Predmet C-268/17

AY

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Županijski Sud u Zagrebu)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Europski uhidbeni nalog – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Članak 1. stavak 2., članak 3. točka 2. i članak 4. točka 3. – Razlozi za neizvršenje – Obustava kaznene istrage – Načelo ne bis in idem – Tražena osoba koja je imala status svjedoka u ranijem postupku povodom istog djela – Izdavanje više europskih uhidbenih naloga protiv iste osobe”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 25. srpnja 2018.

1.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Prethodna pitanja – Dopuštenost – Pitanja pravosudnog tijela izdavanja europskog uhidbenog naloga koja se odnose na obveze pravosudnog tijela izvršenja – Dopuštena pitanja

(čl. 267. UFEU-a; Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299)

2.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Izvršenje od strane država članica – Obveza donošenja odluke o izvršenju europskog uhidbenog naloga – Doseg – Drugi europski uhidbeni nalog koji se odnosi na istu osobu i ista djela kao raniji nalog u odnosu na koji je već donesena odluka o izvršenju – Uključenost

(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 1. st. 2.)

3.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Razlozi za obvezno neizvršavanje europskog uhidbenog naloga – Postojanje pravomoćne presude u odnosu na traženu osobu za ista djela – Pojam „presuda” – Odluka tijela koje sudjeluje u provedbi kaznenog postupka kojom se kazneni postupak pravomoćno obustavlja – Uključenost

(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 3. t. 2.)

4.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Razlozi za obvezno neizvršavanje europskog uhidbenog naloga – Postojanje pravomoćne presude u odnosu na traženu osobu za ista djela – Razlozi za moguće neizvršenje europskog uhidbenog naloga – Postojanje u odnosu na traženu osobu pravomoćne presude za ista djela ili odluke o nepokretanju ili obustavi kaznenog postupka – Uhidbeni nalog izdan protiv osobe koja je u okončanom postupku povodom istog djela imala status svjedoka – Isključenost

(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 3. t. 2. i čl. 4. t. 3.)

1.      U svakom slučaju, dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku ne može se dovesti u pitanje okolnošću da se postavljena pitanja odnose na obveze pravosudnog tijela izvršenja, dok je sud koji je uputio zahtjev pravosudno tijelo izdavanja EUN-a. Naime, posljedica izdavanja EUN-a je moguće uhićenje tražene osobe i stoga zadiranje u njezinu osobnu slobodu. Inače, Sud je presudio da je, kad je riječ o postupku koji se odnosi na EUN, jamstvo temeljnih prava prije svega odgovornost države članice izdavanja (presuda od 23. siječnja 2018., Piotrowski, C-367/16, EU:C:2018:27, t. 50.). Slijedom toga, kako bi se zajamčila ta prava – što pravosudno tijelo može navesti da donese odluku o povlačenju EUN-a koji je izdalo – važno je da to tijelo ima mogućnost obraćanja Sudu u prethodnom postupku.

(t. 28., 29.)

2.      Članak 1. stavak 2. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., treba tumačiti na način da je pravosudno tijelo države članice izvršenja dužno donijeti odluku o svakom europskom uhidbenom nalogu koji mu je poslan, čak i ako je u toj državi članici već odlučeno o prethodnom europskom uhidbenom nalogu koji se odnosio na istu osobu i isto djelo, ali je drugi europski uhidbeni nalog izdan samo zbog toga što je u državi članici izdavanja podignuta optužnica protiv tražene osobe.

U tom pogledu, člankom 15. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584 predviđeno je da „[p]ravosudno tijelo izvršenja odlučuje, u rokovima i pod uvjetima utvrđenima ovom Okvirnom odlukom, treba li osoba biti predana”. Također, člankom 17. stavcima 1. i 6. Okvirne odluke propisano je da se „[EUN] obrađuje [...] i izvršava kao žurni predmet” i da „[s]vako odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga mora biti obrazloženo”. Usto, člankom 22. Okvirne odluke propisano je da „[p]ravosudno tijelo izvršenja bez odlaganja obavještava pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog o odluci u vezi s djelovanjem koje treba poduzeti na temelju EUN-a”.

Slijedom navedenog, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 38. svojeg mišljenja, pravosudno tijelo koje ne odgovori na izdan EUN i stoga pravosudnom tijelu koje je izdalo nalog ne uputi nikakvu odluku povređuje svoje obveze iz spomenutih odredaba Okvirne odluke 2002/584.

(t. 34.-36., t. 1. izreke)

3.      Jedan od uvjeta za odbijanje izvršenja EUN-a jest da je u odnosu na traženu osobu „donesena pravomoćna presuda”. U vezi s time valja pojasniti da, iako se u tekstu članka 3. točke 2. Okvirne odluke 2002/584 upućuje na „presudu”, ta se odredba primjenjuje i na odluke tijela koje sudjeluje u provedbi kaznenog postupka u nacionalnom pravnom poretku o kojemu je riječ, kojima se pravomoćno obustavlja kazneni postupak u državi članici, iako u donošenju takvih odluka nije sudjelovao sud te nemaju oblik presude (vidjeti po analogiji presudu od 29. lipnja 2016., Kossowski, C-486/14, EU:C:2016:483, t. 39. i navedenu sudsku praksu).

(t. 40., 41.)

4.      Članak 3. točku 2. i članak 4. točku 3. Okvirne odluke 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da se radi odbijanja izvršenja europskog uhidbenog naloga na temelju jedne od tih odredaba nije moguće pozvati na odluku državnog odvjetništva, poput one mađarskog Glavnog državnog odvjetništva za istrage o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom se obustavlja istraga pokrenuta protiv nepoznatog počinitelja, u okviru koje je osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ispitana samo u svojstvu svjedoka a da se protiv nje nije vodio kazneni postupak niti je ta odluka donesena u odnosu na tu osobu.

(t. 63., t. 2. izreke)