Predmet T‑548/14

Kraljevina Španjolska

protiv

Europske komisije

„Carinska unija – Uvoz proizvoda od tune podrijetlom iz Ekvadora – Naknadna naplata uvozne carine – Zahtjev za nenaplatu uvoznih carina – Članak 220. stavak 2. točka (b) i članak 236. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 – Obavijest uvoznicima objavljena u Službenom listu – Dobra vjera – Zahtjev za otpust uvozne carine – Članak 239. Uredbe (EEZ) br. 2913/92”

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016.

1.      Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Kumulativnost

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 220. st. 2. t. (b))

2.      Pravo Europske unije – Načela – Pravna sigurnost – Propis koji može imati financijske posljedice

3.      Vlastita sredstva Europske unije – Naknadna naplata uvoznih ili izvoznih carina – Uvjeti neknjiženja uvoznih carina navedeni u članku 220. stavku 2. točki (b) Uredbe br. 2913/92 – Obavijest uvoznicima objavljena u Službenom listu kojom se izražavaju osnovane sumnje u pogledu pravilne primjene povlaštenog postupanja – Zahtjev jasne i precizne obavijesti

(Uredba Vijeća br. 2913/92, čl. 220. st. 2. t. (b) al. 4. i 5.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 27.‑29.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 44.)

3.      Iz samog teksta članka 220. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice proizlazi da se objavom u Službenom listu Europske unije obavijesti uvoznicima u kojoj se navode osnovane sumnje u odnosu na pravilnu primjenu povlaštenog postupanja od strane treće zemlje korisnice sprečavaju uvoznici da se od trenutka objave pozivaju na svoju dobru vjeru čime se osigurava izrazito visoka razina pravne sigurnosti i obvezuje nacionalna tijela ili Komisiju da odbiju zahtjev za nenaplatu uvozne carine. Uzimajući u obzir posebni značaj takve obavijesti, ona mora biti osobito jasna, pogotovo u pogledu zemalja na koje se ona točno odnosi. Tim više jer iz teksta članka 220. stavka 2. točke (b) pete alineje Carinskog zakonika Zajednice izravno proizlazi da u takvoj obavijesti moraju biti istaknute osnovane sumnje u pogledu pravilne primjene povlaštenog postupanja „od strane zemlje korisnice”. Naime, kada se obavijest ne može tumačiti u smislu da se također odnosi, s dostatnom preciznošću, na uvoze koji potječu iz treće zemlje, od dužnika se ne može zahtijevati da nakon objave navedene obavijesti promijeni svoj pristup u pogledu uvoza koji potječu iz te zemlje. Drukčijim pristupom smanjila bi se pravna sigurnost gospodarskih subjekata, zato što bi, u slučaju sumnji u doseg obavijesti uvoznicima, uvijek bili prisiljeni primijeniti, radi predostrožnosti, dodatne mjere zaštite, čak i u pogledu uvoza koji potječu iz zemalja koje nisu jasno utvrđene kao što su zemlje na koje se odnose Komisijine sumnje.

(t. 46., 60., 76.)