeva zaključak o postojanju protutržišne prakse ili sporazuma mora izvući iz niza slučajnosti i indicija, koji razmatrani zajedno mogu u odsutnosti drugog uvjerljivog objašnjenja predstavljati dokaz o povredi prava tržišnog natjecanja (presuda Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 86. supra, EU:C:2004:6, t. 55. do 57.). Takve indicije i slučajnosti omogućuju otkrivanje ne samo protutržišnih ponašanja ili sporazuma nego i trajanja trajnog protutržišnog ponašanja i razdoblja primjene sporazuma sklopljenog kršenjem prava tržišnog natjecanja (presuda od 21. rujna 2006., Technische Unie/Komisija, C‑113/04 P, Zb., EU:C:2006:593, t. 166.).

89      Potrebno je da Komisija ponudi precizne i usklađene dokaze na kojima će se temeljiti čvrsto uvjerenje o tome da je povreda počinjena (vidjeti presude od 6. srpnja 2000., Volkswagen/Komisija, T‑62/98, Zb., EU:T:2000:180, t. 43. i 72. i navedenu sudsku praksu i od 25. listopada 2005., Groupe Danone/Komisija, T‑38/02, Zb., EU:T:2005:367, t. 217. i navedenu sudsku praksu). Međutim, svaki od dokaza koje je Komisija podnijela ne mora nužno zadovoljiti te kriterije u odnosu na svaki element povrede. Dovoljno je, naime, da skup indicija na koje se institucija poziva, ocijenjenih zajedno, odgovara tom zahtjevu (presuda JFE Engineering i dr./Komisija, t. 88. supra, EU:T:2004:221, t. 180. i gore navedena presuda Groupe Danone/Komisija, EU:T:2005:367, t. 218.; vidjeti također u tom smislu presudu od 20. travnja 1999., Limburgse Vinyl Maatschappij i dr./Komisija, T‑305/94 do T‑307/94, T‑313/94 do T‑316/94, T‑318/94, T‑325/94, T‑328/94, T‑329/94 i T‑335/94, Zb., EU:T:1999:80, t. 768. do 778. i, konkretno, t. 777.). Kad je riječ o trajanju povrede, u skladu sa sudskom praksom, ako ne postoje dokazi kojima se može izravno utvrditi trajanje povrede, Komisija mora pružiti barem dokaze o činjenicama koje su vremenski dovoljno blizu da se na temelju njih može razumno zaključiti da se ta povreda neprekinuto odvijala između dva konkretna datuma (presude Technische Unie/Komisija, t. 88. supra, EU:C:2006:593, t. 169.; Dunlop Slazenger/Komisija, t. 86. supra, EU:T:1994:79, t. 79. i Peróxidos Orgánicos/Komisija, t. 86. supra, EU:T:2006:350, t. 51.).

90      Kad je riječ o dokaznoj vrijednost koju treba pridati različitim dokazima, valja naglasiti da je jedini relevantan kriterij za ocjenu slobodno predočenih dokaza njihova vjerodostojnost (presuda Dalmine/Komisija, t. 88. supra, EU:C:2007:53, t. 63.; vidjeti presudu od 8. srpnja 2004., Mannesmannröhren‑Werke/Komisija, T‑44/00, Zb., EU:T:2004:218, t. 84. i navedenu sudsku praksu i JFE Engineering i dr./Komisija, t. 88. supra, EU:T:2004:221, t. 273.). Prema pravilima koja se općenito primjenjuju u području dokazivanja, vjerodostojnost i time dokazna vrijednost dokumenta ovise o njegovom podrijetlu, okolnostima njegovog sastavljanja, njegovom adresatu i njegovom sadržaju (presuda od 15. ožujka 2000., Cimenteries CBR i dr./Komisija, T‑25/95, T‑26/95, T‑30/95 do T‑32/95, T‑34/95 do T‑39/95, T‑42/95 do T‑46/95, T‑48/95, T‑50/95 do T‑65/95, T‑68/95 do T‑71/95, T‑87/95, T‑88/95, T‑103/95 i T‑104/95, Zb., EU:T:2000:77, t. 1053.; mišljenje suca Vesterdorfa u svojstvu nezavisnog odvjetnika u predmetu Rhône‑Poulenc/Komisija, T1/89, EU:T:1991:38). Osobito treba pridati veliku važnost okolnosti da je dokument sastavljen u izravnoj vezi s činjenicama (presuda od 11. ožujka 1999., Ensidesa/Komisija, T‑157/94, Zb., EU:T:1999:54, t. 312.) ili da ga je sastavio izravni svjedok tih činjenica (vidjeti u tom smislu presudu JFE Engineering i dr./Komisija, t. 88. supra, EU:T:2004:221, t. 207.). Dokumentima iz kojih proizlazi da su postojali kontakti između nekoliko poduzetnika i da je cilj tih poduzetnika upravo bio unaprijed otkloniti neizvjesnost u vezi s budućim ponašanjem njihovih konkurenata dovoljno se dokazuje postojanje usklađenog djelovanja (vidjeti u tom smislu presudu od 16. prosinca 1975., Suiker Unie i dr./Komisija, 40/73 do 48/73, 50/73, 54/73 do 56/73, 111/73, 113/73 i 114/73, Zb., EU:C:1975:174, t. 175. i 179.). Osim toga, izjave koje su u suprotnosti s interesima izjavitelja u načelu treba smatrati osobito pouzdanima (vidjeti u tom smislu presudu JFE Engineering i dr./Komisija, t. 88. supra, EU:T:2004:221, t. 207., 211. i 212.).

91      Nadalje, u pravilu je presuđivano da je činjenica davanja podataka svojim konkurentima s ciljem pripremanja protutržišnog dogovora dovoljna za dokazivanje postojanja usklađenog djelovanja u smislu članka 101. UFEU‑a (vidjeti presudu od 8. srpnja 2008., BPB/Komisija, T‑53/03, Zb., EU:T:2008:254, t. 178. i navedenu sudsku praksu).

92      Svaka sumnja suda mora ići u prilog adresatima odluke, tako da sud ne može zaključiti da je Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdila postojanje povrede o kojoj je riječ ako i dalje gaji sumnje o tom pitanju (presude JFE Engineering i dr./Komisija, t. 88. supra, EU:T:2004:221, t. 177. i Groupe Danone/Komisija, t. 89. supra, EU:T:2005:367, t. 215.). U potonjoj je situaciji potrebno uzeti u obzir načelo pretpostavke nedužnosti, kako osobito proizlazi iz članka 6. stavka 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje je dio temeljnih prava koja su, prema sudskoj praksi Suda, a nadalje potvrđena člankom 47. Povelje o temeljnim pravima, zaštićena u pravnom poretku Unije. Uzimajući u obzir narav predmetnih povreda te vrstu i težinu kazni koje su za njih zapriječene, načelo presumpcije nevinosti primjenjuje se osobito u postupcima o povredama prava tržišnog natjecanja zbog kojih se mogu izreći novčane ili dnevne kazne (presude od 8. srpnja 1999., Hüls/Komisija, C‑199/92 P, Zb., EU:C:1999:358, t. 149. i 150.; Montecatini/Komisija, C‑235/92 P, Zb., EU:C:1999:362, t. 175. i 176. i Groupe Danone/Komisija, t. 89. supra, EU:T:2005:367, t. 216.).

93      Nadalje, postojanje povrede treba ocijeniti samo na temelju dokaza koje je Komisija prikupila u odluci kojom je utvrđena navedena povreda i jedino relevantno pitanje stoga je ono je li, s obzirom na te dokaze, u biti iznesen dokaz o povredi (presuda Cimenteries CBR i dr./Komisija, t. 90. supra, EU:T:2000:77, t. 726.).

94      Konačno, obrazlaganje određeno u članku 296. UFEU‑a treba biti prilagođeno naravi predmetnog akta i treba jasno i nedvosmisleno odražavati rasuđivanje institucije, autora akta, na način koji zainteresiranim osobama omogućuje da shvate svrhu poduzetih mjera, a nadležnom sudu da obavi svoj nadzor. Zahtjev za obrazlaganje treba ocjenjivati ovisno o okolnostima slučaja, osobito o sadržaju akta u pitanju, naravi navedenih razloga i interesu koji bi adresati akta ili druge osobe na koje se akt izravno i osobno odnosi mogli imati za dobivanje objašnjenja. Nije potrebno da se u obrazloženju navedu svi činjenični i pravni elementi, budući da se pitanje ispunjava li obrazloženje zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocijeniti ne samo u odnosu na način kako je formulirano nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (presude od 2. travnja 1998., Komisija/Sytraval i Brink’s France, C‑367/95 P, Zb., EU:C:1998:154, t. 63.; od 30. rujna 2003., Njemačka/Komisija, C‑301/96, Zb., EU:C:2003:509, t. 87. i od 22. lipnja 2004., Portugal/Komisija, C‑42/01, Zb., EU:C:2004:379, t. 66.).

2.     Osnovanost prvog dijela prvog tužbenog razloga koji se odnosi na to da tužitelj nije znao za sveeuropski dio zabranjenog sporazuma

95      Tužitelj u biti osporava elemente koje je Komisija utvrdila u pogledu razdoblja povrede prije 17. svibnja 2001., kao i u pogledu razdoblja povrede od 17. svibnja 2001. do 19. rujna 2002.

a)     Razdoblje povrede prije 17. svibnja 2001.

96      Društvo Fapricela u biti osporava relevantnost elemenata koje je Komisija utvrdila o dvama sastancima koji su se održali 25. studenoga 1999. i 18. listopada 2000., odnosno dokaza koji ukazuju na to da je tužitelj već u to vrijeme znao za europsku dimenziju zabranjenog sporazuma.

97      Ipak valja utvrditi da Komisija nije uzela u obzir te dokaze, ni ta dva sastanka jer joj se, naime, nisu činili dovoljno odlučujućima da bi se smatralo da je društvo Fapricela znalo za europsku dimenziju zabranjenog sporazuma prije 17. svibnja 2001.

98      Argumentacija koju tužitelj ističe u pogledu ta dva sastanka stoga je bespredmetna i treba je odbiti.

b)     Razdoblje od 17. svibnja 2001. do 19. rujna 2002.

99      Tužitelj u biti osporava relevantnost dokaza koje je prikupila Komisija i kojima se potvrđuje njegovo znanje za europske dimenzije zabranjenog sporazuma počevši od 17. svibnja 2001.

100    Komisija je za dva sastanka utvrdila da se njima dokazuje to znanje društva Fapricela za postojanje kluba Europa. Radi se o sastancima od 17. svibnja i 6. srpnja 2001.

101    Valja pojasniti da Komisija u svojim pismenima navodi „ostale sastanke“ na kojima je sudjelovao tužitelj i na kojima se razgovaralo o sveeuropskoj dimenziji zabranjenog sporazuma a da nije pojasnila koji su ti sastanci. Na temelju ispitivanja pobijane odluke i, konkretno, Priloga 4. ipak se ne može utvrditi koji su to sastanci bili te valja utvrditi da se u pobijanoj odluci upućuje samo na sastanke od 17. svibnja i 6. srpnja 2001.

102    Slijedom toga, valja ispitati dokaze na koje se Komisija pozvala u pogledu svakog od tih sastanaka.

 Sastanak od 17. svibnja 2001.

103    Iz tablice koja se nalazi u Prilogu 4. pobijanoj odluci proizlazi da je društvo Fapricela prisustvovalo tom sastanku, što ono ne osporava.

104    To se društvo, s druge strane, u biti se poziva na niz općih argumenata koji vrijede i za sastanak od 6. srpnja 2001. Kao prvo, to društvo nije sudjelovalo na sastancima kluba Europa na iberijskom poluotoku, niti na bilo kojem međunarodnom sastanku koji je održan izvan iberijskog poluotoka, niti je na njih bilo pozvano. To se potvrđuje, prvo, činjenicom da se u pobijanoj odluci uopće ne navodi njegovo sudjelovanje na sastancima kluba Europa ili Eurostress Information Service (u daljnjem tekstu: ESIS), vodećeg udruženja proizvođača čelika za prednapinjanje, ili na marginama tog udruženja, drugo, činjenicom da nije bilo navedeno u odjeljku 9.1.5.1.7. koji se odnosi na pregovore koji su uključivali Španjolsku i Portugal i, treće, činjenicom da njegovo sudjelovanje u klubu Europa, koji je proširen 2002. (vidjeti točku 48. supra), nije bilo predviđeno. Kao drugo, to društvo nije poslovalo izvan iberijskog tržišta. Kao treće, pristupilo je zabranjenom sporazumu u kasnijoj fazi. Kao četvrto, ostali članovi nisu ga smatrali dijelom sveeuropskog sporazuma. Kao peto, sve, a osobito model koordinacije koji se pripisuje društvu Tycsa, dokazuje da su ga ostali članovi nastojali izbaciti iz tog sveeuropskog sporazuma.

105    Osim toga, to društvo iznosi niz argumenata koji se odnose posebno na sastanak od 17. svibnja 2001. Kao prvo, ne sjeća se da je društvo Tréfileurope prisustvovalo tom sastanku i naglašava da njegovo sudjelovanje nije navedeno u bilješkama koje su tom prilikom sastavljene (str. 30 044. upravnog spisa). Kao drugo, tužitelj tvrdi da iz tih bilješki proizlazi samo dvostrani razgovor između društava Emesa i Tréfileurope u koji ono nije bilo uključeno. Kao treće, sudjelovanje društva Tréfileurope može se, u najboljem slučaju, smatrati samo pokušajem ulaska u klub España te se iz toga ne može zaključiti da se s tim poduzetnikom razgovaralo o bilo čemu drugom osim o iberijskom sporazumu. Kao četvrto, na temelju nijednog dokaza ne može se utvrditi da se na tom sastanku razgovaralo o klubu Italia, uključujući i dokumenta koji se nalazi na 34552. stranici spisa. Kao peto, tužitelj tvrdi da, čak i da se o tom pitanju razmijenila informacija, to ipak ne bi bilo relevantno za dokazivanje da je društvo Fapricela znalo za dimenziju zabranjenog sporazuma izvaniberijsku dimenziju zabranjenog sporazuma. Kao šesto, tužitelj osporava relevantnost dokaza koji se navode na stranicama 30 044., 30 045., 20 008. do 20 011., 20 063., 11 690., 11 691., 11 697., 11 698. i 34 612. spisa. Kao sedmo, tužitelj ističe da mu, u svakom slučaju, ti dokumenti nisu bili dostavljeni u okviru upravnog postupka, što predstavlja povredu njegova prava na obranu i načela kontradiktornosti. Kao osmo, tužitelj osporava da se na tom sastanku razgovaralo o njegovim tržišnim udjelima u Uniji i, konkretno, tumačenje elemenata navedenih na str. 30 666. spisa koje je u tom pogledu iznijela Komisija.

 – Dostava dokaza društvu Fapricela

106    Društvo Fapricela, koje je Opći sud ispitao u pisanom obliku, priznalo je da je primilo DVD koji mu je 8. listopada 2008. uputila Komisija.

107    Toje društvo također priznalo da ga je tom prilikom Komisija upozorila da su povjerljivi dokumenti vezani uz zahtjeve za primjenu pokajničkog programa, kako su pojedinačno navedeni na DVD‑u koji mu je upućen 8. listopada 2008., dostupni za pregled u prostorijama Komisije.

108    Društvo Fapricela zatim je na raspravi održanoj 16. listopada 2014. priznalo da je posjedovalo sve dokaze na koje se Komisija pozvala, za koje je u svojim pismenima smatralo da u njih nije imalo uvid, te da su bili priloženi njegovoj tužbi ili da su mu bili na raspolaganju na DVD‑u koji mu je uputila Komisija ili su bili dostupni za pregled u prostorijama Komisije.

109    Društvo Fapricela stoga je povuklo prigovor koji se odnosi na povredu njegova prava na obranu.

 – Prisutnost društva Tréfileurope na sastanku od 17. svibnja 2001.

110    Valja istaknuti da Komisija tvrdi, a da društvo Fapricela to nije osporilo, da je prisutnost društva Tréfileurope na sastanku od 17. svibnja 2001. potvrdilo samo društvo Tréfileurope u svojim izjavama od 11. lipnja 2003. (koje su navedene na stranici 34 552. spisa) te da je također potvrđena bilješkama društva Emesa i informacijama koje je dostavilo društvo Tycsa (vidjeti Prilog 4. pobijanoj odluci, točku koja se odnosi na sastanak od 17. svibnja 2001.).

111    S obzirom na te dokaze, Opći sud smatra da je, posljedično tome, u dovoljnoj mjeri utvrđeno da je taj poduzetnik prisustvovao tom sastanku i da stoga valja odbiti poricanje tužitelja u tom pogledu.

 – Sadržaj razgovora koji se održao s društvom Tréfileurope na sastanku od 17. svibnja 2001.

112    Društvo Fapricela i Komisija razilaze se u pogledu sadržaja sastanka od 17. svibnja 2001., koji je Komisija iznijela u Prilogu 4. pobijanoj odluci, i o tome kako ga se treba tumačiti.

113    Točno je da se slažu oko toga da je bilo navedeno da klub España „funkcionira savršeno“, ali tužitelj u biti smatra da je Komisija iz toga pogrešno zaključila da se s društvom Tréfileurope razgovaralo o sveeuropskom dijelu zabranjenog sporazuma. Osim toga, smatra da se na temelju nijednog elementa ne može tvrditi da se na tom sastanku upućivalo na klub Italia.

114    Najprije valja istaknuti da Komisija u pobijanoj odluci ne tvrdi da se razgovaralo o klubu Europa ili sveukupnom zabranjenom sporazumu. Jedini razgovor koji se navodi u Prilogu 4. pobijanoj odluci odnosi se na klub Italia, zbog čega je Komisija smatrala da su sudionici tog sastanka od tog trenutka trebali znati za sveeuropski doseg zabranjenog sporazuma.

115    Prije negoli se ocijeni može li Komisija na temelju razgovora o klubu Italia pozvati na odgovornost sve sudionike sastanka u pogledu sveukupnog zabranjenog sporazuma i, konkretno, njegovog sveeuropskog dijela, valja ipak provjeriti je li Komisija u dovoljnoj mjeri utvrdila sadržaj razgovora koji se održao.

116    Iz pismena Komisije proizlazi da dokumentarni dokaz na kojem je temeljila svoje rasuđivanje u pogledu sadržaja sastanka koji se održao između članova kluba España i društva Tréfileurope jest izjava društva Tréfileurope u okviru pokajničkog programa (stranica 34 552. upravnog spisa, Prilog E2.).

117    Iz te izjave proizlazi sljedeće:

„Svrha tog sastanka jest da španjolski i portugalski proizvođači objasne društvu Tréfileurope da njihov iberijski sporazum o žicama od čelika za prednapinjanje funkcionira savršeno (kao u Italiji; popis kupaca, količina po kupcu, udio svakog od njih po kupcu). Također su društvu Tréfileurope najavili povećanje cijena koje su međusobno dogovorili. “

118    Na temelju napomene „kao u Italiji“ može se smatrati da je društvo Tréfileurope na sastanku navelo da klub España funkcionira na isti način kao klub Italia. Tu tezu podupire Komisija.

119    Međutim, ne može se isključiti da je ta naznaka samo usporedba kluba España i kluba Italia koju je predstavnik društva Tréfileurope naveo tijekom sastavljanja tog odjeljka, pri čemu ta usporedba dvaju klubova ipak nije navedena na sastanku.

120    Slijedom toga, Opći sud smatra da taj dokaz nije sam po sebi dovoljan kako bi se utvrdilo da su sudionici sastanka od 17. svibnja 2001. tom prilikom stvarno razgovarali o klubu Italia.

121    Nadalje, Komisija u bilješkama u Prilogu 4. pobijanoj odluci navodi dokaze prikupljene od društava Emesa i Tycsa, koje je podnijela u odgovoru na pisano pitanje Općeg suda (Prilog E3.).

122    Međutim, valja utvrditi da se tim drugim dokazima, uključujući poruku elektroničke pošte osobe P., samo potvrđuje da je 17. svibnja 2001 održan sastanak na kojem je sudjelovalo društvo Tréfileurope, ali se njima ne može u dovoljnoj mjeri utvrditi sadržaj razgovora o klubu Italia koji se tom prilikom odvio.

123    Osim toga, valja odbiti argumentaciju koju je Komisija iznijela na raspravi, prema kojoj iz tih bilješki proizlazi da su se na tom sastanku razmijenile informacije o cijenama u Italiji, što ni po čemu ne proizlazi iz podnesenih dokaza.

124    Stoga postoji sumnja u pogledu sadržaja sastanka, koja treba ići u prilog tužitelju.

125    Slijedom toga, valja smatrati da Komisija nije u dovoljnoj mjeri utvrdila da je tužitelj nužno trebao znati za klub Europa počevši od sastanka od 17. svibnja 2001.

 Sastanak od 6. srpnja 2001.

126    Valja podsjetiti da je u Prilogu 4. pobijanoj odluci, u pogledu tog sastanka, osobito pojašnjeno sljedeće:

„Bilješke s tog sastanka sadrže i tablicu u kojoj se navode količine užadi i podjela tržišnih udjela u Španjolskoj, Portugalu i ostatku Europske unije za društva GSW, Aceralia i Fapricela (uzimajući u obzir da svi njihovi udjeli iznose ukupno 100 % te pokazuju da su barem u tom razdoblju samo društva GSW i Aceralia izvozila u ostatak Europe, dok je društvo Fapricela prodavalo užad samo u iberijskim zemljama). “

127    Komisija smatra da informacije sadržane u bilješkama koje su pronađene kod društva Tycsa (stranica 30 066. upravnog spisa, u Prilogu VII. tužbi, str. 895.) ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u pogledu dosega tog sastanka.

128    Elementi koje je utvrdila Komisija ipak se odnose na tržišne udjele društava GSW, Aceralia i Fapricela u Španjolskoj, Portugalu i ostatku Unije te su navedeni u tablici na donjem lijevom dijelu dokumenta.

129    Međutim, tim se elementima u stvarnosti samo utvrđuje da su određeni članovi kluba España izvršavali prodaju izvan Španjolske, što, suprotno tome, ne dokazuje da se na tom sastanku održao razgovor o klubu Europa s obzirom na to da se ta dva aspekta zabranjenog sporazuma jasno razlikuju.

130    Slijedom toga, valja smatrati da Komisija nije iznijela dokaz o tome da je, počevši od 6. srpnja 2001., tužitelj nužno znao za sveeuropski dio zabranjenog sporazuma.

131    Stoga valja prihvatiti prvi dio prvog tužbenog razloga.

 3. Osnovanost drugog dijela prvog tužbenog razloga koji se temelji na činjenici da je Komisija pogrešno kvalificirala jedinstvenu i trajnu povredu

132    U okviru drugog dijela prvog tužbenog razloga društvo Fapricela u biti smatra da ga se, s obzirom na to da nije znalo za sveeuropski dio zabranjenog sporazuma, ne može teretiti za sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi između 2. prosinca 1998. i 19. rujna 2002.

133    Valja podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se zabranjeni sporazumi mogu smatrati sastavnim elementima jedinstvenog protutržišnog sporazuma samo ako je utvrđeno da su dio sveukupnog plana kojim se nastoji postići zajednički cilj. Osim toga, samo ako je poduzetnik, dok je sudjelovao u tim sporazumima, znao ili trebao znati da se time uključio u jedinstveni sporazum, njegovo sudjelovanje u predmetnim zabranjenim sporazumima može odražavati njegovo pristupanje tom sporazumu (presude Cimenteries CBR i dr./Komisija, t. 90. supra, EU:T:2000:77, t. 4027. i 4112. i od 16. lipnja 2011., Putters International/Komisija , T‑211/08, Zb., EU:T:2011:289, t. 31. i prateće točke).

134    Stoga, iz te sudske prakse proizlazi da tri uvjeta trebaju biti ispunjena kako bi se utvrdilo sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi, odnosno postojanje sveukupnog plana kojim se nastoji postići zajednički cilj, namjerni doprinos poduzetnika tom planu i činjenica (dokazana ili pretpostavljena) da je znao za protupravna ponašanja ostalih sudionika (presuda Putters International/Komisija, t. 133. supra, EU:T:2011:289, t. 35.).

135    Stoga ako je poduzetnik izravno sudjelovao u jednom ili više protutržišnih ponašanja koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali nije utvrđeno da je vlastitim ponašanjem namjeravao pridonijeti ukupnim zajedničkim ciljevima drugih sudionika zabranjenog sporazuma te da je bio svjestan drugih predviđenih ili provedenih protupravnih ponašanja navedenih sudionika u svrhu postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i bio spreman prihvatiti rizik, Komisija ima pravo tom poduzetniku pripisati odgovornost samo za ponašanja u kojima je izravno sudjelovao i predviđena ili provedena ponašanja drugih sudionika u svrhu postizanja ciljeva koji su isti kao i cilj koji sam slijedi, ako je dokazano da ih je poduzetnik bio svjestan ili da ih je mogao predvidjeti i bio spreman prihvatiti rizik (presuda od 6. prosinca 2012., Komisija/Verhuizingen Coppens, C‑441/11 P, Zb., EU:C:2012:778, t. 44.).

136    To, međutim, ne može izuzeti od odgovornosti tog poduzetnika za ponašanja za koja je nesporno da je u njima sudjelovao ili za ponašanja za koja se stvarno može smatrati odgovornim. Međutim, Komisijinu odluku kojom se sveukupni zabranjeni sporazum kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda može se tako razdijeliti samo ako je, s jedne strane, navedeni poduzetnik tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se također teretilo za svako od ponašanja koja ju čine te stoga u vezi s tim iznijeti svoju obranu i ako je, s druge strane, navedena odluka dovoljno jasna u tom pogledu (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 135. supra, EU:C:2012:778, t. 45.).

137    Međutim, odluku Komisije kojom se sveukupni zabranjeni sporazum kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda tako se može razdijeliti samo ako je, s jedne strane, navedeni poduzetnik tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se također teretilo za svako od ponašanja koja je čine te stoga iznijeti svoju obranu o tom pitanju i ako je, s druge strane, navedena odluka dovoljno jasna u tom pogledu (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 135. supra, EU:C:2012:778, t. 46.).

138    Iz toga slijedi da, kada su ispunjeni gore navedeni uvjeti, ako sud Unije odluči da Komisija nije u dovoljnoj mjeri utvrdila da je poduzetnik prilikom svojeg sudjelovanja u jednom od protutržišnih ponašanja koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, znao za druga protutržišna ponašanja ostalih sudionika zabranjenog sporazuma u svrhu postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i da je bio spreman prihvatiti rizik, jedino što Sud iz toga treba zaključiti jest da se tom poduzetniku ne može pripisati odgovornost za ta ostala ponašanja i, stoga, za cijelu jedinstvenu i trajnu povredu te da se pobijana odluka treba smatrati neosnovanom u toj jednoj mjeri (presuda Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 135. supra, EU:C:2012:778, t. 47.).

139    U ovom slučaju nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno da je društvo Fapricela znalo za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma i dimenziju izvan Pirenejskog poluotoka te za sveukupni plan koji obilježava taj sporazum počevši od 17. svibnja 2001. (vidjeti točku 125. ove presude) niti počevši od 6. srpnja 2001. (vidjeti točku 130. ove presude).

140    Osim toga, valja utvrditi da se Komisija u pobijanoj odluci ne poziva ni na jedan drugi dokaz koji je nastao nakon 6. srpnja 2001. kojim se utvrđuje da je društvo Fapricela znalo za klub Europa prije 19. rujna 2002., datum na koji je prestala povreda.

141    Slijedom toga, nije dokazano da je društvo Fapricela znalo za klub Europa tijekom razdoblja povrede koje mu se stavlja na teret.

142    Stoga Komisija pogrešno smatra da je tužitelj počinio jedinstvenu i trajnu povredu između 2. prosinca 1998. i 19. rujna 2002. koja je obilježena, s jedne strane, sudjelovanjem u klubu España tijekom tog razdoblja i, s druge strane, saznanjem za klub Europa, pa makar kasnijim, u svibnju 2001., s obzirom na to da ta druga sastavnica jedinstvene povrede, naime, nije utvrđena.

 4. Međuzaključak

143    Budući da valja prihvatiti prvi i drugi dio prvog tužbenog razloga, valja djelomično poništiti članak 1. pobijane odluke u dijelu u kojem se utvrđuje da je tužitelj povrijedio odredbe članka 101. stavka 1. UFEU‑a, sudjelujući, osim u povredi navedenih odredbi na iberijskom tržištu, i u zabranjenom sporazumu koji obuhvaća unutarnje tržište, a zatim i EGP.

 III – Treći tužbeni razlog koji se temelji na pogrešci u trajanju povrede koje se stavlja na teret društvu Fapricela u pogledu njegova sudjelovanja u klubu España

144    Društvo Fapricela u biti ističe da je Komisija pogrešno utvrdila njegovo neprekinuto sudjelovanje u klubu España od 2. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. To društvo tvrdi da se ogradilo od tog kluba između listopada 2000. i 9. travnja 2001. te da se tijekom tog razdoblja ponašalo konkurentno.

 A – Pregled pobijane odluke

145    U skladu s uvodnim izjavama 529. i 530. pobijane odluke:

„(529) Društvo Fapricela tvrdi [...] da nije bilo uključeno u povredu između 1999. i veljače 2000. te između travnja i srpnja 2001. (iako je priznalo da je ponovno počelo sudjelovati u aktivnostima zabranjenog sporazuma počevši od 18. travnja 2001., samo sebe nije smatralo članom zabranjenog sporazuma čega su ostali članovi bili svjesni) i tijekom razdoblja od kolovoza 2001. do rujna 2002. (iako samo službeno). Društvo Fapricela također upućuje na svoje navodno izričito odbijanje da sudjeluje na sastanku od 28. ožujka 2001. i na činjenicu da 2000. nije platilo svoju doprinos ESIS‑u. Društvo Fapricela zaključuje da se njegova odgovornost treba isključiti počevši od ožujka 2001. i da Komisija treba uzeti u obzir činjenicu da nije stvarno sudjelovalo u zabranjenom sporazumu tijekom razdoblja od kolovoza 2001. do rujna 2002.

(530) Iz dokaza opisanih u Prilogu 4. odluci i njezinim odjeljcima 9.2.2.1. do 9.2.2.5. proizlazi da je, počevši od 2. prosinca 1998. do datuma na koji je Komisija provela preglede, društvo Fapricela redovito i neprekinuto sudjelovalo na sastancima kluba España i da se, u njegovoj odsutnosti, razgovaralo o njegovom slučaju. Navodno odbijanje društva Fapricela da sudjeluje na sastanku od 28. ožujka 2001. ne može se smatrati ograđivanjem od zabranjenog sporazuma (vidjeti uvodnu izjavu 589.). Naprotiv, društvo Fapricela nastavilo je sudjelovati na sastancima zabranjenog sporazuma manje od jednog mjeseca kasnije (odnosno 18. travnja 2001., vidjeti uvodnu izjavu 529. i Prilog 4. odluci). Štoviše, navodna odsutnost društva Fapricela sa sastanaka između listopada 2000. i travnja 2001. osporena je dokazima navedenim u Prilogu 4. odluci, koji pokazuju da je društvo Fapricela sudjelovalo na sastancima od 18. listopada 2000., 23. ožujka 2001., 9. travnja 2001. i 18. travnja 2001. Društvo Fapricela nije podnijelo druge elemente kojima se dokazuje da se u bilo kojem trenutku javno ogradilo od onoga što je dogovoreno na sastancima, a time i od zabranjenog sporazuma (vidjeti uvodnu izjavu 588.). Društvo Fapricela, osim toga, priznaje da je sudjelovalo na sastanku od 9. travnja 2001. na kojem se postigao dogovor o povećanju cijena po segmentima kupaca počevši od lipnja 2001. te da je do rujna 2002. redovito i neprekinuto sudjelovalo na sastancima kluba España. Slijedom toga, Komisija zaključuje da je društvo Fapricela neprekinuto sudjelovalo u klubu España od 2. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. “

 B – Ocjena Općeg suda

 1.  Pregled načela u pogledu ograđivanja

146    U skladu s ustaljenom sudskom praksom, ako je utvrđeno da je poduzetnik sudjelovao na sastancima protutržišnog karaktera između konkurentnih poduzetnika, na tom je poduzetniku da istakne indicije kojima se može utvrditi da je njegovo sudjelovanje bilo lišeno svake protutržišne namjere i da dokaže da je svoje konkurente uputio u to da će na tim sastancima sudjelovati s drukčijim ciljevima od njihovih. Kako se sudjelovanje poduzetnika na takvom sastanku ne bi moglo smatrati prešutnim odobravanjem nezakonite inicijative, niti slaganjem s njezinim ishodom, taj se poduzetnik treba javno ograditi od te inicijative i to tako da ostali članovi smatraju da je prekinuo svoje sudjelovanje ili pak da o njoj obavijesti upravna tijela (vidjeti presude od 3. svibnja 2012., Comap/Komisija, C‑290/11 P, EU:C:2012:271, t. 74. i 75. i navedenu sudsku praksu i od 7. veljače 2013., Slovenská sporiteľňa, C‑68/12, Zb., EU:C:2013:71, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

 2.  Osnovanost trećeg tužbenog razloga

 a)  Pregled dokaza koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci

147    Valja podsjetiti da se dokazi koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci odnose na sudjelovanje društva Fapricela u klubu España između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001.

148    Komisija najprije utvrđuje sudjelovanje društva Fapricela na sastanku od 18. listopada 2000. te pojašnjuje sljedeće:

„Tycsa [...]. Razgovori o strategiji koju treba primijeniti u pogledu užadi. Jedan od službenih sastanaka s portugalskim i španjolskim proizvođačima na kojima se često razgovaralo o cijenama, ograničenjima prodaje i kupcima, prema tvrdnjama društva Emesa [...]. Također društvo Arcelor España i dr.: podjela kvota: Fapricela 20 %, Tycsa 40 %, Emesa 40 %. Razgovor i o dodijeljenim tonažama: ,Tréfilunion 3000 tona Portugal… Global, užad = 88 000 tona… društvo Fapricela navodi 300T/… u Španjolskoj’ (original na španjolskom). “

149    Što se tiče siječnja i veljače 2001., Komisija nije imala popis sudionika, ali je napomenula:

„[U] bilješkama društva Emesa, u preslikama ukupnih prodaja žice na iberijskom tržištu za prvo tromjesečje, navodi se: ,Proderac, GSW (Tycsa + TQ), Aceralia (Emesa + Galycas), Socitrel i Fapricela’, kao i razlike između stvarne prodaje i dogovorenih kvota (, % stvarne i % dog.’ – original na španjolskom). “

150    Što se tiče sastanka od 15. ožujka 2001., Komisija ne utvrđuje sudjelovanje društva Fapricela, ali ipak navodi sljedeće:

„[N]a sastanku su podijeljene četiri preslike koje su se odnosile redom na: 1. prodaju na ,iberijskom tržištu’ u siječnju i veljači 2001. društava Proderac, GSW (Tycsa + CTQ), Aceralia (Emesa + Galycas), Socitrel i Fapricela [...] “

151    Što se tiče sastanka od 23. ožujka 2001., Komisija navodi prisutnost društva Socitrel „koje predstavlja i društvo Fapricela“; za taj sastanak navodi da je „nakon rješenja nesuglasice između društava Fapricela, Tycsa i Emesa koja se odnosila na to koji će poduzetnici opskrbljivati određenog kupca, društvo Fapricela ,obećalo je da će poštovati sporazum koji je dao tako dobre rezultate’ (original na španjolskom) (bilješka)“ i da se, „zaključno, razgovaralo o isporukama i cijenama užadi društava Fapricela, Emesa i Tycsa u pogledu određenog kupca“.

152    Što se tiče travnja 2001., Komisija navodi da se „u dokumentu pronađenom kod društva Tycsa (bilješka) o prodaji u Španjolskoj i Portugalu navode razlike u dogovorenim kvotama između društava Emesa, Galycas, GSW, Socitrel, Fapricela i Proderac za siječanj, veljaču, ožujak i cijelo prvo tromjesečje 2001. (bilješka)“.

153    Konačno, nije sporno da je društvo Fapricela sudjelovalo na sastanku od 9. travnja 2001.

 b)  Argumenti stranaka

154    Društvo Fapricela u biti tvrdi:

–        da se počevši od listopada 2000. postupno ogradilo od sporazuma i da je počevši od tog trenutka javno odbilo sudjelovati na sastancima do ožujka 2001.;

–        da se tijekom tog razdoblja ponašalo samostalno i konkurentno jer je to utvrđeno time što se njegova prodaja u ožujku 2001. povećala za 400 %;

–        da je počevši od 9. travnja 2001. ponovno počelo sudjelovati u sporazumu, ali pod pritiskom ostalih članova zabranjenog sporazuma.

155    Osim toga, ono u biti osporava:

–        da je društvo Socitrel bilo prisutno na sastanku od 23. ožujka 2001;

–        dokaze koje je istaknula Komisija:

–        u pogledu činjenice da se o njegovim cijenama razgovaralo u siječnju i veljači 2001.;

–        u pogledu sadržaja razgovora koji su se održali na sastancima od 15. i 23. ožujka 2001.;

–        te tvrdi da mu Komisija nije dostavila neke od tih dokaza.

156    To društvo smatra da je podnijelo dovoljno dokaza o protivnom da prebaci teret dokazivanja na Komisiju.

157    Konačno, prigovara Komisiji da u pobijanoj odluci nije odgovorila na argumente koje je istaknulo u okviru upravnog postupka te, podredno, osporava referentnu godinu koju je Komisija utvrdila u pogledu vrijednosti prodaje koju treba uzeti u obzir s obzirom na to da je između listopada 2000. i travnja 2001. navodno izašlo iz zabranjenog sporazuma.

158    Komisija osporava tu argumentaciju.

 c)  Povreda prava tužitelja na obranu

159    Što se tiče navodne povrede prava društva Fapricela na obranu zbog toga što mu Komisija nije dostavila dokaze, valja uputiti na točke 106. do 109. ove presude i podsjetiti na to da je na raspravi tužitelj odustao od navođenja tog prigovora.

 d)  Sastanak od 18. listopada 2000.

160    Što se tiče sastanka od 18. listopada 2000., društvo Fapricela priznalo je nakon pisanih pitanja koje je postavio Opći sud i još jednom na raspravi da je sudjelovalo na tom sastanku.

161    Nadalje, valja utvrditi da društvo Fapricela nije iznijelo nikakav dokaz o svojem javnom ograđivanju na sastanku od 18. listopada 2000.

162    Naime, to se društvo poziva jedino na elemente koji su uslijedili nakon tog sastanka (str. 20 058. do 20 060. upravnog spisa u kojem se upućuje na točku 172. tužbe koja se, naime, odnosi na „nesuglasicu“ nastalu na sastanku od 23. ožujka 2001.) te iz njih zaključuje da njegovo „odsustvo“ sa sastanka od 18. listopada 2000. i do sastanka od 9. travnja 2001. znači da se ono ogradilo počevši od sastanka od 18. listopada 2000.

163    Štoviše, iz Priloga 4. pobijanoj odluci proizlazi da se na tom sastanku razgovaralo o strategiji koju treba primijeniti u pogledu užadi, kao i o podjeli kvota, osobito društvu Fapricela, i dodijeljenoj tonaži osobito tom društvu (vidjeti točku 148. ove presude) a da tužitelj nije istaknuo dokaze kojima bi opovrgnuo utvrđenja Komisije.

164    Argumentaciju tužitelja stoga treba odbiti.

 e)  Sastanci koji su se održali u siječnju i veljači 2001.

165    Što se tiče sastanaka koji su se održali tijekom siječnja i veljače 2001., valja utvrditi da iz Priloga 4. pobijanoj odluci proizlazi da je društvo Emesa posjedovalo podatke o „ukupnoj prodaji žice na iberijskom tržištu za prvo tromjesečje“, kao i o „izračunanim razlikama između stvarne prodaje i dogovorenih kvota“ raznih poduzetnika, uključujući društvo Fapricela. U Prilogu 4. upućuje se na stranice 27 946., 28 544. do 28 549. i 33 622. upravnog spisa.

166    Kao prvo, društvo Fapricela tvrdi da je stranica 27 946. samo prazan list papira i da mu pristup stranici 33 622. nije odobren. Kao drugo, stranica 28 544. sadrži tablicu s podacima o prodaji ostvarenoj u siječnju, veljači i ožujku 2001., koja, međutim, nije mogla biti sastavljena u siječnju ili veljači 2001. nego tek nakon toga te je moguće da ta tablica sadrži podatke koje je dostavilo društvo Fapricela nakon njegovog povratka u klub España. Kao treće, stranice 28 546. i 28 547. sadrže podatke o istom razdoblju bez naznake datuma sastavljanja, no prethodi im tablica koja već sadrži podatke o ožujku. Kao četvrto, što se tiče tablice predviđene prodaje za ožujak (stranica 28 548.) koja je navodno sastavljena 15. ožujka 2001., društvu Fapricela dodijelila se manja prodaja od one koja je navedena u tablici na stranici 28 544. spisa. Ta razlika između brojki predviđenih 15. ožujka 2001. i brojki doista ostvarene prodaje potkrjepljuje tvrdnju da se tijekom tog razdoblja tužitelj ogradio od kluba España. Sudionici kluba España, naime, nisu imali pristup stvarnim podacima o prodaji društva Fapricela i naveli su da su te brojke znatno umanjene što se moglo shvatiti samo u okviru pokušaja da se poduzetnika koji odbija sudjelovati u klubu España isključi s tržišta.

167    Kao prvo, valja utvrditi da stranice 27 946. i 33 622. uopće nisu relevantne u pogledu razdoblja od siječnja do veljače 2001. jer se radi o praznoj stranici na kojoj stoji samo napomena „notebook“ odnosno o prvoj stranici zahtjeva za primjenu pokajničkog programa koje su podnijela društva Arcelor España, SA, Mittal Steel Company NV i njegova društva kćeri te Tréfileurope i njegova društva kćeri, u kojem se ne navodi nikakva napomena u pogledu razdoblja od siječnja do veljače 2001.

168    Kao drugo, iz odgovora na pisana pitanja koje je Opći sud postavio Komisiji proizlazi da su stranice 28 544. do 28 549. upravnog spisa zapravo relevantne u pogledu sastanka od 15. ožujka 2001. (točka 15. odgovora Komisije). Stoga valja utvrditi da su upućivanja u Prilogu 4. pobijanoj odluci na te stranice spisa pogrešna.

169    Kao treće, stranice 28 544. do 28 549. upravnog spisa sadrže različite tablice koje se odnose na prodaju različitih članova kluba España za siječanj, veljaču i ožujak 2001., zajedno s njezinim smanjenjem ili povećanjem, kao i tablicu (stranica 28 548.) prodaje predviđene 15. ožujka 2001.

170    Kao što navodi društvo Fapricela, postoji razlika između tablice koja se odnosi na predviđenu prodaju 15. ožujka 2001. i tablice (stranica 28 544.) koja se odnosi na prodaju u ožujku 2001.

171    Međutim, valja utvrditi da se ni iz čega sa stranica 28 544. do 28 549. ne može zaključiti da su se sastanci održali tijekom siječnja i veljače 2001.

172    Štoviše, treba utvrditi da je društvo Emesa raspolagalo osjetljivim podacima o prodaji društva Fapricela za siječanj, veljaču i ožujak 2001. a da nije moguće utvrditi trenutak u kojem ih je dobilo. Osim toga, na temelju istodobnog postojanja tablica s predviđanjima, ali i tablica koje se odnose na ožujak 2001. bez predviđanja, može se pretpostaviti da su ti podaci prikupljeni nakon siječnja i veljače 2001.

173    Međutim, tužitelj ističe da je on sam mogao dostaviti te podatke, eventualno nakon što se vratio u klub España.

174    Slijedom toga, valja utvrditi da se na temelju dokaza koje ističe Komisija ne može utvrditi da je te podatke dostavilo društvo Emesa tijekom siječnja i veljače 2001., iako je vjerojatnije da ih je sam tužitelj dostavio ostalim članovima zabranjenog sporazuma u trenutku koji nije određen, ali koji se za neke od njih može utvrditi sredinom ožujka, jer je društvo Emesa posjedovalo„predviđene“ podatke koji se odnose na prodaju društva Fapricela za 15. ožujka 2001., dok se na temelju tih preliminarnih podataka pretpostavlja da su bili dostavljeni prije tog datuma.

 f)  Sastanak od 15. ožujka 2001.

175    Kao prvo, društvo Fapricela osporava da je sudjelovalo na tom sastanku. Međutim, valja utvrditi da Komisija u pobijanoj odluci nije utvrdila da je to društvo sudjelovalo na tom sastanku, nego samo da se tom prilikom razgovaralo o njegovim osjetljivim podacima. Slijedom toga valja odbiti tvrdnje društva Fapricela kao bespredmetne.

176    Kao drugo, društvo Fapricela u biti osporava relevantnost određenog broja stranica upravnog spisa (33 622., 11 690. i 11 691., 11 485., 11 492. i 11 493., 20 061.) na koje se uputilo u Prilogu 4. pobijanoj odluci u pogledu tog sastanka jer se ne odnose posebno na sastanak od 15. ožujka 2001.

177    Valja istaknuti, naime, da se stranice 33 622., 11 690. i 11 691., 11 485., 11 492. i 11 493. i 20 061. ne odnose posebno na sastanak od 15. ožujka 2001. te se na temelju njih ne može utvrditi sadržaj razgovora koji su se održali tom prilikom.

178    Kao treće, društvo Fapricela u biti osporava da je ono dostavilo osjetljive podatke koji se na njega odnose i o kojima se razgovaralo na sastanku od 15. ožujka 2001. (stranice 20 062., 30 035. i 30 036. upravnog spisa) te ističe da su ti podaci bili netočni.

179    Kao prvo, valja istaknuti da društvo Fapricela pravilno ističe da su ispred navođenja podataka koji se odnose na prodaju sa stranice 20 062. upravnog spisa, koji proizlaze iz bilješki društva Emesa, napisane riječi „zna se da“.

180    Takvo navođenje ipak ne isključuje mogućnost da je to društvo dostavilo te informacije (vidjeti točke 173. i 174. ove presude).

181    Kao drugo, valja istaknuti da se na stranicama 30 035. i 30 036. upravnog spisa, koje su prikupljenje od društva Tycsa, navodi prodaja društva Fapricela (i osobito prodaja u siječnju i veljači 2001. te predviđena prodaja u ožujku 2001.: stranica 30 036.), kao i kvote kojima su raspolagali (stranica 30 035.).

182    Kao treće, valja također uzeti u obzir stranice 28 544. do 28 549. upravnog spisa, odnosno dokumente koje je posjedovalo društva Emesa, na koje se također upućuje u pogledu sastanka od 15. ožujka 2001., u Prilogu 4. pobijanoj odluci.

183    Valja primijetiti da postoje određene razlike između brojki u tablicama kojima raspolaže društvo Emesa i brojki koji se navode u najnovijim bilješkama društva Tycsa:

–        siječanj Španjolska: Emesa: tablica stranica 28 544.: 157; tablica stranica 28 547.: 157; Tycsa stranica 30 066.: 157;

–        siječanj Portugal: Emesa: tablica stranica 28 544.: 582; tablica stranica 28 547.: 582; Tycsa stranica 30 066.: 582;

–        veljača Španjolska: Emesa: tablica stranica 28 544.: 168; tablica stranica 28 547.: 168; Tycsa stranica 30 066.: 166;

–        veljača Portugal: Emesa: tablica stranica 28 544.: 628; tablica stranica 28 547.: 628; Tycsa stranica 30 066.: 686;

–        Emesa: predviđanja za ožujak – 15. ožujka 2001. Španjolska: tablica stranica 28 548.: 100; Tycsa: predviđanja za ožujak: stranica 30 066.: 200;

–        Emesa: predviđanja za ožujak – 15. ožujka 2001. Portugal: tablica stranica 28 548.: 200; Tycsa: predviđanja za ožujak stranica 30 066.: 600;

–        ožujak Španjolska: Emesa: tablica stranica 28 544.: 636; Tycsa stranica 30 066.: nema napomene;

–        ožujak Portugal: tablica stranica 28 544.: 1709; Tycsa stranica 30 066.: nema napomene.

184    Međutim, s jedne strane, valja utvrditi da su podaci koji se odnose na siječanj i veljaču slični ili gotovo isti te da su eventualno mogli biti prepravljeni ovisno o posljednjim dostupnim podacima, s obzirom na to da su tablice vjerojatno bile pripremljene unaprijed, a da su podaci iz bilješki društva Tycsa najnoviji.

185    S druge strane, što se tiče sastanka od 15. ožujka 2001., iz razlika između brojki predviđenih za prodaju tijekom ožujka iz tablice koja je bila na raspolaganju društvu Emesa i iz najnovijih bilješki društva Tycsa ne može se donijeti nikakav zaključak jer, u svakom slučaju, društvo Fapricela nije sudjelovalo na tom sastanku.

186    Osim toga, nikakav se zaključak ne može izvesti iz činjenice da postoje razlike, što ističe tužitelj, između prodaje predviđene 15. ožujka 2001. za Španjolsku i Portugal (navedene na stranici 28 548. upravnog spisa) i prodaje unesene za ožujak 2001. za Španjolsku i Portugal (navedene na stranici 28 544. upravnog spisa), koje se nalaze u tablici nužno sastavljenoj najkasnije krajem ožujka 2001.

187    Zaključno, valja utvrditi da se o osjetljivim i preciznim podacima društva Fapricela, za koje ono nije dokazalo da su netočni, razgovaralo na sastanku od 15. ožujka 2001.

188    U takvim okolnostima, s obzirom na to da valja utvrditi da tužitelj nije iznio nikakvo drugo vjerojatno objašnjenje za činjenicu da su ostali članovi kluba España raspolagali tako preciznim podacima koji se odnose na njega, najvjerodostojnije je objašnjenje, kao što tvrdi Komisija, da je te podatke mogao dostaviti sam tužitelj.

189    Tužitelj stoga nije uspio utvrditi da se nikakva dokazna vrijednost, čak niti ograničena, ne može pripisati elementima koje je Komisija utvrdila u pogledu sastanka od 15. ožujka 2001.

 g)  Sastanak od 23. ožujka 2001.

190    Što se tiče sastanka od 23. ožujka 2001., za koji Komisija navodi prisutnost društva Socitrel „koje predstavlja i društvo Fapricela“; valja istaknuti da je prema pobijanoj odluci, „nakon što se riješila nesuglasica između društava Fapricela, Tycsa i Emesa koja se odnosila na to koji će poduzetnici opskrbljivati određenog kupca, društvo Fapricela ,obećalo je da će poštovati sporazum koji je dao tako dobre rezultate’ (original na španjolskom) (bilješka)“ i da se, „zaključno, razgovaralo o isporukama i cijenama užadi društava Fapricela, Emesa i Tycsa u pogledu određenog kupca“.

191    Tužitelj osporava da ga je predstavljalo društvo Socitrel te u biti smatra da je iz zapisnika s tog sastanka jasno da je došlo do nesuglasja između njega i ostalih članova kluba España te, stoga, do njegova ograđivanja od tog kluba.

192    Ipak treba odbiti tu argumentaciju.

193    Naime, prema bilješkama društva Emesa sa stranice 20 060. upravnog spisa:

„Sastanak počinje, osoba S. predlaže da djeluje kao ,predstavnik’ osobe T. [iz društva Fapricela] koja je odbila sudjelovati na sastanku. Osoba S. odlučuje ga nazvati kako bi izrazila iskrene isprike društava Tycsa i Emesa, čiji je stav osobito pogodio direktora društva Fapricela; čini se da on prihvaća isprike i obećava da će primjenjivati dogovor koji je dao tako dobre rezultate. Tvrdi da će [J. C.] prisustvovati sljedećim sastancima. “

194    Na temelju tog zapisnika sa sastanka Opći sud smatrao je da je, nakon nesuglasice između društva Fapricela, s jedne strane, i društava Emesa i Tycsa, s druge strane, društvo Fapricela odlučilo da neće prisustvovati sastanku. Osoba S. ipak je posredovala kako bi se riješio spor između društava. Nakon što je osoba T. iz društva Fapricela prihvatila isprike društava Emesa i Tycsa, navela je da društvo Fapricela namjerava primjenjivati postojeći sporazum između članova kluba España te da će društvo Fapricela prisustvovati sljedećim sastancima tog kluba, što je i učinilo petnaestak dana poslije, počevši od 9. travnja 2001.

195    Slijedom toga, iako se ni na kojem temelju ne može smatrati da je na tom sastanku društvo Socitrel službeno predstavljalo društvo Fapricela, valja odbiti argumentaciju društva Fapricela prema kojoj je iz njegova stava na tom sastanku jasno da se ogradilo od kluba España.

 h) Sastanak od 9. travnja 2001.

196    Nije sporno da je tužitelj sudjelovao na sastanku od 9. travnja 2001. te on ne osporava da je aktivno sudjelovao u razgovorima koji su se održali na tom sastanku.

197    Društvo Fapricela, naime, samo ističe da je točno da se tom prilikom vratilo u klub España, ali da je to učinilo pod pritiskom ostalih članova kluba, što će se ispitati u točki 204. i pratećim točkama ove presude.

 i) Međuzaključak o sastancima koji su se održali između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001.

198    Zaključno, s obzirom na dokaze koje je prikupila Komisija, Opći sud smatra:

–        da je društvo Fapricela sudjelovalo na sastanku od 18. listopada 2000. i da ni iz jedne indicije nije jasno da se tom prilikom na bilo koji način ogradilo;

–        da društvo Fapricela nije prisustvovalo sastancima kluba España koji su se održali u studenom i prosincu 2000.;

–        da su između siječnja i 15. ožujka 2001. razmijenjene osjetljive informacije koje se odnose na to društvo ili da su o njima barem razgovarali ostali članovi kluba España na sastanku od 15. ožujka 2001. te da je samo društvo Fapricela vjerojatno dostavilo te informacije;

–        da je kriza do koje je došlo u odnosu društva Fapricela i drugih dvaju članova kluba España riješena na sastanku od 23. ožujka 2001., prilikom kojeg je društvo Fapricela obznanilo da će sudjelovati na sljedećim sastancima;

–        da je iznova u potpunosti sudjelovalo na sastancima kluba España počevši od 9. travnja 2001.

 j)  Samostalno i konkurentno ponašanje tužitelja između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001.

199    Što se tiče argumentacije tužitelja prema kojoj se on ponašao samostalno i konkurentno između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001., valja utvrditi da društvo Fapricela nije predočilo nijedan dokaz kojim se može utvrditi osnovanost te tvrdnje.

200    Točno je da je u ožujku 2001. njegova prodaja porasla u odnosu na siječanj i veljaču 2001. (vidjeti Prilog VII. tužbi, stranica 33 900.) te je premašila predviđanja (vidjeti Prilog VII. tužbi, stranica 33 903.).

201    Taj element sam po sebi ipak nije dovoljan kako bi se utvrdilo da je društvo Fapricela izašlo iz zabranjenog sporazuma i, konkretno, tijekom razdoblja od oko šest mjeseci, od listopada 2000. do 9. travnja 2001.

202    Naime, taj element treba ocijeniti u njegovom okviru, odnosno uzevši u obzir da je društvo Fapricela prisustvovalo sastanku od 18. listopada 2000., da su u prvom tromjesečju 2001. razmijenjene informacije koje se na njega odnose te da je prihvatilo okončati spor između njega i ostalih članova kluba España na sastanku od 23. ožujka 2001. i ponovno sudjelovati na sljedećim sastancima, što je učinilo počevši od sastanka od 9. travnja 2001., a teza Komisije prema kojoj se moglo raditi o sredstvu vršenja pritiska kako bi se pregovaralo povećanje njegove kvote, predstavlja uvjerljivije objašnjenje tih činjenica od onog koje je istaknuo tužitelj, s obzirom na stvaran sadržaj sastanka od 23. ožujka 2001. (vidjeti točku 190. do 195. ove presude).

203    Valja također odbiti argumentaciju koju je podredno podnio tužitelj, a prema kojoj je ta navodna namjera da ima samostalan i konkurentan položaj na tržištu trebala trajati barem jedan mjesec, što je još manje vjerodostojno, no čime se, naprotiv, potvrđuje teza Komisije prema kojoj je taj porast prodaje odražavalo ponašanje društva Fapricela kojim je nastojalo postići ponovne pregovore o svojoj kvoti.

 k) Argumenti koji se odnose na pritisak koji se vršio na tužitelja kako bi se pridružio zabranjenom sporazumu

204    Valja odbiti i argumentaciju tužitelja prema kojoj se on ponovno pridružio zabranjenom sporazumu u travnju 2001. samo zbog pritiska njegovih konkurenata.

205    Naime, s jedne strane, tužitelj i dalje nije istaknuo niti jedan dokaz u potporu svojoj tezi.

206    S druge strane, i u svakom slučaju, čak i ako se pretpostavi da je u tom smislu istaknuo elemente, valja podsjetiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da pritisak koji vrše poduzetnici i kojim se nastoji navesti druge poduzetnike da sudjeluju u povredi prava tržišnog natjecanja, bez obzira na njegovu jačinu, ne oslobađa predmetnog poduzetnika njegove odgovornosti za počinjenu povredu uopće ne mijenja težinu zabranjenog sporazuma te ne može predstavljati olakotnu okolnost u svrhu izračuna iznosa novčanih kazni jer predmetni poduzetnik može prijaviti eventualni pritisak nadležnim tijelima i podnijeti pritužbu tim tijelima (vidjeti presudu od 19. svibnja 2010., Chalkor/Komisija, T‑21/05, Zb., EU:T:2010:205, t. 72. i navedenu sudsku praksu).

 l)  Zaključak o osnovanosti trećeg tužbenog razloga

207    Zaključno, i na temelju dokaza koji su mu na raspolaganju, Opći sud smatra da se društvo Fapricela nije ogradilo od kluba España između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001.

208    Štoviše, utvrđeno je da je tijekom tog razdoblja došlo do nesuglasice u koju je bilo uključeno društvo Fapricela i koja je riješena 23. ožujka 2001., što je dovelo do toga da tužitelj ponovno redovito sudjeluje na sastancima kluba España koji su uslijedili.

209    Sama činjenica da je poduzetnik u zabranjenom sporazumu prošao razdoblja nesuglasica ili krize nije dovoljna da bi se to okarakteriziralo kao njegovo ograđivanje u pogledu zabranjenog sporazuma (vidjeti u tom smislu presude od 5. travnja 2006., Degussa/Komisija, T‑279/02, Zb., EU:T:2006:103, t. 127. do 137. i od 27. rujna 2006., Archer Daniels Midland/Komisija, T‑329/01, Zb., EU:T:2006:268, t. 246. do 248.).

210    Argumentaciju društva Fapricela prema kojoj se ono ogradilo od kluba España između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001. stoga treba odbiti.

211    Slijedom toga, ne može se prihvatiti argumentacija tužitelja koja se odnosi na referentnu godinu koju je Komisija trebala utvrditi u pogledu vrijednosti prodaje koju treba uzeti u obzir u svrhu izračuna iznosa novčane kazne.

212    Osim toga, valja utvrditi da pobijana odluka sadrži obrazloženje na temelju kojeg se mogu razumjeti razlozi zbog kojih je Komisija odbila tezu tužitelja o svojem navodnom ograđivanju.

213    Štoviše, valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, Komisija u pobijanoj odluci nije dužna provjeriti svaku tvrdnju stranaka koja je podnesena tijekom upravnog postupka i odgovoriti na nju, ali je, u skladu s odredbama članka 296. UFEU‑a, na njoj da jasno i nedvosmisleno iznese svoje rasuđivanje kako bi zainteresiranim strankama omogućila da razumiju opravdanja poduzete mjere i nadležnom sudu da izvrši svoj nadzor (vidjeti presudu od 27. rujna 2012., Koninklijke Wegenbouw Stevin/Komisija, T‑357/06, Zb., EU:T:2012:488, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

214    Stoga je treći tužbeni razlog potrebno odbiti u cijelosti.

 IV – Treći dio prvog tužbenog razloga koji se odnosi na doseg tržišta proizvoda koje obuhvaća sporazum u kojem je sudjelovalo društvo Fapricela u okviru kluba España

215    Društvo Fapricela u biti tvrdi da Komisija nije uspjela utvrditi njegovo sudjelovanje u klubu España između 2. prosinca 1998. i 19. rujna 2002. u pogledu tržišta užadi te osporava dokaze koje je utvrdila u pogledu sastanaka od 23. ožujka i 7. lipnja 2001.

 A – Dopuštenost trećeg dijela prvog tužbenog razloga prema kojem ne postoje dokazi sudjelovanja tužitelja u zabranjenom sporazumu u pogledu užadi, između, s jedne strane, 2. prosinca 1998. i 7. lipnja 2001. ili, umjesto toga, između 2. prosinca 1998. i 23. ožujka 2001. i, s druge strane, između 7. lipnja 2001. i 19. rujna 2002.

216    Komisija u biti ističe da je argumentacija tužitelja koja se odnosi na to da nije sudjelovao u iberijskom zabranjenom sporazumu u pogledu užadi nedopuštena jer je podnesena tek u fazi replike.

217    Valja podsjetiti da iz točke 15. tužbe, koja se nalazi u uvodnom dijelu, i iz točke 54. tužbe, koja se odnosi na pitanje je li društvo Fapricela znalo za klub Europa ili je u njemu sudjelovalo, podredno proizlazi da tužitelj također želi dovesti u pitanje proizvode koji su bili predmet iberijskog sporazuma u njegovom pogledu.

218    Valja naglasiti da je ta argumentacija također istaknuta u okviru drugog tužbenog razloga u pogledu utvrđivanja stope prema težini povrede i u pogledu povrede načela proporcionalnosti (točke 133. i 145. tužbe).

219    Tek je uzevši u obzir bolje strukturirani odgovor Komisije u tom pogledu tužitelj podnio svoju argumentaciju tako da se čini da je ta argumentacija zaseban dio prvog tužbenog razloga (vidjeti točke 49. do 54. replike).

220    Valja podsjetiti da je točno da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, na temelju članka 48. stavka 2. prvog podstavka Poslovnika od 2. svibnja 1991. tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ti razlozi ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka. Međutim, tužbeni razlog koji predstavlja dopunu tužbenog razloga iznesenog ranije, izravno ili implicitno, u tužbi kojom je postupak pokrenut i koji je usko vezan uz isti, valja proglasiti dopuštenim (presuda od 28. travnja 2010., Gütermann i Zwicky/Komisija, T‑456/05 i T‑457/05, Zb., EU:T:2010:168, t. 199.).

221    Nadalje, argumenti čiji je sadržaj usko povezan s tužbenim razlogom navedenim u zahtjevu kojim se pokreće postupak ne mogu se smatrati novim razlozima i dopušteno ih je podnijeti u fazi replike ili rasprave (vidjeti u tom smislu presudu od 12. lipnja 1958., Compagnie des hauts fourneaux de Chasse/Visoka vlast, 2/57, Zb., EU:C:1958:5).

222    U ovom slučaju, i s obzirom na tužbu, valja smatrati da bolje strukturirana argumentacija koju je društvo Fapricela iznijelo u fazi replike po pitanju toga da nije sudjelovalo u klubu España u pogledu užadi ne predstavlja novi tužbeni razlog, nego odgovara pojmu dopune postojećeg prigovora.

223    Stoga, treći dio prvog tužbenog razloga treba proglasiti dopuštenim.

 B – Pregled dokaza koje je Komisija utvrdila u pobijanoj odluci

224    Kao prvo, Komisija svoju odluku temelji na razgovorima koji su se održali na sastanku od 23. ožujka 2001. Komisija ističe:

„[O]držao se razgovor između društva Tycsa i Emesa u pogledu prodaje i cijena užadi, uz napomenu da se društvo Fapricela požalilo da je bilo teško prodavati užad u Španjolskoj. Napomenuto je da su ta društva utvrdila cijenu na 98 eskuda do lipnja, a zatim na 102 eskuda (bilješka 785.). Zasebne rukom pisane bilješke koje su otkrivene kod društva Tycsa potvrđuju glavne razgovore (osobito u pogledu zatvorenih narudžbi i količina/cijena po kupcu u Portugalu) koji su se održali na tom sastanku (bilješka 786.)“ (uvodna izjava 512. pobijane odluke).

225    Kao drugo, iz pobijane odluke proizlazi da je prvi dio sastanka od 7. lipnja 2001., koji se odvijao ujutro i kojem je prisustvovalo društvo Fapricela, bio u potpunosti namijenjen ponovnom pregovaranju o iberijskom tržištu užadi [uvodna izjava 515. pobijane odluke i Prilog 4. pobijanoj odluci; Komisija konkretno upućuje na stranice 19 997. i 19 998. (informacije koje je dostavilo društvo Emesa) i na stranice 30 046. i 30 047. (rukom pisane bilješke društva Tycsa) upravnog spisa].

226    Kao treće, iz uvodnih izjava 484. i 491. pobijane odluke i Priloga 4. iste odluke, a osobito iz elemenata koji se odnose na sastanke od 1. lipnja 1993., 20. travnja 1995., iz rujna, listopada i studenoga 1995., od 3. i 9. rujna 1996., 22 siječnja i 18. studenoga 1997., s kraja prosinca 1997. i od 28. siječnja 1998., proizlazi da su poduzetnici koji su sudjelovali u klubu España od početka razmjenjivali informacije te su se dogovorili o podjeli tržišnih udjela i utvrđivanju cijena u pogledu užadi.

227    Konačno, kao četvrto, iz Priloga 4. pobijanoj odluci, i osobito iz elemenata koji se odnose na sastanke od 14. travnja i 21. rujna 1999., 8. rujna, 18. listopada, 15., 20. i 22. prosinca 2000., 23. ožujka, 17. svibnja, 18. lipnja i 6. srpnja 2001. te 31. svibnja 2002., kao i uvodnih izjava 502., 504., 506., 508., 510., 512., 515. do 517. i 521. pobijane odluke proizlazi da su se, tijekom razdoblja u kojem je društvo Fapricela sudjelovalo u klubu España, održavali pregovori i razmjene osjetljivih informacija u pogledu užadi. Iz Priloga 4. osobito proizlazi da je društvo Fapricela bilo prisutno na sastanku od 8. rujna 2000., na kojem je utvrđena najmanja cijena užadi za 2001., i na sastanku od 18. listopada 2000., na kojem su podijeljeni tržišni udjeli za užad.

 C – Osnovanost trećeg dijela prvog tužbenog razloga

228    Kao prvo, valja utvrditi da društvo Fapricela samo osporava dokaze koje je Komisija utvrdila jedino u pogledu dvaju sastanaka koji su se održali 23. ožujka, odnosno 7. lipnja 2001.

229    Međutim, to društvo ne dovodi u pitanje pobijanu odluku u dijelu u kojem se odnosi na sadržaj razgovora o užadi koji su se održali na sastancima od 14. travnja i 21. rujna 1999., 8. rujna, 18. listopada, 15., 20. i 22. prosinca 2000., 17. svibnja, 18. lipnja i 6. srpnja 2001. i 31. svibnja 2002.

230    Valja svakako istaknuti da Komisija u Prilogu 4. pobijanoj odluci ne navodi tko je sudjelovao na sastancima koji su se održali 14. travnja i 21. rujna 1999., 15., 20. i 22. prosinca 2000. i 31. svibnja 2002., nego samo spominje da su se tim prilikama održali razgovori o užadi.

231    Suprotno tome, Komisija je u pobijanoj odluci utvrdila sudjelovanje društva Fapricela u pogledu sastanaka od 8. rujna i 18. listopada 2000. (društvo Fapricela osim toga je na raspravi potvrdilo da je sudjelovalo na tom posljednjem sastanku), 17. svibnja, 18. lipnja i 6. srpnja 2001. Nadalje, Komisija ističe različite dokaze navedene u Prilogu 4. pobijanoj odluci kojima se utvrđuje da se na tim sastancima razgovaralo o užadi.

232    Međutim, društvo Fapricela ne ističe nijedan argument kako bi osporila svoje sudjelovanje na tim sastancima ili sadržaj razgovora koji su se na tim sastancima održali.

233    Kao drugo, što se tiče sastanka od 23. ožujka 2001., društvo Fapricela ponavlja svoju argumentaciju prema kojoj na njima nije sudjelovalo i osporava da ga je tom prilikom predstavljalo društvo Socitrel.

234    Međutim, iako se ni na kojem temelju ne može smatrati da je društvo Socitrel predstavljalo društvo Fapricela na tom sastanku, valja ipak odbiti tu argumentaciju zbog razloga iznesenih u točkama 194. i 195. ove presude.

235    Nadalje, iz Priloga 4. pobijanoj odluci i dokaza koje je prikupila Komisija, a navedeni su u tom prilogu, proizlazi da, na sastanku od 23. ožujka 2001.:

„Stranke su razgovarale i o ponudama koje su predložene po kupcu ili onima koje tek treba predložiti, uključujući ponude za užad [...] Zaključno, razgovaralo se o isporukama i cijenama užadi društva Fapricela, Emesa i Tycsa u pogledu određenog kupca. “

236    Osim toga, u uvodnoj izjavi 512. pobijane odluke pojašnjeno je sljedeće:

„Razgovor se održao između društva Tycsa i Emesa u pogledu prodaje i cijena užadi, uz napomenu da se društvo Fapricela požalilo da je bilo teško prodavati užad u Španjolskoj. Napomenuto je da su ta društva utvrdila cijenu na 98 eskuda do lipnja, a zatim na 102 eskuda [...] Zasebne rukom pisane bilješke koje su otkrivene kod društva Tycsa, potvrđuju glavne razgovore (osobito u pogledu zatvorenih narudžbi, količina/cijena, po kupcu u Portugalu) koji su se održali na tom sastanku [...] “

237    Stoga, i protivno onome što tvrdi društvo Fapricela, na temelju tih naznaka nikako se ne može utvrditi da je ono sudjelovalo u zabranjenom sporazumu u pogledu užadi, ali se može utvrditi da su se razmjenjivale informacije u pogledu užadi koje je osobito pružilo društvo Fapricela, kao što potvrđuju dva različita izvora, odnosno društva Tycsa i Emesa.

238    Kao treće, što se tiče sastanka od 7. lipnja 2001., valja najprije podsjetiti da je sadržaj sastanka u Prilogu 4. pobijanoj odluci opisan na sljedeći način:

„Sastanak o užadi ujutro i o žici popodne. Razgovaralo se o kvotama i cijenama društava Aceralia, Tycsa i Fapricela (,Acer, Tyc, Fabr’), i dodijeljen je kupac društvima Tycsa, Fapricela, Aceralia i Trefilerías Quijano (,Tyc, Fab, Acer, TQ’). Također se održao razgovor o podijeli kupaca u pogledu javnih radova.

Ujutro: tri poduzetnika koja su sudjelovala na sastanku ponovno su pregovarala o svojem sporazumu te su podijelili iberijsko tržište užadi. Kvota društva Fapricela povećava se (s 20 %, usp. 18.10.2000.) na 25 %, na štetu ostalih skupina [sniženje (s 40 %, usp. 18.10.2000.) na 37,5 %]. Detaljan razgovor o podijeli kupaca, uključujući sastavljanje popisa glavnih proizvođača montažnih komponenti u Portugalu i Španjolskoj ovisno o njihovoj potrošnji užadi (silaznim redoslijedom), kojim se utvrđuju trenutačni opskrbljivač ili opskrbljivači tih proizvođača (/potrošača) u svrhu podijele tih kupaca između društava Tycsa, Emesa i Fapricela. Provedba posebnog oblika podjele kupaca za određene projekte koji zahtijevaju velike količine užadi i za koje je nadležan konzorcij različitih poduzetnika (original na španjolskom): UTES (,Unión Temporal de Empresas’): prva ponuda koju je zahtijevao jedan UTES dodijeljena je društvu Fapricela, uz određenu cijenu po toni, zbog toga što su ostali ponudili veće cijene; druga je ponuda po dogovoru dodijeljena društvu Tycsa, treća društvu Emesa, i taj se slijed neprestano ponavljao. Iz toga se također može protumačiti sljedeće: ,društvo Proderac treba dostaviti popis svojih kupaca ili se s njim neće dijeliti nikakve informacije’ (original na španjolskom). “

239    Kao prvo, valja utvrditi da društvo Fapricela ne osporava da je sudjelovalo na tom sastanku.

240    Kao drugo, na temelju dokaza koje je prikupila Komisija (dokumentarni dokazi prikupljeni od društava GSW, Tycsa/Celsa, Emesa i Galycas) može se utvrditi da se sastanak ujutro odnosio na užad, a popodne na žice te da je društvo Fapricela prisustvovalo dijelu sastanka namijenjenom razgovoru o užadi.

241    Kao treće, valja utvrditi da je tužitelj u odgovoru na argumente Komisije samo tvrdio da njegovo sudjelovanje na tom sastanku nije dovoljno kako bi se utvrdilo njegovo sudjelovanje u zabranjenom sporazumu na tom tržištu prije i poslije tog datuma.

242    Međutim, valja utvrditi da društvo Fapricela ne niječe da su se tijekom tog sastanka razmijenile osjetljive informacije koje se na njega odnose.

243    Kao četvrto, Komisija pravilno ističe da su se u razdoblju u kojem je društvo Fapricela sudjelovalo u klubu España neprestano provodili sporazumi ili usklađena djelovanja te razmjene osjetljivih informacija u pogledu užadi (u tom pogledu upućuje na Prilog 4. pobijanoj odluci i konkretnije na elemente koji se odnose na sastanke od 14. travnja i 21. rujna 1999., 15., 20. i 22. prosinca 2000. i 31. svibnja 2002., kao i na uvodne izjave 502., 504., 506., 508., 510., 512., 515. do 517., 521. i 530. pobijane odluke).

244    S obzirom na prethodno navedeno, Opći sud smatra da postoji niz dovoljno preciznih i dosljednih dokaza kako bi se utvrdilo da je, u okviru svojeg sudjelovanja u klubu España, društvo Fapricela, protivno njegovim tvrdnjama, također sudjelovalo u cijelom sporazumu ili usklađenom djelovanju, uključujući u pogledu užadi.

245    Stoga treći dio prvog tužbenog razloga treba odbiti.

 V – Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti, jednakog postupanja i individualizacije kazni

 A – Pregled pobijane odluke

246    Prema uvodnoj izjavi 949. pobijane odluke:

„(949) [...] Za društva Socitrel, Proderac, Fapricela i Fundia, odnosno poduzetnike koji su sudjelovali samo u klubu [España] (koji obuhvaća jedino Španjolsku i Portugal) ili, u slučaju posljednjeg poduzetnika, u ,koordinaciji’ u pogledu društva Addtek, i za koje se moglo utvrditi da su za jedinstvenu i trajnu povredu saznali tek u vrlo kasnoj fazi povrede (17. svibnja 2001., odnosno 14. svibnja 2001.,vidjeti odjeljak 12.2.2.4.), Komisija uzima u obzir uži zemljopisni kada utvrđuje udio vrijednosti prodaje. Situacija je drukčija za ostale sudionike u klubu [España] (Emesa/Galycas, Tycsa/Trefilerías Quijano) koji su istodobno sudjelovali u različitim razinama zabranjenog sporazuma i/ili za koje se znanje o jedinstvenoj i trajnoj povredi moglo utvrditi u znatno ranijoj fazi. Jednako tako, za sudionike kluba Italia situacija se razlikuje od one društava Socitrel, Proderac i Fapricela s obzirom na činjenicu da se zemljopisni doseg kluba Italia u velikoj mjeri preklapa sa sveeuropskim sporazumima te je tako znatno širi od zemljopisnog dosega kluba [España] (Španjolska i Portugal). “

247    U skladu s uvodnom izjavom 953. pobijane odluke:

„(953) Uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog slučaja i kriterije o kojima se gore raspravljalo u odnosu na prirodu povrede (vidjeti odjeljak 19.1.3.1.) i zemljopisni doseg (vidjeti odjeljak 19.1.3.3.), udio vrijednosti prodaje koji treba uzeti u obzir treba iznositi 16 % za poduzetnika Fundia, 18 % za poduzetnike Socitrel, Fapricela i Proderac i 19 % za sve ostale poduzetnike. “

248    U skladu s uvodnim izjavama 987. i 988. pobijane odluke:

„(987) društvo Fapricela također [… navodi] [svoje] ograničeno sudjelovanje u zabranjenom sporazumu i [upućuje] na [svoje] sudjelovanje na ograničenom broju sastanaka i/ili na prekide [svojeg] sudjelovanja na sastancima zabranjenog sporazuma tijekom nekoliko razdoblja. Društvo Fapricela ističe i da nikad nije obavljalo djelatnost koordinacije.

(988)          Komisija napominje da je društvo Fapricela sustavno sudjelovalo i pridonosilo na više od trideset sastanaka kluba [España] između 1998. i 2002. tijekom kojih je u potpunosti sudjelovalo u dogovorima o dodjeli kvota i kupaca te utvrđivanju cijena i na kojima je razmjenjivalo osjetljive poslovne informacije s ostalim sudionicima kluba [España], kao što je priznalo. Godine 2001. društvo Fapricela također je izričito ,obećalo da će primjenjivati sporazume koji su dali tako dobre rezultate’, pokazujući svoje zadovoljstvo zabranjenim sporazumom nakon rješenja spora (vidjeti uvodnu izjavu 509.). Stoga se njegova uloga ne može kvalificirati kao ,znatno ograničena’ u smislu Smjernica iz 2006., niti kao pasivno sudjelovanje ili uloga po načelu ,slijedim svoga vođu’ u smislu Smjernica iz 1998., iako nikad nije djelovalo u svojstvu koordinatora. Konačno, kao što je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 527. i pratećim uvodnim izjavama i, konkretno, u uvodnoj izjavi 530., tvrdnje društva Fapricela prema kojima je ono prekinulo svoje sudjelovanje u zabranjenom sporazumu tijekom određenih razdoblja proturječne su dokazima. “

249    Konačno, što se tiče znatno smanjene uloge društva Fapricela, iz pobijane odluke proizlazi sljedeće:

„(1016) [...] Društvo Fapricela izjavljuje da je barem jednom prilikom uspjelo pridobiti kupca društva Emesa ponudivši nižu cijenu od društva Emesa. [...] i društvo Fapricela upućuju, osim toga, na sukobe s ostalim članovima zabranjenog sporazuma [...].

[...]

(1018)           Komisija najprije napominje da se većina podnesenih dokaza uglavnom sastoji od podataka koje nije ovjerilo društvo koje ih je podnijelo. U svakom slučaju, povremeno varanje u pogledu utvrđenih cijena i/ili podijeljenih kupaca samo po sebi ne dokazuje da jedna strana nije provela tajne sporazume. Unutarnji sukobi, suparništvo i varanje svojstveni su svim zabranjenom sporazumima, osobito kada su dugotrajni (vidjeti također uvodne izjave 604. i 680.). Činjenica da poduzetnik nije poštovao određene sporazume stoga ne znači da nije proveo nijedan od tajnih sporazuma i da se opredijelio za potpuno konkurentno ponašanje na tržištu.

(1019)          Provedba tajnih sporazuma bila je osigurana sustavom kontrole (vidjeti odjeljke 9.1.6., 9.2.1.7. i 9.2.2.5.) i vrlo čestim sastancima zabranjenog sporazuma među konkurentima na kojima su redovito razmjenjivane povjerljive informacije, čime se stranama omogućilo da usporede svoje podatke te da se slože s kvotama, cijenama i podjelom kupaca i/ili ih revidiraju. Utvrđeno je da je [...] društvo Fapricela […], poput svih ostalih adresata pobijane odluke, redovito sudjeloval[o] na sastancima na kojima se razgovaralo o cijenama, kvotama i kupcima te ih se kontroliralo (vidjeti i odjeljak 9., odjeljak 14. i Priloge 2., 3. i 4. odluke) [...].

[...]

(1022)          Zaključno, jasno je da nijedna strana nije dokazala da je stvarno izbjegavala provedbu sporazumâ koji predstavljaju povrede opredjeljujući se za konkurentno ponašanje na tržištu ili da je barem očito i znatno povrijedila obveze koje se odnose na provedbu zabranjenog sporazuma, do te mjere da je poremetila samo njegovo funkcioniranje. Iz toga slijedi da se ne može prihvatiti nijedna olakotna okolnost na temelju izbjegavanja provedbe ili znatno ograničene uloge.

(1023)          Komisija je ipak spremna prihvatiti da je sudjelovanje društava Proderac i Trame u povredi bilo ograničeno. To je zbog činjenice da su ti sudionici poslovali na rubu zabranjenog sporazuma, da su imali manje kontakta s ostalim sudionicima zabranjenog sporazuma i da su u povredi sudjelovali samo ograničeno. “

 B – Uvodna razmatranja

250    Društvo Fapricela u svojim pismenima navodi dugačka razmatranja o navodnoj strukturalnoj pogrešci kojom su zahvaćene Smjernice iz 2006., zbog koje se u biti teže kažnjava manje poduzetnike (koji proizvode jedan proizvod) od velikih poduzetnika (koji proizvode više proizvoda).

251    Međutim, kad ga se ispitalo o značenju točke 57. replike, društvo Fapricela potvrdilo je da nije namjeravalo osporavati zakonitost Smjernica iz 2006., nego samo način na koji ih je Komisija primijenila u ovom slučaju.

252    Drugi tužbeni razlog stoga je podijeljen na dva dijela od kojih se prvi temelji na neproporcionalnosti novčane kazne i činjenici da se nisu uzeli u obzir različiti elementi tijekom utvrđivanja stope prema težini povrede i dodatnog iznosa primijenjenog na temelju odvraćanja, a drugi na povredi načela jednakog postupanja.

 C – Prvi dio drugog tužbenog razloga koji se temelji na neproporcionalnoj prirodi novčane kazne i činjenici da se nisu uzeli u obzir različiti elementi tijekom utvrđivanja stope prema težini povrede i dodatnog iznosa primijenjenog na temelju odvraćanja

 1. Pregled načela

253    U skladu sa Smjernicama iz 2006. valja podsjetiti da:

„13. U određivanju osnovnog iznosa kazne koju će nametnuti, Komisija će upotrijebiti vrijednost prodaje robe ili usluga tog poduzetnika na koju se povreda izravno ili neizravno odnosi u odgovarajućem zemljopisnom području unutar Europskoga gospodarskog prostora. Komisija će u pravilu uzeti u obzir prihode od prodaje koje je taj poduzetnik ostvario tijekom posljednje pune poslovne godine svoga sudjelovanja u povredu.

[...]

19. Osnovni iznos kazne povezan je s udjelom vrijednosti prodaje, ovisno o stupnju težine povrede, pomnoženo s godinama trajanja povrede.

20. Težina svake vrste povreda ocjenjuje se za svaki slučaj posebno, uzimajući u obzir sve bitne okolnosti pojedinog slučaja.

21. U pravilu se udio vrijednosti prodaje koji se uzima u obzir utvrđuje u visini do 30 % vrijednosti prodaje.

22. Pri odlučivanju treba li udio vrijednosti prodaje, koji se u danom slučaju treba razmotriti, biti na donjem ili na gornjem dijelu tog raspona, Komisija uzima u obzir niz čimbenika kao što je narav povreda, zajednički tržišni udio svih dotičnih poduzetnika, zemljopisni opseg povreda te je li povreda u potpunosti izvršena ili ne.

23. Horizontalni sporazumi o određivanju cijena, podjeli tržišta te ograničenju proizvodnje, koji su obično tajni, po svojoj su naravi među najtežim oblicima ograničavanja tržišnog natjecanja. Sa stajališta politike tržišnog natjecanja, njih se kažnjava visokim novčanim kaznama. Stoga je udio vrijednosti prodaje koji se uzima u obzir u takvim slučajevima povreda u pravilu u gornjem dijelu tog raspona. “

254    Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da prilikom određivanja iznosa novčanih kazni valja uzeti u obzir sve elemente koji mogu biti dio ocjene težine povreda, kao što su, osobito, uloga svake od stranaka u povredi i opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za ciljeve Unije. Kada je povredu počinilo nekoliko poduzetnika, valja ispitati težinu sudjelovanja svakog od njih (vidjeti presude od 8. srpnja 1999., Hercules Chemicals/Komisija, C‑51/92 P, Zb., EU:C:1999:357, t. 110. i navedenu sudsku praksu i Cimenteries CBR i dr./Komisija, t. 90. supra, EU:T:2000:77, t. 4949. i navedenu sudsku praksu).

255    Činjenica da jedan poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje bitnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao mora se uzeti u obzir prilikom ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne (presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, Zb., EU:C:1999:356, t. 90.; Aalborg Portland i dr./Komisija, t. 86. supra, EU:C:2004:6, t. 86. i Komisija/Verhuizingen Coppens, t. 135. supra, EU:C:2012:778, t. 45.).

256    Također valja podsjetiti da je za izračun iznosa novčanih kazni izrečenih poduzetnicima koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu različito postupanje prema predmetnim poduzetnicima svojstveno izvršavanju ovlasti koje Komisija ima u tom području. Naime, u okviru svoje margine prosudbe, Komisija je pozvana da individualizira sankciju prema ponašanju i posebnim obilježjima tih poduzetnika kako bi u svakom slučaju jamčila potpunu djelotvornost pravila tržišnog natjecanja Unije (vidjeti presude od 12. studenoga 2009., SGL Carbon/Komisija, C‑564/08 P, EU:C:2009:703, t. 43. i navedenu sudsku praksu i od 5. prosinca 2013., Caffaro/Komisija, C‑447/11 P, EU:C:2013:797, t. 50. i navedenu sudsku praksu).

257    Nadalje, načelo proporcionalnosti zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice onoga što je primjereno i potrebno za ostvarivanje traženog cilja. U okviru izračuna iznosa novčanih kazni, težinu povrede treba utvrditi s obzirom na brojne elemente i nijednom od njih ne treba pridati važnost koja nije proporcionalna u odnosu na ostale elemente ocjene. Načelo proporcionalnosti u tom okviru znači da Komisija novčanu kaznu mora odrediti proporcionalno čimbenicima koje uzima u obzir prilikom ocjene težine povrede i da, u tom pogledu, te čimbenike mora primijeniti dosljedno i na objektivno opravdan način (vidjeti presude od 27. rujna 2006., Jungbunzlauer/Komisija, T‑43/02, Zb., EU:T:2006:270, t. 226. do 228. i navedenu sudsku praksu i Gütermann i Zwicky/Komisija, t. 220. supra, EU:T:2010:168, t. 264. i navedenu sudsku praksu).

 2.  Osnovanost prvog dijela drugog tužbenog razloga

258    Društvo Fapricela ističe nekoliko argumenata u potporu prvog dijela drugog tužbenog razloga koji se temelji na neproporcionalnosti novčane kazne i činjenici da se nisu uzeli u obzir različiti elementi tijekom utvrđivanja stope prema težini povrede i dodatnog iznosa primijenjenog na temelju odvraćanja.

259    Kao prvo, društvo Fapricela tvrdi da je ono poduzetnik koji je najkraće sudjelovao u zabranjenom sporazumu.

260    Međutim, s jedne strane, trajanje povrede ne treba se zamijeniti težinom povrede (članak 23. stavak 3. Uredbe br. 1/2003) i, s druge strane, valja utvrditi da je Komisija utvrdila trajanje sudjelovanja tužitelja u klubu España u razdoblju od 2. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. a da nije počinila pogrešku.

261    Kao drugo, tužitelj ističe da je njegovo sudjelovanje bilo ograničeno na iberijski poluotok.

262    Međutim, valja utvrditi da je Komisija pravilno uzela u obzir taj element time što je, u pogeldu vrijednosti prodaje, razmotrila samo vrijednost prodaje koju je društvo Fapricela ostvarilo na iberijskom poluotoku (vidjeti točku 246. ove presude).

263    Kao treće, tužitelj navodi da se njegova manje važna uloga nije uzela u obzir. Tužitelj tvrdi i da je u zabranjenom sporazumu imao samo pasivnu ulogu, a ne pokretačku ulogu, za razliku od ostalih iberijskih poduzetnika, kao što su društva Tycsa i Emesa. Tako nikad nije obavljalo funkciju koordinatora, za razliku od, na primjer, društva Tycsa, te je zadržalo konkurentno ponašanje na tržištu.

264    Međutim, Komisija je u uvodnim izjavama 988. i 1019. do 1022. pobijane odluke odbila tvrdnje tužitelja u tom pogledu te valja utvrditi da u okviru svoje tužbe, društvo Fapricela nije ni na koji način utvrdilo da su te ocjene pogrešne. 

265    Ta se argumentacija stoga ne može prihvatiti.

266    Kao četvrto, tužitelj navodi da je 2001. imao treći najniži prihod među adresatima pobijane odluke iako je dobio sedmu najvišu novčanu kaznu.

267    Ta okolnost ipak nema utjecaj na iznos novčane kazne jer Komisija prilikom utvrđivanja osnovnog iznosa novčane kazne ne uzima u obzir prihod poduzetnika nego samo vrijednost prodaje dobara koju je poduzetnik izravno ili neizravno povezano s povredom ostvario u predmetnom zemljopisnom sektoru unutar područja EGP‑a.

268    Kao peto, društvo Fapricela tvrdi da se tek kasnije pridružilo klubu España.

269    Međutim, valja utvrditi da je Komisija taj element uzela u obzir na temelju trajanja povrede za koje ga se teretilo.

270    Kao šesto, društvo Fapricela smatra da se nije uzela u obzir činjenica da je sudjelovalo na manjem broju sastanaka od ostalih članova zabranjenog sporazuma.

271    Međutim, ta se argumentacija u bitnome podudara s onom koja se odnosi na navodno manje važnu ulogu koju je društvo Fapricela imalo u okviru kluba España, koja se ne može prihvatiti zbog razloga navedenih u točkama 263. do 265. ove presude.

272    Osim toga valja utvrditi da je društvo Fapricela sudjelovalo na više od trideset sastanaka tijekom razdoblja u kojem je sudjelovalo u klubu España.

273    Činjenica da nije sudjelovalo na svim sastancima zabranjenog sporazuma tijekom razdoblja povrede za koje ga se tereti u tom pogledu nema utjecaja jer se pokazalo da je neprekidno sudjelovalo u povredi između 2. prosinca 1998. i 19. rujna 2002.

274    Kao sedmo, što se tiče argumentacije društva Fapricela prema kojoj ono u određenom razdoblju nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu u pogledu užadi, na tu se argumentaciju odnosi treći dio prvog tužbenog razloga koji treba odbiti kao neosnovan (točka 244. ove presude).

275    Kao osmo, što se tiče argumentacije tužitelja prema kojoj nije sudjelovao na sastanku od 23. ožujka 2001. i ogradio se od zabranjenog sporazuma između listopada 2000. i travnja 2001., valja podsjetiti da se ta argumentacija treba smatrati neosnovanom (vidjeti točku 210. ove presude).

276    Kao deveto, društvo Fapricela navodi neprovođenje sporazuma, cjenovni rat koji su vodili članovi zabranjenog sporazuma i kritično stanje tržišnog natjecanja na tržištu, koje se odražavalo u njegovim izuzetno niskim profitnim maržama tijekom razdoblja povrede.

277    Ta argumentacija ipak se ne može prihvatiti.

278    Naime, valja podsjetiti da se tajni zabranjeni sporazumi uglavnom odvijaju u ozračju nepovjerenja. Međutim, postojanje takvog ozračja ne utječe nužno na konkretan utjecaj zabranjenog sporazuma (presuda od 27. rujna 2006., Roquette Frères/Komisija, T‑322/01, Zb., EU:T:2006:267, t. 172. i 174.).

279    Komisija podsjeća da su u tom pogledu unutarnji sukobi, suparništvo i varanje svojstveni svim zabranjenim sporazumima, osobito kada su dugotrajni.

280    Međutim, valja utvrditi da tužitelj nije predočio ni najmanju naznaku dokaza u potporu svojim tvrdnjama koje se odnose na to da članovi kluba España ili ono samo nisu provodili sporazume te na cjenovni rat koji se vodio unutar kluba España tijekom razdoblja povrede, od 1998. do 2002., za koje ga se tereti.

281    Dokazi, i konkretno sadržaj razgovora koji su se održali tijekom tog razdoblja, kako proizlaze iz pobijane odluke, osobito iz Priloga 4. pobijanoj odluci, odražavaju, naprotiv, neprestano obnavljanu koordinaciju koja je uključivala društvo Fapricela.

282    Osim toga, činjenica da su se članovi zabranjenog sporazuma povremeno ogradili od dogovora ne znači da nisu provodili tajne sporazume. Naime, poduzetnik koji na tržištu, unatoč usklađivanju sa svojim konkurentima, provodi više ili manje neovisnu politiku može jednostavno pokušati iskoristiti zabranjeni sporazum u svoju korist (presuda od 14. svibnja 1998., Cascades/Komisija, T‑308/94, Zb., EU:T:1998:90, t. 230.).

283    Konačno, brojke koje je istaknulo društvo Fapricela u točki 147. konsolidirane tužbe koje se odnose na njegove profitne marže uopće nisu potkrijepljene ovjerenim računovodstvenim dokumentima dokazne vrijednosti te se njima ni na koji način ne dokazuje da to društvo nije sudjelovalo u sporazumima za koje ga se tereti ili da ih nije provodilo.

284    Kao deseto, društvo Fapricela u biti tvrdi da nikad nije sudjelovalo u sveeuropskoj dimenziji zabranjenog sporazuma i da nije znalo za nju, što utječe na težinu povrede za koju ga se tereti.

285    Valja podsjetiti da treba prihvatiti prva dva dijela prvog tužbenog razloga jer nije utvrđeno da je tužitelj znao za klub Europa.

286    Međutim, Komisija je, pri utvrđivanju stope prema težini povrede koju su počinila osobito društva Fapricela, Proderac i Socitrel na18 %, posebno uzela u obzir da su ta tri poduzetnika, članovi kluba España, kasno saznala za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma.

287    Stoga valja utvrditi da je Komisija time počinila pogrešku u pogledu društva Fapricela.

288    Isto vrijedi za dodatni iznos na temelju odvraćanja, čija je stopa u pobijanoj odluci utvrđena upućivanjem i na temelju obrazloženja utvrđenog u pogledu stope prema težini povrede (vidjeti uvodnu izjavu 962. pobijane odluke).

 D – Drugi dio drugog tužbenog razloga koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja

289    S jedne strane, tužitelj u biti tvrdi da je načelo jednakog postupanja bilo povrijeđeno jer mu prilikom donošenja druge odluke o izmjeni nije odobreno smanjenje slično onome koje je Komisija odobrila društvima Arcelor i Ori Martin.

290    S druge strane, društvo Fapricela tvrdi da je to načelo također bilo povrijeđeno jer se, kao prvo, prema njemu postupalo jednako kao prema društvima Socitrel i Proderac iako se njegova situacija razlikovala od situacije tih dvaju poduzetnika, kao drugo, jer mu je odobreno smanjenje od samo 1 % na temelju težine u odnosu na poduzetnike za koje je stopa prema težini povrede utvrđena na 19 %, a osobito društva Emesa i Tycsa, iako su svi poduzetnici iz te kategorije počinili puno težu povredu od one koju je počinilo društvo Fapricela, i, kao treće, jer je prema njemu trebalo postupati manje strogo nego prema društvu Fundia koje je sudjelovalo u sporazumu u pogledu puno većeg kupca, društva Addtek, od onih na koje se odnosio sporazum u kojem je samo društvo Fapricela sudjelovalo.

291    Treba podsjetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi načelom jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (vidjeti presudu od 3. svibnja 2007., Advocaten voor de Wereld, C‑303/05, Zb., EU:C:2007:261, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

292    Što se tiče prvog prigovora, valja utvrditi da razlozi na temelju kojih je donesena druga odluka o izmjeni, odnosno uzimanje u obzir prihoda društva kćeri uključenog u zabranjeni sporazum umjesto prihoda grupe pri primjeni gornje granice od 10 %, ne mogu dovesti do smanjenja iznosa novčane kazne izrečene društvu Fapricela koje, naime, nije u situaciji sličnoj onoj društava Arcelor, SLM ili Ori Martin jer ga nakon završetka razdoblja povrede nije kupio drugi poduzetnik.

293    Stoga se društvo Fapricela u takvim okolnostima ne može pozvati na povredu načela jednakog postupanja.

294    Što se tiče drugog prigovora, valja najprije podsjetiti da je Komisija u pobijanoj odluci (uvodna izjava 953.) utvrdila tri kategorije za potrebe utvrđivanja stope prema težini povrede na temelju prirode počinjene povrede (uvodne izjave 939. do 945.), zajedničkog tržišnog udjela (uvodna izjava 946.) i zemljopisne dimenzije zabranjenog sporazuma (uvodne izjave 947. do 949.):

–        kategoriju do 16 %, koja se odnosi samo na društvo Fundia te se opravdava činjenicom da je taj poduzetnik sudjelovao samo u „koordinaciji“ društva Addtek (uvodna izjava 939.);

–        kategoriju od 18 %, u kojoj se ta stopa opravdava na temelju dva kriterija: sudjelovanjem samo u klubu España i kasnijim saznanjem za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma. Ova kategorija obuhvaća društva Socitrel i Proderac te tužitelja (uvodna izjava 949.);

–        kategoriju od 19 %, koja obuhvaća sve ostale poduzetnike koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu (uvodna izjava 953.).

295    Kao prvo, valja utvrditi da situacija društva Fapricela nije slična situaciji društva Fundia jer je odgovornost tog društva utvrđena samo zbog „koordinacije“ prodaje jednom kupcu, odnosno društvu Addtek, dok je društvo Fapricela sudjelovalo u povredi koju karakterizira podjela tržišta (utvrđivanje kvota), podjela kupaca i horizontalno utvrđivanje cijene u okviru iberijskog tržišta.

296    Kao drugo, društva Emesa i Tycsa aktivno su sudjelovala u ciriškom klubu (prvo od 1992. i drugo od 1993.) i u klubu Europa, dok društvo Fapricela nije sudjelovalo ni u jednom od tih klubova.

297    Razlika između stopa dviju kategorija koje obuhvaćaju društva Emesa i Tycsa, s jedne strane, i tužitelja, s druge strane, zaista je smanjena, no valja podsjetiti da se, u skladu s točkom 21. Smjernica iz 2006., udio vrijednosti prodaje koji se uzima u obzir utvrđuje u visini do 30 % i da su, u skladu s točkom 23. tih smjernica, horizontalni sporazumi o određivanju cijena, podjeli tržišta te ograničenju proizvodnje, koji su obično tajni, po svojoj naravi među najtežim oblicima ograničavanja tržišnog natjecanja i sa stajališta politike tržišnog natjecanja, njih se kažnjava visokim novčanim kaznama. Stoga je udio vrijednosti prodaje koji se uzima u obzir u takvim slučajevima povreda u pravilu u gornjem dijelu tog raspona.

298    Međutim, u ovom slučaju valja utvrditi da, s obzirom na prirodu povrede navedenu u točki 939. pobijane odluke (podjela tržišta/utvrđivanje kvota, podjela kupaca i horizontalno utvrđivanje cijena), stopa prema težini koju je Komisija utvrdila za kategoriju poduzetnika koji su počinili tu povredu nalazi se pri dnu gornjeg dijela raspona (od 15 do 30 %), zbog čega se smanjuje razlika u odnosu na drugu kategoriju poduzetnika koji su počinili povredu koju također obilježavaju horizontalni sporazumi o utvrđivanju cijena, podjeli tržišta i ograničavanju proizvodnje.

299    Nadalje, valja utvrditi i da se razlikovanje Komisije između kategorije koja obuhvaća, među ostalim, društva Emesa i Tycsa, s jedne strane, i one koja obuhvaća društva Socitrel, Fapricela i Proderac, s druge strane, temelji na objektivnim elementima.

300    Tužitelj se stoga ne može pozvati na povredu jednakog postupanja samo na temelju te smanjene razlike između dviju stopa prema težini koje je utvrdila Komisija,.

301    Kao treće, na društva Fapricela, Socitrel i Proderac ipak se primijenila stopa prema težini od 18 %, umjesto stope od 19 %, zbog toga što su sudjelovala samo u klubu España i kasno su saznala za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma.

302    Međutim, valja podsjetiti da nije utvrđeno da je društvo Fapricela znalo za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma (vidjeti prethodno naveden prvi i drugi dio prvog tužbenog razloga).

303    Komisija stoga ne može uključiti društvo Fapricela u istu kategoriju kao društva Socitrel i Proderac.

304    Stoga drugi dio drugog tužbenog razloga valja prihvatiti.

305    Valja ipak odbiti preostali dio argumentacije tužitelja prema kojoj je trajanje sudjelovanja društva Socitrel u zabranjenom sporazumu bilo puno dulje od njegova sudjelovanja jer taj čimbenik treba uzeti u obzir prilikom izračuna trajanja povrede, a ne prilikom ocjene težine povrede.

306    Isto vrijedi u pogledu brojnih sastanaka na kojima je prisustvovalo društvo Socitrel jer taj čimbenik, kao i za društvo Fapricela, ne utječe na trajnu prirodu povrede koju su počinila (vidjeti točku 273. ove presude).

 E – Međuzaključak

307    Zaključno, valja prihvatiti drugi tužbeni razlog i, slijedom toga, utvrditi da je utvrđivanje osnovnog iznosa novčane kazne zahvaćeno pogreškom.

308    Stoga valja djelomično poništiti članak 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se izriče novčana kazna društvu Fapricela.

[omissis]

 VII – Prvi dodatni tužbeni razlog koji se temelji na povredi prava društva Fapricela na obranu, bitnoj povredi postupka i nepostojanju obrazloženja

 A – Pregled pobijane odluke

400    Prilikom donošenja prve odluke o izmjeni, Komisija je dopunila uvodnu izjavu 935. pobijane odluke time što je u nju unijela tablicu koja sadrži vrijednosti prodaje utvrđene za različite poduzetnike. Što se tiče društva Fapricela, u točki 6. te tablice navedeno je sljedeće: „Fapricela: odgovor od 16. lipnja 2009.: 2.12.1998.‑19.9.2002.: [vrijednosti prodaje utvrđene za društvo Fapricela]“.

 B – Ocjena Općeg suda

401    Kao prvo, iako se taj tužbeni razlog djelomično podudara s tužbenim razlogom istaknutim na raspravi koji se odnosi na to da tužitelju nije dostavljena prva odluka o izmjeni čime je povrijeđeno njegovo pravo na obranu, valja uputiti na ocjene Općeg suda u točkama 79. do 82. ove presude.

402    Kao drugo, valja naglasiti da je Komisija prvom odlukom o izmjeni ispravila materijalne pogreške koje su se potkrale u prvotnoj odluci, ali nije izmijenila iznos novčane kazne izrečene društvu Fapricela.

403    Štoviše, ispravkom Komisije u pogledu društva Fapricela trebala se u pobijanoj odluci pojasniti vrijednost prodaje koju je Komisiji 16. lipnja 2009. dostavilo društvo Fapricela u svojem odgovoru Komisiji.

404    Osim toga, tužitelj je na raspravi priznao da je Komisija dobro izračunala osnovni iznos novčane kazne u prvotnoj odluci jer je uzela u obzir iznos vrijednosti prodaje utvrđene za društvo Fapricela, koji je uključivao vrijednost prodaje užadi društva Fapricela.

405    Stoga ne može tvrditi da prije prve odluke o izmjeni nije moglo shvatiti da je vrijednost prodaje užadi bila uključena u vrijednost prodaje koja se uzela u obzir u svrhu izračuna iznosa novčane kazne.

406    Stoga, prigovor koji se temelji na nepostojanju obrazloženja prvotne odluke u tom pogledu treba odbiti.

407    Kao treće, prva odluka o izmjeni sadrži obrazloženje na temelju kojeg se mogu razumjeti pogreške koje je Komisija namjeravala ispraviti te se u njoj jasno navode izmjene koje unosi u prvotnu odluku. Stoga, prigovor koji se temelji na nepostojanju obrazloženja prve odluke o izmjeni također nije utemeljen u tom pogledu.

408    Kao četvrto, pod pretpostavkom da je svojom argumentacijom društvo Fapricela namjeravalo tvrditi da prije donošenja dvaju odluka nije bilo saslušano, čime se tijekom upravnog postupka povrijedilo njegovo pravo na obranu, valja utvrditi da je, kao prvo, tužitelj bio saslušan prije donošenja prvotne odluke u skladu s odredbama Uredbe br. 1/2003, kao drugo, da je prva odluka o izmjeni sadržavala samo materijalne ispravke prvotne odluke, kao treće, da tužitelj nije naveo kako bi se, da ga se saslušalo o elementima koje je Komisija ispravila na temelju informacija koje joj je on sam dostavio tijekom upravnog postupka, time na bilo koji način izmijenio sadržaj pobijane odluke ili njemu omogućilo da bolje osigura svoju obranu (presuda od 18. lipnja 2013., Fluorsid i Minmet/Komisija, T‑404/08, Zb., EU:T:2013:321, t. 110.) i, kao četvrto, da iznos novčane kazne koja je izrečena društvu Fapricela nije izmijenjen ni prvom ni drugom odlukom o izmjeni.

409    Točno je da je drugom odlukom o izmjeni izmijenjen iznos novčane kazne izrečene dvama poduzetnicima, društvima Arcelor i Ori Martin.

410    Valja utvrditi da se razlozi na temelju kojih je donesena druga odluka o izmjeni, odnosno uzimanje u obzir prihoda društva kćeri uključenog u zabranjeni sporazum umjesto prihoda grupe pri primjeni gornje granice od 10 %, uopće ne odnose na društvo Fapricela, čija je situacija potpuno drukčija.

411    Stoga se u takvim okolnostima ne može pozvati na povredu načela jednakog postupanja, kao ni na pravo prethodnog saslušavanja.

412    Zbog istih razloga također valja odbiti njegove tvrdnje u pogledu povrede načela kontradiktornosti ili načela dobre uprave jer se izmjene donesene drugom odlukom o izmjeni ne odnose na tu povredu.

413    Kao peto, tužitelj je u svakom slučaju imao mogućnost prilagoditi svoje tužbene razloge i tužbene zahtjeve nakon donošenja obiju odluka o izmjeni, koju je iskoristio u dva navrata, te stoga ne može tvrditi da se donošenjem tih odluka na bilo koji način povrijedilo njegovo pravo na obranu.

414    Prvi dodatni tužbeni razlog stoga treba odbiti u cijelosti.

 VIII – Zahtjev za poništenje članka 3. pobijane odluke

415    Tužitelj zahtijeva poništenje članka 3. pobijane odluke.

416    Taj dio zahtjeva, međutim, valja odbiti u dijelu u kojem se člankom 3. pobijane odluke, u njegovom prvom stavku, poduzetnicima koji još nisu okončali povredu nalaže da to učine. No tužitelj tvrdi da je okončao povredu u rujnu 2002. Tužitelj stoga nije imao interes za dobivanje poništenja te odredbe pobijane odluke na dan na koji je podnio tužbu.

417    Osim toga, člankom 3. stavkom 2. nalaže se poduzetnicima adresatima da ne ponavljaju djelo. Međutim, iz prethodno navedenog proizlazi da je društvo Fapricela počinilo povredu i da ga na temelju toga treba osuditi, čime se opravdava to što mu se nalaže da ne ponavlja djelo.

418    Njegov zahtjev za poništenje članka 3. pobijane odluke stoga treba odbiti u cijelosti,djelomično kao nedopušten i djelomično kao neosnovan.

 IX – Izvršavanje neograničene nadležnosti Općeg suda

 A – Pregled iznosa novčane kazne koji je izračunala Komisija

419    Valja podsjetiti na elemente izračuna koji je provela Komisija kako bi utvrdila iznos novčane kazne izrečene društvu Fapricela:

–        vrijednost prodaje čelika za prednapinjanje, uključujući kabele i užad, ostvarene 2001. (a);

–        udio vrijednosti prodaje (b): 18 %;

–        broj godina (koeficijent trajanja) (c): 3,75;

–        postotak primijenjen za dodatni iznos (d): 18 %;

–        ukupan osnovni iznos: [(a) x (b) x (c)] + [(a) x (d)];

–        povećanje zbog otegotnih okolnosti: ne;

–        smanjenje zbog olakotnih okolnosti: ne;

–        ukupan osnovni iznos (nepromijenjen):

–        primjena gornje granice od 10 % prihoda 8 874 000 eura;

–        smanjenje na temelju primjene pokajničkog programa: ne;

–        smanjenje zbog nemogućnosti poduzetnika da plati novčanu kaznu, s obzirom na posebne društveno‑gospodarske okolnosti: ne;

–        konačni iznos novčane kazne: 8 874 000 eura.

 B – Pregled načela

420    Neograničenom nadležnosti koja je, na temelju članka 261. UFEU‑a, dodijeljena Općem sudu člankom 31. Uredbe br. 1/2003, povrh obične kontrole zakonitosti kazne, kojom mu se samo omogućava da odbije tužbu za poništenje ili da poništi pobijani akt, Opći sud ovlašćuje se da zamijeni ocjenu Komisije svojom ocjenom te, sukladno tome, da izmijeni pobijani akt, čak i ako nije poništen, uzevši u obzir sve činjenične okolnosti, posebno mijenjajući izrečenu novčanu kaznu prilikom ocjenjivanja njezinog iznosa. (vidjeti u tom smislu presude od 8. veljače 2007., Groupe Danone/Komisija, C‑3/06 P, Zb., EU:C:2007:88, t. 61 i 62. i od 3. rujna 2009., Prym i Prym Consumer/Komisija, C‑534/07 P, Zb., EU:C:2009:505, t. 86. i navedenu sudsku praksu).

421    Nadalje, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, pri određivanju iznosa novčane kazne uzet će se u obzir težina i trajanje povrede.

422    Sud je presudio da prilikom određivanja iznosa novčanih kazni treba uzeti u obzir trajanje povreda i sve ostale elemente koje može obuhvatiti ocjena težine tih povreda, poput ponašanja svakog poduzetnika, uloge koju je svaki od njih imao u uspostavljanju usklađenog djelovanja, koristi koju su mogli imati na temelju tog djelovanja, njihovu veličinu i vrijednost predmetne robe te opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za Uniju (vidjeti presudu od 8. prosinca 2011., Chalkor/Komisija, C‑386/10 P, Zb., EU:C:2011:815, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

423    Sud je također naveo da je trebalo uzeti u obzir objektivne elemente kao što su sadržaj i trajanje protutržišnog ponašanja, njihov broj i njihovu učestalost, doseg pogođenog tržišta i stupanj narušenosti javnog gospodarskog poretka. Prilikom analize također valja uzeti u obzir relativnu važnost i tržišni udio odgovornih poduzetnika, kao i moguće ponavljanje (presuda Chalkor/Komisija, t. 422. supra, EU:C:2011:815, t.57.).

424    U tom pogledu, treba istaknuti da, po prirodi stvari, određivanje novčane kazne od strane Općeg suda nije precizni računski postupak. Nadalje, Opći sud ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja (vidjeti presudu od 12. prosinca 2007., BASF i UCB/Komisija, T‑101/05 i T‑111/05, Zb., EU:T:2007:380, t. 213. i navedenu sudsku praksu).

 C – Ocjena Općeg suda u ovom slučaju

425    U ovom slučaju, kako bi se utvrdio iznos novčane kazne namijenjene kažnjavanju sudjelovanja društva Fapricela u jedinstvenoj povredi, iz članka 23. stavka 3. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da treba uzeti u obzir težinu i trajanje povrede, a iz načela individualizacije kazni proizlazi da se sankcijom treba uzeti u obzir situacija svakog prijestupnika u pogledu povrede.

426    Povreda koja se treba staviti na teret društva Fapricela jest neprekinuto sudjelovanje tog društva samo u klubu España jer nije utvrđeno da je društvo Fapricela znalo za klub Europa (vidjeti prvi i drugi dio prvog tužbenog razloga, točke 130. i 142. ove presude).

427    Što se tiče trajanja povrede koju je počinilo društvo Fapricela, ona je trajala od 2. prosinca 1998. do 19. rujna 2002. jer nije utvrđeno da se društvo Fapricela ogradilo od kluba España između 18. listopada 2000. i 9. travnja 2001. (vidjeti točku 207. ove presude).

428    Što se tiče težine povrede koju je počinilo društvo Fapricela, valja najprije podsjetiti da je Komisija pogrešno smatrala da je društvo Fapricela saznalo, iako kasnije, za sveeuropsku dimenziju zabranjenog sporazuma (vidjeti točku 130. ove presude).

429    Stoga se taj kriterij ne može uzeti u obzir kako bi se ocijenila objektivna težina povrede koju je počinilo društvo Fapricela.

430    Povreda koju je počinilo društvo Fapricela stoga ima manju težinu od one koju su počinila društva Socitrel i Proderac, s kojima ga je Komisija izjednačila (uvodna izjava 953. pobijane odluke).

431    Povreda koju je počinilo društvo Fapricela ipak je teža od one koju je počinilo društvo Fundia. Naime, iz pobijane odluke proizlazi da je društvo Fundia sudjelovalo samo u „koordinaciji“ prodaje jednom kupcu, društvu Addtek (uvodna izjava 935. i 953. pobijane odluke), dok iz iste odluke proizlazi da je društvo Fapricela sudjelovalo u „koordinaciji“ koja se odnosi na različite ostale kupce.

432    Što se tiče vrijednosti prodaje koju treba uzeti u obzir, valja uputiti na vrijednost koju je u pobijanoj odluci utvrdila Komisija, a koja obuhvaća užad, jer je utvrđeno da je društvo Fapricela sudjelovalo i u sporazumu koji se odnosi na užad u klubu España (vidjeti točku 244. ove presude). Osim toga, Komisija je pravilno uzela u obzir samo prodaju koju je društvo Fapricela ostvarilo u Španjolskoj i Portugalu (uvodna izjava 949. pobijane odluke).

433    Nije potrebno da Opći sud utvrdi bilo koju olakotnu ili otežavajuću okolnost niti bilo koju drugu posebnu okolnost. Naime, činjenica da je tužitelj sudjelovao jedino u klubu España već se odražava u tome što se u obzir uzela samo njegova prodaja u Španjolskoj i Portugalu.

434    S obzirom na sve prethodno navedeno, valja utvrditi da iznos novčane kazne koja se izriče društvu Fapricela ne može biti manji od 17 000 000 eura.

435    Međutim, primjenom gornje granice od 10 % predviđene člankom 23. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe br. 1/2003, iznos novčane kazne izrečene društvu Fapricela ne može prelaziti 8 874 000 eura.

436    U tim okolnostima, Opći sud odlučuje da je iznos novčane kazne koji valja izreći društvu Fapricela potrebno utvrditi na 8 874 000 eura, što predstavlja prikladan iznos s obzirom na prirodu, trajanje i težinu povrede koju je počinio tužitelj.

 Troškovi

437    Sukladno članku 134. stavku 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi svoje troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

438    S obzirom na predmetne okolnosti, potrebno je odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Odluka Komisije C (2010) 4387 final od 30. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet COMP/38344 - Čelik za prednapinjanje), izmijenjena Odlukom Komisije C (2010) 6676 final od 30. rujna 2010. i Odlukom Komisije C (2011) 2269 final od 4. travnja 2011. poništava se u dijelu u kojem je utvrđeno da je društvo Fapricela - Indústria de Trefilaria, SA povrijedilo odredbe članka 101. stavka 1. UFEU‑a time što je sudjelovalo, osim u povredi navedenih odredbi na iberijskom tržištu, i u zabranjenom sporazumu koji je obuhvaćao unutarnje tržište, a zatim Europski gospodarski prostor (EGP), te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 8 874 000 eura.

2.      Novčana kazna izrečena društvu Fapricela - Indústria de Trefilaria utvrđuje se u iznosu od 8 874 000 eura.

3.      U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.      Svaka će stranka snositi svoje troškove.

Frimodt Nielsen Dehousse Collins

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.

Potpisi

** Jezik postupka: portugalski

1 Navedene su samo one točke presude za koje Opći sud smatra da ih je korisno objaviti.