Predmet T‑79/12

Cisco Systems, Inc.

i

Messagenet SpA

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Koncentracije – Europska tržišta mrežnih komunikacijskih usluga – Odluka o sukladnosti koncentracije s unutarnjim tržištem – Očite pogreške u ocjeni – Obveza obrazlaganja“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 11. prosinca 2013.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Odluka kojom se utvrđuje sukladnost koncentracije s unutarnji tržištem – Tužba konkurentnog poduzeća koje djeluje na tržište koje je susjedno tržištu na kojem postoji vladajući položaj i koje je aktivno sudjelovalo u upravnom postupku – Dopuštenost

(čl. 263., al. 4., UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Pravni interes – Potreba postojećeg i konkretnog interesa – Tužba kojom se zahtijeva poništenje Komisijine odluke kojom se utvrđuje sukladnost koncentracije s unutarnji tržištem – Tužba koju je podnijelo poduzeće koje je konkurent strankama koncentracije – Dopuštenost

(čl. 263. UFEU‑a)

3.      Koncentracije između poduzetnika – Komisijino ispitivanje – Donošenje odluke kojom se utvrđuje sukladnost koncentracije s unutarnjim tržištem bez otvaranja druge faze – Uvjet –Nepostojanje ozbiljnih sumnji – Ocjene ekonomske naravi – Margina prosudbe – Sudski nadzor – Opseg

(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 2., 6. i 8.)

4.      Koncentracije između poduzetnika – Ocjena usklađenosti s unutarnjim tržištem – Stvaranje ili jačanje vladajućeg položaja koji značajno onemogućuje učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu – Rasprostranjenost štetnih učinaka koncentracije na pristup tržištu – Teret dokazivanja koji je na stranci koja pobija odluku o sukladnosti koncentracije

(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 2.; Obavijest Komisije 2004/C 31/03, t. 8. i 22.)

5.      Koncentracije između poduzetnika – Ocjena usklađenosti s unutarnjim tržištem – Stvaranje ili jačanje vladajućeg položaja koji značajno onemogućuje učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu – Utvrđivanje tržištâ – Indicije – Visoki tržišni udjeli – Okolnosti koje mogu umanjiti dokaznu snagu

(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 2.; Obavijest Komisije 2004/C 31/03, t. 17.)

6.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Opseg – Odluka o primjeni pravila iz područja koncentracija između poduzetnika – Odluka kojom se odobrava koncentracija

(čl. 296. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 139/2004)

7.      Koncentracije između poduzetnika – Ocjena usklađenosti s unutarnjim tržištem – Konglomeratne koncentracije – Mjerila – Značajna prepreka tržišnom natjecanju kao izravna i neposredna posljedica koncentracije – Koncentracija između poduzeća koja pružaju usluge i softvere za mrežnu komunikaciju – Sposobnost zatvaranja tržišta osiguravanjem povlaštenog međudjelovanja između različitih softvera

(Uredba Vijeća br. 139/2004, čl. 2.; Obavijest Komisije 2008/C 265/07, t. 11., 92. i 93.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 33., 34., 38.‑40.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 35.‑37.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45.‑50.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 59.‑63., 79.‑83., 88.‑93.)

5.      U području ocjene sukladnosti koncentracije s unutarnjim tržištem, tržišni udjeli od 50 % i veći mogu predstavljati ozbiljne dokaze postojanja vladajućeg položaja ako je tržište na koje se ti dijelovi odnose bilo prethodno određeno.

Međutim, visoki tržišni udjeli i visok stupanj koncentracije na uskom tržištu nisu pokazatelji tržišne snage koja novom subjektu dopušta da značajno onemogući učinkovito tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu jer su tržišni udjeli o kojima je riječ izloženi značajnoj fluktuaciji i nestabilnosti. Osim toga, veliki tržišni udjeli nisu nužno pokazatelji tržišne snage, a time ni trajne štete konkurenciji jer se oni odnose na novi sektor u punom razvoju čija su značajka kratki inovacijski ciklusi te u kojem veliki tržišni udjeli mogu biti kratkog vijeka. Kad je osobito riječ o sektoru usluga i softvera za mrežnu komunikaciju, značaj visoke koncentracije tržišnih udjela može se smanjiti zbog toga što značajan broj korisnika očekuje međudjelovanje i besplatnost predmetnih komunikacijskih usluga.

(t. 65.‑74.)

6.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 108.‑113.)

7.      Kad je riječ o koncentracijama koje stvaraju konglomeratni učinak, iz točaka 11. i 92. Smjernica za ocjenu nehorizontalnih koncentracija prema Uredbi Vijeća o kontroli koncentracija između poduzetnika proizlazi da takva vrsta koncentracija ne obuhvaća konkurentska poduzeća te je stoga manje vjerojatno da te koncentracije uzrokuju probleme tržišnog natjecanja nego li horizontalne koncentracije. Osim toga, one mogu omogućiti predmetnim sudionicima da povećaju svoju učinkovitost.

Međutim, koncentracije koje uzrokuju konglomeratne učinke mogu uzrokovati probleme tržišnog natjecanja, osobito kad koncentracija omogući novom subjektu da provede strategiju zatvaranja tržišta. Do zatvaranja tržišta može doći ako spoj proizvoda na povezanim tržištima kod novonastalog subjekta stvori mogućnost i poticaj da pomoću učinka poluge iskoristi snažan položaj koji ima na tržištu kako bi isključio tržišno natjecanje na drugom tržištu. Taj učinak na drugim tržištima treba biti predvidljiv u relativno bliskoj budućnosti kako bi koncentracija uzrokovala probleme tržišnog natjecanja na temelju Uredbe br. 139/2004 o kontroli koncentracijâ između poduzetnika.

Glede dokaza takvih konglomeratnih učinaka, iznimno je važna kvaliteta dokaznih elemenata koje Komisija predlaže kao dokaz prepreke tržišnom natjecanju. Naime, konglomeratne koncentracije počivaju na prospektivnom ispitivanju unutar kojeg uzimanje u obzir razdoblja koje se proteže u budućnost, s jedne strane, i učinak poluge potreban za značajno sprječavanje učinkovitog tržišnog natjecanja, s druge strane, upućuju na to da su predmetne veze između uzroka i posljedica teško raspoznatljive, neizvjesne i teško ih je utvrditi. Komisija može proglasiti neku koncentraciju nespojivom s unutarnjim tržištem samo ako je značajno sprječavanje tržišnog natjecanja njezina izravna i neposredna posljedica. Takvo sprječavanje koje bi proizlazilo iz budućih odluka novonastalog subjekta može se smatrati izravnom i neposrednom posljedicom koncentracije ako to buduće ponašanje postane moguće i gospodarski svrsishodno izmjenom značajki i ustrojstva tržišta obuhvaćenog koncentracijom.

Kad je riječ o koncentraciji između dva poduzeća koji pružaju usluge i softvere za osobnu i profesionalnu mrežnu komunikaciju, sposobnost novog subjekta da zatvori tržište osiguravajući povlašteno djelovanje između predmetnih softvera treba ocijeniti osobito u odnosu na posao tehničke inovacije i trajanje komercijalizacije koji su nužni za provođenje zatvaranja. Ako učinak zatvaranja ovisi o nizu budućih i neizvjesnih čimbenika, taj učinak je previše neizvjestan da bi ga se smatralo izravnom i neposrednom posljedicom koncentracije. Osim toga, čak i ako bi se negativan učinak moglo smatrati posljedicom koncentracije, i dalje bi bilo potrebno dokazati tržišni poticaj novog subjekta da provede strategiju zatvaranja tržišta, postojanje dovoljne tržišne snage za nametanje takve strategije kao i nesposobnost konkurentskih poduzeća da onemoguće strategiju zatvaranja tržišta.

(t. 115.‑135.)