Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2022. uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) — CH/Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

(predmet C-279/22)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: CH

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Fellebbviteli Igazgatósága

Prethodna pitanja

Treba li tumačiti članak 2. Direktive 2013/34/EU1 na način da njegovim područjem primjene nisu obuhvaćeni porezni obveznici fizičke osobe, nego samo trgovačka društva i druge pravne osobe navedene u Prilozima I. i II. navedenoj direktivi?

U slučaju potvrdnog odgovora, znači li to u tom slučaju da odredbe Direktive 2013/34/EU kojima se utvrđuju obveze nisu primjenjive na fizičke osobe, odnosno, da se obveze koje su upućene poduzećima obuhvaćenim njezinim područjem primjene ne nalažu poreznim obveznicima fizičkim osobama i ne mogu se staviti na njihov teret prilikom ispitivanja njihovih poreznih obveza?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, je li u skladu s temeljnim računovodstvenim načelima i s ciljem te funkcijom obveze objavljivanja, utvrđenom u člancima 4., 30. i 33. Direktive 2013/34/EU, te s pravom na pošteno suđenje, zajamčenim u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kao opće pravno načelo, i temeljnim načelima pravne sigurnosti i proporcionalnosti, postupanje porezne uprave države članice kojim ona na temelju Zakona o računovodstvu na teret poreznog obveznika koji je fizička osoba utvrđuje poreznu razliku, samo zbog tog što porezni obveznik nije mogao poreznoj upravi staviti na raspolaganje cjelokupnu računovodstvenu dokumentaciju trgovačkog društva, koja je neovisna o poreznom obvezniku, kako bi dokazao da je u interesu tog društva, kao poslodavca, u okviru svojeg posla koristio iznose u gotovini kojima je upravljao na temelju uputa ili prema mandatu, pri čemu je, posljedično, porezna uprava stavila na teret poreznog obveznika nedostatak određenih dokumenata kojima on nema razloga raspolagati ili njima nije mogao raspolagati iz objektivnih razloga, s obzirom na to da su navedeni dokumenti javno dostupni zbog obveze poduzeća da objave godišnje financijske izvještaje?

Treba li odredbe Direktive 2013/34/EU, a osobito njezine uvodne izjave i članke 4., 6., 30. i 33., tumačiti na način da ispunjenje obveza iz navedenih članaka stvara pravnu presumpciju usklađenosti sadržaja godišnjih financijskih izvještaja s temeljnim računovodstvenim načelima, osobito s načelom točnosti i načelom opravdanosti?

Je li u skladu s člancima 4., 6., 30. i 33. Direktive 2013/34/EU te s pravom na pošteno suđenje zajamčenim u članku 47. Povelje i temeljnim načelom pravne sigurnosti, postupanje porezne uprave kojim ona ne priznaje godišnji financijski izvještaj koji je objavilo društvo kao dokaz podataka koji se u njemu nalaze, ističući da navedeni financijski izvještaj nije sam po sebi dovoljan da na uvjerljiv način dokaže istinitost tih podataka, osobito da je pojedinac trgovačkom društvu vratio iznose koje je primio, nego da je za to potrebno pregledati cjelokupnu računovodstvenu dokumentaciju društva, a da porezna uprava pritom nije oborila pravnu presumpciju povezanu s poštovanjem Direktive 2013/34/EU i nije ispitala sadržaj prijave?

____________

1 Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL 2013., L 182., str. 19) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 253.)