Language of document : ECLI:EU:T:2020:624

PRESUDA OPĆEG SUDA (osmo prošireno vijeće)

16. prosinca 2020.(*)

„Izvanugovorna odgovornost – Okoliš – Razvrstavanje, označivanje i pakiranje tvari i smjesa – Razvrstavanje visoko‑temperaturne smole dobivene iz katrana kamenog ugljena u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti za vodeni okoliš. (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti za vodeni okoliš (H410) – Dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima”

U predmetu T‑635/18,

Industrial Química del Nalón, SA, sa sjedištem u Oviedu (Španjolska), koju zastupaju K. Van Maldegem, M. Grunchard, S. Saez Moreno i P. Sellar, odvjetnici,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju M. Wilderspin, R. Lindenthal i K. Talabér‑Ritz, u svojstvu agenata,

tuženik,

koju podupiru:

Kraljevina Španjolska, koju zastupa L. Aguilera Ruiz, u svojstvu agenta,

i

Europska agencija za kemikalije (ECHA), koju zastupaju M. Heikkilä i W. Broere, u svojstvu agenata,

intervenijenti,

povodom zahtjeva utemeljenog na članku 268. UFEU‑a radi naknade štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog donošenja Uredbe Komisije (EU) br. 944/2013 od 2. listopada 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, za potrebe njezine prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku (SL 2013., L 261, str. 5.) kojom se visoko‑temperaturna smola dobivena iz katrana kamenog ugljena razvrstava u 1. kategoriju akutne toksičnosti za vodeni okoliš (H400) i 1. kategoriju kronične toksičnosti za vodeni okoliš (H410).

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće),

u sastavu: J. Svenningsen, predsjednik, R. Barents, C. Mac Eochaidh, T. Pynnä i J. Laitenberger (izvjestitelj), suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

 Pravni okvir

1        Prema članku 1. Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL 2008, L 353, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 20., str. 3.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 286/2011 od 10. ožujka 2011. (SL 2011., L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 17., str. 246.) „svrha […] je osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te slobodu kretanja tvari, smjesa […] (a) usklađivanjem kriterija za razvrstavanje tvari i smjesa te propisa o označivanju i pakiranju opasnih tvari i smjesa”.

2        Uvodne izjave 5. do 8. Uredbe br. 1272/2008 glase:

„(5)       Da bi se olakšala trgovina na svjetskoj razini i istovremeno zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš, u okviru Ujedinjenih naroda (UN) su tijekom 12 godina brižljivoga rada izrađeni usklađeni kriteriji za razvrstavanje i označivanje, koji su rezultirali Globalno usklađenim sustavom razvrstavanja i označivanja kemikalija (dalje u tekstu: ‚GHS’).

(6)       Ova se Uredba nastavlja na različite izjave kojima je Zajednica potvrdila svoju namjeru da doprinese globalnom usklađivanju kriterija za razvrstavanje i označivanje, ne samo na razini UN‑a, već i ugradnjom međunarodno dogovorenih GHS kriterija u zakonodavstvo Zajednice.

(7)       Koristi za poduzeća će rasti kako bude rastao broj država u svijetu koje su u svom zakonodavstvu prihvatile GHS kriterije. Zajednica bi trebala biti predvodnica u tom procesu i potaknuti druge države da slijede njezin primjer, kako bi osigurala konkurentsku prednost za industriju Zajednice.

(8)       Stoga je nužno uskladiti propise i kriterije za razvrstavanje i označivanje tvari, smjesa i određenih posebnih proizvoda u Zajednici uzimajući u obzir kriterije razvrstavanja i pravila označivanja u okviru GHS‑a, ali i oslanjajući se na 40-godišnje iskustvo stečeno u provedbi postojećega zakonodavstva Zajednice u području kemikalija i održavajući razinu zaštite koja je postignuta sustavom za usklađivanje razvrstavanja i označivanja, razredima opasnosti Zajednice koji još nisu dio GHS‑a te postojećim propisima za označivanje i pakiranje.”

3        U članku 3. prvom stavku Uredbe br. 1272/2008 određuje se:

„Tvar ili smjesa koja ispunjava kriterije za fizikalne opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš utvrđene u dijelovima od 2. do 5. Priloga I. je opasna i razvrstava se u skladu s odgovarajućim razredima opasnosti iz tog Priloga.”

4        Prilog I. Uredbi br. 1272/2008 navodi kriterije za razvrstavanje tvari i smjesa u razrede opasnosti.

5        Točka 4.1.1.1. definira pojam „akutna toksičnost”:

„(a)       Akutna toksičnost za organizme koji žive u vodi je svojstvena sposobnost tvari da naškodi organizmu kod kratkotrajnog izlaganja toj tvari.

[...]

(g)       Kronična toksičnost za organizme koji žive u vodi je svojstvena sposobnost tvari da izazove štetne učinke kod vodenih organizama tijekom izlaganja koja se određuju u odnosu na životni ciklus organizma.

[…]”

6        Što se tiče konkretno kriterija razvrstavanja smjesa, točka 4.1.3. predviđa:

„4.1.3.1. Sustav razvrstavanja za smjese obuhvaća sve kategorije koje se koriste za razvrstavanje tvari, tj. 1. kategoriju akutne toksičnosti i od 1. do 4. kategorije kronične toksičnosti. Da bi se za potrebe razvrstavanja smjese s obzirom na opasnost za vodeni okoliš iskoristili svi dostupni podaci, prema potrebi primjenjuje se sljedeće:

,Relevantne komponente’ smjese su one komponente koje su razvrstane u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili u 1. kategoriju kronične toksičnosti i prisutne su u koncentraciji od 0,1 % (w/w) ili više, te komponente koje su razvrstane u 2. kategoriju kronične toksičnosti, 3. kategoriju kronične toksičnosti ili 4. kategoriju kronične toksičnosti i prisutne su u koncentraciji od 1 % (w/w) ili više, osim ako se može pretpostaviti (kao u slučaju visoko toksičnih komponenti (vidjeti odjeljak 4.1.3.5.5.5.) da komponenta prisutna u nižoj koncentraciji i dalje može biti relevantna za razvrstavanje smjese s obzirom na opasnosti za vodeni okoliš. Općenito, kad su u pitanju tvari razvrstane u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili u 1. kategoriju kronične toksičnosti, koncentracija koja se uzima u obzir je (0,1/M) %. (Za objašnjenje M‑faktora vidjeti odjeljak 4.1.3.5.5.5.)

4.1.3.2. Pristup razvrstavanju s obzirom na opasnosti za vodeni okoliš je višerazinski i ovisi o vrsti informacija koje su dostupne za samu smjesu i njezine komponente. Na slici 4.1.2. prikazan je postupak koji se primjenjuje.

Elementi višerazinskog uključuju:

–        razvrstavanje na temelju ispitanih smjesa,

–        razvrstavanje na temelju načela premošćivanja,

–        korištenje ‚zbroja razvrstanih komponenti’ i/ili ‚formule aditivnosti’.”

7        U točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, naslovljenoj „Zbirna metoda”, određuje se:

„4.1.3.5.5.1.1. Temeljni kriteriji toksičnosti za razvrstavanje tvari u 1. do 3. kategoriju kronične toksičnosti razlikuju se od kategorije do kategorije za faktor 10. Tvari razvrstane u područje visoke toksičnosti na taj način doprinose razvrstavanju smjese u nižem području. Stoga pri izračunavanju tih kategorija razvrstavanja treba uzeti u obzir doprinos svih tvari koje su razvrstane u 1., 2. ili 3. kategoriju kronične toksičnosti.

4.1.3.5.5.1.2. Ako smjesa sadrži komponente razvrstane u 1. kategoriju akutne toksičnosti ili 1. kategoriju kronične toksičnosti, treba paziti na to da takvi sastojci pri akutnoj toksičnosti nižoj od 1 mg/l i/ili pri kroničnoj toksičnosti nižoj od 0,1 mg/l (ako nisu brzo razgradivi) i 0,01 mg/l (ako su brzo razgradivi) doprinose toksičnosti smjese čak i u maloj koncentraciji. Aktivni sastojci pesticida često su vrlo toksični u vodenom okolišu, ali i neke druge tvari kao što su organometalni spojevi. U tim okolnostima primjena uobičajenih općih graničnih vrijednosti koncentracija dovodi do ‚nerealno niskog razvrstavanja’ smjese. Stoga treba primijeniti faktore množenja kako bi se uzele u obzir visoko toksične komponente, kako je opisano u odjeljku 4.1.3.5.5.5.”

8        Što se tiče razvrstavanja u 1. kategoriju akutne toksičnosti, točka 4.1.3.5.5.3.1. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 propisuje:

„Ponajprije, razmatraju se sve komponente razvrstane u 1. kategoriju akutne toksičnosti. Ako je zbroj koncentracija (u %) tih komponenti pomnožen s njihovim odgovarajućim M‑faktorima veći od 25 %, cijela se smjesa razvrstava kao akutno toksična 1. kategorije.”

9        Što se tiče razvrstavanja u kategoriju kronične toksičnosti 1., 2., 3. i 4. kategorije, točka 4.1.3.5.5.4.1. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 propisuje:

„Najprije se uzimaju u obzir sve komponente razvrstane u 1. kategoriju kronične toksičnosti. Ako je zbroj koncentracija (u %) tih komponenti, pomnožen njihovim pripadajućim M‑faktorima, jednak ili viši od 25 %, smjesa se razvrstava u 1. kategoriju kronične toksičnosti. Ako je rezultat izračuna razvrstavanje smjese u 1. kategoriju kronične toksičnosti, postupak razvrstavanja je završen.”

10      Što se tiče smjesa s visoko toksičnim komponentama, točka 4.1.3.5.5.5. tog priloga predviđa:

„4.1.3.5.5.5.1. Smjese [komponente] iz 1. kategorije akutne toksičnosti i 1. kategorije kronične toksičnosti čija je toksičnost niža od 1 mg/l i/ili čija je kronična toksičnost niža od 0,1 mg/l (ako nisu brzo razgradivi) i 0,01 mg/l (ako su brzo razgradivi) doprinose toksičnosti smjese čak i u niskoj koncentraciji i u pravilu im se dodjeljuje veći ponder pri razvrstavanju primjenom zbirnog pristupa. Ako smjesa sadrži komponente razvrstane u 1. kategoriju akutne ili kronične toksičnosti, primjenjuje se jedan od ovih postupaka:

–        višerazinski pristup opisan u [točkama] 4.1.3.5.5.3. i 4.1.3.5.5.4. pri kojem se koristi ponderirani zbroj množenjem s određenim faktorom koncentracija komponenti razvrstanih u 1. kategoriju akutne i 1. kategoriju kronične toksičnosti umjesto jednostavnog zbrajanja postotaka. To znači da se koncentracija za ‚akutnu toksičnost 1. kategorije’ u lijevom stupcu tablice 4.1.1. i koncentracija za ‚kroničnu toksičnost 1. kategorije’ u lijevom stupcu tablice 4.1.2. množe s odgovarajućim faktorom množenja. Faktori množenja koji se primjenjuju na te komponente definirani su korištenjem vrijednosti toksičnosti, kako je sažeto u tablici 4.1.3. Stoga za razvrstavanje smjese koja sadrži komponente iz 1. kategorije akutne/kronične, toksičnosti primjenom zbirne metode mora biti poznata vrijednost M‑faktora.

[…]”

11      Tablica 4.1.3. istog priloga definira faktore množenja s obzirom na vrijednost toksičnosti za visoko toksične komponente smjesa.

12      Što se tiče administrativnog postupka, članak 37. stavak 1. Uredbe br. 1272/2008, koji ovlašćuje države članice da predlože usklađeno razvrstavanje za neku tvar, propisuje:

„Nadležno tijelo može Agenciji dostaviti prijedlog usklađenog razvrstavanja i označivanja tvari te, prema potrebi, specifičnih graničnih vrijednosti koncentracije odnosno M‑faktora ili prijedlog za njihovu reviziju.”

13      Prema članku 37. stavku 4. navedene uredbe, Odbor za procjenu rizika Europske agencije za kemikalije (ECHA) (u daljnjem tekstu: Odbor) uspostavljen na temelju članka 76. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL 2006., L 396, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.) donosi mišljenje o svim prijedlozima „podnesenim na temelju stavaka 1. ili 2. u roku 18 mjeseci od primitka prijedloga, dajući zainteresiranim stranama priliku da iznesu primjedbe” i Agencija „svoje mišljenje prosljeđuje Komisiji zajedno sa svim primjedbama”.

14      Konačno, postupak donošenja predloženog razvrstavanja predviđen je u članku 37. stavku 5. navedene uredbe na sljedeći način:

„Ako Komisija smatra da je usklađeno razvrstavanje i označivanje tvari u pitanju opravdano, ona bez odlaganja dostavlja nacrt odluke o uvrštenju te tvari u tablicu 3.1. u dijelu 3. Priloga VI., zajedno s odgovarajućim elementima razvrstavanja i označivanja te, prema potrebi, specifičnim graničnim vrijednostima koncentracije i M‑faktorima.

[…]”

 Okolnosti spora

15      Tužitelj, društvo Industrial Química del Nalón, SA, proizvodi visoko‑temperaturnu smolu dobivenu iz katrana kamenog ugljena (u daljnjem tekstu: CTPHT). Njegova je aktivnost koncentrirana u sektoru organske kemijske industrije i temelji se na destilaciji katrana na visokoj temperaturi, proizvoda koji je derivat proizvodnje koksa, korišten u visokim pećima kako bi se proizvelo sirovo željezo. Tužitelj obavlja svoju aktivnost organske kemijske industrije u svojem postrojenju koje se nalazi u Trubiji (Španjolska) u sklopu grupe samostalnih tvornica koje funkcioniraju kao potpuno integrirana cjelina.

16      CTPHT je, prema opisu u tablicama 3.1. i 3.2. u Prilogu VI. Uredbi br. 1272/2008, ostatak iz destilacije visokotemperaturnog ugljenog katrana, odnosno crna kruta tvar s približnom točkom omekšavanja od 30 °C do 180 °C (86 °F do 356 °F). Sastavljena primarno od složene smjese aromatskih ugljikovodika s tročlanim ili višečlanim kondenziranim prstenovima. CTPHT spada u skupinu tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složenih reakcijskih proizvoda ili bioloških materijala jer ga nije moguće u potpunosti odrediti na temelju njegova kemijskog sastava. CTPHT se uglavnom koristi za proizvodnju elektrodnih veziva namijenjenih industriji aluminija i čelika.

17      U rujnu 2010. Kraljevina Nizozemska podnijela je ECHA‑i spis u skladu s člankom 37. Uredbe br. 1272/2008, predlažući da CTPHT bude razvrstan kao kancerogena 1A (H350), mutagena 1B (H340), reproduktivno toksična 1B (H360FD) tvar, i razvrstan u 1. kategoriju akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) te 1. kategoriju kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410).

18      Nakon što je ECHA primila primjedbe na predmetni spis tijekom javnog savjetovanja, proslijedila je spis Odboru.

19      Odbor je 21. studenoga 2011. donio mišljenje o CTPHT‑u, kojim je potvrdio konsenzusom prijedlog koji je podnijela Kraljevina Nizozemska. To je mišljenje bilo popraćeno pripremnim dokumentom koji je sadržavao Odborovu detaljnu analizu (u daljnjem tekstu: pripremni dokument) i dokumentom koji je sadržavao odgovore Kraljevine Nizozemske na očitovanja podnesena u spis koji je sastavila ta država članica.

20      Kada je riječ o razvrstavanju CTPHT‑a u tvari akutno toksične za vodeni okoliš, Odbor je naznačio u svojem mišljenju, kao što je bila predložila Kraljevina Nizozemska u svojem spisu koji je podnijela ECHA‑i, da se ona nije mogla temeljiti na podacima koji proizlaze iz studija koje slijede pristup „Water‑Accommodated Fraction” (pristup vodom izlučene frakcije). Odbor je obrazložio to razmatranje navodeći s jedne strane da su ti podaci bili prikupljeni bez primjene ultraljubičastog (UV) zračenja, unatoč tomu što su određeni policiklični aromatski ugljikovodični (u daljnjem tekstu: PAH) sastojci CTPHT‑a fototoksični, i s druge strane, da su istraživanja provedena sa samo jednim punjenjem. Kao što je to predložila Kraljevina Nizozemska u svojem spisu podnesenom ECHA‑i, stoga se smatralo da je razvrstavanje te tvari trebalo biti utemeljeno na drugačijem pristupu, kojim se CTPHT smatra smjesom. U skladu s tim pristupom, CTPHT‑ovih 16 PAH sastojaka, koje je United States Environmental Protection Agency (Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Američkih Država, EPA) definirala kao prioritetne tvari i za koje su postojali dostatni podaci u pogledu učinaka i izloženosti, zasebno je ispitano u pogledu njihovih toksičnih učinaka u vodenom okolišu. Sukladno RAC‑ovu mišljenju, ta je analiza, primjenom metode iz točke 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 koja se sastojala od zbrajanja rezultata dobivenih primjenom faktora množenja (u daljnjem tekstu: faktori M) na različite PAH‑ove kako bi se veća važnost pridala visokotoksičnim sastojcima CTPHT‑a (u daljnjem tekstu: zbirna metoda), pokazala da se CTPHT morao razvrstati u 1. kategoriju akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategoriju kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410).

21      Na temelju mišljenja Odbora, Europska komisija je 2. listopada 2013. donijela Uredbu (EU) br. 944/2013 o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1272/2008 za potrebe njezine prilagodbe tehničkom i znanstvenom napretku (SL 2013., L 261, str. 5.). Na temelju članka 1. točke 2. podtočke (a) pod i. i podtočke (b) pod i. Uredbe br. 944/2013, u vezi s njezinim prilozima II. i IV., CTPHT je bio razvrstan u kancerogene tvari kategorije 1A (H350), mutagene kategorije 1B (H340), reproduktivno toksične kategorije 1B (H360FD), akutne toksičnosti u vodenom okolišu kategorije 1 (H400) i kronične toksičnosti u vodenom okolišu kategorije 1 (H410). Na temelju članka 3. stavka 3. Uredbe br. 944/2013, to razvrstavanje bilo je primjenjivo od 1. travnja 2016. Prema uvodnoj izjavi 5. Uredbe br. 944/2013, bilo je predviđeno dulje prijelazno razdoblje u pogledu CTPHT‑a prije početka primjene usklađenog razvrstavanja, kako bi se operaterima omogućilo da ispune obveze koje proizlaze iz novih usklađenih razvrstavanja za tvari koje su razvrstane kao vrlo toksične za vodene organizme koje u vodenom okolišu mogu uzrokovati dugoročne učinke, a posebno s obvezama određenima u članku 3. i Prilogu III. Direktivi 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL 2008., L 260, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 7., str. 136.).

22      Zahtjevom podnesenim tajništvu Općeg suda 20. prosinca 2013., i upisanom pod brojem predmeta T‑689/13, tužitelj je podnio tužbu za djelomično poništenje Uredbe br. 944/2013 u dijelu u kojem je njome CTPHT razvrstan u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410).

23      Presudom od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), Opći je sud poništio Uredbu br. 944/2013 u dijelu u kojem je njome CTPHT razvrstan u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410).

24      Preciznije, Opći je sud u točkama 30. do 34. presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), osobito odlučio kako slijedi:

„30.       U ovom predmetu valja zaključiti da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je razvrstavši CTPHT u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) propustila postupiti u skladu sa svojom obvezom uzimanja u obzir svih relevantnih čimbenika i okolnosti u svrhu pravilnog uzimanja u obzir udjela u kojem je šesnaest PAH sastojaka prisutno u CTPHT‑u i njihovih kemijskih učinaka.

31.       Naime, u skladu s točkom 7.6. informativnog dokumenta, za potrebe razvrstavanja CTPHT‑a na temelju njegovih sastojaka pretpostavilo se da se svi PAH‑ovi u CTPHT‑u tope u vodenoj fazi i da stoga dolaze u doticaj s vodenim organizmima. Također je navedeno da to vjerojatno dovodi do prekomjerne procjene toksičnosti CTPHT‑a i da u mjeri u kojoj sastav WAF‑a nije siguran, ta procjena toksičnosti može se smatrati najgorim slučajem.

32.       Međutim, ni Komisija ni ECHA nisu pred Općim sudom uspjele dokazati da je Komisija, utemeljivši odluku o tome da CTPHT razvrsta u 1. kategoriju akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategoriju kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) na pretpostavci da se svi PAH‑ovi u toj tvari otapaju u vodenoj fazi te da stoga dolaze u doticaj s vodenim organizmima, uzela u obzir činjenicu da se sastojci CTPHT‑a, u skladu s točkom 1.3. informativnog dokumenta, naslovljenog ‚Fiziološko‑kemijska svojstva’, samo u ograničenoj mjeri otpuštaju u vodu i da je ta tvar vrlo stabilna.

33.       Naime, kao prvo, ni Odborovo mišljenje o CTPHT‑u ni pripremni dokument ne sadržavaju ikakvo obrazloženje koje bi pokazivalo da je, u primjeni pretpostavke da se svi PAH‑ovi u toj tvari otapaju u vodenoj fazi i da dolaze u doticaj s vodenim organizmima, uzeta u obzir slaba topljivost CTPHT‑a u vodi. [...]

34.       Kao drugo, mora se istaknuti da je, sukladno točki 1.3. pripremnog dokumenta, najviša stopa topljivosti CTPHT‑a u vodi u odnosu na jedno punjenje bila 0,0014 %. S obzirom na slabu topljivost CTPHT‑a u vodi, Komisija ni na koji način nije dokazala da je mogla odnosnu odluku o razvrstavanju te tvari temeljiti na pretpostavci da se svi PAH‑ovi u CTPHT‑u tope u vodenoj fazi i da dolaze u doticaj s vodenim organizmima. Naime, iz tablice 7.6.2. u pripremnom dokumentu proizlazi da 16 PAH sastojaka CTPHT‑a čine 9,2 % te tvari. Dakle, pretpostavivši da se svi ti PAH‑ovi tope u vodi, Komisija je odnosnu odluku o razvrstavanju u biti temeljila na tome da se 9,2 % CTPHT‑a može otopiti u vodi. Međutim, kao što je vidljivo iz točke 1.3. pripremnog dokumenta, takva vrijednost nije realistična, s obzirom na to da najviša stopa iznosi 0,0014 %.”

25      Aktom podnesenim tajništvu Suda 17. prosinca 2015., Komisija je podnijela žalbu protiv presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767). Predsjednik Suda je odobrio Kraljevini Danskoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, i Kraljevini Nizozemskoj da interveniraju u potporu zahtjeva Komisije.

26      Tužitelj je 24. ožujka 2016. podnio zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU‑a kojom želi naložiti suspenziju primjene i odgodu učinaka Uredbe br. 944/2013 dok Sud ne odluči o Komisijinoj žalbi.

27      Rješenjem od 7. srpnja 2016., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P‑R, neobjavljeno, EU:C:2016:597), zahtjev za suspenziju primjene i privremene mjere bio je odbijen zbog nedovoljne hitnosti traženih mjera.

28      Presudom od 22. studenog 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i slijedeći mišljenje nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:646), Sud je odbio Komisijinu žalbu.

29      Konkretno, Sud je u točkama 39., 41. do 47. i 51 do 55. osobito odlučio ovako:

„39.       Točno je da točka 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 ne predviđa primjenu drugih kriterija osim onih izričito navedenih u toj odredbi. Međutim, treba utvrditi da nijedna odredba ne zabranjuje izričito uzimanje u obzir drugih čimbenika koji mogu biti relevantni za razvrstavanje tvari [koja je dio tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složenih reakcijskih proizvoda ili bioloških materijala].

[...]

41.       […] uporaba izraza ,prema potrebi’ (,where appropriate’ u engleskoj jezičnoj verziji te točke) i ,svi dostupni podaci’ potkopava tumačenje prema kojem bi u svim okolnostima trebalo isključiti uzimanje u obzir informacija koje nisu izričito navedene u okviru zbirne metode.

42.       Osim toga, iz uvodnih izjava 4. do 8. Uredbe br. 1272/2008 proizlazi da je zakonodavac Unije namjeravao ,doprin[ijeti] globalnom usklađivanju kriterija za razvrstavanje i označivanje, ne samo na razini Ujedinjenih naroda, već i ugradnjom međunarodno dogovorenih kriterija [GHS‑a] u zakonodavstvo Zajednice’. Prilog I. toj uredbi u tu je svrhu doslovno preuzeo gotovo sve odredbe [GHS‑a].

43.       […] iz samog teksta [GHS‑a], a osobito iz njegova Priloga 9., naslovljenog ,Smjernice o opasnostima za vodeni okoliš’, proizlazi da je navedeni metodološki pristup za provedbu razvrstavanja opasnosti tvari za vodeni okoliš težak osobito zato što ,pojam tvar obuhvaća širok raspon kemijskih proizvoda, među kojima je mnoge vrlo teško razvrstati na temelju sustava koji počiva na krutim kriterijima’. U tim se smjernicama tako upozorava na ,složene probleme pri tumačenju, čak i za stručnjake’, koje uzrokuje razvrstavanje, osobito takozvanih ,složenih ili višekomponentnih’ tvari, čija ,svojstva biorazgradnje, bioakumuacije, podjelnog koeficijenta i topljivosti u vodi uzrokuju probleme pri tumačenju, s obzirom na to da se svaki sastojak smjese može ponašati drukčije.’

44.       Autori tog dokumenta stoga su namjeravali privući pozornost na ograničenja svojstvena metodološkim kriterijima iz [GHS‑a] za razvrstavanje opasnosti za vodeni okoliš u pogledu određenih tvari koje obilježava, među ostalim, kompleksnost, stabilnost ili slaba topljivost u vodi.

45.       Zakonodavac Unije uključio je odredbe [GHS‑a] u Prilog I. Uredbi br. 1272/2008 a da nije izrazio namjeru da odstupi od tog pristupa. U tim se okolnostima ne može smatrati da zakonodavac Unije nije uzeo u obzir ta metodološka ograničenja time što je uključio [GHS‑a] na taj način u Uredbu br. 1272/2008.

46.       Stroga i automatska primjena zbirne metode u svim okolnostima može dovesti do podcjenjivanja toksičnosti tvari [koja je dio tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složenih reakcijskih proizvoda ili bioloških materijala] s malo poznatih sastojaka za vodeni okoliš. Takav ishod ne bi se mogao smatrati spojivim sa svrhom zaštite okoliša i ljudskog zdravlja koji se nastoji postići Uredbom br. 1272/2008.

47.       […] Komisija stoga prilikom primjene zbirne metode radi utvrđivanja spada li tvar [koja je dio tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složenih reakcijskih proizvoda ili bioloških materijala] u kategorije akutne toksičnosti i kronične toksičnosti za vodeni okoliš nije dužna ograničiti svoju ocjenu samo na čimbenike izričito navedene u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 i pritom isključiti sve ostale. Sukladno svojoj obvezi dužne pažnje, Komisija mora ispitati pomno i nepristrano ostale čimbenike koji su relevantni, čak i ako nisu izričito navedeni u spomenutim odredbama.

[...]

51.       Metoda razvrstavanja iz točke 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 temelji se na pretpostavci da su sastojci uzeti u obzir 100 % topljivi. Na temelju te pretpostavke, ta zbirna metoda podrazumijeva postojanje razine koncentracije sastojaka ispod koje se ne može doseći prag od 25 % i sastoji se stoga od izračunavanja zbroja koncentracija sastojaka koji spadaju u kategorije akutne ili kronične toksičnosti, pri čemu se svaka ponderira M‑faktorom koji odgovara njihovu profilu toksičnosti.

52.       Međutim, toj metodi je svojstveno da gubi na vjerodostojnosti u situacijama u kojima ponderirani zbroj sastojaka prelazi razinu koncentracije koja odgovara pragu od 25 % u razmjeru manjem od omjera između stope topljivosti uočene na razini tvari kao cjeline i hipotetske stope topljivosti od 100 %. Naime, u takvim situacijama postaje moguće da zbirna metoda u posebnim slučajevima dovede do rezultata višeg ili nižeg od razine koja odgovara propisanom pragu od 25 %, ovisno o tome uzima li se u obzir hipotetska stopa topljivosti sastojaka ili topljivost smjese kao cjeline.

53.       Nesporno je da iz tablice 7.6.2. Priloga I. izvješću priloženom mišljenju Odbora proizlazi da, s jedne strane, zbirna metoda dovodi do rezultata od 14,521 % i da je, s druge strane, taj rezultat 581 put veći od najmanje razine koja je potrebna da bi se, nakon ponderiranja M‑faktorima, dosegnuo prag od 25 %. Nadalje, također nije osporeno da osim toga, iz točke 1.3. tog dokumenta, naslovljene ,Fiziološko‑kemijska svojstva’, proizlazi da je najveća stopa topljivosti u vodi CTPHT‑a bila 0,0014 %, što je oko 71 000 puta manje od hipotetske stope topljivosti od 100 % koja je uporabljena za sastojke uzete u obzir.

54.       Stoga Opći sud nije iskrivio niti pogrešno pravno kvalificirao činjenice kada je u točki 34. [presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767)], ocijenio da ,polazeći od pretpostavke da su svi ti [sastojci] topljivi u vodi, Komisija je stoga u bitnome temeljila predmetno razvrstavanje na pretpostavci da je 9,2 % CTPHT‑a topljivo u vodi. Međutim, kao što je vidljivo iz točke 1.3. pripremnog dokumenta, takva vrijednost nije realistična, s obzirom na to da najviša stopa iznosi 0,0014 %.’

55.       Opći sud, koji je u točki 32. [presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767)] utvrdio da ,ni Komisija ni ECHA nisu uspjele dokazati [...] da [...] je Komisija uzela u obzir činjenicu da se sastojci CTPHT‑a, u skladu s točkom 1.3., naslovljenom ‚Fiziološko‑kemijska svojstva’, pripremnog dokumenta [priloženog mišljenju Odbora] samo u ograničenoj mjeri otpuštaju u vodu i da je ta tvar vrlo stabilna’, nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 30. spomenute presude smatrao da je ,Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je razvrstavši CTPHT u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) propustila postupiti u skladu sa svojom obvezom uzimanja u obzir svih relevantnih čimbenika i okolnosti u svrhu pravilnog uzimanja u obzir udjela u kojem je šesnaest sastojaka [...] prisutno u CTPHT‑u i njihovih kemijskih učinaka’.”

30      Komisija je 9. srpnja 2018. objavila obavijest u Službenom listu Europske unije (SL 2018., C 239, str. 3.) kojom je utvrdila da je djelomično poništenje Uredbe br. 944/2013 koje je proglasio Opći sud održano nakon odbijanja žalbe i da CTPHT „više nije razvrstan kao tvar 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu.”

 Postupak i zahtjevi stranaka

31      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 23. listopada 2018. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak na temelju članka 268. UFEU‑a.

32      Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda, 11. veljače i 7. ožujka 2019., Kraljevina Španjolska i ECHA zatražili su intervenciju u potporu zahtjevu Komisije.

33      Zasebnim aktom, podnesenim tajništvu Općeg suda, 13. ožujka, 5. travnja, 29. i 31. svibnja i 21. kolovoza 2019., tužitelj je na temelju članka 144. stavka 2. Poslovnika Općeg suda zatražio povjerljivost postupanja s određenim podacima sadržanima u prilozima tužbi, u odgovoru na tužbu, u replici i njezinim prilozima, i u odgovoru na repliku, u odnosu na Kraljevinu Španjolsku i ECHA‑u.

34      Odgovor na tužbu podnesen je tajništvu Općeg suda 14. ožujka 2019.

35      Replika je podnesena 17. svibnja 2019.

36      Rješenjima predsjednika petog vijeća Općeg suda od 20. lipnja 2019. odobrena je intervencija Kraljevine Španjolske i ECHA‑e u potporu zahtjevima Komisije.

37      Aktima podnesenima tajništvu Općeg suda 8. srpnja i 30. kolovoza 2019., Kraljevina Španjolska suprotstavila se zahtjevu za povjerljivo postupanje. Aktima podnesenima 9. srpnja i 5. rujna 2019., ECHA je potvrdila da nema prigovora na zahtjeve za povjerljivo postupanje.

38      Odgovor na repliku podnesen je 24. srpnja 2019.

39      Kraljevina Španjolska i ECHA podnijele su svoje intervencijske podneske 6. rujna 2019.

40      Budući da se izmijenio sastav vijeća, predmet je bio dodijeljen novom sucu izvjestitelju u osmom vijeću.

41      Rješenjem predsjednika osmog vijeća Općeg suda od 25. studenoga 2019., zahtjevi za povjerljivo postupanje odbijeni su u odnosu na Kraljevinu Španjolsku.

42      Tužitelj je 8. siječnja 2020. zatražio prekid postupka na temelju članka 69. točke (c) Poslovnika do održavanja rasprave s naglaskom na pitanju postojanja odgovornosti Europske unije, u predmetu T‑638/18 i dok Opći sud ne donese presudu o tom pitanju. Komisija je dala suglasnost za prekid ovog postupka dopisom od 28. siječnja 2020.

43      Osmo vijeće je 2. travnja 2020. odlučilo je da neće prekinuti postupak.

44      Na prijedlog osmog vijeća, Opći sud odlučio je 20. travnja 2020., na temelju članka 28. Poslovnika, uputiti predmet proširenom sastavu suda.

45      Mjerom upravljanja postupkom od 22. travnja 2020. Opći je sud strankama uputio pitanja na koja su trebale dati pisani odgovor, na koja su odgovorile u propisanom roku.

46      Mjerom upravljanja postupkom od 15. lipnja 2020. Opći je sud pozvao svaku od stranaka da podnesu očitovanja na odgovore na pisana pitanja Općeg suda od 22. travnja 2020. Stranke su podnijele svoja očitovanja u određenom roku.

47      Opći sud (osmo prošireno vijeće) odlučio je na prijedlog suca izvjestitelja otvoriti usmeni dio postupka. Međutim, dopisom od 8. lipnja 2020. glavne stranke su u biti navele da njihovi zastupnici neće moći fizički prisustvovati na raspravi čije je održavanje bilo predviđeno u sjedištu Općeg suda Luxembourgu (Luksemburg) i da u slučaju da njihovo sudjelovanje na raspravi putem video konferencije neće biti fizički moguće, one odustaju od prava da budu saslušane na raspravi. U tim okolnostima, smatrajući da je na temelju sadržaja spisa i osobito odgovora stranaka na njegova pitanja i njihovih očitovanja na navedene odgovore predmet dovoljno razjašnjen, Opći sud (osmo prošireno vijeće) odlučio je na temelju članka 108. stavka 2. Poslovnika zatvoriti usmeni dio postupka.

48      Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

–        odluči i presudi da je ova tužba dopuštena i osnovana;

–        presudi da mu se mora naknaditi šteta koju mu je uzrokovala Komisija;

–        naloži Komisiji da mu isplati naknadu štete koju je pretrpio na temelju izričite posljedice nezakonitog razvrstavanja, određenu na 652 733 eura, ili bilo koji drugi iznos koji on ocijeni osnovanim tijekom postupka ili koji odredi Opći sud;

–        podredno, međupresudom utvrdi da je Komisija dužna naknaditi pretrpljenu štetu i naloži strankama da predoče Općem sudu u razumnom roku od datuma presude, iznose odštete koje su dogovorili, ili u nedostatku sporazuma, naloži strankama da u istom roku Općem sudu predoče njihove zahtjeve popraćene dokaznim elementima detaljnih iznosa;

–        naloži Komisiji da mu plati kompenzacijske kamate, po zakonskoj stopi od datuma pretrpljenog gubitka (odnosno od datuma stupanja na snagu nezakonitog razvrstavanja, ili od datuma nastanka štete);

–        naloži Komisiji plaćanje zateznih kamata po stopi od 8 % ili bilo kojoj drugoj stopi koju Opći sud ocijeni prikladnom izračunanih na iznos plativ od datuma donošenja presude koju Opći sud treba donijeti i do stvarne isplate;

–        naloži Komisiji snošenje svih troškova postupka.

49      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu za naknadu štete;

–        naloži tužitelju snošenje troškova postupka.

–        podredno, ako Opći sud presudi u korist tužitelja u pogledu odgovornosti, dâ strankama rok od šest mjeseci da se sporazume o iznosu štete.

50      Kraljevina Španjolska zahtijeva od Suda da:

–        odbije tužbu za naknadu štete;

–        tužitelju naloži snošenje troškova.

51      ECHA od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu za naknadu štete;

–        naloži tužitelju snošenje troškova ovog postupka.

 Pravo

52      U prilog svojem odštetnom zahtjevu tužitelj u biti ističe da mu je nezakonito razvrstavanje CTPHT‑a u 1. kategoriju akutne toksičnosti (H400) i 1. kategoriju kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) kako je provedeno Uredbom br. 944/2013 uzrokovalo materijalnu štetu koju procjenjuje na 652 733 eura. S jedne strane, ta šteta odgovara troškovima uzrokovanima prilagodbom pakiranja kao i načina prijevoza kako proizlaze iz Oglednih propisa Ujedinjenih naroda za prijevoz opasnih tereta, odnosno osobito iz Europskog sporazuma o međunarodnom cestovnom prijevozu opasnih tvari, Pravilnika o međunarodnom prijevozu opasnih tvari željeznicom i Međunarodnog pomorskog kodeksa o opasnim tvarima. S druge strane, tužitelj se poziva također na štetu uzrokovanu dodatnim troškovima, uzrokovanima razvrstavanjem predviđenim Uredbom br. 944/2013, sa svrhom ažuriranja sigurnosno‑tehničkih listova u skladu s Uredbom br. 1907/2006.

53      Komisija, uz potporu Kraljevine Španjolske i ECHA‑e, odgovara kao prvo, da nije počinila nikakvu dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila čiji je predmet dodijeliti prava pojedincima, kao drugo da tužitelj nije dokazao postojanje stvarne i izvjesne štete, i kao treće, da tužitelj nije utvrdio uzročnu vezu između nezakonitosti i štete koju je navodno pretrpio.

54      Valja utvrditi da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije uvjetovan ispunjenjem nekoliko uvjeta, odnosno postojanjem dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojemu je predmet dodjela prava pojedincima, postojanjem stvarne štete i postojanjem uzročne veze između povrede obveze autora akta i štete koju su pretrpjele oštećene osobe (vidjeti presudu od 10. rujna 2019., HTTS/Vijeće, C‑123/18 P, EU:C:2019:694, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

55      Također prema ustaljenoj sudskoj praksi, čim jedan od triju uvjeta nije ispunjen, tužbu treba odbiti u cijelosti a da nije potrebo ispitati ostale uvjete navedene odgovornosti (vidjeti presudu od 15. rujna 1994., KYDEP/Vijeće i Komisija, C‑146/91, EU:C:1994:329, t. 81. i navedena sudska praksa).

56      Kada je riječ o prvim od tih uvjeta, tužitelj tvrdi da je nezakonito razvrstavanje CTPHT‑a u 1. kategoriju akutne toksičnosti (H400) i 1. kategoriju kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) kako ju je utvrdio Sud u presudi od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima.

57      Kako bi se ocijenilo postojanje nezakonitosti koju je počinila Komisija koja bi mogla dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije, valja najprije provjeriti je li tužitelj u ovom predmetu utvrdio postojanje pravnog pravila čiji je predmet dodijeliti prava pojedincima u smislu sudske prakse koje je povrijeđeno, i zatim je li povreda tog pravila dovoljno ozbiljna u smislu sudske prakse.

 Priroda pravila koje je povrijedila Komisija prilikom donošenja Uredbe br. 944/2013

58      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravno pravilo ima za predmet dodjelu prava pojedincima, kada se povreda odnosi na odredbu koja stvara prava koja nacionalni sudovi moraju očuvati, tako da ima izravan učinak koji proizvodi prednost koja se može kvalificirati kao stečeno pravo, čija je funkcija zaštititi interese pojedinaca ili koji dodjeljuje prava u korist pojedinaca čiji se sadržaj može dovoljno utvrditi (vidjeti presudu od 16. listopada 2014., Evropaïki Dynamiki/Komisija, T‑297/12, neobjavljenu, EU:T:2014:888, t. 76. i navedenu sudsku praksu).

59      Tužitelj smatra da se pravila koja je Komisija povrijedila nalaze u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, odnosno zbirnoj metodi, kao i obvezi dužne pažnje koja je svojstvena načelu dobre uprave. Kombinacija tih pravila dodjeljuje pojedincima pravo koje im omogućava zaštititi interese njihova pojedinačnog pothvata tako da je Komisija bila dužna dokazati dužnu pažnju prilikom razvrstavanja tvari.

60      Kao odgovor na pitanje koje je postavio na Opći sud, tužitelj je precizirao da su prema njegovu mišljenju, odredbe Uredbe br. 1272/2008 mogle zaštititi interese pojedinca jer su nametale i povećavale obveze koje operateri kao što je tužitelj moraju poštovati kako bi mogli uživati svoje pravo da stave na tržište razvrstane kemijske tvari i smjese. U tom pogledu, tužitelj osobito upućuje na članak 4. stavak 10. navedene uredbe koji propisuje da se „[t]vari i smjese koje ne ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe ne smiju stavljati na tržište”. No, netočno razvrstavanje krši tužiteljevo pravo da stavi na tržište tvari i smjese koje su in fine u skladu s navedenom uredbom.

61      Komisija, uz potporu Kraljevine Španjolske i ECHA‑e naprotiv drži da odredbe Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 a osobito zbirna metoda predviđena u točki 4.1.3.5.5. navedenog priloga ne dodjeljuje prava pojedincima. Te odredbe, koje su prema mišljenju Komisije potpuno metodološke, proizlaze iz GHS‑a, obuhvaćaju tehničke i znanstvene kriterije radi razvrstavanja tvari i smjesa na temelju karakterističnih svojstava tvari. Pravila koja se odnose na zbirnu metodu iz Priloga I. navedenoj uredbi bila su osmišljena samo kako bi se odredila opasnost u pogledu toksičnosti za organizme koji žive u vodi tvari i smjesa na temelju znanstvenih podataka, i ne zahtijevaju odvagivanje interesa pojedinaca. Osim toga, ona ne predviđaju postupovna pravila kojima se želi zaštititi interese pojedinaca. Stoga, ni subjekt koji predlaže prvotni prijedlog za razvrstavanje ni Odbor niti Komisija nemaju obvezu odvagivanja interesa pojedinaca.

62      U tom pogledu, valja utvrditi da je prema presudama od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je primijenila zbirnu metodu iz točke 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008. Stoga, kao što proizlazi osobito iz točke 47. presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882, „Komisija prilikom primjene zbirne metode radi utvrđivanja spada li tvar [koja je dio tvari nepoznatog ili promjenjivog sastava, složenih reakcijskih proizvoda ili bioloških materijala] u kategorije akutne toksičnosti i kronične toksičnosti za vodeni okoliš nije dužna ograničiti svoju ocjenu samo na čimbenike izričito navedene u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 i pritom isključiti sve ostale”. No, prema točki 32. presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), ni Komisija ni ECHA nisu mogle utvrditi pred Općim sudom da je Komisija uzela u obzir slabu topivost CTPHT‑a u vodi. Stoga treba utvrditi da se povrijeđeno pravilo nalazi, kao što su Opći sud i zatim Sud utvrdili u svojim presudama, u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. navedenoj uredbi i da se radi o zbirnoj metodi.

63      Valja utvrditi da je zbirna metoda iz točke 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, metoda razvrstavanja smjesa opasnih za vodeni okoliš. Ta metoda kao takva ne dodjeljuje nikakvo pravo u strogom smislu pojedincima. Naprotiv, kao što u biti navodi tužitelj, razvrstavanje smjese među tvari toksične u vodenom okolišu na temelju tih odredbi može stvoriti ili povećati obveze koje operateri kao što je tužitelj moraju, prema potrebi, poštovati kako bi mogli takvu smjesu staviti na tržište.

64      U ovom slučaju, valja istaknuti da je cilj Uredbe br. 1272/2008, u skladu s njegovim člankom 1., osigurati ne samo visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša nego i slobodu kretanja tvari.

65      Stoga, s obzirom na to da usklađeno razvrstavanje tvari i smjesa stvara određene obveze za proizvođače i opskrbljivače kemijskih tvari, koje uvjetuju njihovo sudjelovanje u slobodnom kretanju tvari i kemijskih smjesa, ono nužno utječe na gospodarske interese tih operatera. To proizlazi osobito iz uvodnih izjava 4. i 5. Uredbe br. 944/2013 u kojima je navedeno da je potreban određeni rok kako bi se omogućilo operaterima da prilagode označivanje i pakiranje tvari i smjesa novom razvrstavanju i da prodaju postojeće zalihe.

66      Ipak, kada se radi osobito o posebnom pravilu koje je povrijeđeno u ovom slučaju, odnosno zbirna metoda kako je navedena u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, valja utvrditi da se njome samo želi omogućiti, na temelju tehničkih i znanstvenih kriterija, utvrđenje opasnosti vezane za toksičnost smjese za organizme koji žive u vodi imajući na umu toksičnost njezinih sastojaka za organizme koji žive u vodi u svrhu razvrstavanja takve smjese. Ta procjena opasnosti vezane za toksičnost isključuje svako razmatranje koje nije vezano za karakteristična svojstva tvari. Nikakvo odvagivanje interesa pojedinaca nije osobito predviđeno prilikom njezine primjene.

67      Stoga se zbirna metoda predstavlja kao metodološko pravilo, usporedivo s postupovnim pravilom, čiji je jedini cilj voditi procjenu opasnosti kemijskih smjesa na temelju njihovih karakterističnih svojstava a ne da se osigura interese pojedinaca (vidjeti u tom smislu i po analogiji, presude od 13. rujna 2007., Common Market Fertilizers/Komisija, C‑443/05 P, EU:C:2007:511, t. 143. do 145., i od 29. travnja 2020., Tilly‑Sabco/Komisija, T‑437/18, neobjavljenu, EU:T:2020:159, t. 52.).

68      To je tumačenje potvrđeno činjenicom da ni Sud ni Opći sud u svojim presudama od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), nisu smatrali da je očita pogreška u ocjeni proizlazila iz toga što Komisija nije uzela u obzir interese proizvođača i opskrbljivača CTPHT‑a. Naprotiv, te su presude utvrdile postojanje očite pogreške u ocjeni jer Komisija prilikom primjene zbirne metode nije uzela u obzir slabu topivost smjese same po sebi, odnosno element koji može utjecati na opasnost smjese za organizme koji žive u vodi. Drugim riječima, povreda predmetnog pravila utvrđena u navedenim presudama ograničena je na povredu njegova tehničkog i znanstvenog dosega.

69      Budući da se, po njegovoj prirodi, pravilom zbirne metode, ne želi zaštiti interese pojedinaca, tužitelj se stoga ne može stricto sensu pozvati na njegovu povredu u prilog svojem odštetnom zahtjevu.

70      Međutim, Opći sud smatra da sudska praksa navedena u točki 58. supra, ne isključuje nužno da se može smatrati da povreda pravnog pravila koja nema za cilj dodijeliti stricto sensu prava pojedincima  nego koje bi prije moglo uzrokovati nametanje ili povećavanje obveza koje imaju pojedinci na temelju drugih pravnih pravila Unije, može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije. Naime, kao što je Sud smatrao kada je riječ o uvjetima pozivanja na pravila međunarodnog običajnog prava (presuda od 21. prosinca 2011., Air Transport Association of America i dr., C‑366/10, EU:C:2011:864, t. 107.), može se smatrati da nezakonito postupanje neke institucije Unije koje utječe na pravni položaj fizičke ili pravne osobe koja se sastoji od njezinih prava, i simetrično, njezinih obveza, može u određenim slučajevima opravdati nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije, bilo da se radi o povredi prava ili dodavanju ili povećavanju nezakonitih obveza. U tom pogledu, s obzirom na zadiranje u taj pravni položaj, može biti nebitno, ovisno o okolnostima slučaja, je li se navodno nezakonito postupanje administracije sastojalo od povrede prava ili dovelo do dodavanja ili povećavanja obveza na temelju prava Unije. Međutim, u ovom slučaju, iako pravilo zbirne metode ne dodjeljuje samo po sebi prava pojedincima, ipak se postavlja pitanje jesu li obveze nastale pogrešnom primjenom zbirne metode takve da mogu utjecati na tužiteljev pravni položaj tako da se može smatrati da on in fine ima subjektivno pravo na pravilnu primjenu  zbirne metode, ili, naprotiv, te obveze predstavljaju samo neizravnu posljedicu primjene tog pravila koja utječe samo na tužiteljevu ekonomsku situaciju.

71      U svakom slučaju, odgovor na pitanje može li se u ovom slučaju pozvati ili ne na povredu pravila zbirne metode na kojem se temelji nezakonito razvrstavanje CTPHT‑a u prilog ovom odštetnom zahtjevu, s obzirom na dodavanje ili povećavanje obveza koje utječu na tužiteljev pravni položaj, odlučujući je za rješenje ovog spora samo u slučaju da je ta povreda dovoljno ozbiljna u smislu ranije navedene sudske prakse, što treba ispitati u nastavku.

72      Kada je riječ o povredi dužne pažnje svojstvene dobroj upravi, kao što je tužitelj naveo u replici, valja utvrditi da formalno, u tužbi tužitelj nije specifično i samostalno naveo povredu navedene obveze dužne pažnje u prilog svojem odštetnom zahtjevu. Također nije očito ni to da se taj navod može smatrati kao proširenje argumenta koji je već sadržan u tužbi. U tim okolnostima, u mjeri u kojoj se temelji na povredi obveze dužne pažnje, odštetni zahtjev se mora, kao što je navela Komisija u svojim očitovanjima na odgovore na pisano pitanje upućeno tužitelju u tom pogledu, proglasiti nedopuštenim.

 Težina navedene povrede pravila zbirne metode

73      Što se tiče uvjeta prema kojem povreda pravnog pravila mora biti dovoljno ozbiljna u svrhu nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije, tužitelj ističe da sadržaj presuda od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljeno, EU:T:2015:767), ne ostavlja nikakvog mjesta sumnji u pogledu činjenice da Komisijina očita pogreška u ocjeni, odnosno njezina povreda stvarnog dosega njezina diskrecijskog prava kada donosi nezakonito razvrstavanje CTPHT‑a, predstavlja povredu takve prirode.

74      Tužitelj smatra da se u okviru tužbe za naknadu štete moraju pažljivo ispitati akti, činjenice i postupanje dotične institucije Unije prije nego nastane šteta. No, ti akti i postupanje jasno upućuju da je Komisija smatrala da nema nikakvu marginu prosudbe u primjeni zbirne metode. Stoga, u okviru tužbe za naknadu štete, valja smatrati da je povrijeđeno pravilo bilo pravilo koje ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe, tako da na temelju presude od 4. srpnja 2000., Bergaderm i Goupil/Komisija (C‑352/98 P, EU:C:2000:361), obična povreda prava je dovoljna za utvrđenje dovoljno ozbiljne povrede.

75      Temeljeći se na presudi od 14. srpnja 1967., Kampffmeyer i dr./Komisija (5/66, 7/66, 13/66 do 16/66 i 18/66 do 24/66, neobjavljena, EU:C:1967:31), tužitelj ističe da s obzirom na to da je Komisija odbila vršiti svoje diskrecijsko pravo i ustrajala u tom pristupu dok njezina žalba pred Sudom nije bila odbijena, ona je „provodila nepravilnu primjenu mjerodavnih materijalnih normi” što je primjenjivi kriterij u okviru ove tužbe.

76      Tužitelj nadalje smatra da predmetno zakonodavstvo nema nedostataka i da se stoga Komisija ne može pozvati ni na nejasnoću teksta niti se „ispričati prenijeti odgovornost za počinjenu pogrešku na Europski parlament i Vijeće”. Pravo je uostalom uvijek bilo savršeno jasno u pogledu pitanja je li Komisija imala diskrecijsku ovlast prilikom ispitivanja razvrstavanja CTPHT‑a. Tužitelj se u tom pogledu temelji osobito na rješenju od 22. svibnja 2014., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (C‑287/13 P, neobjavljeno, EU:C:2014:599) i presudi od 7. ožujka 2013., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (T‑93/10, EU:T:2013:106), koji potvrđuju, iako u okviru Uredbe br. 1907/2006, da Komisija može odstupiti od propisanih pravila koristeći svoju diskrecijsku ovlast kako bi izbjegla pogrešne zaključke u slučaju stroge primjene navedenih pravila.

77      Tužitelj osobito naglašava po njemu nestvarnu prirodu rezultata Komisijina izračuna izvršenog putem zbirne metode, što je Sud također naglasio u točki 53. presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882). Tužitelji u navedenom predmetu su Komisiji ukazali više puta na apsurdnost tih rezultata prije donošenja Uredbe br. 944/2013 kao i tijekom pisanog dijela postupka u predmetu T‑689/13. Komisijin izbor je imao za učinak razvrstavanje CTPHT‑a kao tvari toksične za vodeni okoliš, iako, prema navodima tužitelja, nije topiva u vodi te se naprotiv, u njoj stvrdne i potone. Prema navodima tužitelja, takav bi se izbor „ograničio na arbitrarnost” u smislu presude od 5. prosinca 1979., Amylum i Tunnel Refineries/Vijeće i Komisija (116/77 i 124/77, EU:C:1979:273) i ne može biti izbor uobičajeno pažljive uprave.

78      Konačno, tužitelj ističe da je učinak Komisijinih odluka da podnese žalbu protiv presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), i da ospori zahtjev za privremenu suspenziju pogoršanje i produljenje trajanja pogreške koju je učinila.

79      Komisija, uz potporu Kraljevine Španjolske i ECHA‑e, osporava te argumente.

80      Uvodno valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, utvrđenje nezakonitosti pravnog akta samo po sebi nije dovoljno, koliko god je ta nezakonitost vrijedna žaljenja, da bi se smatralo da je ispunjen uvjet nastanka odgovornosti Unije u pogledu nezakonitosti postupanja koje se stavlja na teret institucijama (vidjeti u tom smislu presudu od 23. studenoga 2011., Sison/Vijeće, T‑341/07, EU:T:2011:687, t. 31. i navedenu sudsku praksu). Naime, prema sudskoj praksi, tužba za naknadu štete je uspostavljena kao samostalno sredstvo, s posebnom funkcijom u sustavu pravnih sredstava i podređena je uvjetima korištenja osmišljenih s obzirom na njezinu posebnu svrhu (presuda od 17. prosinca 1981., Ludwigshafener Walzmühle Erling i dr./Vijeće i Komisija, 197/80 do 200/80, 243/80, 245/80 i 247/80, EU:C:1981:311, t. 4.). Stoga, cilj tužbe za naknadu štete nije osigurati naknadu štete uzrokovane svakom nezakonitošću (presuda od 3. ožujka 2010., Artegodan/Komisija, T‑429/05, EU:T:2010:60, t. 51.).

81      U tom pogledu, valja podsjetiti da zahtjev dovoljno ozbiljne povrede ima za cilj, ma kakva bila narav predmetnog nezakonitog akta, izbjegavanje da rizik od naknađivanja navodnih šteta zainteresiranim osobama omete sposobnost predmetne institucije da u potpunosti ispunjava svoje ovlasti u općem interesu, kako u okviru normativne aktivnosti ili aktivnosti koja uključuje izbor ekonomske politike tako i u području upravne nadležnosti, a da unatoč tomu ne optereti pojedince posljedicama očitih povreda za koje nema izgovora (vidjeti presudu od 3. ožujka 2010., Artegodan/Komisija, T‑429/05, EU:T:2010:60, t. 55. i navedenu sudsku praksu).

82      Eventualno poništenje jednog akta Komisije koji je uzrok štete na koju se tužitelj poziva, čak i ako o tom poništenju Opći sud odluči presudom objavljenom prije podnošenja tužbe za naknadu štete, ne predstavlja neoboriv dokaz dovoljno ozbiljne povrede koju je počinila ta institucija, što ipso iure omogućuje da se utvrdi odgovornost Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 8. svibnja 2019., Export Development Bank of Iran/Vijeće, T‑553/15, neobjavljena, EU:T:2019:308, t. 55.).

83      Odlučujući kriterij, koji omogućava smatrati da je poštovan zahtjev da se te pojedince ne optereti posljedicama očite povrede za koju nema izgovora koju je dotična institucija počinila, je onaj očite i teške povrede, granica nametnutih njezinoj diskrecijskoj ocjeni od strane dotične institucije (vidjeti u tu svrhu presude od 4. srpnja 2000., Bergaderm i Goupil/Komisija, C‑352/98 P, EU:C:2000:361, t. 43., i od 30. svibnja 2017., Safa Nicu Sepahan/Vijeće, C‑45/15 P, EU:C:2017:402, t. 30.). Taj pojam očite i teške povrede ne treba zamijeniti za pojam očite pogreške u ocjeni, već se treba razlikovati od njega. Naime, u nedostatku takvog razlikovanja, svaka očita pogreška u ocjeni i stoga, svaka pogreška uprave Unije u situaciji u kojoj ima marginu prosudbe mogla bi dovesti do nastanka njezine izvanugovorne odgovornosti. Kao što je bilo rečeno, ranije navedena sudska praksa u tom području ne smatra da svaka nezakonitost sama po sebi dovodi do takve odgovornosti. Dakle, ono što je odlučujuće za utvrđivanje postojanja takve povrede jest margina prosudbe kojom raspolaže navedena institucija. Stoga iz kriterija sudske prakse proizlazi da kada dotična institucija raspolaže tek znatno ograničenom odnosno gotovo nepostojećom marginom prosudbe, puka povreda prava Unije može biti dovoljna da se utvrdi postojanje dovoljno ozbiljne povrede (vidjeti presudu od 23. studenoga 2011., Sison/Vijeće, T‑341/07, EU:T:2011:687, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

84      Međutim, ta sudska praksa ne uspostavlja nikakvu automatsku vezu između, s jedne strane, nedostatka diskrecijske ocjene dotične institucije, i s druge strane, kvalifikacije dovoljno ozbiljne povrede prava Unije (vidjeti presudu od 3. ožujka 2010., Artegodan/Komisija, T‑429/05, EU:T:2010:60, t. 59.).

85      Naime, iako ima odlučujući karakter, doseg diskrecijske ovlasti institucije na koju se to odnosi nije isključivi kriterij. Naprotiv, valja imati na umu osobito složenost situacija koje treba riješiti i teškoće u primjeni ili tumačenju tekstova (vidjeti presudu od 23. studenoga 2011., Sison/Vijeće, T‑341/07, EU:T:2011:687, t. 36. i 37. i navedenu sudsku praksu) ili, općenito, područja, uvjeta i konteksta u kojima se povrijeđeno pravilo nameće instituciji ili dotičnom tijelu Unije (vidjeti presudu od 4. travnja 2017., Médiateur/Staelen, C‑337/15 P, EU:C:2017:256, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

86      Iz toga proizlazi da jedino utvrđenje postojanja nepravilnosti koju u istovjetnim okolnostima ne bi počinila uobičajeno oprezna i pažljiva uprava omogućuje primjenu odgovornosti Unije (vidjeti presudu od 3. ožujka 2010., Artegodan/Komisija, T‑429/05, EU:T:2010:60, t. 62.).

87      U tom pogledu, sudska praksa je osim toga precizirala da se povreda zakonske obveze može smatrati dovoljno ozbiljnom povredom u svrhu nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije samo ako se ona ogleda u aktu koji je očigledno protivan pravnom pravilu i ozbiljno šteti interesima trećih, koja se ne može opravdati ni objasniti posebnim ograničenjima koja se nameću službi u okviru uobičajenog funkcioniranja (presuda od 9. rujna 2008., MyTravel/Komisija, T‑212/03, EU:T:2008:315, t. 43.).

88      Stoga je na sudu Unije da – nakon određivanja raspolaže li institucija na koju se to odnosi marginom prosudbe – uzme u obzir složenost situacije koju treba riješiti, teškoće primjene ili tumačenja tekstova, stupanj jasnoće i preciznosti povrijeđenog pravila i namjeru ili neoprostivost počinjene pogreške (vidjeti presudu od 23. studenoga 2011., Sison/Vijeće, T‑341/07, EU:T:2011:687, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

89      S obzirom na te kriterije, valja analizirati predstavlja li Komisijina povreda kako je utvrđena u presudama od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), dovoljno ozbiljnu povredu u smislu gore navedene sudske prakse.

90      U tu svrhu valja podsjetiti na razmatranja koja su navela Opći sud a zatim Sud da utvrde da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni prilikom razvrstavanja CTPHT‑a na temelju zbirne metode.

91      Kada je riječ o presudi od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767) valja istaknuti da iz njezine točke 24. proizlazi da je Opći sud pošao od pretpostavke prema kojoj je Komisija raspolagala „širokom diskrecijskom ovlasti” prilikom razvrstavanja CTPHT‑a. No, u točki 30. te iste presude, „Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni jer je razvrstavši CTPHT u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) propustila postupiti u skladu sa svojom obvezom uzimanja u obzir svih relevantnih čimbenika i okolnosti u svrhu pravilnog uzimanja u obzir udjela u kojem je šesnaest PAH sastojaka prisutno u CTPHT‑u i njihovih kemijskih učinaka”. Opći je sud stoga smatrao da Komisija nije bila u mogućnosti dokazati da je uzela u obzir činjenicu da su sastojci CTPHT‑a mogli biti izdvojeni iz CTPHT‑a samo u ograničenoj količini i da je ta tvar bila vrlo stabilna i stoga slabo topiva u vodi. Osim toga, Opći sud naglašava činjenicu da je, polazeći od pretpostavke da su svi PAH sastojci iz CTPHT‑a topivi u vodi, Komisija temeljila razvrstavanje CTPHT‑a na temelju pretpostavke da je 9,2 % CTPHT‑a topivo u vodi, dok iz pripremnog dokumenta proizlazi da takva vrijednost nije realistična, jer je najviša stopa topivosti u vodi CTPHT‑a 0,0014 %. Nadalje, Opći je sud uputio na definiciju akutne toksičnosti u vodenom okolišu koja se nalazi u točki 4.1.1.1. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, koja prema Općem sudu sadržava svojstva tvari a ne samo svojstva njezinih sastojaka. K tomu, Opći se sud temeljio na sudskoj praksi Suda, kako je navedena u točki 29. njegove presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), prema kojoj se na temelju same činjenice da jedan sastojak tvari ima određena svojstva, ne može smatrati da ih ta tvar također ima.

92      U svojoj presudi od 22. studenog 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882) Sud nije doveo u pitanje zaključak Općeg suda prema kojem je Komisija imala široku diskrecijsku ovlast kako bi razvrstala tvar na temelju Uredbe br. 1272/2008 kao i u okviru ispitivanja složenih znanstvenih i tehničkih procjena koje je trebala provesti u tu svrhu. Sud je također ocijenio da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je ocijenio da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni. Sud je također ukazao na činjenicu da je Prilog I. Uredbi br. 1272/2008 uključio u pravo Unije kriterije GHS‑a uvrstivši identične odredbe gotovo u cijelosti. Taj dokument naglašava probleme tumačenja koje uzrokuje razvrstavanje, složene čak i za stručnjake, a osobito takozvanih „složenih ili višekomponentnih” tvari, čija „svojstva […] topljivosti u vodi uzrokuju probleme pri tumačenju, s obzirom na to da se svaki sastojak smjese može ponašati drukčije” (presuda od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882, t. 43.).

93      Naime, prema stavu Suda, autori GHS‑a namjeravali su privući pozornosti na ograničenja svojstvena metodološkim kriterijima za razvrstavanje opasnosti za vodeni okoliš u pogledu određenih tvari koje obilježava, među ostalim, njihova kompleksnost, stabilnost ili slaba topljivost u vodi. Također, prema mišljenju Suda, zakonodavac Unije nije uzeo u obzir ta metodološka ograničenja uvrštavajući GHS u Uredbu br. 1272/2008. Sud je stoga smatrao da Komisija nije bila dužna ograničiti svoju ocjenu samo na elemente koji su izričito navedeni u točki 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, izuzevši sve druge.

94      U tom pogledu, Sud je također napomenuo da se prema točki 4.1.3.1., kojom se uvode kriteriji razvrstavanja smjesa, koristi pristup „da bi se za potrebe razvrstavanja smjese s obzirom na opasnost za vodeni okoliš iskoristili svi dostupni podaci, prema potrebi [se] primjenjuje”, čime se, prema mišljenju Suda, željelo ukinuti tumačenje prema kojemu je uzimanje u obzir podataka različitih od onih koji su izričito utvrđeni u okviru zbirne metode trebalo u svakom slučaju biti isključeno. Osim toga, Sud je istaknuo da je zbirnoj metodi koju je u ovom slučaju primijenila Komisija svojstveno da gubi pouzdanost u određenim situacijama, kao u ovom slučaju, u kojem zbirna metoda dovodi do rezultata od 14,521 % što je 581 puta više od minimalne razine potrebne da se dosegne prag od 25 % nakon ponderiranja M‑faktorima, i da je maksimalna stopa topivosti CTPHT‑a u vodi bila 0,0014 %, odnosno stopa koja je otprilike 71 000 puta niža od hipotetske topivosti od 100 % koja se koristi za razmatrane sastojke.

95      Imajući na umu utvrđenje Općeg suda, koje je potvrdio Sud, prema kojemu je Komisija u ovom slučaju povrijedila pravilo koje joj daje marginu prosudbe, valja odbaciti tužiteljev argument koji se temelji na tome da je Komisija smatrala da je zbirna metoda strogo pravilo koje joj ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe. Naime šteta na koju se tužitelj eventualno može pozvati proizlazi iz očite pogreške u ocjeni koju je počinila Komisija u primjeni te metode. No ne može se smatrati da ta metoda, u svrhu određivanja izvanugovorne odgovornosti tijela koje ju primjenjuje, istovremeno ostavlja marginu prosudbe kada se radi o kriteriju povrede i da je stroga kada je riječ o kriteriju dovoljno ozbiljne povrede.

96      Iz ranije navedene ustaljene sudske prakse proizlazi da također treba odbaciti tužiteljev argument prema kojemu očita pogreška u ocjeni u svakom slučaju predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu diskrecijskog pravila. Kao što je navedeno u točkama 80. do 83., s obzirom na to da je tužba za naknadu štete samostalno pravno sredstvo, nezakonitost akta Komisije nije dovoljna sama po sebi da dovede do izvanugovorne odgovornosti Unije. Naime, kvalifikacija pogreške u ocjeni kao očite odnosi se na prekoračenje margine prosudbe i stoga se njome želi razlikovati situacije u kojima to prekoračenje predstavlja povredu prava i situacije obilježene pukim neslaganjem o prikladnom vršenju te margine. Posljedično, u situaciji poput one u kojoj predmetna institucija raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću, određivanje dovoljno ozbiljne povrede može se dogoditi tek nakon utvrđenja očite pogreške u ocjeni i njome se želi utvrditi, temeljeći se na kriterijima iz točke 88. supra, najteže i neispričive pogreške koje su jednake očitoj i teškoj povredi granica koje se nameću diskrecijskoj ovlasti predmetne institucije.

97      Kada je riječ, kao prvo, o kriteriju koji se odnosi na stupanj jasnoće i preciznosti povrijeđenog pravila, odnosno točke 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008, valja utvrditi da prema sadržaju te točke, zbirna metoda jest gotovo mehanički izračun na temelju kojeg Komisija provjerava je li zbir koncentracija (u postocima) visoko toksičnih sastojaka smjese pomnoženih s njihovim odgovarajućim M‑faktorima jednak ili veći od 25 %. Ako to jest slučaj, smjesa, u ovom slučaju CTPHT, „je razvrstana” u 1. kategoriju akutne toksičnosti u vodenom okolišu (vidjeti točke 4.1.3.5.5.3.1. i 4.1.3.5.5.4.2. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008.). Kao što je Sud utvrdio u točki 39. presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), točka 4.1.3.5.5. Priloga I. navedenoj Uredbi ne predviđa izričito primjenu drugih kriterija osim onih izričito navedenih u toj odredbi.

98      U tom pogledu, valja odbaciti tužiteljev argument prema kojemu se može smatrati da je presuda od 7. ožujka 2013., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (T‑93/10, EU:T:2013:106), presedan koji je razriješio pristup zbirnoj metodi. Kao što je Komisija ispravno istaknula ni Opći sud ni Sud nisu uputili na tu presudu. Osim toga treba utvrditi da se navedena presuda nije odnosila na razvrstavanje smjese na temelju Uredbe br. 1272/2008, poput one u ovom slučaju, nego na potpuno drugo pitanje, odnosno utvrđenje CTPHT‑a kao izuzetno zabrinjavajuće tvari na temelju članka 57. Uredbe br. 1907/2006. Stoga, u mjeri u kojoj je Opći sud u presudi od 7. ožujka 2013., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (T‑93/10, EU:T:2013:106) ocijenio da ECHA nije počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je smatrala da CTPHT ima određena svojstva, u ovom slučaju osobito „postojanost i bioakumulativnost” jer njezini sastojci imaju ta svojstva, Opći sud nije utvrdio opće pravilo prema kojemu, kada zakon utvrđuje kriterije donošenja odluke bez specifične i izričite zabrane uzimanje u obzir drugih faktora, institucija bi mogla odnosno trebala uvijek uzeti u obzir druge faktore. U svakom slučaju, kao što je također Komisija iznijela, čak i pod pretpostavkom da je ta presuda Općeg suda uspostavila jasnu sudsku praksu u pogledu postavljenog pitanja, što nije slučaj, treba utvrditi da je navedena presuda postala konačna tek nakon što je Sud odbio žalbu rješenjem od 22. svibnja 2014., Bilbaína de Alquitranes i dr./ECHA (C‑287/13 P, neobjavljena, EU:C:2014:599), odnosno nakon donošenja Uredbe br. 944/2013, što znači da, samo zbog toga, nije mogla biti presedan koji je Komisija mogla i morala uzeti u obzir prilikom donošenja Uredbe br. 944/2013.

99      Stoga, ne može se smatrati da je točka 4.1.3.5.5. Priloga I. Uredbi br. 1272/2008 na dan donošenja Uredbe br. 944/2013 bila potpuno jasno pravilo u pogledu postojanja margine prosudbe kojom je raspolagala Komisija u primjeni zbirne metode. Njezin sadržaj ne govori o postojanju takve diskrecijske ovlasti a pogotovo ne navodi da je topivost smjese faktor koji treba uzeti u obzir. U tom pogledu, valja utvrditi da su Opći sud i pogotovo Sud priznali postojanje margine prosudbe koja je trebala navesti Komisiju da uzme u obzir elemente različite od onih koji su izričito navedeni u točki 4.1.3.5.5., temeljeći se na razmatranjima koja ne proizlaze izravno, ni izričito iz samog sadržaja navedene točke. Konkretno, Sud se pozvao na razmatranja vezana za općenitiji regulatorni kontekst, odnosno osobito činjenicu da zbirna metoda ne uzima u obzir metodološka ograničenja poput onih utvrđenih u GHS‑u, koji Uredba br. 1272/2008, želi uključiti u pravo Unije prema njezinoj uvodnoj izjavi 6. Kao što je Sud utvrdio u točki 43. presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), taj dokument naglašava probleme u tumačenju vezane za razvrstavanje složenih ili višekomponentnih tvari kao što CTPHT. Te poteškoće u tumačenju koje otežavaju primjenu zbirne metode i koje su uostalom otkrivene u navedenoj presudi, protive se tomu da se postupanje Komisije kvalificira kao očito i ozbiljno protivno povrijeđenom pravnom pravilu (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2008., MyTravel/Komisija, T‑212/03, EU:T:2008:315, t. 43.). Iako je istina da u skladu s presudama od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), i od 7. listopada 2015, Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767), to postupanje nije zakonito, ono se barem može objasniti pomoću sadržaja navedene točke 4.1.3.5.5. i poteškoća u tumačenju radi razvrstavanja složenih tvari.

100    Kada je riječ, kao drugo, o pitanju je li pogreška koju je počinila Komisija, kako ju je utvrdio Opći sud a zatim Sud, namjerna ili neispričiva, valja utvrditi sljedeće.

101    Najprije, valja primijetiti da ni Opći sud ni Sud nisu doveli u pitanje korištenje zbirne metode. Kao što proizlazi iz točke 26. presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni „prilikom primjene zbirne metode”.

102    K tomu, valja utvrditi da je Komisija primijenila zbirnu metodu prateći strogo sadržaj točke 4.1.3.5.5. Izračunala je zbroj koncentracija visoko toksičnih sastojaka CTPHT‑a nakon što je primijenila odgovarajuće M‑faktore. Takva primjena te metode uz poštovanje sadržaja članka 4.1.3.5.5. upućuje na to da je Komisija željela djelovati u okviru svojih nadležnosti, što se u pravilu može smatrati kao oprezan pristup u situaciji koja je obilježena posebnom složenošću na znanstvenoj i tehničkoj razini. Tako je u točki 75. mišljenja nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:646), navedeno načelo da se „takav pristup može samo pohvaliti”, iako se u ovom slučaju pokazao pogrešnim.

103    Iako je istina da su Opći sud i Sud ocijenili da taj pristup sadržava očitu pogrešku, kvalificirati neispričivim takav pristup koji slijedi obvezujući sadržaj pravnog pravila u domeni obilježenoj visokom znanstvenom i tehničkom složenošću, i koji je štoviše, dio zakonodavstva čija je „[s]vrha [...] osigurati visoku razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša te slobodu kretanja tvari [...] i proizvoda [...] usklađivanjem kriterija za razvrstavanje tvari i smjesa te propisa o označivanju i pakiranju opasnih tvari i smjesa” prema članku 1. Uredbe br. 1272/2008, nadilazilo bi pokazatelje dovoljno ozbiljne povrede utvrđene navedenom sudskom praksom. Osobito, takav pristup ne predstavlja akt koji je očito i strogo protivan pravnom pravilu koje se ne može opravdati ni objasniti posebnim ograničenjima koja se nameću Komisiji u okviru vršenja njezinih ovlasti u području razvrstavanja tvari nepoznatog sastava (vidjeti u tom smislu presudu od 9. rujna 2008., MyTravel/Komisija, T‑212/03, EU:T:2008:315, t. 43.).

104    Osim toga, valja podsjetiti da je u ovom slučaju Komisija slijedila mišljenje Odbora koje je pak rezultat postupka predviđenog Uredbom br. 1272/2008. Taj je postupak započeo prijedlogom razvrstavanja koji je podnijela Kraljevina Nizozemska na temelju članka 37. stavka 1. navedene uredbe. Taj je prijedlog zatim bio predmet javnog savjetovanja prije nego li Odbor, koji je pak sastavljen od zastupnika država članica, donese predmetno mišljenje konsenzusom u skladu s člankom 37. stavkom 4. navedene uredbe.

105    Sektorska grupa za kemijske tvari proizišle iz katrana upozorila je na slabu topivost u vodi CTPHT‑a 15. studenoga 2010. u okviru javnog savjetovanja što je navedeno u popratnom spisu sastavljenom u skladu s Prilogom VI. Uredbi br. 1272/2008. Osim toga, ta je grupa u dopisu od 27. lipnja 2011., upućenom tajništvu Odbora, precizirala, upućujući na znanstveni članak, da je maksimalna topivost u vodi CTPHT‑a bila 0,0004 %. Stoga valja utvrditi da je mišljenje Odbora bilo doneseno uz sva saznanja o slaboj topivosti CTPHT‑a. Tako je slabu topivost CTPHT‑a Odbor obradio na stranici 92. informativnog dokumenta u mjeri u kojoj je precizirano da se u svrhu primjene zbirne metode pretpostavlja da se svi PAH‑ovi tope u vodi i da ta pretpostavka vjerojatno doprinosi prekomjernoj procjeni toksičnosti CTPHT‑a. Istovremeno, Odbor je pak u svojem mišljenju objasnio da se takva toksičnost mogla smatrati najgorim slučajem (worst case) s obzirom na to da je sastav CTPHT‑a bio neizvjestan i da se nije moglo isključiti da drugi sastojci CTPHT‑a doprinose toksičnosti CTPHT‑a kao takvog. Mišljenje odbora stoga sadržava objašnjenje koje se odnosi barem na napetost između s jedne strane pretpostavke da su svi PAH‑ovi topivi u vodi i s druge strane, slabe topivosti CTPHT‑a u vodi.

106    S obzirom na sva prethodna razmatranja, u ovom slučaju nije utvrđeno da bi, s obzirom na složeni primjenjivi pravni okvir, svako uobičajeno oprezno i pažljivo upravno tijelo smatralo potrebnim sumnjati u vjerodostojnost mišljenja Odbora do te mjere da bi trebalo od njega odstupiti kako bi se uzeo u obzir kriterij koji nije izričito predviđen Uredbom br. 1272/2008. U tom pogledu, važno je podsjetiti na činjenicu da to što je CTPHT tvar nepoznatog i složenog sastava predstavlja posebno ograničenje s kojim se Komisija suočila u trenutku donošenja Uredbe br. 944/2013. U takvoj situaciji nesigurnosti u pogledu točnog sastava CTPHT‑a, ne može se barem smatrati neispričivom pogreškom činjenica da administracija slijedi, radi opreza mišljenje skupine stručnjaka kao što je Odbor koji je, osim toga, donio konsenzusom i koji se temeljio na utvrđenju rizika podcjenjivanja toksičnosti CTPHT‑a, s obzirom na to da je na stranici 92. tog mišljenja navedeno da taj rizik predstavlja najgori slučaj (worst case) u situaciji u kojoj je doprinos drugih sastojaka toksičnosti CTPHT‑a za vodeni okoliš nepoznat. 

107    U tom pogledu, valja ponovno podsjetiti da je cilj razvrstavanja tvari i smjesa kao što je CTPHT, prema članku 1. stavku 1. Uredbe br. 1272/2008 osigurati visoku razinu zaštite ljudskog zdravlja i okoliša. Osim toga, iako načelo opreznosti nije izričito navedeno u Uredbi br. 1272/2006, to načelo, na kojem se među ostalim temelje odredbe Uredbe br. 1907/2006, ne može se ignorirati prilikom razvrstavanja kemijskih tvari i smjesa što je područje usko vezano za ono na koje se odnosi Uredba br. 1907/2006. Načelo opreznosti, koje je opće načelo prava Unije, ovlašćuje u slučaju nesigurnosti nadležna tijela da donesu prikladne mjere kako bi se spriječili određeni mogući rizici za javno zdravlje, sigurnost i okoliš, ne čekajući da se u potpunosti i u punoj težini ostvare ti rizici (vidjeti u tom smislu presudu od 10. travnja 2014., Acino/Komisija, C‑269/13 P, EU:C:2014:255, t. 57. i navedenu sudsku praksu).

108    U tom regulatornom kontekstu Uredba br. 1272/2008 dodjeljuje Komisiji nadležnost da provede razvrstavanje kemijskih tvari. Kao što je prikazano ovim predmetom, vršenje te nadležnosti može implicirati potrebu da se dođe do zaključaka o toksičnosti složenih tvari. No vršenje te nadležnosti je u opasnosti da zaista bude otežano na štetu gore navedenih ciljeva ako donošenje odluke o razvrstavanju složenih tvari može dovesti do izvanugovorne odgovornosti Unije a da se ne razmotre znanstvena složenost i nesigurnost koji iz nje proizlaze, kao i složenost primjenjivog regulatornog okvira, kao faktori koji mogu učiniti ispričivom potencijalnu grešku.

109    U svakom slučaju, greška koju je učinila Komisija, ne predstavlja ponašanje koje graniči s arbitrarnim u smislu presude od 5. prosinca 1979., Amylum i Tunnel Refineries/Vijeće i Komisija (116/77 i 124/77, EU:C:1979:273). Protivno onomu što navodi tužitelj, visoki rezultat do kojeg je dovela primjena zbirne metode u ovom slučaju ne omogućava zaključak da se Komisija ponašala na način koji graniči s arbitrarnim. Doduše, Sud je za rezultat od 14 521 % rekao da ukazuje na situaciju u kojoj zbirna metoda gubi vjerodostojnost. Ipak, taj rezultat od 14 521 % – koji je na prvi pogled upadljiv osobito kad ga se usporedi s pragom od 25 % potrebnim kako bi se došlo do zaključka o akutnoj i kroničnoj toksičnosti prve kategorije – potreban je matematički rezultat primjene zbirne metode, jer neki sastojci CTPHT‑a imaju vrlo visok M‑faktor. Primjerice, valja utvrditi da je faktor M od 10 000 bio primijenjen na određene sastojke CTPHT‑a, kao u ovom slučaju na fluoranten. Stoga ne treba pretpostaviti da visoki rezultat takvog izračuna sam po sebi potvrđuje neispričivost greške koju je počinila Komisija. Budući da je Komisija razumno mogla vjerovati, u razdoblju donošenja Uredbe br. 944/2013, da nema marginu prosudbe u razvrstavanju CTPHT‑a na temelju zbirne metode i s obzirom na regulatorni kontekst u kojem se nalazi to razvrstavanje, koji je karakteriziran ciljem osiguravanja visoke razine zaštite okoliša uz puno poštovanje načela opreza, činjenica da u prisustvu vrlo visokih faktora M kao u ovom slučaju, rezultat od 14 521 % nije doveo u pitanje njezinu primjenu zbirne metode, naprotiv čini se ispričivom.

110    Komisija je stoga više postupala na način koji se približava postupanju koje bi se moglo očekivati od uobičajeno opreznog i pažljivog upravnog tijela nego onog uprave koje graniči s arbitrarnim. Naime, u sličnoj situaciji i u nedostatku alternativne metode izričito predviđene Uredbom br. 1272/2008, ne bi bilo potpuno iznenađujuće da uprava može ocijeniti da se izlaže opasnosti poništenja ako odluči uzeti u obzir različite faktore od onih izričito predviđenih u Prilogu I. Uredbi br. 1272/2008, a osobito u njezinoj točki 4.1.3.5.5.

111    Valja uostalom utvrditi da se ni Opći sud ni Sud nisu izjasnili o tome je li razvrstavanje CTPHT‑a u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410) materijalno točno ili netočno. Kao što je to također iznio nezavisni odvjetnik Bobek u točki 70. svojeg mišljenja u predmetu Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15, EU:C:2017:646), spor se nije odnosio na točnost razvrstavanja CTPHT‑a, nego samo na pitanje koji su se faktori morali uzeti u obzir prilikom primjene zbirne metode. Osobito nije isključeno da, čak i da je Komisija uzela u obzir slabu topivost CTPHT‑a u vodi, ne bi došla do istog zaključka u vezi s razvrstavanjem CTPHT‑a u tvari 1. kategorije akutne toksičnosti u vodenom okolišu (H400) i 1. kategorije kronične toksičnosti u vodenom okolišu (H410).

112    U tom pogledu, valja također utvrditi da ni jedna nova inicijativa razvrstavanja nije bila pokrenuta nakon presude od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882). Kao što je Komisija objasnila kao odgovor na pisano pitanje Općeg suda u tom pogledu, nepostojanje novog razvrstavanja može se objasniti među ostalim, s jedne strane, činjenicom da se može smatrati da CTPHT ima manji prioritet jer na temelju Uredbe Komisije (EU) 2017/999 оd 13. lipnja 2017. o izmjeni Priloga XIV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 (SL 2017., L 150, str. 7.), CTPHT je bio uključen u Prilog XIV. Uredbi br. 1907/2006 zbog njegovih kancerogenih svojstava, postojanih, bioakumulativnih i otrovnih svojstava i vrlo postojanih i vrlo bioakumulativnih svojstava te stoga njegova uporaba mora biti podvrgnuta postupku autorizacije od 4. listopada 2020. S druge strane, Komisija je navela kao mogući razlog činjenicu da je nakon navedene presude Suda ostalo otvoreno pitanje točne primjene zbirne metode na tvar ili smjesu slabo topivu u vodi.

113    Istina, hipotetski karakter pitanja koji su razlozi nepostojanja novih razvrstavanja protivi se konačnoj ocjeni njihove relevantnosti u ovom slučaju. Ipak, valja smatrati da činjenica da je pogreška koju je učinila Komisija, kako ju je utvrdio Opći sud a zatim Sud, nije bila ispravljena pomoću novog razvrstavanja, može ilustrirati poteškoće vezane za točnu primjenu zbirne metode. To što se pogreška koju je učinila Komisija može teško ispraviti, kao što je potencijalno istaknuto u ovom slučaju, stoga se također protivi tomu da se greška može kvalificirati kao neispričiva.

114    Konačno, protivno onomu što se čini da tužitelj navodi, činjenica da je Komisija vršila svoja postupovna prava, protiveći se zahtjevu za suspenziju primjene kao i podnoseći žalbu protiv presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767) ne može biti otegotni čimbenik počinjene pogreške. U tom pogledu, u analognoj situaciji se može razumno očekivati od svakog uobičajeno opreznog i pažljivog upravnog tijela, da podnese žalbu kako bi dobilo objašnjenje Suda o opsegu njegovih obveza prilikom razvrstavanja složenih tvari. Valja uostalom primijetiti da presuda od 22. studenoga 2017., Komisija/Bilbaína de Alquitranes i dr. (C‑691/15 P, EU:C:2017:882), sadržava određeni broj elemenata tumačenjâ koja su barem komplementarna analizi presude od 7. listopada 2015., Bilbaína de Alquitranes i dr./Komisija (T‑689/13, neobjavljena, EU:T:2015:767).

115    S obzirom na prethodna razmatranja, pogreška koju je učinila Komisija stoga je ispričiva. Budući da nedostatak jasnoće i teškoće u tumačenju mjerodavnih odredbi koje se nalaze u Prilogu I. Uredbi br. 1272/2008 u pogledu uzimanja u obzir faktora različitih od onih koji su izričito predviđeni prilikom primjene zbirne metode, Komisijino postupanje nije daleko od onog koje bi se moglo razumno očekivati od uobičajeno opreznog i pažljivog upravnog tijela u sličnoj situaciji, odnosno situaciji obilježenoj znanstvenom složenošću vezanom za razvrstavanje tvari nepoznatog sastava kao što je CTPHT s ciljem da se osigura visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i okoliša. Takvo postupanje nije jednako očitoj i teškoj povredi granica koje se nameću diskrecijskoj ovlasti Komisije. Stoga počinjena pogreška nije dovoljno ozbiljna povreda pravnog pravila tako da u ovom predmetu, u svakom slučaju nije došlo do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije. To utvrđenje vrijedi kako za povredu zbirne metode tako i, podredno i iz ranije navedenih razloga, za navodnu povredu dužne pažnje.

116    Budući da tužitelj nije dokazao postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila koja može dovesti do nastanka izvanugovorne odgovornosti Unije, valja odbiti kao neosnovan zahtjev za naknadu štete a da nije potrebno ispitati pitanje povrede pravila koje dodjeljuje prava pojedincima ili ispitati uvjete postojanja stvarne i odredive štete kao i uzročne veze.

117    Posljedično, prvi dio zahtjeva treba odbiti jer je očito neosnovan a zatim treba odbiti ostale dijelove zahtjeva i u konačnici tužbu u cijelosti.

 Troškovi

118    Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova i Komisijinih troškova, sukladno njezinu zahtjevu.

119    U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, države članice i institucije koje su intervenirale u postupak snose svoje troškove. U skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (f) Poslovnika, izraz „institucije” znači institucije Unije iz članka 13. stavka 1. UEU‑a i tijela, urede i agencije uspostavljene Ugovorima ili aktom donesenim radi njihove provedbe, a koji mogu biti stranke pred Općim sudom. U skladu s člankom 100. Uredbe br. 1907/2006 ECHA je tijelo Unije. Iz toga slijedi da Kraljevina Španjolska i ECHA snose vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (osmo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Tužba se odbija.

2.      Industrial Química del Nalón, SA, snosit će osim vlastitih troškova i troškove Europske komisije.

3.      Kraljevina Španjolska i Europska agencija za kemikalije (ECHA) snosit će vlastite troškove.

Svenningsen

Barents

Mac Eochaidh

Pynnä

 

      Laitenberger

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 16. prosinca 2020.

Potpisi


*      Jezik postupka: engleski