Predmet T‑398/10

(objavljeno u ulomcima)

Fapricela – Indústria de Trefilaria, SA

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europsko tržište čelika za prednapinjanje – Utvrđivanje cijena, podjela tržišta i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Suradnja tijekom upravnog postupka“

Sažetak – Presuda Općeg suda (šesto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Komisijin teret dokaza povrede i njezinog trajanja – Opseg tereta dokaza – Zahtijevani stupanj preciznosti dokaza koje je koristila Komisija – Skup indicija – Sudski nadzor – Doseg – Odluka u pogledu koje sud i dalje gaji sumnje – Poštovanje načela pretpostavke nedužnosti

(Čl. 101. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 48.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Dokazno sredstvo – Dokumentarni dokazi – Ocjena dokazne vrijednosti dokumenta – Mjerila – Sastavljeni dokument koji je u izravnoj vezi s činjenicama ili koji je sastavio izravni svjedok tih činjenica – Izjave koje su u suprotnosti s interesima izjavitelja – Velika dokazna vrijednost

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

3.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Ocjena obveze obrazlaganja s obzirom na okolnosti slučaja – Nužnost navođenja svih činjeničnih i pravnih elemenata – Nepostojanje

(čl. 296. UFEU‑a)

4.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Poduzetnici koje se može smatrati odgovornima za povredu koja se sastoji u sudjelovanju u općem zabranjenom sporazumu – Mjerila – Jedinstveni cilj i sveukupni plan – Nepoznavanje svih dijelova zabranjenog sporazuma – Posljedice

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

5.      Zabranjeni sporazumi – Sudjelovanje na sastancima koji imaju protutržišni cilj – Okolnosti iz kojih se, s obzirom na nedistanciranje od donesenih odluka, može zaključiti o sudjelovanju u naknadnom zabranjenom sporazumu – Javno distanciranje – Ocjena

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

6.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi između poduzetnika – Sudjelovanje navodno pod prisilom – Okolnost koja ne predstavlja opravdanje za poduzetnika koji nije iskoristio mogućnost prijave nadležnim tijelima

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.)

7.      Sudski postupak – Iznošenje novih razloga tijekom postupka – Pretpostavke – Novi razlog – Pojam – Argumenti koji su uskoj vezi s tužbenim razlogom navedenim u tužbi kojom se pokreće postupak – Isključenje

(Poslovnik Općeg suda (1991.), čl. 48. st. 2.)

8.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Kriteriji za ocjenu – Diskrecijski prostor kojim raspolaže Komisija – Granice – Poštovanje načela proporcionalnosti i individualizacije kazni i sankcija

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točke 13. i 19. do 23.)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Određivanje vrijednosti prihoda od prodaje – Uzimanje u obzir samo vrijednosti prihoda od ostvarene prodaje u izravnoj ili neizravnoj vezi s povredom u predmetnom zemljopisnom sektoru – Prihod poduzetnika – Nepostojanje utjecaja

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, točka 13. )

10.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Određivanje osnovnog iznosa – Težina povrede – Određivanje stupnja težine koji se razlikuje s obzirom na različite kategorije poduzetnika koji su počinili jedinstvenu povredu – Mala razlika između stupnjeva primijenjenih na poduzetnike koji su počinili povredu – Poštovanje načela jednakog postupanja – Ocjena

(Čl. 101. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.)

11.    Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Učinak – Uporaba Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni – Isključenje – Okolnosti koje treba uzeti u obzir

(Čl. 101., 102. i 261.UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 53. st. 1.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 3. i čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t.  86. - 89., 91. - 93., 124.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 88., 90.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 94., 213.)

4.      U području tržišnog natjecanja, zabranjeni sporazumi mogu se smatrati sastavnim elementima jedinstvenog protutržišnog sporazuma samo ako je utvrđeno da su dio sveukupnog plana kojim se nastoji postići zajednički cilj. Osim toga, samo ako je poduzetnik, dok je sudjelovao u tim sporazumima, znao ili trebao znati da se time uključio u jedinstveni sporazum, njegovo sudjelovanje u predmetnim zabranjenim sporazumima može odražavati njegovo pristupanje tom sporazumu.

Stoga ako je poduzetnik izravno sudjelovao u jednom ili više protutržišnih ponašanja koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, ali nije utvrđeno da je vlastitim ponašanjem namjeravao pridonijeti ukupnim zajedničkim ciljevima drugih sudionika zabranjenog sporazuma te da je bio svjestan drugih predviđenih ili provedenih protupravnih ponašanja navedenih sudionika u svrhu postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i bio spreman prihvatiti rizik, Komisija ima pravo tom poduzetniku pripisati odgovornost samo za ponašanja u kojima je izravno sudjelovao i predviđena ili provedena ponašanja drugih sudionika u svrhu postizanja ciljeva koji su isti kao i cilj koji sam slijedi, ako je dokazano da ih je poduzetnik bio svjestan ili da ih je mogao predvidjeti i bio spreman prihvatiti rizik. To, međutim, ne može izuzeti od odgovornosti tog poduzetnika za ponašanja za koja je nesporno da je u njima sudjelovao ili za ponašanja za koja se stvarno može smatrati odgovornim. Naime, činjenica da poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje važnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao nije relevantna za utvrđivanje postojanja povrede s njegove strane s obzirom na to da te elemente treba uzeti u obzir samo prilikom ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne.

Međutim, odluka Komisije kojom se zabranjeni sporazum u cjelini kvalificira kao jedinstvena i trajna povreda može se na taj način razdijeliti samo ako je, s jedne strane, poduzetnik u pitanju tijekom upravnog postupka bio u mogućnosti shvatiti da ga se optužuje za sudjelovanje ne samo u navedenoj povredi već i u određenim ponašanjima koja je sačinjavaju, pa se stoga u vezi s tim braniti te, s druge strane, ako je u tom pogledu navedena odluka dovoljno jasna. Iz toga slijedi da, kada su ispunjeni gore navedeni uvjeti, ako sud Unije odluči da Komisija nije u dovoljnoj mjeri utvrdila da je poduzetnik prilikom svojeg sudjelovanja u jednom od protutržišnih ponašanja koja čine jedinstvenu i trajnu povredu, znao za druga protutržišna ponašanja ostalih sudionika zabranjenog sporazuma u svrhu postizanja istih ciljeva ili da ih je mogao razumno predvidjeti i da je bio spreman prihvatiti rizik, jedino što Sud iz toga treba zaključiti jest da se tom poduzetniku ne može pripisati odgovornost za ta ostala ponašanja i, stoga, za cijelu jedinstvenu i trajnu povredu te da se pobijana odluka treba smatrati neosnovanom samo u toj mjeri.

(t. 133., 135.‑138.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 146., 209., 282.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 206.)

7.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 220., 221.)

8.      U području tržišnog natjecanja, prilikom određivanja iznosa novčanih kazni valja uzeti u obzir sve elemente koji mogu biti dio ocjene težine povreda, kao što su, osobito, uloga svake od stranaka u povredi i opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za ciljeve Unije. Kada je povredu počinilo nekoliko poduzetnika, valja ispitati težinu sudjelovanja svakog od njih.

U tom pogledu, činjenica da jedan poduzetnik nije sudjelovao u svim sastavnim dijelovima zabranjenog sporazuma ili da je imao manje bitnu ulogu u aspektima u kojima je sudjelovao mora se uzeti u obzir prilikom ocjene težine povrede i, ovisno o slučaju, određivanja novčane kazne.

Osim toga, za izračun iznosa novčanih kazni izrečenih poduzetnicima koji su sudjelovali u zabranjenom sporazumu različito postupanje prema predmetnim poduzetnicima svojstveno je izvršavanju ovlasti koje Komisija ima u tom području. Naime, u okviru svoje margine prosudbe, Komisija je pozvana da individualizira sankciju prema ponašanju i posebnim obilježjima tih poduzetnika kako bi u svakom slučaju jamčila potpunu djelotvornost pravila tržišnog natjecanja Unije.

Nadalje, načelo proporcionalnosti zahtijeva da akti institucija ne prelaze granice onoga što je primjereno i potrebno za ostvarivanje traženog cilja. U okviru izračuna iznosa novčanih kazni, težinu povrede treba utvrditi s obzirom na brojne elemente i nijednom od njih ne treba pridati važnost koja nije proporcionalna u odnosu na ostale elemente ocjene. Načelo proporcionalnosti u tom kontekstu znači da Komisija novčanu kaznu mora odrediti razmjerno elementima uzetima u obzir prilikom utvrđivanja težine povrede i te elemente primijeniti na dosljedan i objektivno opravdan način.

(t. 254.‑257.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 267.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 291., 294., 296.‑300.)

11.    Neograničenom nadležnosti koja je, na temelju članka 261. UFEU‑a, dodijeljena Općem sudu člankom 31. Uredbe br. 1/2003, povrh obične kontrole zakonitosti kazne, kojom mu se samo omogućava da odbije tužbu za poništenje ili da poništi pobijani akt, Opći sud ovlašćuje se da zamijeni ocjenu Komisije svojom ocjenom te, sukladno tome, da izmijeni pobijani akt, čak i ako nije poništen, uzevši u obzir sve činjenične okolnosti, posebno mijenjajući izrečenu novčanu kaznu prilikom ocjenjivanja njezinog iznosa.

Nadalje, u skladu s člankom 23. stavkom 3. Uredbe br. 1/2003, pri određivanju iznosa novčane kazne uzet će se u obzir težina i trajanje povrede. Stoga prilikom određivanja iznosa novčanih kazni treba uzeti u obzir trajanje povreda i sve ostale elemente koje može obuhvatiti ocjena težine tih povreda, poput ponašanja svakog poduzetnika, uloge koju je svaki od njih imao u uspostavljanju usklađenog djelovanja, koristi koju su mogli imati na temelju tog djelovanja, njihovu veličinu i vrijednost predmetne robe te opasnost koju povrede te vrste predstavljaju za Uniju. U tom pogledu, treba uzeti u obzir objektivne elemente kao što su sadržaj i trajanje protutržišnog ponašanja, njihov broj i njihovu učestalost, doseg pogođenog tržišta i stupanj narušenosti javnog gospodarskog poretka. Prilikom analize također valja uzeti u obzir relativnu važnost i tržišni udio odgovornih poduzetnika, kao i moguće ponavljanje.

Osim toga, određivanje novčane kazne od strane sudova Unije po prirodi stvari, nije precizni računski postupak. Nadalje, sud Unije ne obvezuju ni izračuni Komisije ni njezine smjernice kada odlučuje na temelju svoje neograničene nadležnosti, već on mora izvršiti vlastitu ocjenu, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.

(t. 420.‑425.)