Language of document : ECLI:EU:T:2023:152

PRESUDA OPĆEG SUDA (treće prošireno vijeće)

22. ožujka 2023.(*)

„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje dizajna ništavim – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje elektrodu koja se umeće u plamenik – Razlog za ništavost – Članak 4. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 6/2002 – Sastavni dio složenog proizvoda”

U predmetu T‑617/21,

B&Bartoni spol. s r.o., sa sjedištem u Dolní Cetno (Češka Republika), koji zastupa E. Lachmannová, odvjetnica,

tužitelj,

protiv

Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa J. Ivanauskas, u svojstvu agenta,

tuženik,

a druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest:

Hypertherm, Inc., sa sjedištem u Hanoveru, New Hampshire (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju J. Day, solicitor, i T. de Haan, odvjetnik,

OPĆI SUD (treće prošireno vijeće),

u sastavu, tijekom vijećanja, M. van der Woude, predsjednik, G. De Baere, G. Steinfatt, K. Kecsmár i S. Kingston (izvjestiteljica), suci,

tajnik: A. Juhász‑Tóth, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka,

nakon rasprave održane 22. rujna 2022.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Svojom tužbom koja se temelji na članku 263. UFEU‑a tužitelj, društvo B&Bartoni spol. s r.o., traži poništenje odluke trećeg žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 16. srpnja 2021. (predmet R 2843/2019 – 3) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

 Okolnosti spora

2        Tužitelj je 22. prosinca 2017. podnio EUIPO‑u zahtjev za proglašavanje ništavosti dizajna Zajednice registriranog pod brojem 1292122‑0001 slijedom prijave podnesene 2. rujna 2011. i koji je prikazan na sljedećim prikazima:

Image not found

3        Proizvodi na koje se dizajn, čija se ništavost zahtijeva, primjenjuje pripadaju razredu 08.05 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Plamenici za zavarivanje (dio -)”.

4        U prilog zahtjevu za proglašavanje ništavosti istaknut je razlog iz članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45. i ispravci SL 2020., L 415, str. 89. i SL 2018., L 72, str. 42.).

5        Zahtjev za proglašavanje dizajna ništavim temeljio se, među ostalim, na nepoštovanju uvjeta za zaštitu dizajna Zajednice predviđenih u članku 4. Uredbe br. 6/2002. U tom pogledu tužitelj je istaknuo da elektroda, čiji se dizajn osporava, čini sastavni dio složenog proizvoda, to jest plamenika koji je sastavni dio sustava rezanja plazmom, koji nije bio vidljiv pri normalnoj upotrebi tog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

6        Odjel za poništaje prihvatio je 16. listopada 2019. zahtjev za proglašavanje dizajna ništavim na toj osnovi. Posljedično je proglasio osporavani dizajn Zajednice ništavim.

7        Intervenijent, društvo Hypertherm, Inc., podnijelo je 13. prosinca 2019. EUIPO‑u žalbu protiv odluke Odjela za poništaje.

8        Pobijanom odlukom žalbeno vijeće prihvatilo je žalbu i odbilo zahtjev za proglašavanje ništavosti uz obrazloženje da se proizvod prikazan u osporavanom dizajnu Zajednice ne može smatrati sastavnim dijelom složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

 Zahtjevi stranaka

9        Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi pobijanu odluku;

–        naloži EUIPO‑u snošenje troškova.

10      EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu u cijelosti;

–        naloži tužitelju snošenje troškova.

11      Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu u cijelosti;

–        naloži tužitelju snošenje troškova, uključujući troškova nastalih pred žalbenim vijećem.

 Pravo

12      Tužitelj u biti ističe jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 zbog pogrešnog tumačenja pojma „sastavni dio složenog proizvoda”. Prema njegovu mišljenju, žalbeno vijeće počinilo je pogrešku koja se tiče prava time što je zaključilo da predmetna elektroda nije sastavni dio složenog proizvoda i time što je na toj osnovi odbilo zahtjev za proglašavanje ništavosti.

 Dopuštenost činjeničnih pojašnjenja i dokaza koje je intervenijent podnio u okviru mjere upravljanja postupkom

13      U svrhu ispitivanja jedinog tužbenog razloga, Opći je sud donio mjeru upravljanja postupkom predviđenu u članku 89. njegova poslovnika kojom je pozvao stranke, kao prvo, da odgovore na pitanje je li, kao što se to tvrdi u točki 50. tužbe, tržište elektroda – koje se upotrebljavaju s plamenicima Hypertherm – „ograničeno tržište” zbog osporavanog dizajna Zajednice i, kao drugo, da navedu u kojoj se mjeri elektroda o kojoj je riječ može također koristiti na drugim plamenicima koji nisu plamenici Hypertherm.

14      U odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud u okviru mjere upravljanja postupkom intervenijent je podnio dokaze podnesene kao priloge C.13 do C.18 kao i činjenična pojašnjenja koja iz njih proizlaze. Prilozi C.13 do C.17 sastoje se od izvadaka iz kataloga i brošura dostupnih na internetu koji potječu od trećih poduzetnika koji nude elektrode koje su kompatibilne s plamenicima Hypertherm ili plamenike koji su kompatibilni s elektrodama Hypertherm. Prilog C.18 izjava je dana pod prisegom direktora intervenijentova odjela za intelektualno vlasništvo koja potvrđuje tu kompatibilnost.

15      Tužitelj se na raspravi pozvao na nedopuštenost činjeničnih pojašnjenja i dokaza podnesenih u odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud jer se oni ne nalaze u EUIPO‑ovu spisu.

16      U tom pogledu valja podsjetiti na to da se prema članku 85. stavcima 1. i 3. Poslovnika dokazi podnose u okviru prve razmjene podnesaka, a iznimno, glavne stranke mogu podnositi dokaze i prije zatvaranja usmenog dijela postupka pod uvjetom da opravdaju kašnjenje u podnošenju takvih dokaza. Takvo se opravdanje nepravodobnog podnošenja dokaza nakon prve razmjene podnesaka ne može zahtijevati ako su ti dokazi podneseni u odgovoru na mjeru upravljanja postupkom u određenom roku za taj odgovor (vidjeti presudu od 7. srpnja 2021., HM/Komisija, T‑587/16 RENV, neobjavljenu, EU:T:2021:415, t. 68. i navedenu sudsku praksu).

17      U ovom slučaju valja utvrditi da su činjenična pojašnjenja i podneseni dokazi podneseni u odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud u okviru mjere upravljanja postupkom navedene u točki 13. ove presude.

18      Stoga su dokazi koje je intervenijent podnio u odgovoru na pitanja Općeg suda dopušteni. Isto tako, s obzirom na to da činjenična pojašnjenja proizlaze iz tih dokaza, valja odbiti tužiteljev argument prema kojem su navedena pojašnjenja nedopuštena.

19      Osim toga, tužitelj je na raspravi mogao komentirati činjenična pojašnjenja i dokaze koje je podnio intervenijent, tako da je načelo kontradiktornosti poštovano (vidjeti u tom smislu presudu od 14. svibnja 1998., Vijeće/de Nil i Impens, C‑259/96 P, EU:C:1998:224, t. 31.).

 Osnovanost jedinog tužbenog razloga

 Uvodne napomene

20      U skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002, dizajn se štiti dizajnom Zajednice u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter.

21      Iz teksta članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 proizlazi da se dizajn primijenjen na proizvod ili sadržan u proizvodu koji čini sastavni dio složenoga proizvoda smatra novim i da ima individualni karakter samo:

–        ako sastavni dio, nakon što je ugrađen u složeni proizvod, ostaje vidljiv pri normalnoj upotrebi toga proizvoda [članak 4. stavak 2. točka (a) Uredbe br. 6/2002]; i

–        u mjeri u kojoj ta vidljiva obilježja sastavnoga dijela samostalno ispunjavaju uvjete novosti i individualnog karaktera [članak 4. stavak 2. točka (b) Uredbe br. 6/2002].

22      U skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe br. 6/2002, „normalna upotreba” znači upotrebu od strane krajnjega korisnika koja ne uključuje održavanje, servisiranje ili popravak.

23      U skladu s člankom 3. točkom (b) Uredbe br. 6/2002, „proizvod” znači bilo koji industrijski ili zanatski predmet, uključujući, među ostalim, dijelove namijenjene ugradnji u složeni proizvod. U skladu s člankom 3. točkom (c) Uredbe br. 6/2002, „složeni proizvod” znači proizvod koji je sastavljen od više sastavnih dijelova koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda.

24      S obzirom na gore navedene odredbe valja ispitati je li predmetna elektroda „sastavni dio složenog proizvoda” u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

25      Najprije valja istaknuti, kao što to ističu EUIPO i intervenijent, da je članak 4. stavak 2. Uredbe br. 6/2002 iznimka od sustava zaštite iz članka 4. stavka 1. iste uredbe. Kao iznimku, tu odredbu treba usko tumačiti kako bi se ograničilo isključenje zaštite dizajna. Naime, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, odredbe koje ograničavaju prava priznata nositelju dizajna na temelju navedene uredbe, moraju biti predmet uskog tumačenja, a da takvo tumačenje ne može naštetiti korisnom učinku i svrsi tako uspostavljenog ograničenja (vidjeti presudu od 27. rujna 2017., Nintendo, C‑24/16 i C‑25/16, EU:C:2017:724, t. 74. i navedenu sudsku praksu).

26      Nadalje, budući da u Uredbi br. 6/2002 ne postoji definicija pojma „sastavni dio složenog proizvoda”, isti treba tumačiti u skladu s njegovim uobičajenim značenjem u svakodnevnom jeziku (vidjeti presudu od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato, C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 64. i navedenu sudsku praksu). Tako je Sud definirao pojam „sastavni dio složenog proizvoda” na način da se misli na različite sastavne dijelove namijenjene ugradnji u industrijski ili zanatski složeni proizvod, koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda, a bez kojih složeni proizvod ne bi mogao biti predmet uobičajene upotrebe (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato, C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 65.).

27      Osim toga, valja istaknuti da pitanje odgovara li proizvod pojmu „sastavni dio složenog proizvoda” treba ocjenjivati od slučaja do slučaja, ovisno o nizu relevantnih pokazatelja.

28      U ovom slučaju, odlučujući da predmetna elektroda nije obuhvaćena tim pojmom, žalbeno je vijeće, između ostalog, uzelo u obzir osobito sljedeće pokazatelje: prvo, potrošnu prirodu elektrode, drugo, nepostojanje rastavljanja i ponovnog sastavljanja plamenika pri zamjeni elektrode, treće, činjenicu da se plamenik smatra potpunim bez elektrode i, četvrto, zamjenjivost elektrode.

29      Prije ispitivanja njegovih drugih argumenata valja redom analizirati tužiteljeve argumente u vezi sa svakim od tih pokazatelja.

 Potrošna priroda elektrode

30      Žalbeno vijeće smatralo je u točki 26. pobijane odluke da je potrošna priroda predmetne elektrode sama po sebi upućivala na to da se određena elektroda ne može smatrati sastavnim dijelom određenog plamenika. Time što je zaključilo da je elektroda potrošna, žalbeno je vijeće u biti istaknulo, kao prvo, da nije riječ o trajnom dijelu plamenika i da ona nije čvrsto povezana s njime, za razliku od okidača ili ručice, koji su bitni dijelovi plamenika i, kao drugo, da ima relativno kratak rok trajanja, odnosno 2 do 3 sata za elektrolučno ručno zavarivanje i 3 do 5 sati za mehaničko rezanje i stoga je krajnji korisnik treba redovito mijenjati.

31      U tom pogledu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što se oslonilo na razliku između „nepotrošnog” dijela i „potrošnog” dijela te smatrajući da samo prva kategorija dijelova može činiti sastavni dio složenog proizvoda. Prema tužiteljevu mišljenju, takvo razlikovanje je umjetno i potpuno neutemeljeno u pravu Unije jer pojam „sastavni dio” ne upućuje na to da on mora imati posebnu prirodu, kao što je trajnost.

32      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

33      Valja istaknuti da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je uzelo u obzir potrošnu prirodu elektrode pri ocjenjivanju je li ona „sastavni dio složenog proizvoda”.

34      Doduše, kao što to ističe tužitelj, kriteriji trajnosti ili redovne kupnje ili zamjene sastavnog dijela ne nalaze se u tekstu Uredbe br. 6/2002.

35      Međutim, budući da u navedenoj uredbi nije definiran pojam „sastavni dio složenog proizvoda”, žalbeno se vijeće u točkama 26. i 27. pobijane odluke ispravno oslonilo, među ostalim relevantnim elementima, na nepostojanje čvrste i trajne veze sa složenim proizvodom, kao i na redovnu kupnju i zamjenu elektrode zbog njezina kratkog roka trajanja. Ti kriteriji, koji se odnose na standardna obilježja potrošnog proizvoda, relevantni su pokazatelji na temelju kojih se može utvrditi što čini sastavni dio složenog proizvoda.

36      Naime, iz teksta članka 3. točaka (b) i (c) Uredbe br. 6/2002 proizlazi da su dijelovi složenog proizvoda sastavni dijelovi namijenjeni ugradnji u industrijski ili zanatski složeni predmet, koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda (vidjeti također presudu od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato, C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 65.). Međutim, predmetna elektroda kao potrošni dio plamenika, osmišljena je kako bi se na njega jednostavno pričvrstila, potrošila ili iskoristila relativno brzo, i koju krajnji korisnik lako promijeni, a da ta radnja ne zahtijeva rastavljanje i ponovno sastavljanje takvog proizvoda (vidjeti točku 40. i sljedeće o nepostojanju rastavljanja i ponovnog sastavljanja pri zamjeni predmetne elektrode).

37      Osim toga, valja utvrditi da, osobito zbog potrošne prirode elektrode o kojoj je riječ, krajnji korisnik, koji redovito kupuje i zamjenjuje elektrodu, može percipirati i ocijeniti njezina obilježja, neovisno o tome ostaje li elektroda vidljiva nakon što je umetnuta u plamenik.

38      Naposljetku valja istaknuti da se rasuđivanje žalbenog vijeća u tom pogledu ne može dovesti u pitanje tužiteljevim argumentom koji se temelji na ranijoj odluci EUIPO‑a (predmet R 2337/2012‑3) od 9. travnja 2014., koja, prema tužiteljevu mišljenju, ima sličnosti s ovim predmetom. Naime, s jedne strane, kao što to proizlazi iz točke 29. pobijane odluke, žalbeno je vijeće ispitalo odluku koju navodi tužitelj i objasnilo razloge zbog kojih je smatralo da se navedena odluka razlikuje od ovog slučaja. S druge strane, u tom pogledu treba podsjetiti na to da EUIPO mora donijeti odluku s obzirom na okolnosti svakog slučaja i da nije vezan ranijim odlukama donesenima u drugim predmetima. Usto, u okviru provođenja svojeg nadzora zakonitosti Opći sud nije vezan praksom EUIPO‑a (vidjeti presudu od 15. prosinca 2015., LTJ Diffusion/OHIM – Arthur i Aston (ARTHUR & ASTON), T‑83/14, EU:T:2015:974, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

39      S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je smatralo da elektroda ima obilježja potrošnog proizvoda i da je ta okolnost relevantan pokazatelj za zaključak da se predmetna elektroda ne može smatrati sastavnim dijelom složenog proizvoda.

 Nepostojanje rastavljanja i ponovnog sastavljanja pri zamjeni elektrode

40      Žalbeno je vijeće u točki 29. pobijane odluke smatralo da prilikom zamjene ili promjene elektrode, plamenik i sustav rezanja nisu bili ni rastavljeni ni ponovno sastavljeni, kao što se to zahtijeva definicijom iz članka 3. točke (c) Uredbe br. 6/2002. Naprotiv, prema njegovu mišljenju, elektroda je namijenjena korištenju istovremeno s plamenikom, da se pričvrsti ispred njega, a potom može biti ponovno uklonjena.

41      U tom pogledu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava i činjenica oslanjajući se na razmatranja prema kojima pri zamjeni elektrode, plamenik i sustav rezanja nisu rastavljeni i ponovno sastavljeni.

42      Kao prvo, prema njegovu mišljenju, ništa u tekstu Uredbe br. 6/2002 ne zahtijeva da se složeni proizvod u cijelosti rastavi kako bi se proizvod mogao smatrati „sastavnim dijelom” takvog složenog proizvoda. Članak 3. točka (c) navedene uredbe odnosi se samo na mogućnost da se sastavni dio zamijeni dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje složenog proizvoda a da ga pritom nije potrebno oštetiti ili uništiti.

43      Kao drugo, tužitelj tvrdi da je zamjena elektrode postupak koji podrazumijeva rastavljanje i ponovno sastavljanje plamenika. Prema njegovu mišljenju, korisnik, kako bi zamijenio elektrodu, mora ukloniti više elemenata plamenika, to jest kućište, pričvrsnu kapicu i mlaznicu, tako da ih odvrne s plamenika te ih nakon postavljanja nove elektrode treba ponovno ugraditi.

44      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

45      Valja smatrati da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je uzelo u obzir činjenicu da plamenik i sustav rezanja nisu bili rastavljeni ni ponovno sastavljeni pri zamjeni elektrode. Naime, kao što to proizlazi iz točaka 23. i 26. ove presude, pitanje zahtijeva li zamjena proizvoda rastavljanje i ponovno sastavljanje složenog proizvoda relevantan je čimbenik koji treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li takav proizvod njegov sastavni dio.

46      Naime, valja podsjetiti na to da se upućivanje na „rastavljanje” i „ponovno sastavljanje” proizvoda nalazi u definiciji „složenog proizvoda” iz članka 3. točke (c) Uredbe br. 6/2002, odnosno „proizvod[a] koji je sastavljen od više sastavnih dijelova koji se mogu zamijeniti dopuštajući rastavljanje i ponovno sastavljanje tog proizvoda”. Definicija „sastavnog dijela složenog proizvoda” u presudi od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato (C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 65.) preuzima istu formulaciju (vidjeti točku 26. ove presude). Stoga se uzimanje u obzir „rastavljanja” i „ponovnog sastavljanja” temelji na Uredbi br. 6/2002 i sudskoj praksi Suda.

47      Prema tome, za proizvod koji prigodom svoje zamjene ne zahtijeva rastavljanje i ponovno sastavljanje proizvoda u koji je ugrađen i koji je izričito osmišljen da bi ga krajnji korisnici redovito i jednostavno mogli zamjenjivati, manje je vjerojatno da bude sastavni dio složenog proizvoda od proizvoda koji, kao što to navodi EUIPO, obično zamjenjuju stručnjaci koji imaju posebno stručno znanje za provedbu navedene zamjene.

48      Osim toga, treba odbiti tužiteljev argument prema kojem je zamjena elektrode postupak koji uključuje rastavljanje i ponovno sastavljanje plamenika. Naime, žalbeno vijeće pravilno je u točki 29. pobijane odluke zaključilo da, pri zamjeni elektrode, sustav rezanja i plamenik nisu bili ni rastavljeni ni ponovno sastavljeni. Čak i ako se kućište, pričvrsna kapica i mlaznica trebaju ukloniti i ponovno ugraditi nakon zamjene elektrode, kao što to ističe tužitelj, to je jednostavan postupak za krajnjeg korisnika, kao što je to intervenijent objasnio na raspravi. Takav se postupak stoga ne može smatrati „rastavljanjem” i „ponovnim sastavljanjem” plamenika u smislu Uredbe br. 6/2002.

49      S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava ili činjenica time što je smatralo da, pri zamjeni elektrode, sustav rezanja i plamenik nisu bili rastavljeni ni ponovno sastavljeni i da je ta okolnost relevantan pokazatelj za zaključak da se elektroda o kojoj je riječ ne može smatrati sastavnim dijelom složenog proizvoda.

 Činjenica da se plamenik smatra potpunim bez elektrode

50      Žalbeno je vijeće u točki 29. pobijane odluke smatralo da se plamenik može smatrati potpunim proizvodom, a ne manjkavim bez elektrode. U točki 30. pobijane odluke utvrdilo je da se plamenik može ponuditi na tržištu bez elektrode, dok se ona često oglašavala i prodavala odvojeno od plamenika.

51      U tom pogledu tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je smatralo da predmetni složeni proizvod, to jest plamenik ili sustav rezanja plazmom, potpun proizvod bez elektrode i iz toga zaključuje da elektroda nije sastavni dio tog složenog proizvoda.

52      Kao prvo, prema tužiteljevu mišljenju, kako bi se utvrdilo je li proizvod sastavni dio složenog proizvoda, potrebno je uzeti u obzir složeni proizvod u stanju u kojem može ispuniti funkciju kojoj je namijenjen. Tužitelj stoga smatra da u ovom slučaju složeni proizvod o kojem je riječ ne može biti potpun bez elektrode, s obzirom na to da on ne može funkcionirati, odnosno u ovom slučaju rezati ili dubiti metal, bez nje. Osim toga, prema tužiteljevu mišljenju, pitanje je li složeni proizvod manjkav bez sastavnog dijela o kojem je riječ nije relevantno za utvrđivanje odgovara li taj element pojmu „sastavni dio složenog proizvoda” u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

53      Kao drugo, prema tužiteljevu mišljenju, činjenica da se plamenik prodaje bez elektrode ili da se elektroda prodaje bez plamenika nije relevantna za utvrđivanje je li predmetna elektroda sastavni dio složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

54      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

55      Kao prvo, valja smatrati da je potpunost proizvoda relevantan pokazatelj za ocjenu pojma „sastavni dio složenog proizvoda” u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002. Stoga se žalbenom vijeću ne može prigovoriti što je uključilo taj element u svoju ocjenu.

56      Naime, pri kupnji plamenika bez elektrode ili kad je ona uklonjena iz plamenika, krajnji korisnik ga neće percipirati kao manjkavog ili nepotpunog. S druge strane, bez tih dijelova, krajnji korisnik ne bi percipirao složeni proizvod kao potpuni proizvod koji se može uobičajeno upotrebljavati (vidjeti u tom smislu presudu od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato, C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 65.) ili kao proizvod koji je u dobrom stanju.

57      Što se tiče tužiteljeva argumenta prema kojem predmetni složeni proizvod ne može biti potpun bez elektrode, s obzirom na to da ne može funkcionirati bez nje, točno je da plamenik i sustav rezanja plazmom ne mogu ne mogu ispuniti svoju funkciju, odnosno rezanje ili dubljenje metala, bez ugrađene elektrode. Međutim, to samo po sebi ne znači da se elektroda mora smatrati sastavnim dijelom složenog proizvoda.

58      Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, definicija „sastavnog dijela složenog proizvoda” u presudi od 20. prosinca 2017., Acacia i D’Amato (C‑397/16 i C‑435/16, EU:C:2017:992, t. 65.), i osobito pojašnjenje „a bez kojih složeni proizvod ne bi mogao biti predmet uobičajene upotrebe” (vidjeti točku 26. ove presude), ne može se tumačiti na način da se zahtijeva da se, kada proizvod ne može ispuniti funkciju za koju je namijenjen bez drugog proizvoda, potonji u svakom slučaju treba smatrati dijelom prvog proizvoda. Naime, takvo bi tumačenje bilo preširoko u tolikoj mjeri da bi se velik broj različitih proizvoda, osobito potrošnih, bez kojih složeni proizvodi ne mogu ispuniti funkciju za koju su namijenjeni, pogrešno smatrao sastavnim dijelom navedenih složenih proizvoda. Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, cilj spomenute definicije, navedene u kontekstu članka 110. stavka 1. Uredbe br. 6/2002, nije iscrpno odrediti što ne ulazi u područje primjene pojma „sastavnog dijela složenog proizvoda” u smislu članka 4. stavka 2. navedene uredbe.

59      Kao drugo, valja zaključiti, kao što je to učinio intervenijent, da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je uzelo u obzir činjenicu da se plamenik može nuditi na tržištu bez elektrode i da se ona uobičajeno oglašava i prodaje odvojeno od plamenika kao relevantan pokazatelj kako bi se utvrdilo je li predmetna elektroda sastavni dio složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

60      Što se tiče činjenice da se plamenik nudi na tržištu bez elektrode, točno je da svaki proizvođač ostaje slobodan prodavati složeni proizvod s njegovim dijelovima ili ih prodavati odvojeno. Kao što to ističe tužitelj, tu poslovnu odluku ne treba smatrati odlučujućim elementom za ocjenu toga predstavlja li proizvod sastavni dio složenog proizvoda.

61      Međutim, valja istaknuti da je neuobičajeno da kupnja složenog proizvoda ne uključuje njegove stvarne sastavne dijelove. Međutim, u ovom slučaju, kao što to proizlazi iz spisa (prilozi C.8 do C.11), predmetni plamenik prodaje se ili s predmetnom elektrodom ili bez nje.

62      S obzirom na prethodno navedeno, valja smatrati da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava ili činjenica smatrajući da predmetni složeni proizvod, odnosno plamenik ili sustav rezanja plazmom, predstavlja složeni proizvod bez elektrode i da ta okolnost predstavlja relevantan pokazatelj za zaključak da se spomenuta elektroda ne može smatrati sastavnim dijelom složenog proizvoda.

 Zamjenjivost elektrode

63      Žalbeno je vijeće u točki 28. pobijane odluke smatralo da su se različite elektrode koristile s istim plamenikom za različite operacije, kao što su elektrode koje se koriste za rezanje povlačenjem i one koje se koriste za fino rezanje ili dubljenje, i da različite vrste plamenika, prilagođene različitim sustavima za rezanje, mogu koristiti elektrodu o kojoj je riječ. Ono se oslonilo na zamjenjivu prirodu elektrode, među ostalim relevantnim elementima, kako bi zaključilo da ona ne čini sastavni dio složenog proizvoda.

64      U tom pogledu tužitelj tvrdi da, suprotno onomu što je smatralo žalbeno vijeće, činjenica da isti plamenici mogu upotrebljavati različite elektrode i da različiti plamenici mogu upotrebljavati istu elektrodu nije relevantna za utvrđivanje je li elektroda sastavni dio složenog proizvoda.

65      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

66      U ovom slučaju nesporno je da krajnji korisnik može koristiti elektrodu o kojoj je riječ s različitim plamenicima. Kao što je to intervenijent istaknuo u odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud u okviru mjere upravljanja postupkom iz točke 13. ove presude, elektroda o kojoj je riječ može se koristiti s plamenicima poduzetnikâ koji nisu intervenijent.

67      Također je nesporno da se intervenijentov plamenik može koristiti s različitim elektrodama. Kao što je to intervenijent istaknuo u odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud, elektrode koje potječu od drugih poduzetnika kompatibilne su s njegovim plamenicima.

68      Doduše, kao što to ističe tužitelj, sama činjenica da se proizvod može zamijeniti drugim neistovjetnim proizvodom i koristiti u različitim složenim proizvodima ne omogućuje zaključak da je takav proizvod zaseban proizvod koji nije sastavni dio složenog proizvoda.

69      Međutim, valja smatrati da žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je uzelo u obzir zamjenjivost elektrode kako bi dopunilo svoju analizu. Naime, proizvod koji se ne može zamijeniti drugim neistovjetnim proizvodom ili koji se može koristiti u različitim složenim proizvodima može u načelu biti trajno povezan i prilagođen navedenom složenom proizvodu i tako činiti njegov sastavni dio.

70      Iz toga slijedi da je žalbeno vijeće uzelo u obzir činjenicu, a da pritom nije počinilo pogrešku koja se tiče prava ili činjenica, da se predmetna elektroda može zamijeniti nekom drugom elektrodom i da plamenici različitih vrsta mogu koristiti predmetnu elektrodu, kako bi utvrdilo da ta elektroda ne čini sastavni dio složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

 Cilj članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002

71      Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir stvarni cilj ograničenja zaštite iz članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 za sastavne dijelove složenih proizvoda koji nisu vidljivi. Prema tužiteljevu mišljenju, zaštita potrošnih sastavnih dijelova koji nisu vidljivi pri normalnoj upotrebi proizvoda i koji ni na koji način ne doprinose općem izgledu složenog proizvoda predstavljala bi neželjeno ograničenje tržišnog natjecanja na tržištu sastavnih dijelova složenih proizvoda, kao u ovom predmetu, koji se odnosi na zatvoreno tržište rezervnih dijelova.

72      EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

73      U tom pogledu valja utvrditi da se od žalbenog vijeća ne zahtijeva da provede analizu mogućih neželjenih učinaka u području tržišnog natjecanja na predmetnim tržištima kako bi utvrdilo je li proizvod sastavni dio složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

74      Čak i pod pretpostavkom da je zaštita tržišnog natjecanja na tržištima rezervnih dijelova opravdala isključenje određenih sastavnih dijelova složenih proizvoda koji nisu vidljivi iz zaštite dizajna predviđene člankom 4. stavkom 2. Uredbe br. 6/2002, to ne znači da to razmatranje treba biti dijelom analize žalbenog vijeća onoga što čini sastavni dio složenog proizvoda. Stoga je tužiteljev prigovor bespredmetan.

75      U svakom slučaju, tužitelj nije potkrijepio svoju tvrdnju prema kojoj se ovaj predmet odnosi na zatvoreno tržište rezervnih dijelova zbog osporavanog dizajna Zajednice. Nakon što ga je Opći sud o tome ispitao u okviru mjere upravljanja postupkom o kojoj je riječ u točki 13. ove presude, on je samo ponovio da osporavani dizajn Zajednice sprečava proizvođače da prodaju elektrode kompatibilne s intervenijentovim plamenicima, a da nije dao nikakva pojašnjenja.

76      U tom se pogledu, naprotiv, kao što je to intervenijent istaknuo u odgovoru na pitanja koja je postavio Opći sud, intervenijentov plamenik može upotrebljavati s drugim elektrodama, koje mogu imati drugačiji vanjski izgled i tehničke karakteristike od onih elektroda čiji se dizajn Zajednice osporava u ovom slučaju, bez povrede tog dizajna.

77      Stoga tužiteljeve argumente koji se odnose na cilj članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002 treba odbiti.

78      Iz toga slijedi da, oslanjajući se na skup relevantnih pokazatelja, žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku koja se tiče prava ili činjenica time što je zaključilo da predmetna elektroda predstavlja zaseban proizvod, a ne sastavni dio složenog proizvoda u smislu članka 4. stavka 2. Uredbe br. 6/2002.

79      S obzirom na prethodno navedeno, valja odbiti jedini tužbeni razlog i stoga tužbu u cijelosti.

 Troškovi

80      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

81      Budući da je tužitelj izgubio spor, treba mu naložiti snošenje troškova, sukladno zahtjevima EUIPO‑a i intervenijenta.

82      Osim toga, intervenijent je zatražio da se tužitelju naloži snošenje troškova nastalih u postupku pred žalbenim vijećem. U tom pogledu dovoljno je utvrditi da je – s obzirom na to da se ovom presudom odbija tužba protiv pobijane odluke – za troškove nastale u žalbenom postupku pred EUIPO‑om i dalje relevantna točka 2. njezine izreke (vidjeti u tom smislu presudu od 19. listopada 2017., Aldi/EUIPO – Sky (SKYLITe), T‑736/15, neobjavljenu, EU:T:2017:729, t. 131.).

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (treće prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Društvu B&Bartoni spol. s r.o. nalaže se snošenje troškova.

Van der Woude

De Baere

Steinfatt

Kecsmár

 

      Kingston

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. ožujka 2023.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski