PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

12. prosinca 2013.

Predmet F‑142/11

Erik Simpson

protiv

Vijeća Europske unije

„Javna služba – Promaknuće – Odluka o nepromaknuću tužitelja u razred AD 9 nakon što je prošao na natječaju za razred AD 9 – Jednako postupanje“

Predmet:      Tužba, podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom E. Simpson zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke od 9. prosinca 2010. kojom je Vijeće Europske unije odbilo njegov zahtjev za promaknuće u razred AD 9 nakon što je prošao na otvorenom natječaju EPSO/AD/113/07 koji je organiziran radi zapošljavanja voditelja odjela u razredu AD 9 u području prevođenja i odluke od 7. listopada 2011. o odbijanju njegove žalbe te, s druge strane, da Vijeću naloži da mu nadoknadi pretrpljenu štetu.

Odluka:      Poništava se odluka Vijeća Europske unije od 9. prosinca 2010. U preostalom dijelu tužba se odbija. Vijeće Europske unije snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova E. Simpsona.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Opseg – Ocjenjivanje in concreto

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 25.)

2.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja najkasnije u stadiju odbijanja žalbe – Opseg – Nedostatno obrazloženje – Uređenje tijekom spornog postupka – Granice

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 25. i 90. st. 2.)

1.      Svrha obveze obrazlaganja, određene u članku 25. Pravilnika o osoblju, je, prvo, dotičnoj osobi pružiti dovoljno podataka kako bi ocijenila osnovanost odluke koju je donijela uprava i mogućnost da Službeničkom sudu podnese pravni lijek te da, drugo, potonjem omogući provedbu njegova nadzora. Njen opseg treba ocjenjivati s obzirom na konkretne okolnosti, prije svega, s obzirom na sadržaj akta, narav razloga na koje se poziva i interes koji bi adresat mogao imati za primanje pojašnjenja. Naime, kad je odbijanje zahtjeva za promaknuće obrazloženo u biti samo pozivanjem na interes službe bez ikakvog drugog pojašnjenja, takvo obrazloženje ne omogućava Službeničkom sudu izvršavanje njegova nadzora.

(t. 21. i 26.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 6. listopada 2004., Vicente‑Nuñez/Komisija, T‑294/02, t. 94.

2.      Nepostojanje obrazloženja u odluci kojom se nanosi šteta nije moguće opravdati pojašnjenjem koji uprava dostavlja nakon podnošenja sudskog pravnog lijeka. Pored toga, ne može se prihvatiti da institucija naknadno izmijeni obrazloženje odluke koju je donijela tako da se ona temelji, na primjer, u pogledu drugih odredaba, na one koje su različite od onih na koje se u početku nije pozivala. Nadalje, takvo bi ponašanje značilo da institucija krši svoju obvezu obrazlaganja svojih odluka, takvu koja proizlazi iz odredbe članka 25. stavka 2. u vezi s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, i čija je svrha, s jedne strane, dotičnoj osobi pružiti dovoljno podataka kako bi ocijenila osnovanost odbijanja njena zahtjeva i mogućnost da Službeničkom sudom podnese pravni lijek te da, s druge strane, omogući potonjem izvršavanje njegova nadzora.

S druge strane, nedostatno obrazloženje dostavljeno u okviru predsudskog postupka nije takvo da može opravdati poništenje pobijane odluke ako tijelo nadležno za imenovanja tijekom postupka navodi dodatna pojašnjenja pri čemu institucija ne može obrazloženje koje je u početku bilo pogrešno zamijeniti s potpuno novim obrazloženjem.

(t. 27. do 29.)

Izvori:

Sud: 26. studenoga 1981., Michel/Parlament, 195/80, t. 22.; 30. svibnja 1984., Picciolo/Parlament, 111/83, t. 22.; 7. veljače 1990., Culin/Komisija, C‑343/87, t. 15.

Prvostupanjski postupak: 12. veljače 1992., Volger/Parlament, T‑52/90, t. 40.; 3. ožujka 1993., Vela Palacios/CES, T‑25/92, t. 26. i 27.; 9. siječnja 1996., Bitha/Komisija, T‑23/95, t. 30.; 17. veljače 1998., Maccaferri/Komisija, T‑56/96, t. 38.; 12. prosinca 2002., Morello/Komisija, T‑338/00 i T‑376/00, t. 55.; 29. rujna 2005., Napoli Buzzanca/Komisija, T‑218/02, t. 63.