Predmet T‑251/13

Gemeente Nijmegen

protiv

Europske komisije

„Tužba za poništenje – Državne potpore – Potpora koju je dodijelila nizozemska općina profesionalnom nogometnom klubu – Odluka o otvaranju formalnog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a – Mjera potpore koja je isplaćena u cijelosti na dan donošenja odluke – Dopuštenost – Akt koji se može pobijati“

Sažetak – Rješenje Općeg suda (četvrto vijeće) od 3. ožujka 2015.

1.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Pojam – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Pripremni akti – Isključenje

(čl. 263. UFEU‑a)

2.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru koja je u fazi provedbe i koju se privremeno smatra novom potporom – Uključenost

(čl. 107. st. 1., čl. 108. st. 3. i čl. 263. UFEU‑a)

3.      Tužba za poništenje – Akti koji se mogu pobijati – Akti koji proizvode obvezujuće pravne učinke – Odluka Komisije o otvaranju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu mjeru koja više nije u fazi provedbe – Isključenje

(čl. 107. st. 1., čl. 108. st. 2. i 3. i čl. 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 659/1999, čl. 1. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 27., 28.)

2.      Odluka Komisije o otvaranju formalnog istražnog postupka u odnosu na državnu potporu može biti akt koji se može pobijati ako može proizvesti neovisne pravne učinke, to jest kada takva odluka stvara dovoljno neposredan i siguran obvezujući pravni učinak na državu članicu kojoj je upućena i na korisnika odnosno korisnike predmetne potpore.

Takav je osobito slučaj obustave, na teret države članice, mjere potpore koja se počela provoditi bez prijave i čija je provedba na dan donošenja odluke o otvaranju formalnog istražnog postupka još u tijeku. Naime, odluka o otvaranju formalnog istražnog postupka u odnosu na mjeru čija je provedba u tijeku, a koju Komisija kvalificira kao novu potporu, nužno mijenja pravni opseg predmetne mjere kao i pravni položaj poduzetnika koji su njezini korisnici, osobito glede njezine daljnje provedbe. Taj se zaključak ne nameće samo u slučaju kada mjeru čija je provedba u tijeku vlasti predmetne države članice smatraju postojećom potporom, nego i u slučaju kada te vlasti smatraju da odnosna mjera ne predstavlja državnu potporu.

(t. 29.‑31.)

3.      Ne može se smatrati aktom koji se može pobijati u smislu članka 263. UFEU‑a odluka Komisije o pokretanju formalnog istražnog postupka u odnosu na mjeru potpore koja je u potpunosti provedena. Naime, za razliku od odluke o otvaranju formalnog istražnog postupka u odnosu na mjere čija je provedba u tijeku, odluka te prirode koja se odnosi na potpuno provedenu mjeru u načelu nema neovisne pravne učinke jer nema dovoljno neposredan i siguran obvezujući pravni učinak na državu članicu kojoj je upućena i na korisnika odnosno korisnike predmetne potpore. S jedne strane, takva se mjera ne može obustaviti jer je na dan donošenja pobijane odluke bila potpuno provedena. Kao drugo, zbog svojeg sadržaja i opsega, pobijana odluka ne može za predmetnu državu članicu stvoriti obvezu djelovanja u cilju povrata potpore dodijeljene predmetnom mjerom. Naime, iz Uredbe br. 659/1999 proizlazi, kao prvo, da Komisija podliježe strogim uvjetima pri ocjeni hoće li od predmetne države članice zahtijevati privremeni povrat potpore. S druge strane, zbog svojeg sadržaja i opsega, pobijana odluka ne može za predmetnu državu članicu stvoriti obvezu djelovanja u cilju povrata potpore dodijeljene predmetnom mjerom. Nadalje, iz članka 11. stavka 2. Uredbe br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. UEZ‑a proizlazi da Komisija podliježe strogim uvjetima pri ocjeni hoće li od predmetne države članice zahtijevati privremeni povrat potpore.

S tim u svezi, čak i kad nacionalni sud kojem je podnesen takav zahtjev može naložiti povrat predmetne potpore, neovisno o tome je li provedba predmetne mjere na dan donošenja odluke o otvaranju formalnog istražnog postupka još u tijeku, to navedenoj odluci ne daje dovoljno neposredan i siguran obvezujući pravni učinak. Štoviše, obveza nacionalnog suda da usvoji zaštitne mjere u sporu koji se odnosi na moguću mjeru potpore zahtijeva ispunjenje uvjeta koji opravdavaju takve mjere, odnosno da ne postoji sumnja glede kvalifikacije mjere državne potpore, da se potpora provodi ili je provedena i da nisu utvrđene izvanredne okolnosti zbog kojih bi povrat bio neprimjeren. Ne postoji, dakle, apsolutna i bezuvjetna obveza koja bi nacionalnom sudu nalagala da automatski slijedi privremenu ocjenu Komisije.

Usto, nesigurnost na tržištu i dojam drugih subjekata u odnosu na položaj korisnika državne potpore ne mogu se smatrati obvezujućim pravnim učincima s obzirom na to da se radi samo o običnim činjeničnim posljedicama, a ne o pravnim učincima koji se žele proizvesti odlukom o pokretanju formalnog istražnog postupka.

(t. 37., 38., 40., 41., 44.‑46., 51.)