PRESUDA SUDA (peto vijeće)
24. studenoga 2016. (*)
„Povreda obveze države članice – Direktiva 2009/147/EZ – Očuvanje divljih ptica – Posebna zaštićena područja – Direktiva 85/337/EEZ – Procjena utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš – Direktiva 92/43/EEZ – Očuvanje prirodnih staništa“
U predmetu C‑461/14,
povodom tužbe zbog povrede obveze države članice podnesene 7. listopada 2014. na temelju članka 258. UFEU‑a,
Europska komisija, koju zastupaju C. Hermes, E. Sanfrutos Cano, D. Loma‑Osorio Lerena i G. Wilms, u svojstvu agenata,
tužitelj,
protiv
Kraljevine Španjolske, koju zastupa A. Gavela Llopis, u svojstvu agenta,
tuženik,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: J. L. da Cruz Vilaça, predsjednik vijeća, M. Berger, A. Borg Barthet (izvjestitelj), E. Levits i F. Biltgen, suci,
nezavisni odvjetnik: N. Wahl,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani postupak,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 23. veljače 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Europska komisija u svojoj tužbi zahtijeva od Suda da utvrdi da je, time što nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi se u posebno zaštićenom području (u daljnjem tekstu: PZP) „Campiñas de Sevilla“ izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta kao i uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno, Kraljevina Španjolska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 1985., L 175, str. 40.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 97/11/EZ od 3. ožujka 1997. (SL 1997., L 73, str. 5.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 85/337), članka 4. stavka 4. Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL 2009., L 20, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 32., str. 128.; u daljnjem tekstu: Direktiva o pticama), i članka 6. stavka 2. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.; u daljnjem tekstu: Direktiva o staništima).
Pravni okvir
Direktiva 85/337
2 Sukladno članku 2. stavku 1. Direktive 85/337 države članice usvajaju sve potrebne mjere kako bi se prije davanja odobrenja osiguralo da se projekti koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš, među ostalim na temelju njihove prirode, veličine ili lokacije, podvrgnu procjeni u pogledu njihovih učinaka. Ti su projekti određeni u članku 4. te direktive.
3 U članku 3. navedene direktive određuje se:
„Procjena utjecaja na okoliš utvrđuje, opisuje i procjenjuje na odgovarajući način, s obzirom na svaki pojedini slučaj i u skladu s člancima 4. do 11., izravne i neizravne učinke projekta na sljedeće čimbenike:
– ljudska bića, faunu i floru;
– tlo, vodu, zrak, klimu i krajobraz;
– materijalnu imovinu i kulturno nasljeđe;
– interakciju između čimbenika iz prve, druge i treće alineje.“ [neslužbeni prijevod]
4 U skladu s člankom 4. iste direktive:
„1. […] Projekti iz Priloga I. moraju biti podvrgnuti procjeni u skladu s člancima 5. do 10.
2. […] za projekte koji su navedeni u Prilogu II. države članice određuju:
(a) pojedinačnim ispitivanjem;
ili
(b) pragovima ili kriterijima koje utvrđuje država članica;
podliježu li procjeni u skladu s člancima 5. do 10.
Države članice mogu se odlučiti za primjenu oba postupka iz točaka (a) i (b).
3. Kada se provodi pojedinačno ispitivanje ili se postavljaju pragovi ili kriteriji u smislu stavka 2., moraju se uzeti u obzir relevantni kriteriji odabira navedeni u Prilogu III.
[…]“
5 Prilog I. Direktivi 85/337 sadržava popis projekata iz članka 4. stavka 1. te direktive. U njegovoj točki 7. podtočkama (a) i (b) navodi se „izgradnja pruga za željeznički promet na duge relacije i zračnih luka s pistom za uzlijetanje i slijetanje od 2100 m ili više“ kao i „izgradnja autocesta i brzih cesta“.
6 Točka 2. pod nazivom „Lokacija projekata“ u Prilogu III. navedenoj direktivi predviđa, što se tiče kriterija odabira iz članka 4. stavka 3. navedene direktive:
„Mora se razmotriti osjetljivost okoliša zemljopisnih područja na koje bi projekti mogli utjecati, osobito uzimajući u obzir sljedeće:
– postojeće korištenje zemljištem;
– relativno obilje, kakvoća i sposobnost obnavljanja prirodnih resursa tog područja;
– prihvatni kapacitet prirodnog okoliša, obraćajući posebnu pozornost na sljedeća područja:
(a) močvarna područja;
[…]
(d) prirodne rezervate i parkove;
(e) područja kategorizirana ili zaštićena zakonima država članica; područja koja su države članice stavile pod posebnu zaštitu na temelju [Direktive Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL 1979., L 103, str. 1.), i Direktive o staništima];
[…]“ [neslužbeni prijevod]
Direktiva o pticama
7 Direktiva 79/409/EEZ nekoliko je puta značajno izmijenjena. Stoga je radi jasnoće i racionalnosti izvršena kodifikacija navedene Direktive o pticama.
8 U skladu sa svojim člankom 1., Direktiva o pticama odnosi se na očuvanje svih vrsta divljih ptica koje prirodno obitavaju na europskom državnom području država članica na koje se primjenjuje UFEU. Ona se odnosi na zaštitu tih vrsta, upravljanje i nadzor nad tim vrstama i njome se utvrđuju pravila o njihovu iskorištavanju.
9 Članak 4. te direktive određuje:
„1. Vrste ptica navedene u Prilogu I. predmet su posebnih mjera očuvanja koje se odnose na njihova staništa, kako bi se osiguralo njihovo preživljavanje i razmnožavanje na njihovom području raširenosti.
S tim u vezi, uzimaju se u obzir:
(a) vrste u opasnosti od izumiranja;
(b) vrste osjetljive na određene promjene u njihovim staništima;
(c) vrste koje se smatraju rijetkima zbog male populacije ili ograničene lokalne raširenosti;
(d) druge vrste koje zahtijevaju posebnu pažnju zbog posebne prirode njihovih staništa.
Trendovi i promjene populacijskih razina uzimaju se u obzir kao podloga za ocjenjivanje.
Države članice posebno klasificiraju područja koja su s obzirom na broj i veličinu najprimjerenija kao posebna zaštićena područja za očuvanje tih vrsta u okviru morskih i kopnenih zemljopisnih područja gdje se primjenjuje ova Direktiva.
2. Države članice poduzimaju slične mjere za migracijske vrste koje se redovito pojavljuju a nisu navedene u Prilogu I., imajući na umu potrebu za njihovom zaštitom u okviru morskih i kopnenih zemljopisnih područja gdje se ova Direktiva primjenjuje s obzirom na područja za njihovo razmnožavanje, mitarenje i prezimljavanje te odmorišta duž njihovih migracijskih putova. U tu svrhu države članice trebaju obratiti posebnu pozornost na zaštitu močvarnih područja, a posebno na močvarna područja od međunarodnog značaja.
[…]
4. U vezi sa zaštićenim područjima iz stavaka 1. i 2., države članice poduzimaju odgovarajuće mjere za sprečavanje onečišćavanja ili pogoršavanja stanja staništa ili bilo kakvih poremećaja koji negativno utječu na ptice u tolikoj mjeri da bi to bilo značajno s obzirom na ciljeve iz ovog članka. Države članice nastoje spriječiti onečišćavanje ili pogoršavanje stanja staništa i izvan tih zaštićenih područja.“
10 Među različitim vrstama navedenima u Prilogu I. direktivi je i Otis tarda (velika droplja).
Direktiva o staništima
11 Sukladno njezinu članku 2. stavku 1., cilj Direktive o staništima je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se Ugovor primjenjuje.
12 U članku 6. stavcima 1. do 3. te direktive određuje se:
„1. Za posebna područja očuvanja, države članice utvrđuju potrebne mjere za očuvanje koje prema potrebi uključuju odgovarajuće planove upravljanja, posebno priređene za ta područjima [područja] ili integrirane u druge razvojne planove te odgovarajuće zakonske, administrativne ili ugovorne mjere koje odgovaraju ekološkim zahtjevima prirodnih stanišnih tipova iz Priloga I. i vrstama iz Priloga II. koji su prisutni na tim područjima.
2. Države članice poduzimaju odgovarajuće korake kako bi se u posebnim područjima očuvanja izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje su ta područja određena, u mjeri u kojoj bi takvo uznemiravanje moglo utjecati na ciljeve ove Direktive.
3. Svaki plan ili projekt koji nije izravno povezan s upravljanjem područjem ili potreban za njegovo upravljanje, ali bi na njega mogao imati značajan utjecaj, bilo pojedinačno bilo u kombinaciji s ostalim planovima ili projektima, predmet je ocjene prihvatljivosti utjecaja koje bi mogao imati na to područje, s obzirom na ciljeve očuvanja područja. U svjetlu zaključaka procjene utjecaja na područje i sukladno odredbama stavka 4., nadležna tijela državne vlasti odobravaju plan ili projekt tek nakon što se uvjere da on neće negativno utjecati na cjelovitost dotičnog područja te, ako je to potrebno, nakon dobivanja mišljenja od šire javnosti.“
13 U skladu s člankom 7. navedene direktive:
„Obveze koje proizlaze iz članka 6. stavaka 2., 3. i 4. ove Direktive zamjenjuju sve obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive 79/409/EEZ u vezi područja klasificiranih na temelju članka 4. stavka 1. ili slično priznatih prema njezinom članku 4. stavku 2. od datuma provedbe ove Direktive ili datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom 79/409/EEZ, pod uvjetom da je potonji datum kasniji.“
Okolnosti spora i predsudski postupak
14 Komisija je, slijedom pritužbe koja joj je podnesena tijekom veljače 2010. u vezi s projektom izgradnje nove željezničke pruge za velike brzine između Seville (Španjolska) i Almeríje (Španjolska), dionice „Marchena‑Osuna I“, „Marchena‑Osuna II“ i „Variante de Osuna“, 17. lipnja 2011. uputila Kraljevini Španjolskoj pismo opomene u kojem je tvrdila da je ta država članica povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. Direktive 85/337, članka 4. stavka 4. Direktive o pticama i članka 6. stavka 2. Direktive o staništima. Pritužbi je priloženo i izvješće o mogućim utjecajima radova na transverzalnoj željezničkoj osi Andaluzije prilikom njezina prolaska kroz PZP „Campiñas de Sevilla“.
15 Projekt u cjelini predviđa, s jedne strane, infrastrukturne radove poboljšanja i prilagodbe postojeće željezničke pruge i, s druge strane, dodatne instalacijske radove potrebne za gradnju i puštanje u rad novog željezničkog nasipa.
16 Što se tiče dijela koji se odnosi na poboljšanje i prilagodbu postojeće pruge, procjena utjecaja na okoliš podnesena je na javnu raspravu 4. srpnja 2006. Rješenjem od 26. studenoga 2006. izjava o utjecaju na okoliš donesena je u skladu s tom procjenom. Infrastrukturni radovi počeli su 4. prosinca 2007., a prekinuti su 2009. Navedeni projekt predviđa prolazak kroz prirodno stanište, koje su španjolska nadležna tijela klasificirala kao PZP za ptice 29. srpnja 2008. To je stanište proglašeno PZP‑om nakon odobrenja za odnosni projekt i nakon izjave španjolskih tijela o utjecaju toga projekta na okoliš. Međutim, dotično područje je već od 1998. uključeno u popis važnih područja za ptice u Europi, odnosno u Inventory of Important Bird Areas in the European Community (u daljnjem tekstu: IBA 98), pod br. 238.
17 Dana 20. srpnja 2011. Kraljevina Španjolska zatražila je od Komisije produljenje roka za odgovor, koje joj je odobreno.
18 Dana 20. rujna 2011. Kraljevina Španjolska odgovorila je na pismo opomene.
19 Dopisom od 20. lipnja 2013. Komisija je dostavila obrazloženo mišljenje u kojem Kraljevini Španjolskoj prigovara da je povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. Direktive 85/337, članka 4. stavka 4. Direktive o pticama i članka 6. stavka 2. Direktive o staništima.
20 Dana 21. kolovoza 2013. Kraljevina Španjolska je na to obrazloženo mišljenje odgovorila prilažući svojem dopisu i izvješće pod nazivom „Análisis de la afección del Eje Ferroviario Transversal a la avifauna de la ZEPA Campiñas de Sevilla“ (Analiza utjecaja transverzalne željezničke osi na ptičju faunu PZP‑a „Campiñas de Sevilla“), koje je u srpnju 2013. izradila Agencija za okoliš i vode Consejería de Agricultura, Pesca y Medio Ambiente de la Junta de Andalucia (Regionalno ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i okoliša hunte Andaluzije, Španjolska).
21 Ocijenivši da mjere koje je poduzela Kraljevina Španjolska i dalje nisu zadovoljavajuće, Komisija je odlučila podnijeti ovu tužbu.
Dopuštenost tužbe
Argumentacija stranaka
22 Kraljevina Španjolska osporava dopuštenost tužbe iz razloga što se tužba temelji na tužbenom razlogu koji je različit od onoga na koji se pozivalo u predsudskom postupku.
23 Ta država članica ističe po tom pitanju da je tijekom predsudskog postupka predmet spora bio jasno ograničen na dionice željezničke pruge „Marchena‑Osuna I“ i „Marchena‑Osuna II“. Međutim, u svojoj tužbi Komisija je također prigovorila Kraljevini Španjolskoj da nije poštovala zahtjeve Direktive 85/337 u pogledu dionice „Variante de Osuna“ u dužini od 3 km, proširivši time predmet spora.
24 Komisija podsjeća da je postupak za utvrđivanje povrede pokrenut slijedom pritužbe koja se odnosila na projekt nove željezničke pruge za velike brzine između Seville i Almeríje, dionice „Marchena‑Osuna I“, „Marchena‑Osuna II“ i „Variante de Osuna“. Zbog toga je, iako su činjenice koje predstavljaju povredu izričito navedene u postupku one koje se odnose na dionice „Marchena‑Osuna I“ i „Marchena‑Osuna II“, bitno spomenuti širi kontekst projekta.
Ocjena Suda
25 Ponajprije treba istaknuti da se u ovom slučaju ne osporava zakonitost obrazloženog mišljenja i postupka koji mu je prethodio. Međutim, Kraljevina Španjolska tvrdi da se prigovor iznesen u tužbi razlikuje od onog sadržanog u pismu opomene i obrazloženom mišljenju.
26 U tom pogledu valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, pismo opomene koje Komisija upućuje dotičnoj državi članici, a zatim i obrazloženo mišljenje koje ona izdaje, ograničavaju predmet spora koji se, prema tome, više ne može proširivati. Naime, mogućnost da država članica o kojoj je riječ podnese očitovanja za nju je ključno jamstvo koje se želi ostvariti Ugovorom, čak i ako ocijeni da se njome ne treba koristiti, a poštovanje tog jamstva bitan je formalni zahtjev za pravilnost provođenja postupka zbog povrede obveze države članice. Zato se obrazloženo mišljenje i postupak koji je pokrenula Komisija moraju temeljiti na istim prigovorima kao što su oni izneseni u pismu opomene kojim se započinje predsudski postupak (presuda od 3. rujna 2014., Komisija/Španjolska, C‑127/12, neobjavljena, EU:C:2014:2130, t. 23. i navedena sudska praksa).
27 Međutim, Komisija može, nakon pisma opomene, detaljno navesti svoje prigovore, sve dok njihov predmet ostaje u biti isti (presuda od 3. rujna 2014., Komisija/Španjolska, C‑127/12, neobjavljena, EU:C:2014:2130, t. 24.).
28 U ovom slučaju treba primijetiti da je predmet spora, kako je određen tijekom predsudskog postupka, proširen ili izmijenjen.
29 Naime, treba zaključiti da dionica „Variante de Osuna“ nije bila predmet ispitivanja tijekom predsudskog postupka te da tužbu u dijelu u kojem se odnosi na tu dionicu treba proglasiti nedopuštenom.
O povredi obveze
Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 3. Direktive 85/337
Argumentacija stranaka
30 Komisija, prije svega, tvrdi da ne osporava da je procjena utjecaja na okoliš provedena za odnosni projekt u cijelosti, a ne tvrdi ni da je taj projekt bio podijeljen na više dionica kako bi se izbjegla procjena njegovih kumulativnih utjecaja na okoliš. Njezin prvi prigovor se stoga odnosi na činjenicu da procjena utjecaja na okoliš koja je provedena ne zadovoljava zahtjeve iz članka 3. Direktive 85/337.
31 Komisija Kraljevini Španjolskoj prigovara da je povrijedila obveze iz članka 3. navedene direktive jer nije primjereno utvrdila, opisala i procijenila učinke dotičnog projekta željezničke pruge za velike brzine na okoliš, a osobito na ptičju faunu. Naime, sporna procjena utjecaja na okoliš nije vodila računa o činjenici da ta željeznička pruga prolazi kroz ekološki osjetljivo područje čiji značaj je znanstvena zajednica prepoznala još 1998. i koje bilo uključeno u popis IBA 98.
32 Prema Komisiji, odnosna izjava o učinku na okoliš nije spominjala staništa od kapitalne važnosti za život ptica, kao što su močvarna područja, odnosno zaljev Ojuelos. Osim toga, vrste ptica koje obitavaju na tom području samo su nabrojane, a nije provedena apsolutno nikakva ocjena učinaka projekta na pogođene vrste. Nadalje, zaključci o procjeni utjecaja na okoliš koja je provedena samo ukazuju na dvije općenite mjere zaštite, odnosno na prekid radova tijekom razdoblja razmnožavanja i podizanja potomstva kao i na potrebu usvajanja mjera za sprječavanje opasnosti od stradavanja ptica od električnih vodova.
33 Komisija ističe da će odnosni projekt nastaviti proizvoditi učinke na ptice čak i nakon završetka radova. Rad željezničke pruge za velike brzine sigurno će imati utjecaja na život ptica, kao što su buka, opasnost od sudaranja ili još stradavanje od električnih vodova, koje nisu obrađene tijekom postupka procjene utjecaja na okoliš koju su provela španjolska tijela. U svojoj replici Komisija iznosi da je, s obzirom na to da je konačni cilj projekta bio izvedba i puštanje u rad nove brze pruge, u prvotnoj procjeni utjecaja trebalo uzeti u obzir i fazu korištenja te pruge kako bi se izbjeglo da komadanje projekta dovede do nepovezanosti u cjelovitoj zaštiti okoliša koja se želi postići.
34 Zbog izostanka primjerene procjene utjecaja na okoliš odnosnog projekta španjolske vlasti su također povrijedile svoju obvezu informiranja zainteresirane javnosti o mogućim učincima toga projekta na odnosno područje prije donošenja odluke o zahtjevu za provedbu toga projekta.
35 Komisija smatra da činjenica da je željeznička pruga za velike brzine iz toga projekta paralelna običnoj željezničkoj pruzi nema učinak ograničavanja štetnih posljedica za ptice. Naime, željeznička pruga za velike brzine imat će snažnije i invazivnije učinke od onih do kojih može doći kod uobičajene željezničke pruge, a ti učinci nisu bili pravilno ocijenjeni u pogledu ne samo radova i potrebnih instalacija već također i kasnijeg korištenja željezničke pruge za velike brzine.
36 Komisija ističe da Direktiva 85/337 posebnu važnost pridaje procjeni mogućih učinaka određenog projekta kada se on mora provesti na područjima od ekološkog značaja, osobito na temelju točke 2. pod nazivom „Lokacija projekata“ u Prilogu III. toj direktivi koji navodi, što se tiče kriterija iz članka 4. stavka 3. navedene direktive, da je potrebno obratiti posebnu pozornost na močvarna područja.
37 Osim toga, Komisija smatra da to što je Kraljevina Španjolska poduzela dodatnu procjenu utjecaja na okoliš potvrđuje da prije odobrenja projekta nije bila obavljena primjerena ocjena tih utjecaja.
38 Kraljevina Španjolska osporava navodnu povredu. Ona, kao prvo, tvrdi da ne postoji nijedna zakonska odredba koja bi propisivala da je u izjavama o utjecaju na okoliš potrebno navesti da je određena lokacija unesena u popis važnih područja za očuvanje ptica u Europi (u daljnjem tekstu: IBA). Naime, Sud je više puta potvrdio da popis IBA nije obvezujućeg učinka (presuda od 19. svibnja 1998., Komisija/Nizozemska, C‑3/96, EU:C:1998:238, t. 70.). Jedina važnost koju mu Sud priznaje jest mogućnost da ga država članica koristi kao relevantan kriterij za ocjenu je li, u izostanku znanstvenih dokaza, u dovoljnom broju i količini razvrstala područja u PZP (presuda od 28. lipnja 2007., Komisija/Španjolska, C‑235/04, EU:C:2007:386, t. 26. i 27.).
39 Stoga argument koji ističe Komisija nema važnosti kada se radi o ocjeni postojanja povrede članka 3. Direktive 85/337 zbog činjenice da se procjena utjecaja na okoliš ne odnosi na izravne i neizravne učinke na okoliš općenito, a na ptice konkretno. Važna je samo okolnost da procjena utjecaja na okoliš određuje pogođenu faunu i omogućuje donošenje primjerenih mjera za izbjegavanje i otklanjanje mogućih štetnih učinaka na okoliš. Stoga je provedena procjena utjecaja na okoliš u cijelosti zadovoljila te zahtjeve, čak i bez spominjanja IBA‑e 98.
40 Kao drugo, Kraljevina Španjolska smatra da postojanje močvarnih područja ili područja koja su zakonom proglašena zaštićenima nije bilo uključeno u Prilogu I. Direktivi 85/337 nego u njezinu Prilogu III., tako da Europska unija smatra da ti elementi imaju samo relativnu, a ne bitnu važnost.
41 Kao treće, što se tiče argumenta Komisije koji se odnosi na činjenicu da postojanje željezničke pruge koja je paralelna predviđenoj stvara snažnije i invazivnije učinke koji mogu prouzročiti kumulativne učinke koji nisu ocijenjeni, Kraljevina Španjolska smatra da provedena procjena utjecaja na okoliš omogućuje zaključak da će oni biti osobito ublaženi zbog izgradnje nove paralelne željezničke pruge koja će biti kraća od postojeće.
42 Kao četvrto, Kraljevina Španjolska smatra da provedena procjena utjecaja na okoliš predviđa dostatne korektivne i preventivne mjere, odnosno da poštuje razdoblja razmnožavanja stepskih ptica zaustavljanjem radova, postavljanjem pješačkih staza duž trase, koje su provedene nakon što su ti radovi preispitani u cilju izbjegavanja izravnog utjecaja na vrste ptičje faune, kao i druge mjere zaštite atmosferskog okoliša, tla i hidroloških sustava koje također pridonose sprječavanju negativnih učinaka na ptice.
43 Štoviše, te su mjere proširene s obzirom na proglašenje dijela odnosnog područja PZP‑om.
44 Kao peto, Kraljevina Španjolska ističe da se spomenuta procjena utjecaja na okoliš odnosi samo na projekt koji se tiče zemljanih radova, izgradnje platformi i ograde.
45 Osim toga, ta država članica ističe da Komisija pristrano tumači namjeru španjolskih tijela da provedu novu procjenu utjecaja na okoliš s obzirom na to da je izričito predviđeno da će se naknadno pokrenuti drugi projekt koji će se sastojati od radova potrebnih za stavljanje u rad željezničke pruge, što podrazumijeva električnu mrežu, koju je također potrebno podvrgnuti odgovarajućoj procjeni. Ni u tom pogledu Komisija nije uspjela dokazati činjenicu da dva uzastopna projekta koji su predmet zasebnih procjena dovode u pitanje svrhu i postupke predviđene Direktivom 85/337.
46 Konačno, Kraljevina Španjolska tvrdi da činjenica da se populacija stepskih ptica povećala tijekom i nakon radova dokazuje da je provedena procjena dovoljna. Prema njoj, mjere koje su usvojene na temelju procjene utjecaja na okoliš koja je provedena zaštitile su ptice te omogućile postizanje konačnog cilja odnosnih direktiva.
Ocjena Suda
47 Ponajprije, treba podsjetiti da obveza provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš proizlazi iz članka 3. Direktive 85/337, prema kojem procjena utjecaja na okoliš utvrđuje, opisuje i procjenjuje na odgovarajući način, s obzirom na svaki pojedini slučaj i u skladu s člancima 4. do 11., izravne i neizravne učinke određenog projekta na čovjeka, faunu i floru, tlo, vode, zrak, klimu i krajobraz, materijalna dobra i kulturnu baštinu, kao i interakciju između tih čimbenika (presuda od 24. studenoga 2011., Komisija/Španjolska, C‑404/09, EU:C:2011:768, t. 78.).
48 Sud je također više puta istaknuo da je područje primjene Direktive 85/337 opsežno, a njezin cilj vrlo širok (presuda od 28. veljače 2008., Abraham i dr., C‑2/07, EU:C:2008:133, t. 42.). Osim toga, članak 2. stavak 1. Direktive 85/337 državama članicama uvodi obvezu podvrgavanja procjeni utjecaja na okoliš projekata koji bi na temelju njihove vrste, veličine ili lokacije mogli imati značajan utjecaj na okoliš. U tom pogledu, cilj te direktive je sveobuhvatna procjena utjecaja na okoliš projekata ili njihovih izmjena (presuda od 28. veljače 2008., Abraham i dr., C‑2/07, EU:C:2008:133, t. 42.).
49 U ovom slučaju Komisija tvrdi, u biti, da procjena utjecaja na okoliš koja je provedena primjenom Direktive 85/337 koja obuhvaća infrastrukturne radove potrebne za funkcioniranje željezničke pruge za velike brzine između Seville i Almeríje, na dionicama „Marchena‑Osuna I“ i „Marchena‑Osuna II“, i obuhvaća građevinske radove na tračnicama i njihovoj trasi kao i izgradnju podignutog i proširenog nasipa, nije odgovarajuća jer ne spominje postojanje područja koje je uneseno u popis IBA 98 i jer ne vodi računa o činjenici da sporni projekt prolazi kroz područje koje je od posebnog ekološkog značaja.
50 U tom pogledu, treba podsjetiti da je prema ustaljenoj sudskoj praksi Komisija obvezna utvrditi postojanje navodne povrede. Ona je ta koja Sudu mora dostaviti sve elemente koji su mu potrebni za ispitivanje postojanja povrede i pritom se ne može pozvati ni na kakvu presumpciju (presuda od 20. svibnja 2010., Komisija/Španjolska, C‑308/08, EU:C:2010:281, t. 23. i navedena sudska praksa).
51 Kao prvo, što se tiče argumenta Komisije da je provedena procjena utjecaja na okoliš trebala navesti i da je područje na koje se odnosi sporni projekt bilo značajno područje za europske ptice i da je ono od 1998. uneseno u popis IBA 98, prije nego što je 2008. klasificirano kao PZP od strane španjolskih tijela, treba istaknuti da je Sud presudio da je ona taj popis, iako nije pravno obvezujući, mogla koristiti kao relevantan kriterij za ocjenu je li određena država članica u dovoljnom broju i količini klasificirala područja u PZP (vidjeti, u tom smislu, presudu od 28. lipnja 2007., Komisija/Španjolska, C‑235/04, EU:C:2007:386, t. 26.).
52 Treba zaključiti da IBA 98 nudi ažurirani popis važnih područja za očuvanje ptica u Španjolskoj koji, u izostanku protivnih znanstvenih dokaza, predstavlja kriterij koji omogućuje ocjenu je li ta država članica u dovoljnom broju i količini klasificirala područja kao PZP kako bi pružila zaštitu svim vrstama ptica navedenim u Prilogu I. Direktivi 79/409 kao i migracijskim vrstama koje nisu navedene u tom prilogu (vidjeti, u tom smislu, presude od 28. lipnja 2007., Komisija/Španjolska, C‑235/04, EU:C:2007:386, t. 27., i od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska, C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 30.).
53 Međutim, treba primijetiti da nijedna odredba Direktive 85/337 ne obvezuje da se u procjeni utjecaja na okoliš mora navesti da je lokacija na koju utječe projekt za koji se provodi procjena unesena u IBA‑u. Navedeni argument Komisije stoga treba odbaciti.
54 S obzirom na, kao drugo, argument Komisije prema kojem odnosna procjena utjecaja na okoliš nije primjereno utvrdila, opisala i procijenila učinke dotičnog projekta na okoliš, a konkretno na ptičju faunu, treba istaknuti da se, u nedostatku preciznijih i podrobnijih objašnjenja, ne može zaključiti, kao što ističe nezavisni odvjetnik u točki 41. svojeg mišljenja, da je u dovoljnoj mjeri dokazano da je tomu bilo tako.
55 Naime, što se tiče identifikacije ptičjih vrsta prisutnih u području na koje se odnosi predmetni projekt, treba zaključiti da unatoč izostanku pozivanja na IBA‑u 98 dotična procjena utjecaja na okoliš navodi informacije o posebnostima toga područja u vezi s ptičjom faunom, da sadržava popis ptičjih vrsta iz Priloga I. Direktivi o pticama koje su prisutne u tom području, osobito vrstu Otis tarda, te navodi koja se kategorija zaštite primjenjuje na svaku od tih vrsta. Isto tako, navedena procjena prepoznaje i određene mjere namijenjene očuvanju tih vrsta, kao što su prekid radova tijekom razdoblja razmnožavanja i podizanja potomstva ili također zabrana uklanjanja vegetacije od ožujka do srpnja kako bi se izbjegli negativni učinci na razmnožavanje. Međutim, Komisija ne navodi točno razloge zbog kojih bi, uzimajući u obzir projekt na koji se specifično odnosi spomenuta procjena, te mjere bile nedovoljne.
56 Što se tiče, kao treće, argumenta Komisije prema kojemu izjava o utjecaju na okoliš ne obuhvaća zaljev Ojuelos, koji se nalazi u području koje je naknadno klasificirano kao PZP, ispitivanje dokaza iz spisa pokazuje da su taj zaljev kao i njegova uloga i važnost opisani u odnosnoj procjeni utjecaja na okoliš.
57 Što se tiče, kao četvrto, argumentacije Komisije prema kojoj odnosni projekt nastavlja proizvoditi učinke na ptice čak i nakon završetka radova s obzirom na to da funkcioniranje željezničke pruge za velike brzine sasvim sigurno ima utjecaja na život ptica kao što su buka, opasnost od sudaranja ili od stradavanja od električne vodova, koji nisu obrađeni tijekom procjene utjecaja na okoliš koju su provela španjolska tijela, treba zaključiti da navedena procjena nije precizno odredila mjere koje je potrebno poduzeti da bi se te opasnosti izbjegle.
58 Međutim, treba zamijetiti da, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 37. i 51. svojeg mišljenja da, kao što je Komisija istaknula u svojem obrazloženom mišljenju i u okviru ovog postupka, dotična procjena utjecaja na okoliš nije protivna članku 3. Direktive 85/337 jer ne obuhvaća cjelokupan sporni projekt. Sukladno sudskoj praksi navedenoj u točki 26. ove presude, prigovor koji u tom smislu Komisija ističe prvi put u svojoj replici stoga treba proglasiti nedopuštenim.
59 Kao peto, Komisija ističe da dotična procjena utjecaja na okoliš nije dovoljno istražila posljedice vezane uz radove i instalacije potrebne za izgradnju željezničke pruge za velike brzine koja je paralelna postojećoj željezničkoj pruzi kao i za naknadno korištenje navedene predviđene pruge.
60 U tom pogledu, treba zaključiti da je predmetna procjena utjecaja na okoliš dokazala da je trasa paralelna postojećoj željezničkoj pruzi bila najprikladnije rješenje s okolišnog stajališta, s time da Komisija nije, kao što je trebala prema sudskoj praksi navedenoj u točki 50. ove presude, iznijela dokaz o navodnoj povredi jer nije potkrijepila svoje tvrdnje prema kojima dvije paralelne željezničke pruge zbog nekoliko razloga mogu imati velike negativne učinke na okoliš.
61 Slijedi da tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 3. Direktive 85/337 treba odbiti.
Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 4. stavka 4. Direktive o pticama
Argumentacija stranaka
62 U okviru svojeg drugog tužbenog razloga Komisija prigovara Kraljevini Španjolskoj štetne posljedice koje iz projekta izgradnje željezničke pruge za velike brzine između Seville i Almeríe proizlaze za određene vrste ptica iz Priloga I. Direktivi o pticama.
63 Komisija tvrdi da je odobravanjem izgradnje željezničke pruge za velike brzine unutar područja spomenutog u popisu IBA 98 Kraljevina Španjolska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. Direktive o pticama.
64 Prema Komisiji, s obzirom na to da je lokacija „Campiñas de Sevilla“ bila kasnije klasificirana kao PZP, to jest od srpnja 2008., jednom kada je postupak procjene utjecaja na okoliš bio završen i iako su radovi već bili započeli, španjolska tijela trebala su poduzeti odgovarajuće mjere za očuvanje sukladno odredbama članka 4. stavka 4. Direktive o pticama (presude od 20. rujna 2007., Komisija/Italija, C‑388/05, EU:C:2007:533, t. 18., i od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska, C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 27.). Ova obveza postoji do proglašenja toga područja PZP‑om i, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, treba je izvršiti prije nego što bi se utvrdilo ikakvo smanjenje populacije ptica ili se ostvarila opasnost od nestanka zaštićenih vrsta (presuda od 2. kolovoza 1993., Komisija/Španjolska, C‑355/90, EU:C:1993:331, t. 15.). Zbog toga Komisija smatra da odobravanjem željezničke pruge za velike brzine koja prolazi kroz područje koje je uneseno u popis IBA 98 Kraljevina Španjolska nije poštovala obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. prve rečenice Direktive o pticama, odnosno nije poduzela odgovarajuće mjere za sprječavanje štetnih djelovanja koja su zabranjena u područjima na koja utječe taj projekt, koja su trebala biti klasificirana kao PZP.
65 Naime, Komisija tvrdi da su provedeni građevinski radovi značajno izmijenili svojstva okoliša predmetnog područja, osobito zbog izgradnje podignutog nasipa i dvostruke sigurnosne pregrade. Te su promjene, po njezinu mišljenju, mogle ograničiti pristup pticama njihovim područjima odmaranja, hranjenja i razmnožavanja.
66 Osim toga, Komisija tvrdi da se provedena procjena utjecaja na okoliš pokazala nedostatnom što se tiče mogućih učinaka predmetnog projekta na ptice prisutne u odnosnom području i što se tiče korektivnih i kompenzacijskih mjera sukladno članku 3. Direktive 85/337, što je dovelo do neodgovarajućeg prepoznavanja opasnosti koje ovaj projekt nosi sa sobom.
67 Kraljevina Španjolska ističe da za usklađivanje s člankom 4. stavkom 4. Direktive o pticama nije nužno slijediti postupke predviđene potonjom za područja koja su izričito proglašena PZP‑ovima. Ona, naprotiv, smatra da je dovoljno da država članica usvoji mjere s ciljem očuvanja i zaštite ptica i prije klasifikacije tih područja. U tom pogledu Kraljevina Španjolska smatra da je usvojila odgovarajuće mjere za očuvanje osobito ograničavajući rokove za zemljane radove s obzirom na razdoblje razmnožavanja ptica te postavljanjem pješačkih staza uz prugu u cilju izbjegavanja izravnog utjecaja na vrste ptičje faune i ugradnjom opreme za sprečavanje sudaranja za ptice.
68 Osim toga, ona smatra da je poštovala članak 4. stavak 4. Direktive o pticama jer se populacija u PZP‑u „Campiñas de Sevilla“ nije smanjila nego čak povećala tijekom razdoblja između 2001. i 2012.
Ocjena Suda
69 Članak 4. stavak 4. Direktive o pticama nalaže državama članicama poduzimanje odgovarajućih mjera za sprečavanje onečišćavanja ili pogoršavanja stanja staništa ili bilo kakvih poremećaja unutar PZP‑ova koji negativno utječu na ptice u tolikoj mjeri da bi to bilo značajno s obzirom na ciljeve iz tog članka.
70 U tom pogledu valja, kao prvo, podsjetiti da prema sudskoj praksi Suda države članice moraju poštovati obveze koje proizlaze iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive o pticama čak i ako dotična područja nisu klasificirana kao PZP, a morala su biti (presude od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska, C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 27. i navedena sudska praksa, i od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 67.).
71 Naprotiv, što se područja klasificiranih kao PZP tiče, članak 7. Direktive o staništima predviđa da obveze koje proizlaze iz članka 6. stavka 2. Direktive o staništima zamjenjuju, osobito, obveze koje proizlaze iz članka 4. stavka 4. prve rečenice Direktive o pticama, od datuma početka provedbe potonje ili od datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom o pticama, pod uvjetom da je potonji datum kasniji (presuda od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska, C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 28. i navedena sudska praksa).
72 Posljedično, članak 4. stavak 4. Direktive o pticama primjenjuje se samo na situaciju koja je postojala prije klasificiranja geografskog područja pod nazivom „Campiñas de Sevilla“ kao PZP.
73 U tom pogledu, kao što je navedeno u točki 52. ove presude, Sud je smatrao da popis IBA 98, koji pruža ažurirani popis važnih područja za očuvanje ptica u Španjolskoj, predstavlja, u izostanku protivnih znanstvenih dokaza, kriterij koji omogućuje ocjenu je li ta država članica u dovoljnom broju i količini klasificirala područja kao PZP kako bi pružila zaštitu svim vrstama ptica navedenima u Prilogu I. Direktive o pticama kao i migracijskim vrstama koje nisu navedene u tom prilogu.
74 Međutim, nesporno je da geografsko područje pod nazivom „Campiñas de Sevilla“, koje se nalazi u provinciji Sevilla, udomljava vrste stepskih ptica koje se nalaze u Prilogu I. Direktivi o pticama, tako da je ono uneseno u popis IBA 98 prije nego što je proglašeno PZP‑om odlukom od 29. srpnja 2008.
75 Stoga se čini da takvo područje, koje je bilo predviđeno za klasifikaciju kao PZP prije 29. srpnja 2008., pripada sustavu zaštite iz članka 4. stavka 4. prve rečenice Direktive o pticama, sukladno sudskoj praksi iz točaka 70. i 71. ove presude.
76 Kao drugo, da bi se dokazala povreda obveza proizašlih iz prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive o pticama, treba uputiti mutatis mutandis na sudsku praksu Suda u području povreda članka 6. stavka 2. Direktive o staništima s obzirom na to da tekst potonje odredbe u velikoj mjeri odgovara tekstu prve rečenice članka 4. stavka 4. Direktive o pticama (presuda od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 69. i navedena sudska praksa).
77 Prema toj sudskoj praksi, kršenje predmetne odredbe treba utvrditi čim Komisija dokaže postojanje vjerojatnosti ili opasnosti da određeni projekt pogoršava stanje staništa zaštićenih vrsta ptica ili uzrokuje njihovo znatno uznemiravanje (presuda od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 70.).
78 Prema tome, valja ispitati je li Komisija dokazala postojanje vjerojatnosti ili opasnosti da dotični projekt u području „Campiñas de Sevilla“ koje je nepravodobno klasificirano kao PZP uzrokuje pogoršavanje stanja i uznemiravanje iz prethodne točke.
79 Iz spisa proizlazi da izgradnja željezničke pruge za velike brzine za koju su potrebni, osobito, izgradnja tračnica i podignutog nasipa te zemljani radovi i koja prolazi kroz područje na kojem obitava više vrsta iz Priloga I. Direktivi o pticama može uzrokovati znatno uznemiravanje i pogoršanje stanja staništa zaštićenih vrsta ptica.
80 Točno je, kao što to tvrdi Kraljevina Španjolska, da je ta država članica poduzela određene mjere namijenjene kompenziranju učinaka građevinskih radova, kao što je ograničavanje takvih radova tijekom razdoblja razmnožavanja ptica ili također postavljanje staza uzduž željezničke pruge.
81 Međutim, kao što to ističe nezavisni odvjetnik u točkama 75. i 77. svoga mišljenja, te mjere ne isključuju mogućnost da novi željeznički nasip koji prolazi kroz važno stanište za određene vrste ptica, među kojima je i Otis tarda, može prouzročiti znatno uznemiravanje i pogoršanje stanja staništa zaštićenih vrsta ptica.
82 Činjenica da se, prema Kraljevini Španjolskoj, predmetna populacija ptica povećala ne može dovesti u pitanje to shvaćanje.
83 Naime, treba podsjetiti da obveze zaštite postoje i prije nego što se utvrdi da je broj ptica smanjen ili se konkretizira opasnost od istrebljenja određene zaštićene vrste ptica (presuda od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 76. i navedena sudska praksa).
84 Stoga treba zaključiti da je prije 29. srpnja 2008. Kraljevina Španjolska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. Direktive o pticama i da Komisijinu tužbu u ovom dijelu treba prihvatiti.
85 Naprotiv, ne može se prihvatiti Komisijin argument prema kojem bi korištenje predmetne željezničke pruge imalo znatne učinke na ptice u odnosnom području, osobito zbog uznemiravanja uzrokovanog bukom kao i opasnosti od stradavanja ptica od električnih vodova i sudaranja.
86 Naime, kao što ističe nezavisni odvjetnik u točki 69. svojeg mišljenja, radi se o učincima vezanima uz eventualno odobrenje radova koji se naknadno traže za funkcioniranje željezničke pruge nakon dodatne procjene utjecaja na okoliš, dok se sporni projekt odnosi na poboljšanje postojeće infrastrukture, odnosno osobito na izgradnju podignutog nasipa.
Treći tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 6. stavka 2. Direktive o staništima
Argumentacija stranaka
87 Trećim tužbenim razlogom Komisija ističe da je Kraljevina Španjolska, otkad je područje „Campiñas de Sevilla“ klasificirano kao PZP, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. Direktive o staništima.
88 U tom pogledu ona ponavlja, u bitnome, argumente iznesene u okviru drugog tužbenog razloga i navedene u točkama 65. i 66. ove presude.
89 Kraljevina Španjolska smatra da su, otkad je predmetno područje proglašeno PZP‑om, usvojene sve mjere potrebne za usklađenje s člankom 6. stavkom 2. Direktive o staništima.
90 Ona smatra da Komisija nije podnijela dokaze o nedostatnosti ili nepostojanju primjerenih mjera zaštite kako bi se izbjegao znatan utjecaj na ptice tijekom radova na gradnji predmetne željezničke pruge i korištenja iste.
91 Osim toga, Kraljevina Španjolska tvrdi da članak 6. stavak 2. Direktive o staništima ne zahtijeva da se korektivne mjere za opasnosti koje mogu proizaći iz budućih aktivnosti usvoje odmah. Ustvari, opasnosti koje je identificirala Komisija javljaju se tek u slučaju provedbe drugog projekta radova, čiji datum početka još nije utvrđen, a uklonile bi se prije nego što se pojave.
Ocjena Suda
92 Treba podsjetiti da, što se područja klasificiranih kao PZP tiče, članak 7. Direktive o staništima predviđa da obveze koje proizlaze iz članka 6. stavka 2. Direktive o staništima zamjenjuju, osobito, obveze koje proizlaze iz članka 4. stavka 4. Direktive o pticama od datuma početka provedbe potonje ili od datuma klasifikacije ili priznanja od strane države članice u skladu s Direktivom o pticama, pod uvjetom da je potonji datum kasniji (presuda od 18. prosinca 2007., Komisija/Španjolska, C‑186/06, EU:C:2007:813, t. 28. i navedena sudska praksa).
93 Za područje „Campiñas de Sevilla“, s obzirom na to da je klasificirano kao PZP 29. srpnja 2008., slijedi da se, u ovom slučaju, članak 6. stavak 2. Direktive o staništima primjenjuje na to područje od toga datuma.
94 Potrebno je istaknuti da je aktivnost sukladna članku 6. stavku 2. Direktive o staništima samo ako se osigura da ne dovodi ni do kakvog uznemiravanja koje bi u značajnoj mjeri moglo ugroziti ciljeve spomenute direktive, osobito one koji se odnose na očuvanje (presuda od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 56. i navedena sudska praksa).
95 U tom pogledu treba podsjetiti da članak 6. stavak 2. Direktive o staništima, kao i članak 4. stavak 4. prva rečenica Direktive o pticama, nalaže državama članicama poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje u PZP‑ima klasificiranima sukladno stavku 1. potonjeg članka pogoršanja stanja staništa ili svih poremećaja koji negativno utječu na vrste za koje su PZP‑ovi i bili određeni (presuda od 20. rujna 2007., Komisija/Italija, C‑388/05, EU:C:2007:533, t. 26.).
96 Iz navedenoga proizlazi da je treći tužbeni razlog osnovan samo ako bi Komisija u dovoljnoj mjeri dokazala da Kraljevina Španjolska nije poduzela odgovarajuće mjere zaštite kako bi se izbjeglo to da građevinski radovi na željezničkoj pruzi velike brzine u području „Campiñas de Sevilla“, ako su se odvijali nakon klasificiranja tog područja kao PZP 29. srpnja 2008., ne dovedu do pogoršanja stanja staništa vrsta stepskih ptica iz Priloga I. Direktivi o pticama, kao i uznemiravanja tih vrsta koja bi mogla imati znatne učinke s obzirom na cilj Direktive o staništima koji se sastoji u osiguravanju njihova očuvanja (vidjeti po analogiji presudu od 24. studenoga 2011., Komisija/Španjolska, C‑404/09, EU:C:2011:768, t. 128.).
97 Međutim, da bi dokazala povredu članka 6. stavka 2. Direktive o staništima, Komisija ne treba dokazivati postojanje uzročne veze između izgradnje željezničke pruge za velike brzine i znatnog uznemiravanja dotičnih vrsta. Naime, dovoljno je da ta institucija dokaže postojanje vjerojatnosti ili opasnosti da ta izgradnja uzrokuje znatno uznemiravanje za te vrste (vidjeti u tom smislu presudu od 14. siječnja 2016., Komisija/Bugarska, C‑141/14, EU:C:2016:8, t. 58. i navedenu sudsku praksu).
98 U tom pogledu, iz spisa predmeta proizlazi, kao što nezavisni odvjetnik ističe u točki 86. svojeg mišljenja, da su radovi na izgradnji predmetne željezničke pruge nastavljeni nakon klasificiranja odnosnog područja kao PZP 29. srpnja 2008. te nisu prekidani do 2009. i da provedba tih radova, osobito izgradnja podignutog nasipa, može prouzročiti znatno uznemiravanje i pogoršanje stanja staništa zaštićenih vrsta ptica s obzirom na to da je Kraljevina Španjolska priznala da će dotični projekt sigurno dovesti do smanjivanja povoljnih staništa za populaciju Otis tarda.
99 S obzirom na navedeno, valja zaključiti da je treći tužbeni razlog djelomično osnovan.
100 Naprotiv, iz istih razloga kao što su oni izneseni u točki 86. ove presude ne može se prihvatiti Komisijin argument prema kojem bi korištenje predmetne željezničke pruge imalo znatne učinke na ptice u odnosnom području, osobito uznemiravanjem koje bi izazvala buka kao i opasnosti od stradavanja ptica od električnih vodova i sudaranja.
101 Iz prethodnih razmatranja proizlazi da je, time što nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi se u PZP‑u „Campiñas de Sevilla“ izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno, Kraljevina Španjolska povrijedila, što se razdoblja prije 29. srpnja 2008. tiče, obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. Direktive o pticama i, što se tiče razdoblja nakon toga datuma, obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. Direktive o staništima.
Troškovi
102 Na temelju članka 138. stavka 3. Poslovnika, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove.
103 U ovom slučaju treba uzeti u obzir da određeni tužbeni razlozi Komisije nisu bili usvojeni.
104 Stoga treba naložiti Komisiji i Kraljevini Španjolskoj snošenje vlastitih troškova.
Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Time što nije poduzela odgovarajuće mjere kako bi se u posebno zaštićenom području „Campiñas de Sevilla“ izbjeglo pogoršanje prirodnih staništa i staništa vrsta, kao i uznemiravanje vrsta za koje je to područje određeno, Kraljevina Španjolska povrijedila je, što se razdoblja prije 29. srpnja 2008. tiče, obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 4. Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica i, što se tiče razdoblja nakon toga datuma, obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija
3. Europskoj komisiji i Kraljevini Španjolskoj nalaže se snošenje vlastitih troškova.
Potpisi