MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
YVESA BOTA
od 11. rujna 2014.(1)
Predmet C‑424/13
Zuchtvieh‑Export GmbH
protiv
Stadt Kempten
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bayerischer Verwaltungsgerichtshof (Njemačka))
„Zahtjev za prethodnu odluku – Poljoprivreda – Uredba (EZ) br. 1/2005 – Zaštita životinja tijekom prijevoza – Prijevoz životinja iz države članice u treću zemlju – Članak 14. stavak 1. – Provjera plana puta koju provodi nadležno tijelo u mjestu polaska prije dugih putovanja – Prilog I. poglavlje V. – Odredbe o vremenskim razmacima između napajanja i hranjenja kao i trajanja putovanja i odmora – Primjena tih odredaba u pogledu dijela prijevoza koji se odvija izvan područja Unije“
1. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97(2).
2. Taj je zahtjev upućen u okviru spora između Zuchtvieh‑Exporta GmbH (u daljnjem tekstu: Zuchtvieh‑Export) i Stadta Kempten (grad Kempten, Njemačka), povodom odluke koju je donio grad Kempten kao nadležno tijelo u mjestu polaska, a kojom je odbio carinjenje pošiljke goveda koja se cestovnim prometom trebala prevesti iz Kemptena u Andijon (Uzbekistan).
3. Uredba br. 1/2005 organizatoru dugog putovanja propisuje da nadležnom tijelu u mjestu polaska dostavi plan puta koji u dijelu 1. treba sadržavati planiranje predviđenog putovanja. To planiranje treba uključivati, među ostalim, planirane odmore, pretovare i izlazne točke. U ovom se predmetu postavlja pitanje je li organizator putovanja u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Europske unije i treće zemlje odredišta dužan ispuniti zahtjeve koji se odnose na trajanje putovanja i odmora predviđene u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005.
4. U ovom mišljenju predlažem Sudu da odluči da Uredbu br. 1/2005 treba tumačiti na način da se njome ne propisuje organizatoru dugog putovanja u treću zemlju da u dijelu 1. rubrici 6. plana puta u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta mora naznačiti podatke koji se odnose na trajanje putovanja i odmora u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi, ili pak podatke koji se odnose na opće uvjete primjenjive na prijevoz životinja navedene u članku 3. te uredbe.
5. Iz toga, prema mojem mišljenju, proizlazi da članak 14. stavak 1. točke (a) ii. i (c) Uredbe br. 1/2005 treba tumačiti na način da nadležno tijelo u mjestu polaska ne može odbiti ovjeriti žigom plan puta zato što podaci upisani u tom planu koji se odnose na dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta nisu u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi ni općim uvjetima koji se primjenjuju na prijevoz životinja navedenima u članku 3. te uredbe.
I – Pravni okvir
6. Ključne odredbe Uredbe br. 1/2005 u okviru ovog prethodnog postupka jesu sljedeće.
7. Članak 1. stavak 1. te uredbe utvrđuje njezino područje primjene na sljedeći način:
„Ova se Uredba primjenjuje na prijevoz živih kralježnjaka koji se prevoze u Zajednici, uključujući posebne preglede koje trebaju obaviti službenici za pošiljke koje napuštaju carinsko područje Zajednice ili u njega ulaze.“
8. Članak 2. Uredbe br. 1/2005 sadrži određen broj definicija, među kojima su sljedeće:
„(d) ,granična inspekcijska postaja’ znači svako nadzorno mjesto koje je određeno i odobreno u skladu s člankom 6. Direktive 91/496/EEZ za obavljanje veterinarskog pregleda životinja koje dolaze iz trećih zemalja na granici teritorija Zajednice;
[...]
(f) ,nadležno tijelo’ znači središnje tijelo države članice nadležno za obavljanje provjera dobrobiti životinja ili svako drugo tijelo na koje prenese svoje ovlasti;
[...]
(h) ,kontrolne točke’ znači kontrolne točke iz Uredbe (EZ) br. 1255/97;
(i) ,izlazna točka’ znači granična inspekcijska postaja ili neko drugo mjesto koje je odredila država članica gdje životinje napuštaju carinsko područje Zajednice;
(j) ,putovanje’ znači cjelokupan prijevoz od mjesta polazišta do mjesta odredišta, uključujući svaki istovar, smještaj i utovar koji se odvija na usputnim mjestima putovanja;
[...]
(m) ,dugo putovanje’ znači putovanje koje traje više od 8 sati, a koje počinje trenutkom kretanja prve životinje iz pošiljke;
[...]
(s) ,mjesto odredišta’ znači mjesto u kojem se životinja istovaruje iz prijevoznog sredstva i:
i. prihvaća najmanje 48 sati prije odlaska; ili
ii. klanja;
(t) ,mjesto odmora ili pretovara’ znači svako mjesto tijekom putovanja koje nije odredište, uključujući i mjesto na kojem životinje mijenjaju prijevozno sredstvo bez obzira na to istovaruju li se ili ne;
[...]
(w) ,prijevoz’ znači kretanje životinja jednim ili više prijevoznih sredstava i povezani postupci, uključujući utovar, istovar, pretovar i odmor dok se ne završi istovar životinja u mjestu odredišta;
[...]“
9. Članak 3. Uredbe br. 1/2005, naslovljen „Opći uvjeti za prijevoz životinja“, određuje:
„Nitko ne smije prevoziti životinje niti učiniti da se prevoze na način koji bi kod njih mogao izazvati ozljedu ili nepotrebnu patnju.
Nadalje, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:
(a) moraju se unaprijed poduzeti sve potrebne mjere kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjila duljina putovanja i zadovoljile potrebe životinja tijekom putovanja;
(b) životinje moraju biti sposobne za putovanje;
[...]
(f) prijevoz se obavlja bez kašnjenja do mjesta odredišta, a uvjeti stanja životinja redovito se provjeravaju i održavaju na odgovarajući način;
[...]
(h) životinjama se u odgovarajućim razmacima osiguravaju voda, hrana i odmor, a kakvoćom i količinom moraju odgovarati njihovoj vrsti i veličini.“
10. Članak 5. Uredbe br. 1/2005, naslovljen „Planiranje obveza za prijevoz životinja“, u stavku 4. pojašnjava da „[z]a duga putovanja između država članica i s trećim zemljama za domaće kopitare, osim registriranih, i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta, prijevoznici i organizatori moraju poštivati odredbe o putovanju iz Priloga II.“.
11. Članak 14. stavak 1. Uredbe br. 1/2005, naslovljen „Provjere i druge mjere koje se odnose na plan puta, a koje provodi nadležno tijelo prije dugih putovanja“, određuje:
„U slučaju dugih putovanja između država članica i s trećim zemljama za domaće kopitare i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta, nadležno tijelo iz mjesta polaska dužno je:
(a) obaviti odgovarajuće provjere kako bi utvrdilo:
i. da prijevoznici navedeni u planu puta imaju odgovarajuća valjana ovlaštenja za obavljanje prijevozničke djelatnosti, valjane certifikate o udovoljavanju prijevoznih sredstava za duga putovanja i valjane certifikate o osposobljenosti za vozače i pratitelje;
ii. da je plan puta koji podnosi organizator realan i da pokazuje pridržavanje odredaba ove Uredbe;
(b) kad ishod provjera predviđenih točkom (a) ne zadovoljava, zatražiti od organizatora da promijeni mjere za planirano dugo putovanje tako da se pridržava odredaba ove Uredbe;
(c) kad ishod provjera predviđenih točkom (a) zadovoljava, nadležno je tijelo dužno ovjeriti plan puta;
(d) što je prije moguće poslati pojedinosti o planiranim dugim putovanjima navedenim u planu puta nadležnom tijelu u mjestu odredišta, o mjestu izlaska ili kontrolnom mjestu putem sustava razmjene informacija iz članka 20. Direktive 90/425/EEZ.“
12. Članak 15. stavak 1. Uredbe br. 1/2005, naslovljen „Provjere koje provodi nadležno tijelo u bilo kojoj fazi dugog putovanja“, predviđa da „[n]adležno tijelo u bilo kojoj fazi dugog putovanja obavlja nasumične ili ciljane provjere kako bi provjerilo da su vremena putovanja realna i da se putovanje odvija u skladu s ovom Uredbom, a posebno da su vremena putovanja i odmora u skladu s ograničenjima iz poglavlja V. Priloga I.“.
13. Članak 21. Uredbe br. 1/2005, naslovljen „Pregledi na izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama“, glasi kako slijedi:
„1. [...], kad životinje dođu na izlazne točke ili granične inspekcijske postaje, službeni veterinari država članica dužni su provjeriti da se životinje prevoze u skladu s ovom Uredbom, a posebno:
(a) da su prijevoznici podnijeli primjerak valjanog ovlaštenja [...];
(b) da su vozači cestovnih vozila koji prevoze domaće kopitare, domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta ili perad i pratitelji pokazali valjanu potvrdu o osposobljenosti [...];
(c) da su životinje sposobne nastaviti putovanje;
(d) da su prijevozna sredstva u kojima životinje nastavljaju putovanje u skladu s odredbama iz poglavlja II. i, gdje je to primjenjivo, poglavlja VI. Priloga I.;
(e) da su u slučaju izvoza prijevoznici osigurali dokaz da je putovanje iz mjesta polaska do prvog mjesta istovara u zemlji konačnog odredišta u skladu s međunarodnim sporazumom iz Priloga V. koji je na snazi u navedenim trećim zemljama;
(f) jesu li domaći kopitari i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta prevezeni ili će se prevoziti na dugim putovanjima.
2. U slučaju dugih putovanja na kojima se prevoze domaći kopitari i domaće životinje vrste goveda, ovaca i svinja, službeni veterinari na izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama obavljaju i evidentiraju provjere navedene u odjeljku 3. ,Mjesto odredišta’ plana puta u Prilogu II. Evidenciju o tim provjerama i provjeri iz stavka 1. čuva nadležno tijelo tijekom razdoblja od najmanje tri godine od datuma provjera [...].
3. Kad nadležno tijelo smatra da životinje nisu sposobne završiti svoje putovanje, one se istovaruju, napajaju, hrane i odmaraju.“
14. Poglavlje V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005 sadrži pravna pravila koja se odnose na vremenske razmake između napajanja i hranjenja kao i trajanja putovanja i odmora. U skladu s točkom 1.4. podtočkom (d) i točkom 1.5. tog poglavlja, u pogledu goveda, duga cestovna putovanja nakon 14 sati prijevoza moraju uključivati odmor od najmanje sat vremena, tijekom kojeg im se daje tekućina i, prema potrebi, hrana, a zatim se mogu prevoziti najviše daljnjih 14 sati, nakon čega se životinje moraju istovariti, nahraniti i napojiti te se moraju najmanje 24 sata odmarati.
15. Prilog II. toj uredbi sadrži odredbe o planu puta, a njezin članak 5. stavak 4. propisuje da su prijevoznici i organizatori dužni poštovati te odredbe u slučaju dugih putovanja između država članica i s trećim zemljama. Taj plan sadrži pet odjeljaka koji se, redom, odnose na planiranje putovanja, mjesto polaska, mjesto odredišta, izjavu prijevoznika koja se, s jedne strane, odnosi na stvarni itinerar, mjesta odmora, pretovara ili izlaznu točku i, s druge strane, na broj ozlijeđenih ili uginulih životinja tijekom puta, te eventualna izvješća o nepodudarnostima. Taj prilog sadrži, među ostalim, sljedeće odredbe:
– točka 3. podtočka (e): „Organizator je dužan [...] osigurati da dnevnik puta prati životinje tijekom putovanja do točke odredišta ili, u slučaju izvoza u treću zemlju, barem do mjesta izlaska“,
– točka 4.: „Skrbnici u mjestu polaska i, kad se mjesto odredišta nalazi unutar područja Zajednice, skrbnici u mjestu odredišta moraju ispuniti i potpisati relevantne dijelove dnevnika puta. Oni izvješćuju nadležno tijelo što je prije moguće o svakom odstupanju od primjene odredaba ove Uredbe na primjerku iz dijela 5.“,
– točka 7.: „Kad se životinje izvoze u treću zemlju, prijevoznici daju plan puta službenom veterinaru na izlaznoj točki. U slučaju davanja poticaja za izvoz živih goveda, ne traži se dio 3. dnevnika puta ako se u skladu s poljoprivrednim propisima traži izvješće“,
– točka 8.: „Prijevoznik iz dijela 3. dnevnika puta dužan je čuvati: [...] (a) primjerak ispunjenog dnevnika puta; [...] Dokumenti navedeni [...] daju se na uvid nadležnom tijelu koje je prijevozniku izdalo odobrenje, a na zahtjev i nadležnom tijelu mjesta polaska, u roku od mjesec dana nakon što su ispunjeni, a prijevoznik ih je dužan čuvati tijekom najmanje tri godine od datuma pregleda. Dokumenti navedeni u točki (a) vraćaju se nadležnom tijelu iz mjesta polaska u roku od mjesec dana nakon završenog putovanja, osim ako se ne upotrebljavaju sustavi navedeni u članku 6. stavku 9. [...]“
16. Dodatak Prilogu II. Uredbi br. 1/2005 sadrži obrazac pojedinih dijelova plana puta.
II – Glavni postupak i prethodna pitanja
17. Društvo Zuchtvieh‑Export unajmilo je dva kamiona kako bi prevezlo 62 goveda iz Kemptena u Andijon preko Poljske, Bjelorusije, Rusije i Kazahstana, što je putovanje dugo 7000 km. Prijevoz se trebao odviti između 23. travnja i 2. svibnja 2012. Radilo se o izvozu za koji se nisu tražile izvozne subvencije.
18. U dijelu 1. rubrici 6. plana puta koji se prilaže zahtjevu za carinjenje kao jedina mjesta odmora i pretovara za dio putovanja koji se odvija na državnom području dotičnih trećih zemalja navode se mjesta Brest (Bjelorusija), u koji je dolazak bio predviđen 24. travnja u 13 sati, i Karaganda (Kazahstan), u koji je dolazak bio predviđen 30. travnja u 15 sati, pri čemu je u svakom tom mjestu bio planiran odmor od 24 sata. Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da su između navedenih mjesta bile predviđene stanke u kojima bi se životinje nahranile i napojile, ali ne bi se istovarile. Posljednji dio putovanja, između Karagande i Andijona, trebao je trajati dodatnih 29 sati.
19. Odlukom od 30. siječnja 2012. Stadt Kempten odbio je carinjenje pošiljke goveda te je zahtijevao izmjene planiranja putovanja, i to tako da bude u skladu s odredbama Uredbe br. 1/2005 i u pogledu putovanja koje se odvija na državnom području dotičnih trećih zemalja, između Bresta i Andijona, što nije bio slučaj ako se uzmu u obzir podaci planiranja navedeni u dijelu 1. navedenog plana puta.
20. Osim zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu, koji je odbijen, društvo Zuchtvieh‑Export podnijelo je tužbu protiv gore navedene odluke, u pogledu koje je trenutačno u tijeku žalbeni postupak pred Bayerischer Verwaltungsgerichtshofom (bavarski upravni sud, Njemačka). U okviru te tužbe Zuchtvieh‑Export osobito traži da se utvrdi nezakonitost odluke Stadta Kempten od 30. siječnja 2012. te da mu se naloži da provede carinjenje sporne pošiljke goveda.
21. Pred sudom koji je uputio zahtjev stranke u glavnom postupku zagovarale su suprotne teze u pogledu pitanja može li se u slučaju putovanja koje počinje na području Unije, ali završava izvan tog područja, Uredba br. 1/2005, a posebno njezin članak 14. stavak 1., primijeniti i na dio putovanja koji se odvija na državnom području treće zemlje ili više njih.
22. Sud koji je uputio zahtjev podupire tezu prema kojoj na temelju članka 14. stavka 1. Uredbe br. 1/2005 nadležno tijelo u mjestu polaska, u slučaju prijevoza čije se mjesto polaska nalazi unutar područja Unije, a mjesto odredišta na državnom području treće zemlje, može staviti žig na plan puta samo ako svojim provjerama utvrdi da se odredbe te uredbe poštuju i izvan područja Unije. Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu, s jedne strane, navodi, ali bez objašnjenja, članke 1., 3. i 5. te članak 21. stavak 1. točku (e) navedene uredbe. S druge strane, upućuje na Dodatak Prilogu II. Uredbi br. 1/2005, u kojem su navedeni primjerci različitih dijelova plana puta, a osobito na dio 1., koji se odnosi na planiranje putovanja i treba sadržavati sljedeće naznake:
– njegove točke 2. do 4. (ukupno očekivano trajanje, mjesto i vrijeme polaska, mjesto odredišta i vrijeme dolaska), u vezi s definicijom pojma „putovanje“ navedenom u članku 2. točki (j) te uredbe, kojima se naznačuje da se trebaju dostaviti podaci za cijelo putovanje;
– izjava organizatora koja je predmet točke 7. tog dijela, u skladu s kojom je „pripremio odgovarajuća rješenja za zaštitu dobrobiti životinja tijekom putovanja u skladu s odredbama [navedene] [u]redbe“.
23. Sud koji je uputio zahtjev također napominje da, čak i u slučaju izvoza, i iako prijevoznik treba predati plan puta službenom veterinaru na izlaznoj točki u skladu s točkom 7. tog priloga II., ipak treba sačuvati njegovu presliku i poslati je nadležnom tijelu u mjestu polaska u skladu s točkom 8. navedenog priloga.
24. Taj sud smatra da plan puta koji je podnio Zuchtvieh‑Export ne sadrži nikakve „realne“ podatke u smislu članka 14. stavka 1. točke (a) ii. Uredbe br. 1/2005 za dio putovanja koji se odvija na državnom području treće zemlje. Iz podataka navedenih u tom planu puta ne može se zaključiti poštuju li se planiranim putovanjem zahtjevi koji proizlaze iz te uredbe.
25. Taj sud smatra da u tom pogledu nije dovoljno da Zuchtvieh‑Export navede da će u okviru dijelova prijevoza koji se odvijaju izvan područja Unije poštovati odredbe propisa koji su na snazi u trećim zemljama kroz koje prolaze kao i da će poštovati međunarodne konvencije koje se primjenjuju u tim zemljama. Osim toga, to bi trebalo biti navedeno u planu puta. Međutim, ovdje to nije slučaj, s obzirom na to da sporni dio 1. plana puta ne sadrži nikakve „realne“ podatke u smislu u kojem se taj pojam upotrebljava u članku 14. stavku 1. točki (a) ii. Uredbe br. 1/2005 jer se u njemu ne navode nikakva mjesta odmora tijekom dijela putovanja od Bresta do Karagande i od Karagande do Andijona, kao mjesta konačnog odredišta. Osim toga, ovjeravanje žigom tijela u mjestu polaska značilo bi da je putovanje sve do mjesta odredišta odobreno pod svim svojim uvjetima, što bi, prema sudu koji je uputio zahtjev, također bilo neprimjereno u odnosu na tijela trećih zemalja.
26. Prema suprotnoj tezi koju zastupa Zuchtvieh‑Export, odobrenje planiranja putovanja u okviru provjera koje treba provesti nadležno tijelo u mjestu polaska na temelju članka 14. stavka 1. Uredbe br. 1/2005 odnosi se samo na dio putovanja na koji se ta uredba primjenjuje ratione loci. Nekoliko odredaba te uredbe, među kojima je članak 21. stavak 1. točka (e), koji se odnosi na preglede na izlaznim točkama i graničnim inspekcijskim postajama, upućuje na to da se sustav koji je njome uspostavljen ne primjenjuje izvan granica Unije.
27. Zuchtvieh‑Export također tvrdi da bi primjena pravnih pravila iz Uredbe br. 1/2005 izvan područja Unije, osobito onih u poglavlju V. Priloga I. koja se odnose na vremenske razmake između napajanja i hranjenja kao i na trajanje putovanja i odmora, bila nerealna i kontraproduktivna; kao i da u trećim zemljama gotovo ne postoje higijenski i tehnički sigurne staje u kojima se životinje koje se prevoze mogu odmoriti, tako da je rizik od ozljeda i širenja zaraznih bolesti prilično visok. Naime, pravna pravila utvrđena u toj uredbi neraskidivo su povezana s kvalitetom infrastruktura predviđenih za prijevoz životinja na području Unije, kao što su kontrolne točke (koja su mjesta za odmor) na tom području, na koje se odnose tehnički i sanitarni zahtjevi iz članka 36. navedene uredbe.
28. Osim toga, činjenica da pravna pravila Uredbe br. 1/2005 nisu s materijalnog gledišta nužno primjenjiva na sve okolnosti dokazana je u njezinu članku 30. stavku 6., u kojem se predviđa mogućnost odstupanja za duga putovanja kako bi se uzela u obzir udaljenost između pojedinih regija u odnosu na kontinentalni dio područja Unije.
29. Iz naslova točke 6. dijela 1. obrasca plana puta („Popis planiranih odmora, pretovara ili izlaznih točki“) proizlazi i da organizator prijevoza nije dužan navesti sva mjesta za odmor. Uostalom, zemljopisni uvjeti ne omogućuju da se uvijek predvidi gdje će se odmori održati.
30. Osim toga, ta pravna pravila mogu biti u suprotnosti s pravilima koja se primjenjuju u dotičnim trećim zemljama, poput onih koja su na snazi u Ruskoj Federaciji, u kojoj je ustaljena praksa vlasti da ne dopuštaju istovar životinja tijekom razdoblja odmora.
31. Konačno, načelo teritorijalnosti govori u prilog primjeni Uredbe br. 1/2005 ograničenoj na područje Unije.
32. Na te argumente tuženik u glavnom postupku i Landesanwaltschaft Bayern (državno odvjetništvo savezne zemlje Bavarske) odgovaraju da se zbog nedostupnosti mjesta za odmor izvan područja Unije prijevoznike ne oslobađa obveza koje se u tom pogledu propisuju Uredbom br. 1/2005. Konkretno, neistovarivanje životinja tijekom razdoblja odmora značilo bi da se odjeljci za prijevoz nisu čistili, da nije zajamčeno napajanje životinja i da nije moguća provjera zdravstvenog stanja svake životinje. Stoga, s obzirom na uvodnu izjavu 5. te uredbe, prema kojoj duga putovanja moraju biti što je više moguće ograničena, potrebno je predvidjeti mogućnost da se neki prijevozi ne mogu izvršiti sve dok logistički uvjeti planiranog prijevoza nisu u skladu s primjenjivim pravilima.
33. U tim je okolnostima Bayerischer Verwaltungsgerichtshof odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Treba li članak 14. stavak 1. Uredbe [br. 1/2005] tumačiti tako da kod dugih putovanja domaćih kopitara, domaćih vrsta goveda, ovaca, koza i svinja kod kojih se mjesto polaska nalazi u državi članici [...], a mjesto odredišta u trećoj zemlji, nadležno tijelo u mjestu polaska smije ovjeriti plan puta koji je dostavio organizator [prijevoza], sukladno članku 14. stavku 1. točki (c), samo ako [taj] plan [...] [ispunjava] zahtjeve za cijelu udaljenost prijevoza od mjesta polaska do mjesta odredišta koji su određeni u članku 14. stavku 1. točki (a) ii., znači i za dijelove putovanja koji se u potpunosti nalaze izvan područja [...] Unije [...]?
2. Treba li članak 14. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 1/2005 tumačiti tako da tijelo u mjestu polaska, nadležno prema ovom propisu, sukladno članku 14. stavku 1. točki (b) Uredbe, može obvezati organizatora prijevoza da izmijeni plan predviđenog dugog putovanja tako da se pridržava odredaba te uredbe za cijelo putovanje od mjesta polaska do mjesta odredišta, čak i ako se pojedini dijelovi putovanja nalaze isključivo u trećim zemljama?“
III – Analiza
34. Svojim prethodnim pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. stavak 1. Uredbe br. 1/2005 tumačiti na način da dugi prijevoz iz države članice u treću zemlju treba biti u skladu s tom uredbom, osobito s odredbama poglavlja V. Priloga I. navedenoj uredbi koje se, među ostalim, odnose na trajanje putovanja i odmora, uključujući i dio tog prijevoza koji se odvija izvan područja Unije, te ga stoga nadležno tijelo u mjestu polaska može odobriti samo ako je planirano u skladu s tim odredbama.
35. Sud koji je uputio zahtjev stoga pita može li nadležno tijelo u mjestu polaska s pravom odbiti ovjeriti žigom plan puta jer, s obzirom na navode u tom planu puta koji se odnose na dio putovanja koji se odvija izvan područja Unije, smatra da navedeni plan puta nije realan u smislu članka 14. stavka 1. točke (a) ii. Uredbe br. 1/2005 i stoga nije u skladu s njezinim odredbama.
36. Cilj plana puta, čiji se obrazac nalazi u Prilogu II. navedenoj uredbi, jest staviti na raspolaganje nadležnim tijelima podatke potrebne za provođenje provjera koje se odnose na usklađenost s odredbama Uredbe br. 1/2005 za duga putovanja. Izjave koje se odnose na organizaciju putovanja i koje su sadržane u planu puta trebaju se provjeriti, a njihovu usklađenost treba potvrditi nadležno tijelo u mjestu polaska prije utovara životinja. Ti su podaci temelj službenih provjera koje se mogu provoditi tijekom stvarnog odvijanja putovanja, to jest tijekom utovara, tijekom prijevoza ili na odredištu.
37. Provjere koje se provode prije polaska odnose se na postojanje i valjanost obveznih administrativnih dozvola (prijevoznici, vozila, vozači) u pogledu poštovanja najmanjeg odobrenog osiguranog prostora ovisno o prijavljenoj kategoriji životinja, kao i pojedinosti planirane rute, uzimajući u obzir vremenske razmake između odmora ovisno o kategoriji predmetnih životinja, udaljenosti koju treba prijeći i predviđenom trajanju postupaka u svim dijelovima putovanja.
38. Nadalje, nadležna tijela mogu provesti provjere u bilo kojoj fazi dugog putovanja. Te provjere, predviđene u članku 15. Uredbe br. 1/2005, odnose se, među ostalim, na poštovanje planiranja puta koje se navodi u dijelu 1. plana puta.
39. Izjave sadržane u dijelu 1. plana puta („Planiranje“), koje su središnje pitanje ovog predmeta, trebaju se usporediti s onima koje su sadržane u dijelu 2. („Mjesto polaska“), dijelu 3. („Mjesto odredišta“), dijelu 4. („Izjava prijevoznika“) i, ovisno o slučaju, dijelu 5. („Obrazac izvješća o odstupanjima“). Dijelovi 2. do 5. plana puta stoga se postupno ispunjavaju tijekom putovanja, a jedna se preslika plana zatim šalje nadležnom tijelu u mjestu polaska.
40. Na početku treba pojasniti da se pri prijevozu životinja u treće zemlje ili iz njih obavljaju posebne provjere na izlaznim točkama odnosno graničnim inspekcijskim postajama Unije.
41. Ovaj zahtjev za prethodnu odluku potrebno je ispitati uzimajući u obzir opću shemu provjera koje se primjenjuju na duga putovanja.
42. Za odgovor na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev treba jasno utvrditi opseg podataka koji se odnose na trajanje putovanja i odmora koje je organizator dugog putovanja dužan upisati u plan puta. Naime, osobito u pogledu tih podataka nadležno tijelo u mjestu polaska dužno je na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) ii. Uredbe br. 1/2005 odlučiti je li plan puta realan ili nije u smislu te zadnje odredbe te može li se zaključiti da je prijevoz u skladu s tom uredbom.
43. Ako slijedimo tezu koju zastupaju Stadt Kempten, Landesanwaltschaft Bayern i Republika Litva, u planu puta mora biti detaljno opisan dio putovanja između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta, i to tako da je u skladu sa zahtjevima koji se odnose na trajanje putovanja i odmore predviđene u poglavlju V. točki 1.4. podtočki (d) i poglavlju V. točki 1.5. Priloga I. Uredbi br. 1/2005. Konkretno, s obzirom na to da se u glavnom predmetu radi o prijevozu goveda, tim se odredbama predviđa sljedeći ritam putovanja: nakon 14 sati putovanja životinjama se osigurava odmor od najmanje sat vremena tijekom kojeg im se daje tekućina i, prema potrebi, hrana. Nakon odmora mogu se prevoziti daljnjih 14 sati. Svaki put nakon završetka tog dijela putovanja, životinje se moraju istovariti, napojiti i nahraniti te se najmanje 24 sata moraju odmarati.
44. Društvu Zuchtvieh‑Export prigovara se da dio putovanja između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje konačnog odredišta nije planiralo u skladu s tim pravilima.
45. Prema mojem mišljenju, taj je prigovor neosnovan.
46. Naime, iz članka 14. stavka 1 točke (a) ii. Uredbe br. 1/2005 jasno proizlazi da se prethodna provjera koju mora provesti nadležno tijelo u mjestu polaska odnosi na poštovanje pravila sadržanih u toj istoj uredbi. Stoga je odlučujuće ispitati područje primjene navedene uredbe.
47. Članak 1. stavak 1. Uredbe br. 1/2005 u tom je pogledu nedvosmislen. Tekstom te odredbe jasno se navodi da se Uredba „primjenjuje na prijevoz živih kralježnjaka koji se prevoze u Zajednici, uključujući posebne preglede koje trebaju obaviti službenici za pošiljke koje napuštaju carinsko područje Zajednice ili u njega ulaze“(3).
48. Takva formulacija zakonodavca Unije, prema mojem mišljenju, znači da se pravna pravila sadržana u navedenoj uredbi i pregledi koji se ondje navode primjenjuju samo na dio prijevoza životinja koji se odvija na području Unije. To uključuje i posebne provjere pošiljki koje ulaze u carinsko područje Unije ili izlaze iz njega te se čini logičnim da se, kad se provode te provjere, prijevoz životinja odvija unutar područja Unije i stoga mora biti u skladu s pravnim pravilima utvrđenima Uredbom br. 1/2005, bez obzira na to odakle se i kamo prevoze.
49. S obzirom na jasnu definiciju područja primjene Uredbe br. 1/2005 koja se navodi u njezinu članku 1. stavku 1., ne može se tvrditi da formulacija zakonodavca Unije u članku 14. stavku 1. navedene uredbe kojom utvrđuje duga putovanja za koja nadležno tijelo u mjestu polaska treba provesti prethodnu provjeru govori u prilog obvezi organizatora takvih putovanja da poštuje pravna pravila koja se odnose na trajanje putovanja i odmora, kao što su ona predviđena u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005, za dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje.
50. Podsjećam da je na temelju članka 14. stavka 1. te uredbe nadležno tijelo u mjestu polaska dužno provesti određen broj prethodnih provjera „[u] slučaju dugih putovanja između država članica i s trećim zemljama za domaće kopitare i domaće životinje goveđih, ovčjih, kozjih i svinjskih vrsta“.
51. Takva definicija dugih putovanja za koja nadležna tijela u mjestu polaska trebaju provesti provjeru u skladu sa zahtjevima sadržanima u Uredbi br. 1/2005 ne znači da se u slučaju prijevoza životinja u treće zemlje takva provjera ne odnosi samo na dio putovanja koji se odvija na području Unije, nego i na dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s tog područja i treće zemlje odredišta.
52. Naime, tim se objašnjenjem samo nastoji pojasniti da se prethodna provjera koju provodi nadležno tijelo u mjestu polaska odnosi na sva duga putovanja, bez obzira na to odvijaju li se samo između država članica Unije ili pak iz trećih zemalja ili u njih(4). Takvom se formulacijom omogućuje da se na sva duga putovanja primjenjuju pravna pravila utvrđena Uredbom br. 1/2005, bez obzira na to odvijaju li se u potpunosti ili pak djelomično na području Unije.
53. Uzimajući u obzir teritorijalno područje primjene Uredbe br. 1/2005, kako je definirano u njezinu članku 1. stavku 1., i činjenicu da je provjera koju nadležno tijelo u mjestu polaska treba provesti provjera usklađenosti s pravnim pravilima utvrđenima u toj istoj uredbi, ne može se na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) ii. navedene uredbe zahtijevati od organizatora da u planu puta navede podatke koji se odnose na trajanje putovanja i odmora u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005 za dio dugog putovanja koji se odvija izvan područja Unije.
54. Drugim riječima, bilo bi proturječno da nadležno tijelo u mjestu polaska organizatoru može prigovoriti što nije u plan puta za dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje upisao mjesta za odmor kao i vremenske razmake u skladu sa zahtjevima navedenima u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005, iako je, s jedne strane, područje primjene te uredbe ograničeno na područje Unije i, s druge strane, provjera koju je to tijelo dužno provesti, na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) ii. navedene uredbe, provjera usklađenosti s pravnim pravilima utvrđenima u toj uredbi.
55. Iz toga zaključujem da se „Popis planiranih odmora, pretovara ili izlaznih točki“ koji se nalazi u dijelu 1. rubrike 6. plana puta odnosi samo na upisivanje mjesta koja se nalaze na području Unije.
56. Iz toga proizlazi da članak 14. stavak 1. točku (a) ii. Uredbe br. 1/2005, prema mojem mišljenju, treba tumačiti na način da se njime nadležno tijelo u mjestu polaska ovlašćuje da provjeri je li, osobito u pogledu trajanja putovanja i odmora predviđenih u poglavlju V. Prilogu I. toj uredbi, plan puta koji je dostavio organizator realan i upućuje li na to da je prijevoz u skladu s navedenom uredbom samo u pogledu dijela putovanja koji se odvija između mjesta polaska i izlazne točke s područja Unije.
57. Ne može se, kako bi se proširilo teritorijalno područje primjene Uredbe br. 1/2005, pozvati na definicije pojmova „putovanje“ i „prijevoz“ koje se nalaze u njezinu članku 2. točkama (j) i (w), koje se odnose na cijeli postupak prijevoza sve do istovara životinja u mjestu odredišta, bez razlike nalazi li se to mjesto na području Unije ili pak na državnom području treće zemlje. Naprotiv, te definicije treba tumačiti s obzirom na članak 1. stavak 1. navedene uredbe, jedini kojemu je cilj utvrditi teritorijalno područje primjene Uredbe br. 1/2005.
58. Osim toga, ostale odredbe te uredbe potvrđuju da, u svrhu prethodne provjere predviđene u članku 14. stavku 1. točki (a) ii. navedene uredbe, organizator nije dužan navesti podatke koji se odnose na planiranje putovanja u skladu za zahtjevima sadržanima u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005 u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta.
59. Podsjećam da se u tom pogledu, u slučaju dugog putovanja u treće zemlje, provjera koju provodi nadležno tijelo u mjestu polaska dopunjuje drugim provjerama. Radi se, s jedne strane, o provjerama predviđenima u članku 15. Uredbe br. 1/2005, koje se mogu provesti u bilo kojoj fazi putovanja na području Unije, osobito kako bi se provjerilo jesu li trajanja putovanja i odmora u skladu s ograničenjima utvrđenima u poglavlju V. Prilogu I. toj uredbi. S druge strane, člankom 21. navedene uredbe propisuju se provjere na izlaznim točkama s područja Unije.
60. Što se tiče te posljednje kategorije provjera, člankom 21. stavkom 1. Uredbe br. 1/2005 predviđa se da prilikom dolaska životinja na izlazne točke službeni veterinari država članica provjeravaju prevoze li se one u skladu s tom uredbom. U okviru provjera na izlaznim točkama također se u biti provjerava imaju li prijevoznici valjane dozvole, imaju li vozači valjani certifikat o osposobljenosti, mogu li životinje nastaviti svoje putovanje, jesu li prijevozna sredstva kojima trebaju nastaviti svoje putovanje u skladu s odredbama iz poglavlja II. Priloga I. i, ako je potrebno, poglavlja VI. Priloga I. navedenoj uredbi te jesu li se trebali ili trebaju li se domaći kopitari i domaće vrste goveda, ovaca, koza i svinja prevoziti tijekom dugih putovanja.
61. Osim toga, člankom 21. stavkom 1. točkom (e) Uredbe br. 1/2005 predviđa se da službeni veterinari trebaju provjeriti jesu li „u slučaju izvoza prijevoznici osigurali dokaz da je putovanje iz mjesta polaska do prvog mjesta istovara u zemlji konačnog odredišta u skladu sa svim međunarodnim sporazumima iz Priloga V. koji su na snazi u navedenim trećim zemljama“. U tom se zadnjem prilogu u tom pogledu navodi Europska konvencija o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza(5).
62. Prema mojem mišljenju, iz članka 21. stavka 1. točke (e) Uredbe br. 1/2005 može se na način dosljedan teritorijalnom području primjene Uredbe br. 1/2005, onako kako se pojašnjava u njezinu članku 1. stavku 1., zaključiti da putovanje između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta nije uređeno pravnim pravilima sadržanima u navedenoj uredbi, nego, ovisno o slučaju, međunarodnim sporazumima.
63. Osim toga, nekoliko odredaba Uredbe br. 1/2005, prema mojem mišljenju, dokazuje da u slučaju dugog putovanja u treće zemlje plan puta treba biti ispunjen samo do izlazne točke s područja Unije.
64. Stoga se člankom 21. stavkom 2. te uredbe pojašnjava, među ostalim, da za takva putovanja „službeni veterinari na izlaznim točkama [...] obavljaju i evidentiraju provjere navedene u odjeljku 3. ,Mjesto odredišta’ plana puta u Prilogu II.“. Za ta putovanja službeni veterinar na izlaznoj točki stoga zamjenjuje primatelja na mjestu odredišta, koji u načelu mora ispuniti dio 3. plana puta. Drugim riječima, u toj fazi putovanja taj veterinar treba ovjeriti da je plan puta u skladu s Uredbom br. 1/2005 i, osobito, da je poštovano planiranje predviđeno u dijelu 1. plana puta između mjesta polaska i izlazne točke.
65. Nekoliko uvodnih točaka Priloga II. Uredbi br. 1/2005 primjenjuju se u istom smislu. Stoga, na temelju točke 3. podtočke (e) tog priloga, organizator je dužan „osigurati da dnevnik puta prati životinje tijekom putovanja do točke odredišta ili, u slučaju izvoza u treću zemlju, barem do mjesta izlaska“(6). Osim toga, točkom 7. prvim podstavkom navedenog priloga pojašnjava se da, „[k]ad se životinje izvoze u treću zemlju, prijevoznici daju plan puta službenom veterinaru na izlaznoj točki“. Utvrđenje prema kojem na temelju točke 8. Priloga II. Uredbi br. 1/2005 prijevoznik treba zatim čuvati presliku ispunjenog dnevnika puta ne narušava, nego, naprotiv, potvrđuje da izvornik plana puta ne treba biti ispunjen nakon provjera koje provodi službeni veterinar na izlaznoj točki Unije.
66. Ako je zakonodavac Unije želio propisati da se za dio putovanja koji se odvija između izlazne točke i treće zemlje odredišta moraju poštovati pravna pravila sadržana u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005, trebao je od prijevoznika zahtijevati da sačuva izvornik plana puta tijekom cijelog putovanja i trebao je predvidjeti sustav provjere u trećoj zemlji odredišta.
67. Iz prethodno navedenih elemenata proizlazi da se, u slučaju dugog putovanja u treću zemlju, planiranje putovanja upisano u dio 1. plana puta konkretno ne odražava u ostalim dijelovima plana sve do izlazne točke s područja Unije. To se planiranje stoga ne treba uspoređivati s putovanjem koje je zaista obavljeno nakon te izlazne točke. Stoga nije dosljedno zahtijevati da takvo planiranje sadrži podatke koji se odnose na trajanje putovanja i odmora u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Prilogu I. Uredbi br. 1/2005 u pogledu putovanja koje se odvija nakon izlazne točke s područja Unije jer taj dio putovanja nije predmet provjera u okviru općeg sustava koji je uspostavljen tom uredbom.
68. U tom pogledu usporedba s posebnim sustavom koji je uspostavio zakonodavac Unije u području izvoznih subvencija dokazuje da se izvan tog sustava zahtjevi sadržani u poglavlju V. Prilogu I. Uredbi br. 1/2005 ne mogu primjenjivati na dio prijevoza životinja koji se odvija izvan područja Unije.
69. Na temelju članka 168. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT‑u)(7), u pogledu proizvoda iz sektora govedine, „odobravanje i isplata subvencije za izvoz živih životinja uvjetuje se poštivanjem odredaba utvrđenih u zakonodavstvu Zajednice koje se odnose na dobrobit životinja, a posebno zaštitu životinja tijekom prijevoza“.
70. Člankom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 817/2010 od 16. rujna 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu zahtjeva za dodjelu izvoznih subvencija u vezi s dobrobiti živih životinja vrste goveda tijekom prijevoza(8), naslovljenim „Područje primjene“, pojašnjava se da isplata izvoznih subvencija „podliježe pridržavanju članaka 3. do 9. Uredbe (EZ) br. 1/2005 i njezinih priloga [...] tijekom prijevoza životinja do prvog mjesta istovara u trećoj zemlji krajnjeg odredišta“.
71. Iz te potonje odredbe jasno proizlazi da se, suprotno onome što vrijedi u okviru općeg sustava uspostavljenog Uredbom br. 1/2005, poštovanje zahtjeva postavljenih u člancima 3. do 9. te uredbe, kao i njezinim prilozima, propisuje za cijelo putovanje, uključujući dio koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta.
72. Sustav pregleda koji je uspostavljen Uredbom br. 817/2010 prilagođen je tom proširenom području primjene zahtjeva postavljenih Uredbom br. 1/2005.
73. Stoga, što se tiče pregleda unutar carinskog područja Unije, člankom 2. stavkom 2. Uredbe br. 817/2010 predviđa se da službeni veterinar na točki izlaza provodi sljedeće provjere.
74. S jedne strane, na temelju članka 2. stavka 2. točke (a) te uredbe, službeni veterinar na točki izlaza treba provjeriti „poštuju li se zahtjevi utvrđeni u Uredbi (EZ) br. 1/2005 od mjesta polaska [...] do točke izlaza“.
75. S druge strane, taj veterinar treba, u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 817/2010, provjeriti „jesu li uvjeti prijevoza za ostatak putovanja usklađeni s Uredbom (EZ) br. 1/2005 i [jesu li] poduzete potrebne mjere kako bi se osigurala njihova sukladnost do prvog istovara u trećoj zemlji krajnjeg odredišta“.
76. Službeni veterinar na točki izlaza upisuje ishod pregleda u „Izvješće o pregledu na točki izlaza“ čiji se obrazac nalazi u Prilogu I. Uredbi br. 817/2010. U tom se izvješću razlikuju pregledi koji se odnose na putovanje do točke izlaza i oni koji se odnose na putovanje od točke izlaza. Kako bi se pregledi ocijenili zadovoljavajućima, izvoznik mora poštovati zahtjeve sadržane u Uredbi br. 1/2005 za oba ta dijela putovanja.
77. Ti se pregledi zatim dopunjuju pregledima u trećim zemljama.
78. Stoga, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe br. 817/2010, izvoznik mora osigurati da se životinje pregledavaju nakon napuštanja carinskog područja Zajednice u dvama slučajevima, to jest, s jedne strane, na svakom mjestu na kojem se mijenja prijevozno sredstvo i, s druge strane, na mjestu prvog istovara u trećoj zemlji krajnjeg odredišta. U skladu s člankom 3. stavkom 2. te uredbe, te preglede mora obaviti međunarodna agencija za kontrolu i nadzor koju u tu svrhu odobrava i kontrolira država članica ili službena agencija države članice.
79. Taj opis posebnog sustava koji je uspostavljen Uredbom br. 817/2010, prema mojem mišljenju, dokazuje da, ako je zakonodavac Unije želio na općenit način proširiti obvezu organizatora dugog putovanja da poštuje zahtjeve sadržane u poglavlju V. Prilogu I. Uredbi br. 1/2005 u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta, trebao je, s jedne strane, odabrati širu definiciju područja primjene te uredbe od one navedene u njezinu članku 1. stavku 1. i, s druge strane, podvrgnuti tu obvezu sustavu provjere sličnom onom koji je uspostavljen u području izvoznih subvencija.
80. S obzirom na sve te elemente, smatram da Uredbu br. 1/2005 treba tumačiti na način da se njome organizatoru dugog putovanja u treću zemlju ne propisuje da u dijelu 1. rubrici 6. plana puta u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta mora naznačiti podatke koji se odnose na trajanje putovanja i odmora u skladu sa zahtjevima koji su predviđeni u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi.
81. Posljedično, smatram da članak 14. stavak 1. točke (a) ii. i (c) navedene uredbe treba tumačiti na način da nadležno tijelo u mjestu polaska ne može odbiti ovjeriti žigom plan puta zato što podaci upisani u tom planu koji se odnose na dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta nisu u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. Uredbi br. 1/2005.
82. Isto se primjenjuje i u slučaju prijevoza životinja iz treće zemlje. Stoga će se od organizatora tog prijevoza zahtijevati da poštuje zahtjeve sadržane u toj uredbi od trenutka kad uđe na područje Unije preko granične inspekcijske postaje. Suprotno tome, s obzirom na činjenicu da se područje primjene navedene uredbe ograničuje na područje Unije, od tog organizatora neće se moći zahtijevati da poštuje iste te zahtjeve za dio putovanja koji se odvio prije njegova ulaska na područje Unije, iako je putovanje nakon treće zemlje do države članice odredišta jedno i isto putovanje.
83. U ovom je trenutku potrebno ispitati osnovanost teze koju zastupa Europska komisija u okviru ovog predmeta.
84. Naime, iako se čini da Komisija, s obzirom na objašnjenja koja je podnijela u svojim pisanim očitovanjima i na raspravi, također smatra da zahtjevi predviđeni u poglavlju V. Prilogu I. Uredbi br. 1/2005 nisu primjenjivi na dio putovanja koji se odvija izvan područja Unije, ona ipak predlaže srednji put koji se u biti sastoji u omogućivanju nadležnom tijelu u mjestu polaska da provjeri je li u pogledu tog dijela putovanja njegov organizator ispunio „[opće] uvjet[e] za prijevoz životinja“ navedene u članku 3. Uredbe br. 1/2005.
85. Podsjećam, u toj je odredbi postavljeno načelo prema kojem „[n]itko ne smije prevoziti životinje niti učiniti da se prevoze na način koji bi kod njih mogao izazvati ozljedu ili nepotrebnu patnju“. Ona također sadrži određen broj općih uvjeta, kao što je onaj prema kojem „[se moraju] unaprijed poduzeti sve potrebne mjere kako bi se na najmanju moguću mjeru smanjila duljina putovanja i zadovoljile potrebe životinja tijekom putovanja“, onaj prema kojem „[se prijevoz] obavlja bez kašnjenja do mjesta odredišta, a uvjeti stanja životinja redovito se provjeravaju i održavaju na odgovarajući način“ ili pak onaj na temelju kojeg „[se životinjama] u odgovarajućim razmacima osiguravaju voda, hrana i odmor, a kakvoćom i količinom moraju odgovarati njihovoj vrsti i veličini“.
86. Ne smatram da se rješenje koje predlaže Komisija može prihvatiti, i to iz sljedećih razloga.
87. Kao prvo, važno je naglasiti činjenicu da, u nedostatku suprotne naznake, definicija teritorijalnog područja primjene te uredbe, onako kako je navedena u njezinu članku 1. stavku 1., nužno vrijedi za sve zahtjeve sadržane u navedenoj uredbi, bez obzira na to radi li se o „[općim] uvjeti[ma] za prijevoz životinja“, kako su navedeni u članku 3. Uredbe br. 1/2005, ili pak posebnim zahtjevima, poput tehničkih pravila pojašnjenih u njezinu Prilogu I.
88. S obzirom na jasan tekst članka 1. stavka 1. Uredbe br. 1/2005, stoga se čini nemogućim tvrditi, kao što to čini Komisija, da se, s jedne strane, zahtjevi predviđeni u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi ne mogu primijeniti na dio putovanja koji se odvija izvan područja Unije i da se, s druge strane, taj nedostatak navedene uredbe može ispraviti širenjem područja primjene „[općih] uvjet[a] za prijevoz životinja“ koji se nalaze u članku 3. Uredbe br. 1/2005 na cijelo putovanje do treće zemlje odredišta.
89. Kao drugo, rješenjem koje predlaže Komisija nadležnom tijelu u mjestu polaska povjerilo bi se široko diskrecijsko pravo u svrhu ocjenjivanja, u pogledu dijela putovanja koji se odvija izvan područja Unije, primjerenog trajanja putovanja i predviđenih odmora. Čini mi se da bi se razlike u ocjeni nadležnih tijela do kojih bi zbog toga moglo doći teško mogle uskladiti sa zahtjevom ujednačene primjene Uredbe br. 1/2005 kao i s ostalim ciljevima te uredbe, osim onog o zaštiti životinja tijekom prijevoza, odnosno uklanjanja tehničkih prepreka trgovini živim životinjama i omogućivanja tržišnim organizacijama da nesmetanog djeluju(9).
90. Ukratko, priznati nadležnom tijelu u mjestu polaska tako široko diskrecijsko pravo u provedbi uvjeta predviđenih u članku 3. navedene uredbe, koji su opće naravi, prouzročilo bi narušavanje tržišnog natjecanja između organizatora prijevoza živih životinja.
91. Zbog tih razloga ne podupirem tezu koju zastupa Komisija, da se na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev pruže različiti odgovori ovisno o tome odnose li se na opće uvjete za prijevoz životinja, kako su navedeni u članku 3. Uredbe br. 1/2005, ili pak na posebne uvjete sadržane u toj uredbi, kao što su oni navedeni u poglavlju V. Prilogu I. toj uredbi.
92. Konačno, želim napomenuti da sam potpuno svjestan važnosti cilja zaštite životinja tijekom prijevoza. Isto tako imam na umu članak 13. UFEU‑a, kojim se Uniji i državama članicama propisuje da prilikom oblikovanja i provedbe politika Unije, osobito u području poljoprivrede i prijevoza, punu pažnju posvete zahtjevima za dobrobit životinja kao čuvstvenih bića.
93. Razumijem i želju za davanjem korisnog učinka Uredbi br. 1/2005 u najširem mogućem zemljopisnom smislu, bilo na temelju općih pravila iz njezina članka 3. ili pak na temelju članka 13. UFEU‑a.
94. Međutim, treba utvrditi da je zakonodavac Unije, barem u ovoj fazi razvoja prava Unije, namjeravao ograničiti područje primjene ratione loci Uredbe br. 1/2005 na područje Unije.
95. Stoga je, prema mojem mišljenju, jedino na tom istom zakonodavcu da odluči hoće li u budućnosti propisati poštovanje zahtjeva sadržanih u toj uredbi za cijelo dugo putovanje, uključujući dio koji se odvija izvan područja Unije, te da uz takvo proširenje teritorijalnog područja primjene navedene uredbe uspostavi i prilagođen sustav provjere.
IV – Zaključak
96. S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Bayerischer Verwaltungsgerichtshof odgovori kako slijedi:
Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 treba tumačiti na način da se njome organizatoru dugog putovanja u treće zemlje ne propisuje da u dijelu 1. rubrici 6. plana puta u pogledu dijela putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta mora naznačiti podatke koji se odnose na trajanje putovanja i odmora u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi, ili pak podatke koji se odnose na opće uvjete primjenjive na prijevoz životinja navedene u članku 3. te uredbe.
Stoga članak 14. stavak 1. točke (a) ii. i (c) Uredbe br. 1/2005 treba tumačiti na način da nadležno tijelo u mjestu polaska ne može odbiti ovjeriti plan puta zato što podaci upisani u tom planu koji se odnose na dio putovanja koji se odvija između izlazne točke s područja Unije i treće zemlje odredišta nisu u skladu sa zahtjevima predviđenima u poglavlju V. Priloga I. toj uredbi ni s općim uvjetima koji se primjenjuju na prijevoz životinja navedenima u članku 3. te uredbe.