Žalba koju je 20. veljače 2024. podnio Michael Heßler protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 20. prosinca 2023. u predmetu T-369/22, Michael Heßler /Europska komisija

(predmet C-137/24 P)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Michael Heßler (zastupnik: I. Steuer-Lutz, Rechtsanwältin)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda (četvrto vijeće) od 20. prosinca 2023. u predmetu T-369/22;

poništi odluku o žalbi koju je Europska komisija donijela 25. ožujka 2022.;

naloži Europskoj komisiji da i dalje odobrava poreznu olakšicu u skladu s člankom 3. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68¹ , kako je utvrđeno u Zaključcima 222/04 čelnikâ uprave² , sve dok su za to ispunjeni uvjeti, s retroaktivnim učinkom od 1. kolovoza 2021.;

obračuna kamate za preostala plaćanja u skladu s Financijskom uredbom, i

naloži tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog osnovanosti žalbe ističe:

Opći je sud pogrešno protumačio pojam „akt koji negativno utječe” iz članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju¹ .

Opći je sud povrijedio žaliteljevo pravo na dobru upravu u skladu s člankom 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, s obzirom na to da nije utvrdio da je Europska komisija povrijedila obvezu obrazlaganja odluka, ni da je povrijedila pravo na saslušanje prije donošenja akta koji negativno utječe.

Opći je sud povrijedio žaliteljevo pravo na dobivanje naknade koju mu pripada time što je

uspostavio akcesornost – koja zapravo ne postoji – između odobravanja naknade za djecu i porezne olakšice za uzdržavanu djecu,

pogrešno protumačio pojam „uzdržavano dijete” iz članka 3. stavka 4. drugog podstavka Uredbe br. 260/68, jer je pravo na uzdržavanje temeljio na djetetovoj dobi, a ne na njegovim potrebama,

žalitelju propustio priznati pravo na traženu poreznu olakšicu na temelju običajnog prava i načela zaštite legitimnih očekivanja,

pogrešno razumio pravnu prirodu zahtjeva za poreznu olakšicu, i

zanemario obvezujući učinak Zaključka 222/04 čelnikâ uprava i interne direktive Europske komisije, kojima se provodi taj zaključak, u odnosu na Europsku komisiju.

____________

¹ Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 260/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju uvjeta i postupka za primjenu poreza u korist Europskih zajednica (SL 1968., L 56, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 15., str. 12.)

¹ Zaključci br. 222/04 (SEC[2004]411) čelnikâ uprave od 7. travnja 2004.

¹ Pravilnik o osoblju za dužnosnike i Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 1962., 45, str. 1385.)