Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2021. uputio Tribunale ordinario di Roma (Italija) - DG / Ministero dell'Interno - Dipartimento per le Libertà Civili e l'Immigrazione - Direzione Centrale dei Servizi Civili per L’Immigrazione e l’Asilo - Unità Dublino
(predmet C-254/21)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Tribunale ordinario di Roma
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: DG
Tuženik: Ministero dell'Interno - Dipartimento per le Libertà Civili e l'Immigrazione - Direzione Centrale dei Servizi Civili per L’Immigrazione e l’Asilo - Unità Dublino
Prethodna pitanja
1. Zahtijeva li pravo na djelotvoran pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima da se smatra da članci 4. i 19. te povelje u okolnostima kao što su one iz glavnog postupka pružaju zaštitu i od opasnosti neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja nakon transfera u državu članicu Unije u kojoj ne postoje sustavni nedostaci u smislu članka 3. stavka 2. Uredbe Dublin1 (u slučaju nepostojanja drugih odgovornih država članica na temelju kriterija iz poglavlja III. i IV.) i koja je već razmotrila i odbila prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu?
2. Treba li sud države članice u kojoj je podnesen drugi zahtjev za međunarodnu zaštitu kojem je podnesen pravni lijek u smislu članka 27. Uredbe Dublin i koji je stoga odgovoran za ocjenu transfera unutar Unije, ali ne i za donošenje odluke o zahtjevu za zaštitu, ocijeniti da postoji opasnost od neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja u treću zemlju kad je država članica u kojoj je podnesen prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu drukčije ocijenila izraz „zaštita unutar države podrijetla” u smislu članka 8. Direktive 2011/95/EU2 ?
3. Je li ocjena postojanja [opasnosti od] neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja nakon različitog tumačenja potrebe „zaštite unutar države podrijetla” između dviju država članica u skladu s člankom 3. stavkom 1. (drugim dijelom) Uredbe i s općom zabranom za državljane treće zemlje da odluče u kojoj će državi članici Unije podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu?
4. U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno navedena pitanja:
a. Obvezuje li ocjena postojanja [opasnosti od] neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja, koju je izvršio sud države u kojoj je podnositelj zahtjeva podnio drugi zahtjev za međunarodnu zaštitu nakon što je odbijen prvi zahtjev, na primjenu klauzule iz članka 17. stavka 1., koja je u Uredbi definirana kao „diskrecijska klauzula”?
b. Koje kriterije, osim onih koji se navode u poglavlju III. i IV., sud pred kojim je pokrenut postupak [na temelju] članka 27. Uredbe treba uzeti u obzir kako bi mogao ocijeniti postojanje opasnosti od neizravnog prisilnog udaljenja ili vraćanja, s obzirom na to da je tu opasnost već isključila zemlja koja je razmotrila prvi zahtjev za međunarodnu zaštitu?
____________
1 Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (preinaka) (SL 2013., L180, str. 31.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.)
2 Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (preinačena) (SL 2011., L 337, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.)