PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
14. rujna 2023.(*)
„Žalba – Državne potpore – Sektor zračnog prijevoza – Operativna potpora koju je Savezna Republika Njemačka odobrila Zračnoj luci Frankfurt Hahn – Članak 108. UFEU‑a – Odluka o nepokretanju službenog istražnog postupka – Tužba za poništenje – Svojstvo zainteresirane stranke – Zaštita postupovnih prava”
U predmetu C‑466/21 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 29. srpnja 2021.,
Land Rheinland‑Pfalz, koji zastupaju R. van der Hout i C. Wagner, Rechtsanwälte,
žalitelj,
a druge stranke u postupku su:
Deutsche Lufthansa AG, sa sjedištem u Kölnu (Njemačka), koju zastupa A. Martin‑Ehlers, Rechtsanwalt,
tužitelj u prvostupanjskom postupku,
Europska komisija, koju zastupaju C. Georgieva i T. Maxian Rusche, u svojstvu agenata,
tuženik u prvostupanjskom postupku,
Savezna Republika Njemačka,
intervenijent u prvostupanjskom postupku,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: C. Lycourgos (izvjestitelj), predsjednik vijeća, L. S. Rossi, J.-C. Bonichot, S. Rodin i O. Spineanu‑Matei, suci,
nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,
tajnik: M. Krausenböck, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 30. studenoga 2022.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 9. ožujka 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Land Rheinland‑Pfalz (savezna zemlja Falačko Porajnje, Njemačka; u daljnjem tekstu: savezna zemlja) u svojoj žalbi zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 19. svibnja 2021., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑218/18, EU:T:2021:282; u daljnjem tekstu: pobijana presuda), kojom je taj sud poništio Odluku Komisije C(2017) 5289 final od 31. srpnja 2017. o državnoj potpori SA.47969 (2017/N), koju je provela Njemačka u vezi s operativnom potporom koja je odobrena Zračnoj luci Frankfurt‑Hahn (u daljnjem tekstu: sporna odluka).
2 Europska komisija svojom protužalbom također zahtijeva ukidanje pobijane presude.
3 Deutsche Lufthansa AG (u daljnjem tekstu: DLH) svojom protužalbom zahtijeva ukidanje te presude u dijelu u kojem je Opći sud odbio drugi prigovor prvog dijela jedinog tužbenog razloga koji je DLH istaknuo u okviru tužbe u prvom stupnju.
Pravni okvir
Uredba (EU) 2015/1589
4 Članak 1. točka Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. [UFEU‑a] (SL 2015., L 248, str. 9.) glasi:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(h) ‚zainteresirana strana’ znači svaka država članica i svaka osoba, poduzetnik ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, a posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge.”
5 Članak 4. te uredbe predviđa:
„[…]
3. U slučaju kada Komisija, nakon prethodnog ispitivanja, ustanovi da ne postoje nikakve sumnje u pogledu spojivosti prijavljene mjere s načelima unutarnjeg tržišta u onoj mjeri u kojoj je to obuhvaćeno člankom 107. stavkom 1. UFEU‑a, donosi odluku kojom se utvrđuje da je predmetna mjera spojiva s načelima unutarnjeg tržišta (,odluka o neospornosti’). U takvoj se odluci točno navodi koja je iznimka primijenjena u skladu s UFEU‑om.
4. U slučaju kada Komisija, nakon prethodnog ispitivanja, ustanovi da postoje sumnje u pogledu spojivosti prijavljene mjere s načelima unutarnjeg tržišta, Komisija donosi odluku o pokretanju postupka u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a (,odluka o pokretanju službenog istražnog postupka’).
[…]”
Uredba (EU) br. 651/2014
6 Članak 56.a Uredbe Komisije (EZ) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. [UFEU‑a] (SL 2014., L 187, str. 1.), kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) 2017/1084 od 14. lipnja 2017. (SL 2017., L 156, str. 1.), određuje:
„1. Potpore za ulaganje u zračnu luku spojive su s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. Ugovora i izuzimaju se od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima 3. do 14. ovog članka i u poglavlju I.
2. Operativne potpore zračnoj luci spojive su s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. Ugovora i izuzimaju se od obveze prijave iz članka 108. stavka 3. Ugovora ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavcima 3., 4., 10. te stavcima 15. do 18. ovog članka i u poglavlju I.
[…]”
6. Potpore za ulaganje ne dodjeljuju se zračnoj luci smještenoj unutar 100 kilometara ili 60 minuta putovanja automobilom, autobusom, vlakom ili brzim vlakom od postojeće zračne luke s koje se obavlja redoviti zračni prijevoz u smislu članka 2. stavka 16. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 [Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL 2008., L 293, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 164.)].
7. Stavci 5. i 6. ne primjenjuju se na zračne luke s prosječnim godišnjim putničkim prometom do 200 000 putnika tijekom dviju financijskih godina koje prethode godini u kojoj je potpora dodijeljena ako se ne očekuje da zbog potpore za ulaganje prosječni godišnji putnički promet prijeđe 200 000 putnika tijekom dviju financijskih godina nakon dodjele potpore. Potpore za ulaganje dodijeljene takvim zračnim lukama moraju biti u skladu sa stavkom 11. ili sa stavcima 13. i 14.
8. Stavak 6. ne primjenjuje se u slučaju da se potpora za ulaganje dodjeljuje zračnoj luci smještenoj unutar 100 kilometara od postojeće zračne luke na kojoj se obavlja redoviti zračni prijevoz u smislu članka 2. stavka 16. Uredbe (EZ) br. 1008/2008, pod uvjetom da put od svake od tih postojećih zračnih luka i zračne luke koja prima potporu nužno uključuje ukupno vrijeme putovanja pomorskim prijevozom od najmanje 90 minuta ili zračni prijevoz.
[…]”
Smjernice o potporama zrakoplovstvu
7 Točka 25. Smjernica o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima (SL 2014., C 99, str. 3.) (u daljnjem tekstu: Smjernice o potporama zrakoplovstvu) određuje:
„25. Za potrebe ovih smjernica:
[…]
12) ,prihvatno područje zračne luke’ općenito znači zemljopisna granica tržišta koja se obično postavlja na otprilike 100 kilometara ili 60 minuta putovanja automobilom, autobusom, vlakom ili vlakom velikih brzina. Prihvatno područje određene zračne luke može, međutim, biti različito i treba uzeti u obzir specifična obilježja svake pojedine zračne luke. Veličina i oblik prihvatnog područja razlikuju se u različitim zračnim lukama i ovise o različitim značajkama zračne luke, uključujući poslovni model, lokaciju i odredišta koja opslužuje;
[…]”
8 Točkama 114., 115., 131. i 132. Smjernica o potporama zrakoplovstvu, koje su dio njihova odjeljka 5.1.2., naslovljenog „Operativne potpore zračnim lukama”, predviđa se:
„114. Ipak, dupliciranje neprofitabilnih zračnih luka ne pridonosi cilju od zajedničkog interesa. Ako je zračna luka smještena u istom prihvatnom području kao i neka druga zračna luka s viškom kapaciteta, u poslovnom planu utemeljenom na razumnim predviđanjima putničkog i teretnog prometa mora se identificirati vjerojatan učinak drugih zračnih luka u istom prihvatnom području na promet.
115. U skladu s tim, Komisija sumnja u izglede neprofitabilne zračne luke da pokrije sve operativne troškove na kraju prijelaznog razdoblja ako je druga zračna luka smještena u istom prihvatnom području.
[…]
131. Pri procjenjivanju usklađenosti operativnih potpora Komisija će uzeti u obzir narušavanje tržišnog natjecanja i učinke na trgovinu. Ako je zračna luka smještena u istom prihvatnom području kao i neka druga zračna luka s viškom kapaciteta, u poslovnom planu utemeljenom na razumnim predviđanjima putničkog i teretnog prometa mora se identificirati vjerojatan učinak drugih zračnih luka u istom prihvatnom području na promet.
132. Operativne potpore za zračnu luku smještenu u istom prihvatnom području smatrat će se usklađenima s unutarnjim tržištem tek kada država članica pokaže da će sve zračne luke u istom prihvatnom području biti sposobne pokriti sve operativne troškove na kraju prijelaznog razdoblja.”
Okolnosti spora
9 Savezna Republika Njemačka obavijestila je 7. travnja 2017. Komisiju o svojoj namjeri da, u uzastopnim obrocima, između 2018. i 2022., dodjeli operativnu potporu Zračnoj luci Frankfurt‑Hahn jer je poslovala s gubitkom (u daljnjem tekstu: predmetna potpora). Tom zračnom lukom upravlja društvo Frankfurt‑Hahn GmbH (u daljnjem tekstu: FFHG).
10 Komisija je u spornoj odluci u biti odlučila da ne treba pokrenuti službeni istražni postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a s obzirom na to da je predmetna potpora, iako čini „državnu potporu” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, spojiva s unutarnjim tržištem na temelju stavka 3. točke (c) tog članka. Komisija je, među ostalim, tu odluku opravdala tvrdnjom da u prihvatnom području Zračne luke Frankfurt Hahn, koji je korisnik navedene potpore, nema drugih zračnih luka.
11 Prije donošenja sporne odluke Komisija je donijela dvije odluke o mjerama koje je Savezna Republika Njemačka poduzela u korist Zračne luke Frankfurt Hahn i društva Ryanair, odnosno, kao prvo, Odluku (EU) 2016/788 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.32833 (11/C) (ex 11/NN) koju je provela Njemačka u vezi s instrumentima za financiranje zračne luke Frankfurt Hahn koji su uspostavljeni u razdoblju od 2009. do 2011. (SL 2016., L 134, str. 1.), koja je bila predmet tužbe za poništenje koju je Opći sud odbio rješenjem od 17. svibnja 2019., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑764/15, neobjavljeno, EU:T:2019:349) i, kao drugo, Odluku (EU) 2016/789 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA.21121 (C 29/08) (ex NN 54/07) koju je provela Njemačka u vezi s financiranjem Zračne luke Frankfurt Hahn i financijskim odnosima između te Zračne luke i društva Ryanair (SL 2016., L 134, str. 46.), koja je bila predmet tužbe za poništenje koju je Opći sud odbio presudom od 12. travnja 2019., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑492/15, EU:T:2019:252). Sud je odbio žalbe podnesene protiv tih dviju odluka Općeg suda presudama od 15. srpnja 2021., Deutsche Lufthansa/Komisija (C‑453/19 P, EU:C:2021:608) i od 20. siječnja 2022., Deutsche Lufthansa/Komisija (C‑594/19 P, EU:C:2022:40).
12 Nadalje, Komisija je 26. listopada 2018. odlučila pokrenuti službeni istražni postupak na temelju pritužbe društva DLH, upisane pod oznakom SA.43260, u pogledu drugih mjera u korist Zračne luke Frankfurt Hahn i društva Ryanair. Ta odluka je objavljena u Službenom listu Europske unije od 13. rujna 2019. (SL 2019., C 310, str. 5., u daljnjem tekstu: odluka Hahn IV).
Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda
13 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 29. ožujka 2018. zračni prijevoznik DLH pokrenuo je postupak za poništenje sporne odluke.
14 Društvo DLH istaknulo je u biti pred Općim sudom jedini tužbeni razlog, podijeljen na tri dijela, od kojih se prvi temeljio na Komisijinu neuzimanju u obzir bitnih činjenica predmeta o kojem odlučuje, drugi na Komisijinu neuzimanju u obzir drugih potpora koje su već dodijeljene Zračnoj luci Frankfurt Hahn, a treći na Komisijinim pogreškama u ocjeni.
15 Pobijanom presudom Opći je sud najprije presudio da je tužba koju je podnijelo društvo DLH dopuštena. Što se tiče merituma, Opći sud presudio je da Komisija nije pravilno uzela u obzir sve kriterije koji se odnose na prihvatno područje Zračne luke Frankfurt Hahn koje je ocjenjivala na temelju Smjernica o potporama za zrakoplovstvo i da stoga „nedostatno i nepotpuno” ispitivanje koje je proizišlo iz te ocjene nije omogućilo toj instituciji da otkloni svaku sumnju u pogledu spojivosti predmetne potpore s unutarnjim tržištem. Iako je odbio sve druge prigovore koje je istaknulo društvo DLH, Opći je sud tako djelomično prihvatio treći dio jedinog tužbenog razloga koji je društvo DLH istaknulo u tužbi u prvom stupnju te je zbog toga poništio spornu odluku.
Zahtjevi stranaka
Žalbeni zahtjev
16 Savezna zemlja svojom žalbom od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu i konačno odbije tužbu protiv sporne odluke te
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
17 Društvo DLH od Suda zahtijeva da:
– odbaci tužbu kao nedopuštenu ili da je u svakom slučaju odbije kao neosnovanu, i
– saveznoj zemlji naloži snošenje troškova.
18 Komisija od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– odbaci tužbu u prvom stupnju kao nedopuštenu ili da je u svakom slučaju odbije kao neosnovanu, i
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
Protužalbeni zahtjev koji je podnijelo društvo DLH
19 Društvo DLH svojom protužalbom od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem je Opći sud odbio drugi prigovor iz prvog dijela njegova jedinog tužbenog razloga i
– saveznoj zemlji naloži snošenje troškova.
20 Savezna zemlja od Suda zahtijeva da:
– odbije protužalbu društva DLH,
– ukine pobijanu presudu i „konačno odbije” tužbu u prvom stupnju te
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
21 Komisija zahtijeva od Suda da:
– odbaci protužalbu društva DLH kao nedopuštenu ili da je u svakom slučaju odbije kao neosnovanu, i
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
Protužalbeni zahtjev koji je podnijela Komisija
22 Komisija svojom protužalbom od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijanu presudu;
– odbaci tužbu u prvom stupnju kao nedopuštenu ili da je u svakom slučaju odbije kao neosnovanu, i
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
23 Društvo DLH od Suda zahtijeva da:
– odbaci Komisijinu protužalbu kao nedopuštenu ili da je, u svakom slučaju, odbije kao neosnovanu, i
– naloži Komisiji snošenje troškova.
24 Savezna zemlja od Suda zahtijeva da:
– prihvati Komisijinu protužalbu,
– ukine pobijanu presudu i „konačno odbije” tužbu u prvom stupnju te
– društvu DLH naloži snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.
Zahtjev za suspenziju primjene pobijane presude
25 Zahtjevom podnesenim 10. rujna 2021. savezna zemlja zatražila je od Suda da naloži suspenziju primjene pobijane presude.
26 Rješenjem od 30. studenoga 2021., Land Rheinland‑Pfalz/Deutsche Lufthansa (C‑466/21 P‑R, EU:C:2021:972), potpredsjednik Suda odbio je taj zahtjev.
O zahtjevu za ponovno otvaranje usmenog postupka
27 Nakon što je nezavisni odvjetnik iznio svoje mišljenje, društvo DLH je dvama aktima podnesenima tajništvu Suda 6. travnja 2023. i 11. srpnja 2023. zatražilo da se odredi ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda.
28 U prilog svojem zahtjevu društvo DLH istaknulo je postojanje novih činjenica s kojima nije imalo saznanja prije čitanja tog mišljenja. Riječ je, s jedne strane, o tome da je savezna zemlja podnijela podnesak u okviru postupka koji je u tijeku u vezi sa sporom koji se protiv nje vodi pred Landgerichtom Köln (Zemaljski sud u Kölnu, Njemačka), u vezi s povratom iznosa koji odgovaraju mjerama iz Odluke Hahn IV. Društvo DLH osobito ističe da u tom podnesku savezna zemlja tvrdi da se društvo Ryanair i ono samo nalaze u tržišnom natjecanju. S druge strane, društvo DLH tvrdi da postoji presuda Oberlandesgerichta Koblenz (Visoki zemaljski sud u Köblenzu, Njemačka) kojom je priznato da potpore dodijeljene zračnoj luci Frankfurt Hahn predstavljaju unakrsno subvencioniranje u korist društva Ryanair, što potvrđuje da se te potpore izravno i osobno odnose na društvo DLH.
29 U skladu s člankom 83. Poslovnika, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako stranka iznese, nakon zatvaranja tog dijela postupka, novu činjenicu koja je takve prirode da ima odlučujući utjecaj na njegovu odluku.
30 Međutim, u ovom slučaju zahtjevi koje je podnijelo društvo DLH ne otkrivaju postojanje nijedne nove činjenice koja bi mogla imati odlučujući utjecaj na odluku koju Sud treba donijeti.
31 U takvim okolnostima Sud, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, smatra da ne treba odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.
Dopuštenost žalbe i Komisijine protužalbe
Dopuštenost žalbe
Argumentacija stranaka
32 Društvo DLH smatra da je žalba nedopuštena jer je, kao prvo, dokument koji je podnijela savezna zemlja, kao dokaz o postojanju punomoći ad litem njegova zastupnika, prestar i preopćenit te ne sadržava nikakve informacije o identitetu osobe koju treba zastupati, čak i ako je potpisan u ime savezne zemlje. Kao drugo, društvo DLH smatra da se pobijana presuda izravno odnosi na saveznu zemlju samo zbog njezine obveze povrata obroka predmetne potpore koji su već dodijeljeni društvu FFHG i obveze da tom društvu više ne plaća takve obroke u budućnosti. Međutim, savezna zemlja odbila je ispuniti takvu obvezu. Podnošenje žalbe stoga predstavlja zlouporabu. Kao treće, pobijana presuda ne dovodi do promjene pravne situacije savezne zemlje jer ona zapravo nastoji zaštititi interese društva FFHG, njegovih novih dioničara i društva Ryanair. Kao četvrto, savezna zemlja nema pravni interes jer joj ukidanje pobijane presude ne donosi nikakvu korist.
33 U svojem odgovoru na repliku i na raspravi pred Sudom društvo DLH je naposljetku istaknulo, s jedne strane, da se žalbom povređuje pravomoćnost rješenja Općeg suda od 17. svibnja 2019., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑764/15, EU:T:2019:349) i, s druge strane, da savezna zemlja više nema pravni interes jer društvo FFHG, zbog njegove trenutačne gospodarske situacije, više ne može primiti isplatu preostalog iznosa predmetne potpore.
34 Savezna zemlja i Komisija ističu da treba odbiti argumentaciju društva DLH.
Ocjena Suda
35 Što se tiče, kao prvo, argumenta koji je istaknulo društvo DLH u svojem odgovoru na repliku i na raspravi pred Sudom, prema kojem je žalba nedopuštena jer se njome nastoji dovesti u pitanje pravomoćnost rješenja od 14. prosinca 2017., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑764/15, EU:T:2017:933), valja podsjetiti na to da je, na temelju članka 127. Poslovnika Suda, tijekom postupka zabranjeno iznositi nove razloge, osim ako se ne temelje na pravnim ili činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka.
36 Stoga, budući da se društvo DLH u svojem odgovoru na žalbu nije pozvalo na argument koji se odnosi na pravomoćnost rješenja od 14. prosinca 2017., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑764/15, EU:T:2017:933), i da se taj argument ne temelji na pravnim i činjeničnim pitanjima za koja se saznalo tijekom postupka, valja smatrati da je navedeni argument nepravodoban te ga stoga valja odbaciti kao nedopuštenog.
37 Kao drugo, iz članka 56. drugog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da intervenijenti koji nisu države članice i institucije Europske unije mogu podnijeti žalbu protiv odluke Općeg suda ako se ta odluka na njih izravno odnosi.
38 U ovom je slučaju savezna zemlja, intervenijent pred Općim sudom, u dovoljnoj mjeri dokazala da se pobijana presuda na nju izravno odnosi.
39 Naime, kao što to ističe savezna zemlja u svojoj žalbi, ta presuda ima za posljedicu, s jedne strane, njezinu obvezu povrata obroka predmetne potpore koji su već dodijeljeni društvu FFHG i, s druge strane, zabranu plaćanja novih obroka te potpore u budućnosti.
40 Argument društva DLH, istaknut na raspravi pred Sudom – prema kojem se FFHG‑u, s obzirom na stečajni postupak koji se sada nad njim vodi, u svakom slučaju više ne bi moglo isplatiti preostale obroke predmetne potpore – ne može izmijeniti takav zaključak. Naime, čak i pod pretpostavkom da je to slučaj, ostaje činjenica da bi pobijana presuda i dalje nalagala saveznoj zemlji da, u svakom slučaju, izvrši povrat obroka predmetne potpore koje je već isplatila društvu FFHG.
41 Osim toga, okolnost da savezna zemlja nije poduzela sve mjere određene pobijanom presudom, čak i pod pretpostavkom da je dokazana, ne može izmijeniti utvrđenja iznesena u točkama 39. i 40. ove presude, koja su dovoljna da se dokaže da pobijana presuda izravno utječe na saveznu zemlju i da stoga može podnijeti žalbu protiv potonje presude a da pritom nije potrebno ispitati ima li ta stranka pravni interes.
42 Kao treće, u punomoći zastupnika savezne zemlje izričito se predviđa da on može zastupati saveznu zemlju pred sudovima Unije u sporovima u području državnih potpora. Osim toga, društvo DLH ne tvrdi niti a fortiori dokazuje da ta punomoć, iako je izdana 7. lipnja 2019., više nije valjana. Navedena punomoć stoga ispunjava uvjete predviđene člankom 44. stavkom 1. točkom (b) Poslovnika Suda (vidjeti u tom smislu presudu od 28. veljače 2018., mobile.de/EUIPO, C‑418/16 P, EU:C:2018:128, t. 34. i 39.).
43 Iz toga proizlazi da je žalba savezne zemlje dopuštena.
Protužalbeni zahtjev koji je podnijela Komisija
Argumentacija stranaka
44 Društvo DLH tvrdi da je Komisijina protužalba nedopuštena jer, kao prvo, u njoj nije naveden datum na koji je žalba savezne zemlje dostavljena toj instituciji, suprotno onomu što je predviđeno člankom 177. stavkom 1. točkom (b) Poslovnika Suda.
45 Kao drugo, Komisijinom protužalbom povređuje se članak 178. stavak 3. druga rečenica tog poslovnika, s obzirom na to da je u velikom dijelu istovjetna odgovoru koji je ta institucija podnijela u odgovoru na žalbu.
46 Kao treće, ta je protužalba nedopuštena jer je sama žalba nedopuštena.
47 Kao četvrto, podnošenje navedene protužalbe predstavlja zlouporabu jer Komisija nije pokrenula nikakav postupak zbog povrede protiv Savezne Republike Njemačke, iako ju je društvo DLH obavijestilo da, nakon donošenja odluke Hahn IV, ni društvo FFHG ni savezna zemlja nisu od društva Ryanair izvršili povrat predmetnih potpora kako bi se odgovarajući iznosi prenijeli na blokirani račun.
48 Komisija i savezna zemlja ističu da argumentaciju društva DLH treba odbiti.
Ocjena Suda
49 Što se tiče, kao prvo, argumenta društva DLH na temelju kojeg je Komisijina protužalba nedopuštena jer je i žalba savezne zemlje također nedopuštena, dovoljno je utvrditi da taj argument treba odbiti s obzirom na utvrđenja iz točaka 35. do 43. ove presude.
50 Kao drugo, valja podsjetiti na to da, na temelju članaka 172. i 174. Poslovnika Suda, stranke u postupku pred Općim sudom koje imaju interes da se žalba prihvati ili odbije mogu podnijeti odgovor na žalbu čiji je zahtjev usmjeren na potpuno ili djelomično prihvaćanje ili odbijanje te žalbe. Te stranke također mogu, na temelju članka 176. i članka 178. stavaka 1. i 3. tog poslovnika, podnijeti protužalbu, koja se mora podnijeti kao zaseban akt, odvojeno od odgovora na žalbu, čiji je zahtjev usmjeren na potpuno ili djelomično ukidanje odluke Općeg suda, a oslanja se na razloge i pravne argumente koji ne smiju biti jednaki onima iz odgovora na žalbu (rješenje od 7. prosinca 2017., Eurallumina/Komisija, C‑323/16 P, EU:C:2017:952, t. 30. i presuda od 3. rujna 2020., Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr./Komisija, C‑817/18 P, EU:C:2020:637, t. 47.).
51 Iz tih odredbi promatranih zajedno proizlazi da odgovor na žalbu ne može biti usmjeren na ukidanje odluke Općeg suda zbog razloga različitih i neovisnih o onima navedenima u toj žalbi, s obzirom na to da se takvi razlozi mogu istaknuti samo u okviru protužalbe (presuda od 3. rujna 2020., Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr./Komisija, C‑817/18 P, EU:C:2020:637, t. 48.). Iz toga također proizlazi da protužalba načelno mora sadržavati razloge i argumente koji su različiti i neovisni o onima koji su istaknuti u odgovoru na žalbu koji je podnijela ista stranka.
52 U ovom se slučaju nekoliko Komisijinih žalbenih razloga istaknutih u njezinoj protužalbi djelomično preklapa s argumentima koje je istaknula u odgovoru na žalbu koji je podnijela u prilog žalbi savezne zemlje.
53 Međutim, valja istaknuti da sama Komisija svojom protužalbom zahtijeva ukidanje pobijane presude ističući razloge koji su dijelom neovisni i odvojeni od onih istaknutih u žalbi. Na temelju pravila navedenih u točki 50. ove presude, takav zahtjev nije mogao biti podnesen ni takvi razlozi istaknuti u njezinu odgovoru na žalbu pa je Komisija stoga u skladu s tim pravilima podnijela protužalbu. U tim okolnostima, ne može joj se prigovoriti da je u svojoj protužalbi izložila sve tužbene razloge istaknute u potporu svojem zahtjevu za ukidanje pobijane presude, uključujući i one koji su također istaknuti u odgovoru na žalbu, umjesto da je prikaz svojih razloga podijelila između te protužalbe i tog odgovora na žalbu, što bi moglo naštetiti dosljednosti njezina rasuđivanja (vidjeti u tom smislu rješenje od 7. prosinca 2017., Eurallumina/Komisija, C‑323/16 P, EU:C:2017:952, t. 31.).
54 Kao treće, u skladu s člankom 177. stavkom 1. točkom (b) Poslovnika Suda, u protužalbi treba navesti dan kada je žalba dostavljena stranci koja podnosi protužalbu. Međutim, društvo DLH ističe da se takav navod ne pojavljuje u protužalbi koju je Komisija podnijela u ovom predmetu.
55 Iako je točno da se taj navod ne pojavljuje u toj protužalbi, nesporno je da je datum na koji je žalba dostavljena Komisiji, odnosno 5. kolovoza 2021., izričito naveden u odgovoru na tu žalbu koji je Komisija podnijela i koja je dostavljena društvu DLH i saveznoj zemlji. Osim toga, ni na koji način nije osporeno da je tu protužalbu podnijela Komisija u za to određenom roku.
56 Iz toga slijedi kako okolnost da Komisija u svojoj protužalbi nije navela navod predviđen člankom 177. stavkom 1. točkom (b) Poslovnika Suda ne predstavlja nepravilnost koja može dovesti do nedopuštenosti te protužalbe jer su druge stranke mogle provjeriti je li navedena protužalba podnesena u roku od dva mjeseca od dostave žalbe.
57 Suprotno onomu što društvo DLH tvrdi u svojem odgovoru na repliku u okviru žalbe, okolnost da je zahtjev Komisijina odgovora na žalbu usmjeren na ukidanje pobijane presude, a ne, kao što je to propisano člankom 174. Poslovnika Suda, na potpuno ili djelomično prihvaćanje ili odbijanje te žalbe, ne može izmijeniti takav zaključak. Naime, takva nepravilnost dovodi samo do nedopuštenosti dijela zahtjeva kojim Komisija u tom odgovoru na žalbu zahtijeva ukidanje pobijane presude (vidjeti u tom smislu presudu od 30. svibnja 2017., Safa Nicu Sepahan/Vijeće, C‑45/15 P, EU:C:2017:402, t. 21.).
58 Naposljetku, čak i pod pretpostavkom da je dokazana, okolnost da savezna zemlja nije poduzela potrebne korake kako bi postupila u skladu s pobijanom presudom ili Odlukom Hahn IV ne može učiniti nedopuštenom Komisijinu protužalbu kojom se traži ukidanje te presude.
59 Stoga je Komisijina protužalba dopuštena.
Dopuštenost žalbe i Komisijine protužalbe
Uvodna očitovanja
60 U prilog svojoj žalbi savezna zemlja ističe pet žalbenih razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a i nedostatku u obrazloženju, drugi na pogrešci koja se tiče prava u pogledu ocjene prihvatnog područja Zračne luke Frankfurt Hahn, treći na povredi načela ne ultra petita, četvrti na nepoštovanju uvjeta pod kojima se Komisija može suzdržati od pokretanja službenog istražnog postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a i peti na povredi članka 264. UFEU‑a.
61 U prilog svojoj protužalbi Komisija ističe šest žalbenih razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 263. UFEU‑a, drugi na povredi pravila kojima se uređuje teret dokazivanja, obveze odgovora na argumente koje su stranke istaknule i obveze saslušanja stranaka, treći na primjeni pogrešnog kriterija kako bi se ispitala valjanost odluka Komisije o nepokretanju službenog istražnog postupka predviđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, četvrti, na pogrešnom tumačenju Smjernica o potporama zrakoplovstvu, peti, na povredi pravila o teretu dokazivanja i, šesti, na povredi Poslovnika Općeg suda, pogrešnom ispitivanju po službenoj dužnosti i iskrivljavanju dokaza.
Žalbeni razlozi koji se temelje na nepostojanju aktivne procesne legitimacije društva DLH
Argumentacija stranaka
– Prvi žalbeni razlog
62 Svojim prvim žalbenim razlogom savezna zemlja prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 263. četvrti stavak UFEU‑a i svoju obvezu obrazlaganja.
63 U drugom dijelu prvog žalbenog razloga savezna zemlja ocjenjuje, konkretno, da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točkama 62. i 86. pobijane presude smatrao da iz sveobuhvatne analize tužbe u prvom stupnju proizlazi da je društvo DLH pred njim istaknulo povredu svojih postupovnih prava. Naime, društvo DLH je u toj tužbi samo istaknulo pogreške koje je Komisija počinila prilikom odobrenja predmetne potpore. Ograničavajući se na utvrđenje da tvrdnja o takvoj povredi proizlazi iz sveobuhvatne analize navedene tužbe, Opći je sud, osim toga, povrijedio svoju obvezu obrazlaganja.
64 Komisija smatra, s jedne strane, da je Opći sud iskrivio sadržaj te tužbe ili da ju je, u najmanju ruku, pravno pogrešno protumačio. s obzirom na to da je smatrao kako ona sadržava samo jedan žalbeni razlog, koji se temelji na povredi postupovnih prava društva DLH, iako je zapravo sadržavao više žalbenih razloga. S druge strane, tvrdnja Općeg suda u točkama 59., 62. i 86. pobijane presude, prema kojoj je dovoljno da je povreda postupovnih prava istaknuta u tužbenom zahtjevu ili proizlazila iz cjelokupne tužbe, protivna je članku 263. četvrtom stavku UFEU‑a.
65 Društvo DLH odgovorilo je da je u točkama 55. i sljedećim točkama svoje tužbe u prvom stupnju izričito istaknuo povredu svojih postupovnih prava, pri čemu je taj aspekt čak spomenut u predmetu njegove tužbe u prvom stupnju kao i u tužbenim razlozima istaknutima u prilog toj tužbi, kao što to potvrđuje točka 14. te tužbe.
– Drugi razlog Komisijine protužalbe
66 Drugim protužalbenim razlogom Komisija, koju podupire savezna zemlja, tvrdi da je Opći sud povrijedio pravila o teretu dokazivanja kao i svoju obvezu da odgovori na argumente koje su iznijele stranke i da sasluša potonje.
67 U prvom dijelu tog drugog žalbenog razloga Komisija tvrdi da društvo DLH pred Općim sudom nikada nije tvrdilo da su zračne luke Frankfurt Hahn i Frankfurt na Majni bile u tržišnom natjecanju, niti da su potpore u korist prvonavedene mogle imati bilo kakav učinak na drugonavedenu.
68 Točka 50. pobijane presude stoga sadržava pogrešku koja se tiče prava jer Opći sud navodi tvrdnju koju društvo DLH nije iznijelo pred njim i čiju istinitost u svakom slučaju nije ispitao.
69 U točkama 52. do 54. pobijane presude Opći je sud utvrdio postojanje konkurentskog pritiska društva Ryanair na društvo DLH koji bi se smanjio kad predmetna potpora ne bi bila dodijeljena društvu FFHG, a da nije ispitao dokaze koje su podnijeli društvo DLH i Komisija, čime se također povrjeđuju pravila o teretu dokazivanja.
70 Društvo DLH odgovorilo je da je u svojoj tužbi u prvostupanjskom postupku utvrdilo da su dvije predmetne zračne luke bile u tržišnom natjecanju. Takva situacija tržišnog natjecanja već počiva na okolnosti, navedenoj u točkama 43. i 117. i sljedećima te tužbe, da se prihvatna područja tih zračnih luka preklapaju. Osim toga, u točki 43. navedene tužbe istaknulo je postojanje tržišnog natjecanja među navedenim zračnim lukama u pogledu zračnih linija s polaskom iz tih zračnih luka.
71 Osim toga, Komisija ne može osporavati činjenicu, koju je utvrdio Opći sud, da su zračne luke Frankfurt na Majni i Frankfurt Hahn u tržišnom natjecanju, jer je protužalba ograničena na pravne razloge.
72 Podredno, društvo DLH je dokazalo da je Zračna luka Frankfurt Hahn izvršila konkurentski pritisak na Zračnu luku Frankfurt na Majni, do te mjere da je potonja zračna luka omogućila društvu Ryanair da otvori bazu u ožujku 2017.
73 U drugom dijelu drugog protužalbenog razloga Komisija prigovara Općem sudu da je u točkama 52. i 53. pobijane presude smatrao da su za letove koje nudi društvo Ryanair s polaskom iz Zračne luke Frankfurt Hahn i letove, za ista odredišta, koje je izvelo društvo DLH s polaskom iz Zračne luke Frankfurt na Majni, društva Ryanair i DLH bili konkurenti. Komisija je pred Općim sudom tvrdila da su se letovi koje je društvo DLH pružalo iz Zračne luke Frankfurt na Majni odnosili na „premium letove” i putnike u tranzitu, dok je društvo Ryanair osiguravalo niskotarifne letove u okviru prometa „od točke do točke”. Komisija je također dokazala da navodni dokazi koje je podnijelo društvo DLH nisu sadržavali nikakvu informaciju o razvoju broja putnika i cijena te da postoje značajne sumnje o tome koje je linije stvarno opsluživalo društvo DLH i na koje datume. Budući da je ta argumentacija Komisije vrlo važna za ishod predmeta, Opći je sud na nju trebao odgovoriti.
74 Društvo DLH odgovara da ne postoji nikakva obveza Općeg suda da uzme u obzir argumente koji su pred njim istaknuti, nego samo obveza da zajamči poštovanje prava na saslušanje.
Ocjena Suda
75 Budući da je sporna odluka upućena Saveznoj Republici Njemačkoj, a ne društvu DLH, valja podsjetiti na to da članak 263. četvrti stavak UFEU‑a predviđa dva slučaja u kojima se fizičkoj ili pravnoj osobi priznaje procesna legitimacija za podnošenje tužbe protiv akta Unije koji joj nije upućen. S jedne strane, takva tužba može se podnijeti pod uvjetom da se taj akt izravno i osobno odnosi na nju. S druge strane, takva osoba može podnijeti tužbu protiv regulatornog akta koji ne sadržava provedbene mjere ako se on izravno odnosi na nju (presuda od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 50. i navedena sudska praksa).
76 U tom pogledu najprije valja istaknuti da je Opći sud u točki 33. pobijane presude presudio da sporna odluka, s obzirom na to da se odnosi na pojedinačnu potporu, ne može biti regulatorni akt. Takvo utvrđenje, uostalom, nije osporeno u okviru ovih žalbi.
77 Nadalje, što se tiče pitanja odnosi li se sporna odluka na DLH „izravno i osobno” u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da osobe kojima odluka nije upućena mogu tvrditi da se ona odnosi na njih osobno samo ako ta odluka utječe na njih zbog određenih osobina koje su im svojstvene ili zbog neke činjenične situacije koja ih razlikuje od bilo koje druge osobe, izdvajajući ih zbog toga pojedinačno na istovrstan način poput adresata odluke (vidjeti, među ostalim, presude od 15. srpnja 1963., Plaumann/Komisija, 25/62, EU:C:1963:17, str. 223. i od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 51.).
78 Budući da se tužba u prvostupanjskom postupku odnosila na Komisijinu odluku u području državnih potpora, valja također podsjetiti na to da u okviru postupka nadzora državnih potpora predviđenog člankom 108. UFEU‑a valja razlikovati, s jedne strane, fazu prethodnog ispitivanja potpora na temelju stavka 3. toga članka, koja ima za cilj samo omogućiti Komisiji da stekne prvi dojam o djelomičnoj ili potpunoj spojivosti konkretne potpore s unutarnjim tržištem i, s druge strane, fazu ispitivanja iz stavka 2. navedenog članka. Tek u potonjoj fazi, kojoj je svrha omogućiti Komisiji stjecanje potpune slike o svim činjenicama predmeta, UFEU propisuje obvezu Komisije da pozove stranke da podnesu svoje primjedbe (vidjeti, među ostalim, presude od 17. rujna 2015., Mory i dr./Komisija, C‑33/14 P, EU:C:2015:609, t. 94. i od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 52.).
79 Iz toga proizlazi, kao što je Opći sud u točki 36. pobijane presude pravilno naveo da, kada Komisija odlukom na temelju članka 108. stavka 3. UFEU‑a, bez pokretanja službenog istražnog postupka propisanog člankom 108. stavkom 2. UFEU‑a, utvrdi da je neka potpora spojiva s unutarnjim tržištem, osobe u čiju korist idu navedena postupovna jamstva mogu ostvariti poštovanje tih jamstava samo ako imaju mogućnost pobijanja te odluke pred sudskim instancama Unije. Zbog tih razloga tužba kojom se zahtijeva poništenje takve odluke, koju je podnijela stranka, u smislu članka 108. stavka 2. UFEU‑a, dopuštena je ako tužitelj njezinim podnošenjem želi očuvati postupovna prava koja za njega proizlaze iz potonje odredbe (vidjeti, među ostalim, presudu od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 53. i navedenu sudsku praksu).
80 U tom pogledu treba podsjetiti na to da je definiciju „zainteresirane strane”, kako proizlazi iz sudske prakse Suda, zakonodavac Unije kodificirao u članku 1. točki (h) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL 1999., L 83, str. 1.), koji je zamijenjen člankom 1. točkom (h) Uredbe 2015/1589. U potonjoj se odredbi analogni pojam „zainteresirana strana” definira na način da znači „svaku državu članicu i svaku osobu, poduzetnika ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, a posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge” (presuda od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 58.).
81 U ovom predmetu nesporno je da je sporna odluka donesena nakon faze prethodnog ispitivanja predviđene u članku 108. stavku 3. UFEU‑a, kako je navedeno u članku 4. stavku 3. Uredbe 2015/1589 i, stoga, bez pokretanja službenog istražnog postupka predviđenog u članku 108. stavku 2. UFEU‑a, kako je navedeno u članku 4. stavku 4. te uredbe.
82 Stoga je Opći sud pravilno smatrao da se tužba koju je podnijelo društvo DLH može smatrati dopuštenom pod uvjetom da je taj zračni prijevoznik, s jedne strane, dokazao da je „zainteresirana strana” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589 i da je, s druge strane, istaknuo povredu svojih postupovnih prava.
83 Međutim, savezna zemlja i Komisija smatraju da je Opći sud u točkama 32. do 64. pobijane presude pogrešno presudio da su oba ta uvjeta bila ispunjena u ovom slučaju.
– Svojstvo „zainteresirane strane” društva DLH
84 Opći je sud u točkama 39. do 56. pobijane presude presudio da je društvo DLH „zainteresirana strana” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.
85 U tom pogledu valja podsjetiti na to, kao prvo, da iako pojam „zainteresirana strana” u smislu te odredbe uključuje osobito poduzetnike koji su konkurenti korisniku potpore, činjenica je da se taj pojam odnosi na, kao što je Opći sud pravilno istaknuo u točki 44. pobijane presude, neodređen skup adresata (vidjeti u tom smislu presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 63. i od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 59.).
86 Tako iz sudske prakse Suda proizlazi da se i poduzetnik koji nije izravni konkurent korisnika potpore ipak može kvalificirati kao „zainteresirana strana”, u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589, pod uvjetom da istakne da bi dodjela potpore mogla utjecati na njegove interese, što zahtijeva da taj poduzetnik u dovoljnoj mjeri dokaže da postoji opasnost od konkretnog utjecaja potpore na njegov položaj. Stoga svojstvo „zainteresirane strane” nužno ne pretpostavlja postojanje konkurentskog odnosa (vidjeti u tom smislu osobito presude od 24. svibnja 2011., Komisija/Kronoply i Kronotex, C‑83/09 P, EU:C:2011:341, t. 64. i 65.; od 2. rujna 2021., Ja zum Nürburgring/Komisija, C‑647/19 P, EU:C:2021:666, t. 58. i od 31. siječnja 2023., Komisija/Braesch i dr., C‑284/21 P, EU:C:2023:58, t. 60.).
87 Kao drugo, valja istaknuti da je Opći sud u točki 55. pobijane presude presudio da bi dodjela predmetne potpore mogla imati konkretan utjecaj na položaj društva DLH u pogledu, s jedne strane, funkcioniranja zračne luke Frankfurt na Majni, koja je njegova prva „čvorišna zračna luka”, i, s druge strane, tržišnog natjecanja vezano za odredišta letova koje društvo DLH nudi iz te zračne luke.
88 Konkretnije, Opći je sud, kao prvo, u točki 50. pobijane presude smatrao da predmetna potpora može utjecati na konkurentski položaj Zračne luke Frankfurt na Majni.
89 Međutim, kao što to Komisija pravilno ističe u prvom dijelu drugog protužalbenog razloga, iz tužbe u prvom stupnju ne proizlazi da se društvo DLH pozvalo na takav argument kako bi opravdalo svoju aktivnu procesnu legitimaciju. Međutim, kao što je to navedeno u točki 86. ove presude, samo je na žalitelju da dokaže da bi predmetna mjera potpore mogla imati konkretan utjecaj na njegov položaj.
90 Stoga točka 50. pobijane presude sadržava pogrešku koja se tiče prava.
91 Kao drugo, Opći je sud u točkama 51. do 54. pobijane presude naglasio da se – time što se društvu FFHG omogućio nastavak poslovanja – na temelju sporne potpore, društvu Ryanair omogućilo da nastavi izvršavati konkurentski pritisak na društvo DLH iz te zračne luke. Takvo utvrđenje temelji se na činjenici da su ta dva zračna prijevoznika konkurenti jer nude letove za ista odredišta s polaskom iz zračnih luka Frankfurt Hahn i Frankfurt na Majni, pri čemu je ta činjenica potvrđena, kao što je to navedeno u točki 51. pobijane presude, popisima odredišta koje je dostavilo društvo DLH u svojim podnescima i na raspravi pred Općim sudom.
92 Iz te točke 51. stoga izričito proizlazi da je Opći sud uzeo u obzir dokaze koje je podnijelo društvo DLH. S druge strane, kao što to Komisija ističe u drugom dijelu svojeg drugog protužalbenog razloga, iz pobijane presude nikako ne proizlazi da je Opći sud uzeo u obzir argumente koje je ona iznijela osobito u točkama 33. do 40. svojeg odgovora na repliku pred Općim sudom i kojima se nastoji dovesti u pitanje relevantnost dokaza koje je podnijelo društvo DLH u svrhu ocjene postojanja konkurentskog odnosa između tog zračnog prijevoznika i društva Ryanair.
93 S tim u svezi valja podsjetiti na to, s jedne strane, da u okviru žalbenog postupka nadzor Suda ima za cilj, među ostalim, provjeriti je li Opći sud u dovoljnoj mjeri odgovorio na sve argumente koje je iznio tužitelj i, s druge strane, da žalbeni razlog koji se temelji na izostanku odgovora Općeg suda na argumente koji su izneseni u prvostupanjskom postupku znači u biti isticanje povrede obveze obrazlaganja koja proizlazi iz članka 36. Statuta Suda Europske unije, koji se na Opći sud primjenjuje na temelju njegova članka 53. prvog stavka i članka 117. Poslovnika Općeg suda (vidjeti u tom smislu presude od 20. svibnja 2010., Gogos/Komisija, C‑583/08 P, EU:C:2010:287, t. 29., od 29. rujna 2022., ABLV Bank/SRB, C‑202/21 P, E U:C:2022:734, t. 106. i od 2. veljače 2023., Španjolska i dr./Komisija, C‑649/20 P, C‑658/20 P i C‑662/20 P, EU:C:2023:60, t. 118.).
94 Točno je da Opći sud nije dužan pružiti obrazloženje kojim bi se iscrpno i pojedinačno osvrnuo na sve tvrdnje koje su iznijele stranke u sporu i da obrazloženje Općeg suda, dakle, može biti implicitno, pod uvjetom da se njime omogućuje zainteresiranim osobama da saznaju razloge zbog kojih Opći sud nije prihvatio njihove argumente, a Sudu da raspolaže dostatnim elementima za izvršavanje svojeg nadzora (presude od 9. rujna 2008., FIAMM i dr./Vijeće i Komisija, C‑120/06 P i C‑121/06 P, EU:C:2008:476, t. 96. kao i od 1. prosinca 2022., EUIPO/Vincenti, C‑653/20 P, EU:C:2022:945, t. 47.).
95 S obzirom na navedeno, budući da je u ovom slučaju cilj podataka koje je podnijela Komisija bio osporiti relevantnost podataka koje je dostavilo društvo DLH, Opći je sud morao, kako bi ispunio svoju obvezu obrazlaganja, iznijeti razloge zbog kojih je smatrao da ti dokazi ne mogu dovesti u pitanje njegovu ocjenu, utemeljenu na dokazima koje je podnijelo društvo DLH, prema kojoj su taj zračni prijevoznik i društvo Ryanair djelovali na istom tržištu zračnog prijevoza putnika i da su stoga bili konkurenti.
96 Iz prethodno navedenog proizlazi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što je presudio da je društvo DLH „zainteresirana strana” u smislu članka 1. točke (h) Uredbe 2015/1589.
97 Stoga valja prihvatiti prvi i drugi dio drugog žalbenog razloga koji je istaknula Komisija.
– Pozivanje društva DLH na povredu njegovih postupovnih prava
98 Kao prvo, valja istaknuti da se tvrdnja Općeg suda iz točke 64. pobijane presude, prema kojoj se društvo DLH u tužbi u prvom stupnju pozvalo na povredu svojih postupovnih prava, temelji na utvrđenjima Općeg suda u točkama 62. i 63. te presude.
99 U tom je pogledu Opći sud u točki 62. navedene presude presudio da „iz sveobuhvatne analize tužbe” [proizlazi] da se tužba koju je podnijelo društvo DLH „[odnosi] na poništenje odluke o neospornosti, dovodeći u pitanje činjenicu da [tom] odlukom nije u potpunosti provedeno ispitivanje [predmetne] potpore, čime je nanesena šteta [društvu DLH] jer je [bilo] zainteresirana strana te [su povrijeđeni] njegovo pravo na saslušanje i njegova postupovna prava”.
100 U točki 63. pobijane presude Opći je sud također pojasnio da, „kad je riječ o […] tužbi kojom se osporava zakonitost odluke donesene bez pokretanja službenog postupka, [valjalo je] ispitati sve argumente koje je [društvo DLH] istaknulo u jedinom tužbenom razlogu kako bi se ocijenilo mogu li se [na temelju njih] utvrditi ozbiljne poteškoće u prisutnosti kojih je Komisija bila dužna pokrenuti navedeni postupak”.
101 Kao drugo, valja podsjetiti na to kako je točno da, ako žalitelj nije izričito iznio tužbeni razlog u tom pogledu, nije na Općem sudu da tumači tužiteljevu tužbu kojom se dovodi u pitanje isključivo osnovanost sporne odluke o ocjeni predmetne mjere kao takve, na način da se ta tužba zapravo odnosi na zaštitu tužiteljevih postupovnih prava iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a, jer tako dolazi do opasnosti od preinake predmeta tužbe (presuda od 2. rujna 2021., Ja zum Nürburgring/Komisija, C‑647/19 P, EU:C:2021:666, t. 115. i navedena sudska praksa).
102 S obzirom na to, tužiteljevi argumenti kojima se posebno nastoji dokazati da je Komisija trebala pokrenuti službenu fazu ispitivanja dopušteni su ako se tužba u prilog kojoj su ti argumenti istaknuti zapravo odnosi na poništenje odluke o nepokretanju takvog postupka i kada, u skladu sa samim tekstom tužbe, tužitelj ističe da ga je nepokretanje istražnog postupka spriječilo da se koristi postupovnim jamstvima na koja ima pravo (vidjeti u tom smislu presudu od 22. rujna 2011., Belgija/Deutsche Post i DHL International, C‑148/09 P, EU:C:2011:603, t. 61. do 63.).
103 U ovom je slučaju točno, kao prvo, da se, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 62. pobijane presude, tužbom koju je pred njim podnijelo društvo DLH zahtijevalo poništenje Komisijine odluke o nepokretanju službene faze ispitivanja iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a.
104 S obzirom na navedeno, valja istaknuti, kao drugo, da je Opći sud, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 98. svojeg mišljenja, povrijedio svoju obvezu obrazlaganja time što je u točki 62. te presude samo tvrdio da je pozivanje društva DLH na povredu svojih postupovnih prava posljedica sveobuhvatne analize tužbe u prvom stupnju. Opći je sud trebao, naprotiv, izričito navesti točke te tužbe na temelju kojih se oslonio za provođenje takve ocjene kako bi strankama omogućio, kao što je to navedeno u točki 94. ove presude, da se upoznaju s razlozima koji su ga naveli da odluči na taj način, a Sudu da izvrši svoj nadzor.
105 Kao treće, kao što je to nezavisni odvjetnik također u biti istaknuo u točki 97. svojeg mišljenja, Opći je sud još bio dužan ispitati koji su od prigovora koje je istaknulo društvo DLH bili posebno usmjereni na dokazivanje da je Komisija trebala otvoriti službenu fazu ispitivanja.
106 Međutim, iz pobijane presude ne proizlazi da je Opći sud proveo takvo ispitivanje. Naprotiv, iz točke 63. te presude proizlazi da je Opći sud smatrao da je, s obzirom na to da se tužbom u prvom stupnju osporavalo Komisijino odbijanje pokretanja službenog istražnog postupka iz članka 108. stavka 2. UFEU‑a, on bio dužan ispitati sve argumente koje je društvo DLH istaknulo kako bi ocijenilo omogućuju li oni utvrđivanje ozbiljnih poteškoća koje su Komisiju morale navesti na pokretanje takvog postupka a da prethodno ne provjeri je li svaki od tih argumenata posebno imao za cilj dokazati postojanje takvih poteškoća.
107 Iz toga slijedi da ocjena Općeg suda prema kojoj se društvo DLH pozvalo na povredu svojih postupovnih prava sadržava pogreške koje se tiču prava i nedostatak u obrazloženju.
108 Prema tome, drugi dio prvog žalbenog razloga savezne zemlje valja prihvatiti.
109 S obzirom na sva prethodna razmatranja, a da pritom nije potrebno odlučiti ni o prvom dijelu prvog žalbenog razloga savezne zemlje ni o prvom žalbenom razlogu i trećem dijelu drugog Komisijina protužalbenog razloga kojim se iz drugih razloga osporava dopuštenost tužbe, ni o drugim žalbenim razlozima i protužalbenim razlozima kojima se nastoji dovesti u pitanje rasuđivanje Općeg suda u pogledu merituma i, osobito, o razlozima koje je društvo DLH iznijelo u svojoj protužalbi glede usklađenosti pojma „sveobuhvatni scenarij”, koji je upotrijebio Opći sud, s člankom 107. UFEU‑a, pobijanu presudu valja ukinuti.
O tužbi pred Općim sudom
110 U skladu s drugom rečenicom prvog stavka članka 61. Statuta Suda Europske unije, Sud u slučaju ukidanja odluke Općeg suda može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.
111 To nije slučaj u ovom predmetu.
112 Naime, s obzirom na postojanje više pogrešaka koje se tiču prava i nedostataka u obrazloženju, ispitivanje dopuštenosti tužbe u prvom stupnju i, prema potrebi, osnovanosti te tužbe podrazumijeva činjenične ocjene za koje bi Sud trebao donijeti dodatne mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza u spisu.
113 Slijedom toga, predmet valja vratiti na ponovno suđenje Općem sudu, a o troškovima odlučiti naknadno.
Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje:
1. Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 19. svibnja 2021., Deutsche Lufthansa/Komisija (T‑218/18, EU:T:2021:282).
2. Predmet se vraća na ponovno odlučivanje Općem sudu Europske unije.
3. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi