PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

4. srpnja 2014.

Predmet T‑644/11 P

Eugène Emile Marie Kimman

protiv

Europske komisije

„Žalba – Protužalba – Javna služba – Dužnosnici – Ocjenjivanje – Izvješće o ocjeni – Ocjenjivanje za 2009. – Pravila o podudarnosti između tužbe i prigovora – Članak 91. stavak 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike – Mišljenje ad hoc skupine – Iskrivljavanje – Obveza obrazlaganja – Očita pogreška u ocjeni“

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 29. rujna 2011., Kimman/Komisija (F‑74/10) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (drugo vijeće) od 29. rujna 2011., Kimman/Komisija (F 74/10), s jedne strane, u dijelu u kojem proglašava dopuštenima drugi tužbeni razlog, prvih šest dijelova trećeg tužbenog razloga i četvrti tužbeni razlog, osim prigovora da rad tužitelja u interesu institucije nije bio uzet u obzir, a koje je istaknuo tužitelj u okviru prvostupanjskog postupka, te s druge strane, u dijelu u kojem nalaže Europskoj komisiji da, osim vlastitih troškova, snosi i četvrtinu pripadajućih troškova tužitelja u navedenom postupku. Žalba se odbija. Odbija se tužba koju je Eugène Emile Marie Kimman podnio Službeničkom sudu. Nalaže se E. Kimmanu da snosi sve pripadajuće troškove prvostupanjskog postupka i žalbe. Svaka stranka snosi vlastite troškove u sklopu protužalbe.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali su s njom usko povezani – Dopuštenost – Razlozi materijalne ili formalne zakonitosti – Nedostatni uvjeti za utvrđivanje dopuštenosti

(čl. 91. st. 2. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

2.      Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Poštovanje načela djelotvorne sudske zaštite i pravne sigurnosti – Široko tumačenje pojmova predmet i razlog pokretanja postupka – Promjena pravne osnove spora – Nedostatan uvjet za utvrđivanje novog razloga za pokretanje spora

(čl. 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

3.      Tužbe dužnosnika – Prethodna žalba u upravnom postupku – Podudarnost žalbe i tužbe – Istovjetnost predmeta i razloga pokretanja postupka – Pravni razlozi i argumenti koji nisu navedeni u žalbi, ali se njima pobija osnovanost obrazloženja u odgovoru na žalbu – Dopuštenost

(čl. 90. i 91. Pravilnika o osoblju za dužnosnike)

4.      Žalba – Razlozi – Povreda obveze odgovora na razloge i zahtjeve stranaka – Pogrešna ocjena smisla zapreke za vođenje postupka istaknute u prvostupanjskom postupku koju je počinio Službenički sud – Osnovana žalba

(čl. 11. Priloga I. Statutu Suda)

5.      Sudski postupak – Troškovi – Teret – Uzimanje u obzir zahtjeva pravičnosti – Nalaganje stranci koja je dobila spor da snosi troškove – Neprimjenjivost u slučaju istaknute, ali neutvrđene nepravilnosti – Granice – Obveza prethodnog savjetovanja sa strankama – Nepostojanje

(čl. 87. i 88. Poslovnika Službeničkog suda)

1.      U tužbama dužnosnika, očitovanja podnesena Sudu Unije mogu dakako sadržavati samo one prigovore koji imaju iste pravne temelje kao i prigovori iz žalbe, s tim da se ti prigovori pred sudom Unije mogu razviti, podnošenjem razloga i argumenata koji se nužno ne nalaze u žalbi, ali su s njom usko povezani.

Kako bi ocijenio temelje li se prigovori na istom razlogu pokretanja postupka kao oni istaknuti u žalbi, sud Unije ne može temeljiti svoju odluku samo na okolnosti da se razlogom pobija materijalna zakonitost ili, alternativno, formalna zakonitost pobijanog akta.

Usto, okolnost da razlozi navedeni u tužbi i žalbi pobijaju materijalnu ili, alternativno, formalnu zakonitost akta sama po sebi ne ukazuje na to da se može smatrati da su ti razlozi usko povezani. Pojmovi materijalne i formalne zakonitosti doista su preširoki i preapstraktni u odnosu na jasnu svrhu prigovora u pitanju da bi osigurali postojanje takve veze između razloga koja se odnosi isključivo bilo na jedan bilo na drugi pojam.

(t. 45., 50. i 54.)

Izvori:

Opći sud: 25. listopada 2013., Komisija/Moschonaki, T‑476/11 P, t. 73., 75. i 79. i navedena sudska praksa

2.      Provedba pravila o slaganju između tužbe i žalbe, kao i nadzor suda Unije na potonjem, moraju jamčiti potpuno poštovanje istodobno, s jedne strane, načela djelotvorne sudske zaštite, koje je opće načelo prava Unije određeno u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kako bi dotična osoba mogla valjano pobijati odluku tijela za imenovanje kojim je oštećena i, s druge strane, načela pravne sigurnosti kako bi navedeno tijelo u stadiju žalbe bilo upoznato s prigovorima koje je dotična osoba navela protiv osporavane odluke. Dakle, ako je nepromjenjivost predmeta i razloga pokretanja spora između žalbe i tužbe potrebna kako bi se omogućilo mirno rješavanje spora obavještavajući tijelo za imenovanje u stadiju žalbe o prigovorima dotične osobe, tumačenje tih pojmova ne smije dovesti do toga da se dotičnoj osobi ograniče mogućnosti učinkovitog pobijanja odluke kojom je oštećena. To je razlog zbog kojeg se pojam predmeta spora, koji odgovara zahtjevima dotične osobe, kao i pojam razloga pokretanja spora, koji odgovara pravnoj i činjeničnoj osnovi tih zahtjeva, ne smiju usko tumačiti.

U tom kontekstu, sama izmjena pravne osnove spora nije dovoljna da bi se to smatralo novim razlogom pokretanja potonjeg. Jedan te isti zahtjev može imati više pravnih osnova i, stoga, jedan te isti razlog pokretanja postupka. Drugim riječima, isticanje povrede posebne odredbe u tužbi koja nije bila istaknuta u žalbi ne znači nužno da je time razlog pokretanja spora izmijenjen. Naime, valja se osloniti na bit navedenog razloga, a ne samo na formulaciju njegovih pravnih osnova tako da sud Unije mora provjeriti postoji li uska veza između njegovih pravnih osnova i odnose li se u bitnome na iste zahtjeve.

(t. 57. do 60.)

Izvori:

Opći sud: Komisija/Moschonaki, gore navedeno, t. 82. do 85.

3.      U okviru dužnosnikova pravnog lijeka, u slučaju da tužitelj sazna za obrazloženje akta kojim je oštećen putem odgovora na svoju žalbu ili ako obrazloženje navedenog odgovora u bitnome izmijeni ili dopuni obrazloženje navedenog akta, svaki se razlog koji se po prvi put navodi u postupku žalbe i pobija osnovanost obrazloženja navedenog u odgovoru na žalbu mora smatrati dopuštenim. U tim slučajevima, dotični dužnosnik ne bi bio u mogućnosti imati točna i konačna saznanja o razlozima na kojima se temelji akt kojim je oštećen.

(t. 61.)

Izvori:

Opći sud: Komisija/Moschonaki, gore navedeno, t. 86.

4.      Čim Službenički sud nije odlučio o zapreci za vođenje postupka koju je istaknula jedna od stranaka te je također pogrešno shvatio točan smisao argumenata koji se odnosi na meritum razloga u pitanju, dio pobijane presude na koji se ta pogreška odnosi mora se ukinuti.

(t. 85.)

Izvori:

Sud: 29. lipnja 1994., Klinke/Sud, C‑298/93 P, Zb., str. I‑3009., t. 20.

5.      Sukladno članku 88. Poslovnika Službeničkog suda, stranci, čak i onoj koja je uspjela u postupku, može se naložiti snošenje čak svih troškova, ako se to čini opravdanim na temelju njezina ponašanja, uključujući ponašanje prije pokretanja postupka. Budući da navedeni članak 88. predstavlja iznimku od pravila predviđenog člankom 87. istog Poslovnika, prema kojem stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ne može se smatrati opravdanim naložiti stranci koja je uspjela u postupku da snosi vlastite troškove i dio troškova suprotne stranke na temelju nepravilnosti koja, iako je istaknuta, nije utvrđena.

Pored toga, navedeni članak 88. ne stvara obvezu prethodnog savjetovanja sa strankama o takvoj podjeli troškova.

(t. 94., 95. i 97.)

Izvori:

Službenički sud: 10. svibnja 2011., Barthel i dr./Sud, F‑59/10, još neobjavljeno u Zborniku, t. 33. i navedena sudska praksa