Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 30. travnja 2024. uputio Curtea de Apel Braşov (Rumunjska) – kazneni postupak protiv osobe P.P.R.

(predmet C-318/24, Breian1 )

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Braşov

Osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog:

P.P.R.

Prethodna pitanja

1.    Može li se članak 15. stavak 1. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/2991 , tumačiti na način da pravomoćna presuda o odluci pravosudnog tijela izvršenja da odbije predaju tražene osobe ima svojstvo presuđene stvari u odnosu na drugo pravosudno tijelo izvršenja druge države članice ili ga treba tumačiti na način da mu se ne protivi [ponavljanje] zahtjeva za predaju na temelju istog europskog uhidbenog naloga – nakon što su otklonjeni elementi koji su onemogućavali izvršenje prethodno izdanog europskog uhidbenog naloga odnosno kada odluka o odbijanju izvršenja tog naloga nije bila u skladu s pravom Unije – ako se izvršenjem novog europskog uhidbenog naloga ne povređuje članak 1. stavak 3. Okvirne odluke 2002/584 i kada je ponavljanje zahtjeva za predaju proporcionalno, u skladu s tumačenjem Okvirne odluke 2002/584 u presudi od 31. siječnja 2023. [Puig Gordi i drugi (C-158/21)] (t. 141. i odgovor na šesto prethodno pitanje)]?

2.    [Može li se] članak 1. stavak 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, [tumačiti] na način da pravosudno tijelo izvršenja ne može odbiti izvršenje europskog uhidbenog naloga [izdanog u svrhe izvršenja kazne] kada su u okviru provjere obveze poštovanja ljudskih prava u postupku izvršenja europskog uhidbenog naloga u pogledu prava na pošteno suđenje, s aspekta uvjeta zakonom ustanovljenog suda previđenog člankom 47. drugim stavkom Povelje, utvrđene nepravilnosti prilikom polaganja prisege članova sudskog vijeća suda [koje je donijelo osuđujuću presudu] a da nije dovedeno u pitanje zadiranje drugih javnih vlasti u postupak imenovanja sudaca?

3.    [Može li se] članak 1. stavak 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, [tumačiti] na način da, u slučaju kad osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog tvrdi da bi njezina predaja državi članici koja izdaje uhidbeni nalog dovela do povrede njezina prava na pošteno suđenje, postojanje odluke Interpolova Povjerenstva za kontrolu spisa koja se izravno odnosi na slučaj te osobe samo po sebi ne može opravdati odbijanje pravosudnog tijela izvršenja da izvrši europski uhidbeni nalog o kojem je riječ? [I]li, suprotno tomu, navedeno pravosudno tijelo može uzeti u obzir tu odluku, uz ostale elemente, kako bi ocijenilo postoje li sustavni ili opći nedostaci u funkcioniranju pravosudnog sustava u toj državi članici odnosno nedostaci koji utječu na sudsku zaštitu skupine osoba koju je moguće objektivno utvrditi, a kojoj pripada spomenuta osoba?

4.    Može li se Okvirna odluka 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, tumačiti na način da joj se ne protivi ponavljanje zahtjeva za predaju tražene osobe na temelju istog europskog uhidbenog naloga, [čije je izvršenje] prvotno [odbio] sud izvršenja države članice, pred drugim sudom izvršenja druge države članice kada sâmo pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog utvrdi da ranija oduka o odbijanju izvršenja europskog uhidbenog naloga nije bila u skladu s pravom Unije s obzirom na već postojeću sudsku praksu Suda ili samo zbog činjenice da je Sudu upućeno prethodno pitanje o tumačenju prava Unije primjenjivog u tom predmetu?

5.    Dopušta li se načelom uzajamnog priznavanja predviđenim člankom 1. stavkom 2. Okvirne odluke, kao i načelima uzajamnog povjerenja i lojalne suradnje predviđenima člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom UEU-a, u vezi s potrebom osiguravanja djelotvorne sudske zaštite prava osoba uključenih u postupak, i to sve također s obzirom na članke 15. i 19. Okvirne odluke 2002/584, pravosudnim tijelima države članice koja izdaje uhidbeni nalog (sud koji izdaje uhidbeni nalog [kojeg zastupa] izravni zastupnik ili ga, na poziv tog suda, zastupaju druga pravosudna tijela, poput pravosudnog dužnosnika za vezu, nacionalnog člana države članice u Eurojustu ili državnog odvjetnika države članice koja izdaje uhidbeni nalog) da podnošenjem zahtjeva i dokaznih prijedloga te [sudjelovanjem] na sudskim raspravama izravno sudjeluju u sudskim postupcima izvršenja europskog uhidbenog naloga koje provode pravosudna tijela izvršenja te da podnose pravno sredstvo protiv odluke o odbijanju predaje, pod uvjetom da je predviđen pravni lijek i, u tom slučaju, u skladu s odredbama predviđenima nacionalnim pravom države članice izvršenja, na temelju i uz poštovanje načela ekvivalentnosti?

6.    [Može] li se članak 17. stavak 1. UEU-a, koji se odnosi na Komisijine zadaće, s obzirom na Okvirnu odluku 2002/584 tumačiti na način da se Komisijine zadaće promicanja općeg interesa Unije poduzimanjem odgovarajućih inicijativa te osiguravanja primjene prava Unije mogu izvršavati u području europskog uhidbenog naloga, također na zahtjev pravosudnog tijela koje izdaje europski uhidbeni nalog u slučaju kad navedeno tijelo smatra da je pravosudno tijelo izvršenja odbijanjem izvršenja europskog uhidbenog naloga ozbiljno narušilo načela uzajamnog povjerenja i lojalne suradnje, kako bi Komisija, djelujući posve neovisno, donijela mjere koje smatra potrebnima s obzirom na te zadaće?

7.    Treba li članak 1. stavak 3. Okvirne odluke Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., u vezi s člankom 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koji se odnosi na zabranu nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, tumačiti na način da, prilikom ispitivanja uvjeta oduzimanja slobode u državi članici izdavateljici naloga, s jedne strane, pravosudno tijelo izvršenja ne može odbiti izvršiti europski uhidbeni nalog na temelju informacija s kojima pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog nije upoznato i zbog kojih to tijelo nije imalo priliku pružiti dopunske informacije u smislu članka 15. stavaka 2. i 3. Okvirne odluke i, s druge strane, pravosudno tijelo izvršenja ne može primijeniti standard viši od onog predviđenog Poveljom i bez preciznog navođenja pravila na koja upućuje, osobito kad je riječ o zahtjevima u pogledu oduzimanja slobode, kao što su utvrđivanje „konkretnog plana izvršenja kazne”, „preciznih kriterija za uspostavljanje određenog sustava izvršenja” i jamstava u području nediskriminacije zbog „osobito jedinstvene i osjetljive situacije”?

____________

1     Naziv ovog predmeta izmišljen je. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne od stranaka u postupku.

1     Okvirna odluka Vijeća od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83. i ispravak SL 2013., L 222, str. 14.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299 od 26. veljače 2009. (SL 2009., L 81, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 169.)