MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
MACIEJA SZPUNARA
od 12. siječnja 2017.(1)
Predmet C‑48/16
ERGO Poist’ovňa, a.s.
protiv
Alžbete Barlíkove
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Dunajská Streda (Okružni sud, Dunajská Streda, Slovačka))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Samozaposleni trgovački zastupnici – Direktiva 86/653/EEZ – Članak 11. – Pravo na proviziju – Ukidanje – Djelomično neizvršenje ugovora između treće strane i nalogodavca – Značenje izraza ‚nalogodavac nije kriv’”
1. Predmetni zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Okresný súd Dunajská Streda (Okružni sud, Dunajská Streda, Slovačka) pruža Sudu priliku da pojasni nekoliko ključnih pojmova iz članka 11. Direktive 86/653/EEZ(2) u vezi s naknadom trgovačkog zastupnika kada ugovor sklopljen između nalogodavca i treće strane djelomično nije izvršen.
Pravni okvir
Pravo Unije
2. Članak 11. Direktive 86/653 glasi:
„1. Pravo na proviziju može se ukinuti samo ako i u mjeri u kojoj:
– je utvrđeno da se ugovor između treće strane i nalogodavca neće izvršiti, i
– razlog takve situacije se ne može pripisati nalogodavcu [nalogodavac nije kriv za takvu situaciju].
2. Provizija koju je trgovački zastupnik već primio vraća se ako je pravo na proviziju ukinuto.
3. Sporazumi koji odstupaju od stavka 1. ovog članka na štetu trgovačkog zastupnika nisu dopušteni.”
Slovačko pravo
3. Direktiva 86/853 je u slovačko pravo prenesena člankom 652. i pratećim člancima Obchodný zákonník (Trgovački zakonik) br. 513/1991.
4. U skladu s člankom 652. stavcima 1. i 5.:
„(1) Ugovorom o trgovačkom zastupanju trgovački zastupnik se obvezuje za nalogodavca obavljati djelatnost koja prethodi sklapanju određenih vrsta ugovora (‚poslova’) ili posredovati i sklopiti takve poslove u ime i za račun nalogodavca, a nalogodavac se obvezuje trgovačkom zastupniku platiti proviziju.
[…]
(5) Osim ako u ovom poglavlju nije drukčije predviđeno, odredbe u vezi s ugovorom o posredovanju primjenjuju se na ugovor o trgovačkom zastupanju.”
5. Nadalje, u članku 801. Občianský zákonník (Građanski zakonik) (zákon č. 40/1964 Zb.) predviđeno je sljedeće:
„(1) Ugovor o osiguranju prestaje ako premija za prvo razdoblje osiguranja ili jednokratna premija nije plaćena u roku od tri mjeseca od datuma njezina dospijeća.
(2) Ugovor o osiguranju prestaje ako premija za daljnje razdoblje nije plaćena u roku od jednog mjeseca od datuma na koji je osiguravatelj dostavio poziv na plaćanje, ako premija nije plaćena prije dostave tog poziva […]”
Činjenično stanje, postupak i prethodna pitanja
6. Osiguravajuće društvo ERGO i Alžbeta Barlíková, tužitelj odnosno tuženica u glavnom postupku, sklopili su 13. ožujka 2012. ugovor naslovljen „Ugovor o posredovanju s vezanim financijskim agentom” (u daljnjem tekstu: ugovor).
7. U ugovoru je bilo predviđeno da će A. Barlíková, kao vezani financijski agent, za ERGO posredovati pri sklapanju ugovorâ o osiguranju. U ugovoru se pod „posredovanjem” podrazumijevalo slanje ponuda radi sklapanja ugovora o osiguranju s trećom stranom (u daljnjem tekstu: klijent), sklapanje ugovora o osiguranju s klijentom i izvršavanje drugih djelatnosti koje prethode sklapanju ugovora s klijentom. A. Barlíková je bila ovlaštena u ime ERGO‑a sklapati i potpisivati ugovore o osiguranju.
8. U ugovoru je dalje bilo predviđeno da se posredovanje smatra uspješnim ako klijent ERGO‑u plati dogovorenu premiju osiguranja. Osim toga, A. Barlíková je bila obvezna aktivno tražiti klijente, provoditi analize i klijentima pružati informacije.
9. A. Barlíková imala je pravo na proviziju za sklapanje novih ugovora o osiguranju, koja se sastojala u određenom postotku iznosa premije ili godišnje premije takvih ugovora. Ta se provizija A. Barlíkovi trebala unaprijed plaćati, na datum sklapanja novog ugovora o osiguranju, pod uvjetom da se dotični ugovor o osiguranju nastavio izvršavati te da je klijent plaćao premiju za predviđeno razdoblje od tri do pet godina. Ako premija ne bi bila plaćena za prvi mjesec, pravo na proviziju za dotični ugovor o osiguranju bilo bi ukinuto. Ako bi klijent nakon tri mjeseca trajanja ugovora iz bilo kojeg razloga prestao plaćati premiju, provizija bi bila razmjerno smanjena.
10. A. Barlíková pronašla je nekoliko klijenata za ERGO te su isti s tim osiguravajućim društvom sklopili ugovore o osiguranju. Na toj osnovi joj je unaprijed bila plaćena uvjetna provizija. Kada su neki od klijenata tri do šest mjeseci od sklapanja ugovora o osiguranju prestali plaćati dogovorenu premiju, ugovori o osiguranju su, nakon što ih je ERGO neuspješno pozvao na plaćanje, na temelju zakona prestali vrijediti. Neki od klijenata su premije prestali plaćati navodeći da su „izgubili povjerenje” u tužitelja.
11. Nakon što su ugovori o osiguranju prestali vrijediti, ERGO je A. Barlíkovi na temelju gorenavedenih odredbi poslao račun radi povrata plaćene provizije, u iznosu od 11 421,42 eura, koji A. Barlíková nije platila. ERGO je stoga pokrenuo sudski postupak.
12. A. Barlíková u svojim očitovanjima ističe da je ERGO bio kriv za prestanak pojedinačnih ugovora o osiguranju. Ona smatra da je ERGO nekorektno postupao prema klijentima. Naglašava da im je ERGO postavljao brojna pitanja čak i nakon sklapanja ugovora te da im je slao podsjetnike na plaćanje iako je premija bila uplaćena. Klijenti su stoga izgubili povjerenje u ERGO kao osiguravatelja te su prestali plaćati premije. Klijenti su u svojim dopisima ERGO‑u to i naveli.
13. Sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi ima li trgovački zastupnik, na temelju članka 11. Direktive 86/653, pravo zadržati već plaćenu proviziju u slučajevima poput onog koji se vodi pred tim sudom.
14. U okviru tog postupka Okresný súd Dunajská Streda (Okružni sud, Dunajská Streda) je odlukom od 23. studenoga 2015., koju je Sud zaprimio 27. siječnja 2016., uputio sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li izraz ‚ugovor između treće strane i nalogodavca neće [se] izvršiti’ iz članka 11. Direktive Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika (u daljnjem tekstu: Direktiva 86/653) tumačiti na način da obuhvaća:
(a) potpuno neizvršenje ugovora, odnosno to da ni nalogodavac ni treća strana čak ni djelomično ne izvrše ono što je određeno u ugovoru, ili
(b) čak i djelomično neizvršenje ugovora, odnosno to da se, primjerice, ne dosegne određeni opseg prometa ili da ugovor ne traje predviđeno vrijeme?
2. Ako je točno tumačenje iz točke (b) prvog pitanja, treba li članak 11. stavak 2. Direktive 86/653 tumačiti na način da odredba ugovora o trgovačkom zastupanju prema kojoj zastupnik mora vratiti razmjerni dio svoje provizije ako se ugovor između nalogodavca i treće strane ne izvrši u predviđenom opsegu, odnosno u opsegu određenom ugovorom o trgovačkom zastupanju, ne predstavlja odstupanje na štetu zastupnika?
(3) Treba li, u slučaju poput onog iz glavnog postupka, kada se ocjenjuje je li ‚[nalogodavac […] kriv]’ u smislu druge alineje stavka 1. članka 11. Direktive 86/653:
(a) uzeti u obzir samo pravne razloge koji izravno dovode do raskida ugovora (primjerice, prestanak ugovora jer treća strana nije izvršila ugovornu obvezu), ili
(b) treba uzeti u obzir i to jesu li ti pravni razlozi nastali zbog postupanja nalogodavca u pravnom odnosu s tom trećom stranom, zbog kojega je ta treća strana izgubila povjerenje u nalogodavca i posljedično povrijedila obvezu iz ugovora s nalogodavcem?”
15. Slovačka i njemačka vlada, kao i Europska komisija, podnijele su pisana očitovanja.
Analiza
Nadležnost Suda
16. U skladu s člankom 1. Direktive 86/653, cilj te direktive je usklađivanje nacionalnih mjera koje uređuju odnose između trgovačkih zastupnika i njihovih nalogodavaca kada je riječ o „posredovanju pri prodaji ili kupnji robe”(3). Međutim, ovaj se predmet ne odnosi na prodaju robe, nego na usluge (osiguranja). Dakle, odredbe Direktive 86/653 nisu primjenjive u ovom predmetu.
17. Stoga je moguće upitati se je li Sud uopće nadležan da donese prethodnu odluku u takvom predmetu s obzirom na to da isti očito ne spada u područje primjene zakonodavstva Unije. Naime, (fizička) roba i (nematerijalne) usluge dvije su potpuno različite stvari.
18. Međutim, Sud je to pitanje već razmatrao u vezi s Direktivom 86/653. Više je puta utvrdio da kada nacionalno zakonodavstvo usvoji jednaka rješenja kao i ona koja postoje u pravu Unije, osobito kako bi se izbjegla diskriminacija ili eventualna narušavanja tržišnog natjecanja, postoji jasan interes Unije da se, radi izbjegavanja budućih razlika u tumačenju, odredbe i pojmovi iz prava Unije jednako tumače, bez obzira na okolnosti u kojima ih treba primijeniti(4).
19. Sud je u tom pogledu, razmatrajući belgijski zakon o ugovorima o trgovačkom zastupanju, izričito naveo da, „iako se pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev ne odnosi na ugovor o kupnji ili prodaji robe, nego na ugovor o zastupanju radi pružanja […] usluge, ostaje činjenica da je belgijski zakonodavac prilikom prijenosa odredbi te direktive u nacionalno pravo odlučio jednako urediti obje situacije”(5).
20. Kako slovačka vlada naglašava, predmetno nacionalno pravo usvojeno je s ciljem prijenosa Direktive 86/653. Slovački zakonodavac je time želio jednako urediti položaj trgovačkih zastupnika koji prodaju robu i onih koji prodaju usluge.
21. Stoga smatram da je Sud nadležan odgovoriti na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev.
Prvo pitanje
22. Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi utvrditi treba li članak 11. stavak 1. Direktive 86/653 tumačiti na način da se pravo trgovačkog zastupnika na proviziju može ukinuti i u slučaju djelomičnog neizvršenja ugovora.
Tekst članka 11. stavka 1. Direktive 86/653
23. U članku 11. stavku 1. Direktive 86/653 predviđeno je da se pravo na proviziju može ukinuti samo ako i u mjeri u kojoj je utvrđeno da se ugovor između treće strane i nalogodavca neće izvršiti i da nalogodavac nije kriv za takvu situaciju.
24. Sud je s tim u vezi već prije zaključio da „taj isključivi razlog ukidanja prava na proviziju, koji zahtijeva postojanje dvije okolnosti koje se izričito odnose na nalogodavca, naglašava važnost uloge nalogodavca u postojanju prava na proviziju”(6).
25. Izraz „u mjeri u kojoj” upućuje na to da treba praviti razliku između potpunog i djelomičnog neizvršenja ugovora jer bi u suprotnom taj izraz bio suvišan.
26. Članak 11. stavak 1. Direktive 86/653 je u većini jezičnih verzija sročen na sličan način(7). Međutim, u nekoliko jezičnih verzija, uključujući i slovačku, ne postoji izraz „u mjeri u kojoj”(8).
27. Različite jezične verzije zakonodavstva Unije jednako su vjerodostojne(9). Stoga tumačenje odredbe prava Unije zahtijeva usporedbu različitih jezičnih verzija(10). Osim toga, različite jezične verzije teksta prava Unije moraju se ujednačeno tumačiti(11).
28. Budući da velika većina jezičnih verzija članka 11. stavka 1. direktive sadrži izraz „u mjeri u kojoj”, čini mi se prilično jasnim da je zakonodavac Unije namjeravao da navedena odredba i ima takvo značenje. To podupire i činjenica da sve jezične verzije koje su postojale u vrijeme usvajanja Direktive 86/653, uz iznimku grčke, sadrže taj dodatni izraz.
29. Unatoč tomu, zbog razlike između pojedinih jezičnih verzija, dotična se odredba mora tumačiti s obzirom na svrhu i opću strukturu propisa kojega je dio(12).
Svrha i opća struktura Direktive 86/653
30. Kako je već navedeno, članak 11. stavak 1. Direktive 86/653 odnosi se na ukidanje prava na proviziju. Nasuprot tomu, članak 7. stavak 1. i članak 10. stavak 1. Direktive 86/653 odnose se na nastanak prava na proviziju, to jest na njezino dospijeće. Te odredbe predstavljaju, da tako kažem, drugu stranu medalje ukidanja tog prava.
31. U članku 10. stavku 1. direktive u vezi s tim se predviđa da provizija dospijeva čim se ostvari, i u mjeri u kojoj nastupi jedna od spomenutih okolnosti(13). Budući da ta odredba, figurativno govoreći, predstavlja „zrcalni odraz” članka 11. stavka 1. Direktive 86/653, obje odredbe treba usporedno tumačiti.
32. Nadalje, u članku 17. stavku 2. točki (a) Direktive 86/653 predviđeno je da trgovački zastupnik ima pravo na odštetu ako i u mjeri u kojoj se ispuni nekoliko uvjeta.
33. To pravo na odštetu je usko povezano s pravom na proviziju jer mu je cilj nagraditi trgovačkog zastupnika za dobar ugled i financijsku korist koje su njegove radnje donijele nalogodavcu.
34. U širem smislu, cilj Direktive 86/653 je usklađivanje zakonâ država članica u pogledu pravnog odnosa između stranaka ugovora o trgovačkom zastupanju(14). Iz druge uvodne izjave direktive proizlazi da je ista namijenjena, među ostalim, ujednačavanju uvjeta tržišnog natjecanja u Uniji, uklanjanju prepreka obavljanju djelatnosti trgovačkih zastupnika i povećanju sigurnosti trgovačkih poslova(15).
35. Osim toga, Sud je u više prilika pojasnio da se direktivom osobito nastoji zaštititi trgovačke zastupnike u njihovim odnosima s nalogodavcima te se, s tim ciljem, njome utvrđuju, među ostalim, pravila o sklapanju i raskidu ugovorâ o zastupanju (članci 13. do 20. direktive)(16). Sud je u pogledu članaka 17. do 19. Direktive 86/653 zaključio da su direktivom uspostavljena obvezna(17) pravila kojima se predviđaju minimalni zahtjevi u pogledu zaštite trgovačkog zastupnika(18).
36. Osim toga, koliko shvaćam, prvotna zamisao direktive bila je da se stvore jednaki uvjeti za sve nalogodavce koji svoje djelatnosti na unutarnjem tržištu vrše putem trgovačkih zastupnika: da bi mogli vršiti ulaganja i poslovati, nalogodavci moraju znati koja se pravila na njih primjenjuju u pogledu naknade trgovačkih zastupnika koje koriste(19).
37. S tim je ciljem u Direktivi 86/653 uspostavljen sustav kojim se nastoji uspostaviti pravična ravnoteža između interesa nalogodavca i trgovačkog zastupnika.
38. Sada ću pobliže razmotriti sustav naknade uspostavljen u poglavlju III.(20) direktive.
39. Sukladno članku 6. stavku 1. Direktive 86/653, ako među strankama ne postoji sporazum o naknadi između stranaka i ne dovodeći u pitanje primjenu obveznih odredbi država članica u vezi s visinom naknade, trgovački zastupnik ima pravo na naknadu koja je uobičajena za robu koja čini predmet njegova ugovora o zastupanju u mjestu gdje obavlja svoju djelatnost.
40. U članku 6. stavku 2. Direktive 86/653 predviđeno je da se svaki dio naknade koji je promjenjiv s obzirom na broj ili vrijednost poslova smatra provizijom u smislu direktive.
41. U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) direktive, trgovački zastupnik ima pravo na proviziju za trgovački posao sklopljen tijekom razdoblja koje obuhvaća ugovor o zastupanju ako je posao sklopljen zbog njegova posredovanja.
42. U članku 10. direktive određene su okolnosti u kojima je moguće ostvariti proviziju(21). U njegovu prvom stavku se predviđa da provizija dospijeva čim, i u mjeri u kojoj, nalogodavac ili treća strana izvrše posao, ili ga je nalogodavac trebao izvršiti.
43. Naposljetku, treba imati na umu da se ovaj predmet odnosi na trajnu međusobnu obvezu nalogodavca i trećih strana. To proizlazi iz same naravi ugovora o osiguranju. Smatram da u takvoj situaciji ne bi bilo razumno zahtijevati potpuno neizvršenje ugovora jer bi to značilo da bi nalogodavac, u slučaju trajne obveze, sustavno i bez iznimke snosio rizik ako se ugovor ne bi izvršio na predviđen način. To nije u skladu s ravnotežom interesa kakva je u Direktivi 86/653 uspostavljena između trgovačkog zastupnika i nalogodavca.
Prijedlog odgovora na prvo pitanje
44. Na temelju navedenog, smatram da se članak 11. stavak 1. Direktive 86/653 treba protumačiti na način da se pravo trgovačkog zastupnika na proviziju može ukinuti i u slučaju djelomičnog neizvršenja ugovora.
Drugo pitanje
45. Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži pojašnjenje u vezi s pitanjem je li članku 11. stavcima 2. i 3. Direktive 86/653 protivna odredba ugovora o trgovačkom zastupanju prema kojoj zastupnik mora vratiti razmjerni dio svoje provizije ako se ugovor između nalogodavca i treće strane ne izvrši u predviđenom opsegu, odnosno u opsegu određenom ugovorom o trgovačkom zastupanju.
46. U skladu s člankom 11. stavkom 2. direktive, provizija koju je trgovački zastupnik već primio vraća se ako je pravo na proviziju ukinuto.
47. Dakako, to samo vrijedi u mjeri u kojoj je pravo ukinuto.
48. U članku 11. stavku 3. Direktive 86/653 predviđeno je pak da sporazumi koji odstupaju od članka 11. stavka 1. na štetu trgovačkog zastupnika nisu dopušteni.
49. To shvaćam na način da članak 11. stavak 3. direktive nije povrijeđen sve dok stranke nisu odstupile od jasnih načela utvrđenih u članku 11. stavku 1. direktive, odnosno od načela da se pravo na proviziju ukida samo ako i u mjeri kojoj (1) je utvrđeno da se ugovor između treće strane i nalogodavca neće izvršiti i da (2) nalogodavac nije kriv za takvu situaciju.
50. Stoga, na drugo pitanje treba odgovoriti na način da odredba ugovora o trgovačkom zastupanju prema kojoj zastupnik mora vratiti razmjerni dio svoje provizije ako se ugovor između nalogodavca i treće strane ne izvrši u predviđenom opsegu, odnosno u opsegu određenom ugovorom o trgovačkom zastupanju, nije protivna članku 11. stavcima 2. i 3. Direktive 86/653. Takva odredba ne smije dovesti do toga da se uvjeti iz članka 11. stavka 1. direktive tumače na štetu trgovačkog zastupnika.
Treće pitanje
51. Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži pojašnjenje o tome odnosi li se izraz „[nalogodavac nije kriv]” u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 86/653 samo na pravne razloge koji izravno dovode do raskida ugovora ili se odnosi i na postupanje nalogodavca u pravnom odnosu s tom trećom stranom.
52. Čini se da neplaćanje dogovorene premije prema slovačkom pravu predstavlja tek jedan od načina raskida ugovora. Zbog toga sud koji je uputio zahtjev mora utvrditi u kojoj je mjeri ponašanje nalogodavca relevantno u tom pogledu.
53. Iz teksta članka 11. stavka 1. direktive ne proizlazi jasan odgovor jer se u izrazu „[nalogodavac nije kriv]” ne navodi izričito za što sve nalogodavac nije kriv(22). Osim toga, taj izraz nije jasnije definiran ni u ostatku direktive.
54. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadrži nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za utvrđivanje njezina smisla i dosega trebaju se tumačiti autonomno i ujednačeno(23).
55. Ako usporedimo članak 11. stavak 1. Direktive 86/653 s njezinim člankom 18., dobivamo nešto drugačiju sliku.
56. U članku 18. određeno je u kojim slučajevima nakon raskida ugovora o zastupanju ne nastaje obveza plaćanja odštete ili naknade štete na koju trgovački zastupnik ima pravo. U tom je pogledu u točki (a) tog članka predviđeno da takva obveza ne nastaje „ako je nalogodavac raskinuo ugovor o zastupanju zbog propusta koji se može pripisati trgovačkom zastupniku, što bi opravdalo [i koji bi opravdao] raskid ugovora o zastupanju bez otkaznog roka prema nacionalnom zakonodavstvu”(24).
57. Iako je moguće pitati se je li pojam „propust” širi od pojma „krivnja”(25), meni se ključnim čini upućivanje na nacionalno zakonodavstvo. Takvo upućivanje ne postoji u članku 11. stavku 1. direktive, zbog čega se pojmu „krivnja”, u vezi s nalogodavcem, treba u toj odredbi pripisati šire značenje od onoga koje pojam „propust” ima u članku 18. točki (a) direktive, u vezi s trgovačkim zastupnikom.
58. Osim toga, članak 11. stavak 1. mora se ponovno razmotriti s obzirom na ciljeve direktive i sustav koji ista uspostavlja(26). U tu je svrhu pojam „krivnja” potrebno autonomno protumačiti.
59. Nacionalni propisi o obveznim odnosima kojima su uređeni ugovori o trgovačkom zastupanju međusobno se znatno razlikuju. U nekima je predviđeno da se ugovor raskida već ako stranka prestane plaćati dogovorenu ugovornu premiju. Stoga je pri utvrđivanju značenja krivnje potrebno, osim pravnih razloga koji izravno dovode do raskida ugovora, uzeti u obzir i druge elemente jer ti razlozi često ne govore ništa o mogućoj krivnji.
60. Nalogodavac je odgovoran za rizike koji proizlaze iz njegova područja utjecaja. To se može i mora utvrditi uzimajući u obzir sve činjenične elemente dotičnog predmeta. Nacionalni sud pri provedbi takve ocjene mora uzeti u obzir relevantne trgovačke običaje.
61. Stoga na treće pitanje treba odgovoriti na način da se izraz „[nalogodavac nije kriv]” u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 86/653 ne odnosi samo na pravne razloge koji izravno dovode do raskida ugovora, nego da se odnosi i na postupanje nalogodavca u pravnom odnosu s tom trećom stranom.
Zaključak
62. Na temelju prethodnih razmatranja, predlažem da se na pitanja koja je postavio Okresný súd Dunajská Streda (Okružni sud, Dunajská Streda, Slovačka) odgovori na sljedeći način:
Članak 11. stavak 1. Direktive Vijeća 86/653/EEZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika treba tumačiti na način da se pravo trgovačkog zastupnika na proviziju može ukinuti i u slučaju djelomičnog neizvršenja ugovora.
Odredba ugovora o trgovačkom zastupanju prema kojoj zastupnik mora vratiti razmjerni dio svoje provizije ako se ugovor između nalogodavca i treće strane ne izvrši u predviđenom opsegu, odnosno u opsegu određenom ugovorom o trgovačkom zastupanju, nije protivna članku 11. stavcima 2. i 3. Direktive 86/653. Takva odredba ne smije dovesti do toga da se uvjeti iz članka 11. stavka 1. direktive tumače na štetu trgovačkog zastupnika.
Izraz „[nalogodavac nije kriv]” u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 86/653 ne odnosi se samo na pravne razloge koji izravno dovode do raskida ugovora, nego i na postupanje nalogodavca u pravnom odnosu s tom trećom stranom.