Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

JULIANE KOKOTT

od 11. siječnja 2024.(1)

Predmet C-48/22 P

Google LLC,

Alphabet, Inc.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zlouporaba vladajućeg položaja – Usluge općeg pretraživanja na internetu – Usluge specijaliziranog pretraživanja proizvoda na internetu – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u – Zlouporaba učinkom poluge – Tržišno natjecanje na temelju zasluga – Različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama – Povoljnije prikazivanje rezultata vlastite usluge specijaliziranog pretraživanja – Potencijalni učinci istiskivanja – Hipotetska analiza – Hipotetski, jednako učinkovit konkurent”

I.      Uvod

1.        Žalbom društava Google LLC i Alphabet Inc. (u daljnjem tekstu: žalitelji) pobija se presuda Općeg suda od 10. studenoga 2021., Google i Alphabet/Komisija (Google Shopping)(2) (u daljnjem tekstu: pobijana presuda). Tom presudom Opći sud u biti je odbio tužbu žaliteljâ protiv Odluke Europske komisije od 27. lipnja 2017. u predmetu Google pretraživanje (kupnja)(3) (u daljnjem tekstu: sporna odluka). U njoj je Komisija utvrdila da je Google, u smislu članka 102. UFEU-a, zlouporabio svoj vladajući položaj na različitim nacionalnim tržištima usluga općeg pretraživanja na internetu i usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Zlouporaba se osobito sastojala u tome da je Google, prilikom prikazivanja rezultata pretraživanja na svojoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, konkurentske uspoređivače proizvoda stavio u nepovoljan položaj u odnosu na vlastiti uspoređivač proizvoda. Žalitelji su u tužbi zahtijevali poništenje sporne odluke i, podredno, smanjenje iznosa novčane kazne koja im je njome izrečena.

2.        Pravna pitanja u pogledu članka 102. UFEU-a koja se postavljaju u ovom slučaju od velike su pravne i praktične važnosti.

3.        S jedne strane treba pojasniti pod kojim uvjetima različito postupanje poduzetnika u vladajućem položaju prema konkurentima, osobito u obliku davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama na digitalnim tržištima, odstupa od (normalnih) sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga te se ono zbog toga može kvalificirati kao zlouporaba. Osobito je sporno pitanje o tome mogu li se u tu svrhu primijeniti strogi kriteriji za priznavanje zlouporabe odbijanjem pristupa „nužnoj pogodnosti” koji su prihvaćeni, među ostalim, u presudi od 26. studenoga 1998., Bronner(4) (u daljnjem tekstu: presuda Bronner).

4.        S druge strane treba odrediti dodatne kriterije na temelju kojih se može utvrditi postupanje kojim se povređuje članak 102. UFEU-a. To uključuje pitanje o tome treba li Komisija i na koji način hipotetskom analizom dokazati da to postupanje ima barem potencijalne učinke istiskivanja. Osim toga, treba pojasniti zahtijeva li dokazivanje takvog učinka istiskivanja u slučaju kao što je ovaj da Komisija ispita kriterij jednako učinkovitog konkurenta(5).

II.    Činjenice

A.      Okolnosti spora

5.        Okolnosti spora opisane su u točkama 1. do 20. pobijane presude i mogu se sažeti na sljedeći način.

6.        Google je društvo sa sjedištem u Mountain Viewu u Kaliforniji (Sjedinjene Američke Države) koje u cijelom svijetu nudi, među ostalim, različite funkcije pretraživanja na internetu. Među tim funkcijama najpoznatiji je opći pretraživač dostupan na internetskoj stranici www.google.com odnosno na odgovarajućim regionalnim internetskim stranicama. Alphabet, također sa sjedištem u Mountain Viewu, od 2. listopada 2015. jedini je član društva Google i društvo majka grupe kojoj pripada i Google.

7.        Korisnici interneta mogu započeti pretraživanje unosom pojmova za pretraživanje na Googleovoj internetskoj stranici. Rezultati pretraživanja razvrstavaju se ovisno o njihovoj važnosti na temelju različitih kriterija i primjenom različitih algoritama te se nakon toga prikazuju.

8.        U ovom slučaju osobito je važna razlika između općeg i specijaliziranog pretraživanja informacija na internetu. Opće pretraživanje može obuhvaćati brojne svrhe pretraživanja i pojmove za pretraživanje. Suprotno tomu, specijalizirano pretraživanje ima posebnu svrhu pretraživanja u vezi s određenim proizvodima, uslugama, sadržajima ili informacijama. Na temelju pojmova za pretraživanje koje unose korisnici Google provodi opće pretraživanje, specijalizirano pretraživanje ili kombinaciju obaju pretraživanja te primjenom algoritama prikazuje rezultate korisnicima.

9.        U spornom razdoblju Google je bio u tržišnom natjecanju s drugim operatorima općih pretraživača, kao što su AltaVista, Yahoo, Bing ili Qwant, koji su djelomično nudili i usluge specijaliziranog pretraživanja (u daljnjem tekstu: internetski pretraživači). Osim toga, postojali su operatori posebnih pretraživača za uspoređivanje proizvoda, kao što su Bestlist, Nextag, IdealPrice, Twenga, Kelkoo ili Prix.net (u daljnjem tekstu: uspoređivači proizvoda).

10.      Sporna odluka i pobijana presuda odnose se na pretraživanja proizvoda i prikazivanje rezultata takvog pretraživanja na Googleovoj internetskoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja. Prilikom pretraživanja proizvoda internetski pretraživač ili uspoređivač proizvoda kao rezultate prikazuje različite internetske stranice na kojima se može kupiti pretraživani proizvod. Pritom može biti riječ o internetskim stranicama trgovaca ili platformi za prodaju, kao što su eBay ili Amazon.

11.      Google je prvi put 2002. (u SAD-u) odnosno 2004. (u Europi) uz opće pretraživanje ponudio zasebno pretraživanje proizvoda. Uporabom baze podataka koja se puni informacijama trgovaca, odnosno „indeksa proizvoda”, rezultati pretraživanja razvrstani su i prikazani ovisno o njihovoj važnosti primjenom posebnih algoritama. Pritom je bila riječ o algoritmima za pretraživanje koji se razlikuju od onih koji se upotrebljavaju u okviru općeg pretraživanja na internetu na temelju postupka koji se naziva „crawling” kako bi se informacije izdvojile s internetskih stranica, indeksirale, dodale u Googleov „web indeks”, razvrstale ovisno o njihovoj važnosti i prikazale. Google je najprije omogućavao specijalizirano pretraživanje proizvoda na zasebnoj internetskoj stranici pod nazivom „Froogle”.

12.      Od 2003. (u SAD-u) odnosno od 2005. (u Europi) Google je uključio rezultate specijaliziranog pretraživanja proizvoda u rezultate općeg pretraživanja. Pritom su se rezultati pretraživanja proizvoda do 2007. grupirali i prikazivali u vizualno istaknutom, zasebnom „Product OneBoxu” u rezultatima općeg pretraživanja. Taj okvir (box) sadržavao je i poveznice na stranice trgovaca, kao i na Froogleovu stranicu s većim izborom trgovaca i platformi za prodaju. Izvan Product OneBoxa kao rezultati općeg pretraživanja prikazivale su se i internetske stranice drugih uspoređivača proizvoda.

13.      Prema vlastitim izjavama, Google je 2007. promijenio prikazivanje rezultata pretraživanja proizvoda u rezultatima općeg pretraživanja. Preimenovao je Froogleovu stranicu u „Product Search”, a Product OneBox u „Product Universal” i kasnije u „Shopping Units”. Osim toga, dopunio je rezultate pretraživanja proizvoda fotografijama i detaljnijim informacijama, prije svega u pogledu cijene proizvoda i ocjene koju su im dali kupci. Suprotno tomu, rezultati općeg pretraživanja u kojima su se prikazivale i stranice drugih uspoređivača proizvoda i dalje su sadržavali samo običnu plavu poveznicu bez fotografija ili teksta. Mehanizam koji se naziva „Universal Search” omogućio je da se na stranici s rezultatima općeg pretraživanja poredaju po važnosti proizvodi koje obuhvaća Product OneBox odnosno Product Universal, u odnosu na rezultate općeg pretraživanja. Od rujna 2010. Google je u Europi omogućio oglašivačima i korisnicima interneta da klikom na tekst vide fotografije pretraživanih proizvoda i njihove ponuđene cijene u uvećanom formatu u odnosu na početni tekstualni oglas.

14.      Osim drukčijeg vizualnog prikazivanja rezultata pretraživanja proizvoda u Product Universalu ili Shopping Unitsu i rezultata općeg pretraživanja, Google je, u skladu s utvrđenjima u spornoj odluci(6), od 2011. uveo posebne algoritme prilagodbe, osobito algoritam koji se naziva „Panda”. On se primjenjivao samo na rezultate općeg pretraživanja kako bi ih razvrstao ovisno o njihovoj važnosti, ali ne i na rezultate pretraživanja proizvoda Googleovog uspoređivača proizvoda koji su na upadljiv način prikazani u Product Universalu ili Shopping Unitsu.

15.      Od 2013. Googleov internetski pretraživač prikazivao je rezultate pretraživanja proizvoda na sljedeći način: Shopping Units sadržavao je poveznicu na Googleov uspoređivač proizvoda koja se nalazila ispod natpisa s pojmom za pretraživanje te poveznice na stranice trgovaca i platformi za prodaju koje su se nalazile ispod slika proizvoda. To prikazivanje popraćeno je prikazom fotografija, cijena i ocjena kupaca. Suprotno tomu, poveznice na druge uspoređivače proizvoda nisu se prikazivale u Shopping Unitsu, nego i dalje samo kao rezultati općeg pretraživanja uporabom obične plave poveznice.

16.      Prema Komisijinim utvrđenjima(7), koja su sažeta u pobijanoj presudi i koja se više nisu osporavala u žalbenom postupku, primjena, među ostalim, algoritma Panda dovela je do toga da su se internetske stranice drugih uspoređivača proizvoda često prikazivale znatno niže u rezultatima općeg pretraživanja jer su upućivale samo na internetske stranice drugih trgovaca i platformi za prodaju, ali bez prikazivanja vlastitih sadržaja. Međutim, ti se algoritmi nisu primjenjivali na Googleov uspoređivač proizvoda unatoč činjenici da je dijelio brojna obilježja s algoritmima konkurentskih uspoređivača proizvoda, zbog kojih bi također bio podložan slabijem rangiranju u generičkim rezultatima. Zbog toga su se od uvođenja na tržište Product Universala rezultati Googleovog uspoređivača proizvoda u većini slučajeva prikazivali ili iznad svih rezultata općeg pretraživanja ili ispod prvih generičkih rezultata, dakle na vrlo vidljivom mjestu, pri čemu je u skladu s Googleovom internom porukom elektroničke pošte cilj bio „znatno povećati promet”. Vidljivost poveznica na druge uspoređivače proizvoda bila je najveća krajem 2010. te se nakon pokretanja algoritma Panda u Ujedinjenoj Kraljevini, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Španjolskoj naglo i jako smanjila. Njihovo je prikazivanje i dalje bilo ograničeno na prikaz obične plave poveznice, dakle bez dodatnih fotografija i informacija o proizvodima, cijenama i prodavateljima. Okolnost da se na Shopping Units s rezultatima pretraživanja proizvoda Googleovog uspoređivača proizvoda nisu primjenjivali isti mehanizmi rangiranja, a osobito algoritam Panda, i da je on istaknut u „okviru” te se prikazivao na vrlo vidljivom mjestu na vrhu rezultata općeg pretraživanja, dovela je, zajedno s prikazivanjem s bogatijim grafičkim svojstvima, uključujući fotografije i dinamične informacije, kao što je to Google zamislio, do većeg broja klikova korisnika interneta i stoga do povećanja njegovih prihoda.

17.      Ovaj postupak odnosi se na kombinaciju postupanja od 2008. koja su navodno dovela do povoljnijeg prikazivanja rezultata pretraživanja Googleova vlastitog uspoređivača proizvoda na stranici s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na rezultate pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda (u daljnjem tekstu: sporno postupanje).

B.      Upravni postupak i sporna odluka

18.      Komisija je od 2009. primila nekoliko pritužbi u vezi s opisanom Googleovom praksom. Pokrenula je službeni istražni postupak 30. studenoga 2010. u skladu s člankom 2. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 773/2004(8). Taj je postupak rezultirao time da je Komisija 13. ožujka 2013. donijela preliminarnu ocjenu na temelju članka 9. Uredbe (EZ) br. 1/2003(9). Komisija je nakon saslušanja podnositeljâ pritužbi odbila Googleove ponude za prihvaćanje obveza koje je nakon toga predložio između travnja 2013. i siječnja 2014. Komisija se 15. travnja 2015. vratila na postupak utvrđivanja povrede koji se predviđa u članku 7. stavku 1. Uredbe br. 1/2003 i donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku upućenu Googleu. Komisija je 14. srpnja 2016. donijela dodatnu obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

19.      Detaljan tijek upravnog postupka opisan je u točkama 21. do 39. pobijane presude.

20.      Komisija je 27. lipnja 2017. donijela spornu odluku.

21.      Tom je odlukom utvrđeno da je Google, u smislu članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u, zlouporabio svoj vladajući položaj na tržištima usluga općeg pretraživanja na internetu i usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Zlouporaba se temeljila na tome da je Google prikazivao rezultate vlastitog uspoređivača proizvoda u rezultatima pretraživanja svojeg općeg pretraživača na vizualno složeniji način nego rezultate pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda te da je algoritam Panda primjenjivao samo na potonje uspoređivače. Ta praksa dovela je do toga da se povećao promet s Googleove internetske stranice s rezultatima općeg pretraživanja prema njegovoj internetskoj stranici s rezultatima pretraživanja proizvoda, dok se promet prema internetskim stranicama konkurentskih uspoređivača proizvoda smanjio. To je potencijalno ograničilo tržišno natjecanje na različitim nacionalnim tržištima usluga općeg pretraživanja na internetu i na tržištima usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Komisija je sa zemljopisnog i vremenskog aspekta utvrdila takvu zlouporabu od siječnja 2008. u ukupno 13 zemalja EGP-a u različitim razdobljima, i to u Belgiji, Češkoj Republici, Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Austriji, Poljskoj, Švedskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Norveškoj.

22.      Komisija u biti obrazlaže te zaključke u spornoj odluci na sljedeći način(10).

23.      Komisija razlikuje dva digitalna tržišta, odnosno tržište usluga općeg pretraživanja na internetu (u daljnjem tekstu: tržište usluga općeg pretraživanja) i tržište usluga specijaliziranog pretraživanja ili uspoređivanja proizvoda na internetu (u daljnjem tekstu: tržište usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda), pri čemu oba imaju nacionalni opseg(11). U pogledu prvog tržišta navodi da se usluge općeg pretraživanja ponuđene na internetskim stranicama u smislu „dvostranih” platformi natječu kako bi se što više korisnika interneta potaknulo na to da se njima (besplatno) koriste i kako bi se na taj način osnažila potražnja oglašivačâ za komercijalnim korištenjem (koje se plaća)(12).

24.      Komisija je utvrdila vrlo velike prepreke ulasku na nacionalna tržišta usluga općeg pretraživanja. Za ulazak na ta tržišta potrebna su znatna ulaganja. Internetski pretraživač može dobro funkcionirati samo ako dovoljno korisnika unese znatnu količinu upita za pretraživanje. Osim toga, za dovoljno financiranje potrebno je da internetska stranica tog pretraživača sadržava dovoljan broj plaćenih oglasa. Oba aspekta idu u korist predvodniku na tržištu i otežavaju ulazak na to tržište novim pružateljima usluga(13). Google od 2008. ima vladajući položaj na svim nacionalnim tržištima usluga općeg pretraživanja u EGP‑u, osim u Češkoj Republici (gdje taj položaj ima tek od 2011.)(14).

25.      U pogledu nacionalnih tržišta usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda Komisija navodi da uspjeh uspoređivača proizvoda prije svega ovisi o količini ostvarenog prometa, odnosno o broju klikova korisnika interneta na određenoj internetskoj stranici. Velika količina prometa omogućuje uspoređivačima proizvoda da uvjere trgovce da im dostave više podataka o svojim proizvodima, da na temelju toga povećaju svoju ponudu i učine je privlačnijom za trgovce, oglašivače, korisnike interneta i potencijalne kupce te, posljedično, da povećaju svoje prihode(15).

26.      Komisija smatra da je sporno postupanje dovelo do toga da se smanjio promet s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i odgovarajuće povećao promet s tih stranica prema njegovu uspoređivaču proizvoda. Prvih deset rezultata općeg pretraživanja na Googleovoj internetskoj stranici dobivalo je otprilike 95 % klikova korisnika interneta, pri čemu je većinu tih klikova dobivalo prvih tri do pet rezultata, te su ti rezultati tako ostvarivali najveći promet. Pozicioniranje rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda koje je bilo slabije rangirano za njih je veliki nedostatak(16) koji se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima prometa(17).

27.      Komisija smatra da je sporno postupanje potencijalno imalo ograničavajuće učinke na tržišno natjecanje na nacionalnim tržištima usluga općeg pretraživanja i usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Na potonjim tržištima to postupanje može dovesti do toga da konkurenti obustave svoju djelatnost, može imati negativan utjecaj na inovaciju i smanjiti mogućnosti potrošača da pristupe najučinkovitijim uslugama. Stoga bi se ugrozila struktura tržišnog natjecanja na tim tržištima. Na tržištima usluga općeg pretraživanja Google je iskoristio dodatni prihod ostvaren u području specijaliziranih pretraživanja proizvoda da ojača svoje usluge općeg pretraživanja i tako zadrži vladajući položaj na tim tržištima(18).

28.      Komisija ja Googleu zbog tih postupanja izrekla novčanu kaznu u iznosu od 2 424 495 000 eura, pri čemu je Alphabet, kao jedini član društva, solidarno odgovoran za iznos od 523 518 000 eura(19).

C.      Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda

29.      Tužbom koju su podnijeli Općem sudu 11. rujna 2017. žalitelji su zahtijevali poništenje sporne odluke. Podredno su zahtijevali poništenje ili smanjenje iznosa novčane kazne koja im je izrečena.

30.      Postupak pred Općim sudom detaljno je opisan u točkama 79. do 118. pobijane presude.

31.      U tom postupku Europskoj organizaciji za zaštitu potrošača (u daljnjem tekstu: BEUC), društvu Infederation Ltd (u daljnjem tekstu: Foundem), Verbandu Deutscher Zeitschriftenverleger eV (u daljnjem tekstu: VDZ) i BDZV – Bundesverbandu Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV (u daljnjem tekstu: BDZV), društvu Visual Meta GmbH, Twengi, Nadzornom tijelu EFTA‑e, Kelkoou i Saveznoj Republici Njemačkoj dopuštena je intervencija u potporu Komisijinu zahtjevu. Computer & Communication Industry Associationu (u daljnjem tekstu: CCIA) dopuštena je intervencija u potporu zahtjevu žaliteljâ.

32.      Pobijanom presudom Opći sud poništio je spornu odluku u dijelu u kojem je Komisija u njoj utvrdila povredu članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o EGP-u zlouporabom Googleova vladajućeg položaja na 13 nacionalnih tržišta usluga općeg pretraživanja. U preostalom dijelu Opći sud odbio je tužbu i potvrdio utvrđenje iz odluke koje se odnosi na zlouporabu Googleova vladajućeg položaja na 13 nacionalnih tržišta usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Nakon neograničenog ispitivanja diskrecijske ocjene Opći sud u potpunosti je zadržao novčanu kaznu koju je Komisija izrekla žaliteljima.

III. Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka

33.      Aktom podnesenim tajništvu Suda 20. siječnja 2022. žalitelji su podnijeli žalbu protiv pobijane presude.

34.      Aktom podnesenim tajništvu Suda 2. veljače 2022. žalitelji su zahtijevali da se, kad je riječ o intervenijentima, povjerljivo postupa s Prilogom 2. njihovoj žalbi koji sadržava spornu odluku u verziji koja odgovara Prilogu 1. njihovoj tužbi. Opći sud već je odobrio takvo povjerljivo postupanje u prvostupanjskom postupku. Predsjednik Suda prihvatio je taj zahtjev rješenjem od 22. ožujka 2022.(20).

35.      Aktom podnesenim tajništvu Suda 9. lipnja 2022. PriceRunner International AB (u daljnjem tekstu: PriceRunner) zatražio je u skladu s člankom 40. drugim stavkom Statuta Suda intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu. Predsjednik Suda prihvatio je taj zahtjev rješenjem od 1. rujna 2022. U tom rješenju određeno je da će se o povjerljivom postupanju s Prilogom 2. žalbi u odnosu na PriceRunner odlučiti naknadno te mu je dopušteno podnošenje intervencijskog podneska.

36.      Aktom podnesenim tajništvu Suda 17. lipnja 2022. FairSearch AISBL zatražio je u skladu s člankom 40. drugim stavkom Statuta Suda intervenciju u potporu Komisijinu zahtjevu. Rješenjem od 1. rujna 2022. predsjednik Suda odbio je taj zahtjev.

37.      Žalitelji zahtijevaju da

–        se ukine pobijana presuda,

–        poništi sporna odluka ili, podredno, predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje,

–        Komisiji naloži snošenje troškova žalbenog postupka i postupka pred Općim sudom te

–        da se PriceRunneru naloži snošenje troškova u vezi s njegovom intervencijom.

38.      Komisija zahtijeva

–        da se žalba odbije i

–        da se žaliteljima naloži snošenje troškova.

39.      CCIA zahtijeva da se ukine pobijana presuda, poništi sporna odluka ili, podredno, predmet vrati Općem sudu na ponovno odlučivanje i Komisiji naloži snošenje troškova u vezi s njezinom intervencijom.

40.      Nadzorno tijelo EFTA-e zahtijeva da se žalba odbije i da se žaliteljima naloži snošenje troškova.

41.      BEUC zahtijeva da se žalba odbije i da se žaliteljima naloži snošenje troškova u vezi s njegovom intervencijom u žalbenom postupku.

42.      Foundem zahtijeva da se žalba odbaci kao očito nedopuštena ili odbije kao neosnovana u cijelosti i da se žaliteljima naloži snošenje troškova u vezi s njegovom intervencijom.

43.      Kelkoo zahtijeva da se žalba odbaci kao nedopuštena u dijelu u kojem se osporavaju činjenična utvrđenja Općeg suda, a u preostalom dijelu odbije kao neosnovana, te da se žaliteljima naloži snošenje troškova u vezi s njegovom intervencijom.

44.      Ladenzeile (prije: Visual Meta GmbH), BDZV i VDZ zahtijevaju da se žalba odbije u cijelosti i da se žaliteljima naloži snošenje troškova, uključujući troškove u vezi s njihovom intervencijom.

45.      Twenga zahtijeva da se odbiju žalbeni razlozi žaliteljâ, potvrde pobijana presuda i sporna odluka te da se žaliteljima naloži snošenje troškova.

46.      PriceRunner zahtijeva da se žalba odbije i žaliteljima naloži snošenje troškova u vezi s njegovom intervencijom.

47.      Stranke su na raspravi od 19. rujna 2023. iznijele svoja izlaganja i odgovorile na pitanja Suda.

48.      Slijedom pitanja Suda žalitelji su, kako je zabilježeno u zapisniku s rasprave, povukli žalbu u dijelu u kojem se osporava dio pobijane presude u kojem je Opći sud prihvatio njihov tužbeni zahtjev (točka 1. izreke).

IV.    Analiza

A.      Dopuštenost

49.      Ne mogu se prihvatiti Foundemovi i Kelkoovi zahtjevi da se žalba odbaci kao (očito) nedopuštena. Valjano obrazloženje za to ne proizlazi ni iz njihovih pisanih očitovanja ni iz izjava iznesenih na raspravi.

50.      Zahtjeve za dokazivanje nedopuštenosti žalbe koji su priznati u sudskoj praksi osobito ne ispunjava Foundemov argument da se žalba temelji na zavaravajućem ili nepotpunom prikazu bitnih činjenica odnosno na njihovoj nedopuštenoj novoj ocjeni. To je slučaj samo ako je cilj žalbe ponovno ispitivanje činjenica ili dokaza za koje Sud načelno nije nadležan u žalbenom postupku(21). Međutim, to se nije pokazalo točnim ni za jedan od žalbenih razloga istaknutih u toj žalbi. Osim toga, ni iz Foundemovog ni iz Kelkoovog argumenta ne proizlazi jasno razlikuje li se i u kojem opsegu navodno osporavanje činjeničnih utvrđenja Općeg suda u žalbi od navodno pogrešne pravne ocjene tih utvrđenja.

51.      Žalba je stoga dopuštena.

B.      Žalbeni razlozi

52.      Žalitelji ističu četiri žalbena razloga.

53.      Prvim žalbenim razlogom žalitelji u biti prigovaraju da je Opći sud zanemario to da Google nije bio dužan konkurentskim uspoređivačima proizvoda pružiti nediskriminirajući pristup njegovoj usluzi pretraživanja na internetu, osobito „okvirima” namijenjenima pretraživanju proizvoda.

54.      Drugim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da je Opći sud počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava jer je potvrdio da je u spornoj odluci dokazano da je Googleovo postupanje odstupalo od sredstava normalnog tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

55.      Trećim žalbenim razlogom žalitelji ističu da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava prilikom ocjene uzročno-posljedične veze između spornog postupanja i njegovih vjerojatnih učinaka, osobito zbog toga što nije doveo u pitanje nepostojanje hipotetske analize u spornoj odluci.

56.      Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da Komisija nije bila dužna ispitati je li sporno postupanje moglo istisnuti jednako učinkovite konkurente.

C.      Zlouporaba ili sredstvo tržišnog natjecanja na temelju zasluga (prvi i drugi žalbeni razlog)?

1.      Uvodne napomene

57.      Prvi i drugi žalbeni razlog odnose se na pitanje o tome je li Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava jer je potvrdio da sporno postupanje odstupa od sredstava normalnog tržišnog natjecanja na temelju zasluga i da stoga predstavlja zlouporabu u smislu članka 102. UFEU-a. Dok su predmet drugog žalbenog razloga različiti prigovori u pogledu razgraničenja između tržišnog natjecanja na temelju zasluga i zlouporabe općenito, prvi žalbeni razlog odnosi se na posebno pitanje primjenjivosti kriterija koji su priznati, među ostalim, u presudi Bronner(22) (u daljnjem tekstu: kriteriji iz presude Bronner).

58.      Sud je razvio kriterije iz presude Bronner kako bi ispitao je li riječ o zlouporabi kada poduzetnik u vladajućem položaju svojim konkurentima odbije pružiti (nediskriminirajući) pristup ključnom inputu, primjerice licenciji za korištenje prava intelektualnog vlasništva, ili infrastrukturi koja se nalazi u njegovu vlasništvu. O toj sudskoj praksi već se dugo raspravlja pod ključnom riječi „nužna pogodnost” (essential facility)(23). Kao što je to vidljivo i u ovom slučaju, područje primjene tih kriterija vrlo je sporno. Smatram da njihova primjena treba ostati ograničena na prvotno priznate slučajeve odbijanja pružanja usluge ili pristupa. Ako, kao u ovom slučaju, ne postoji takvo odbijanje i ako je riječ samo o nepoštenim ili diskriminirajućim uvjetima pružanja usluge ili pristupa, njihova primjena stoga ne dolazi u obzir.

59.      Suprotno redoslijedu kojim je Opći sud ispitivao peti tužbeni razlog(24), najprije ću razmotriti prvi (odjeljak 2.), a zatim drugi žalbeni razlog (odjeljak 3.), kako bih provjerila je li Opći sud mogao potvrditi da sporno postupanje predstavlja zlouporabu a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava.

2.      Primjenjivost kriterija iz presude Bronner (prvi žalbeni razlog)

a)      Sažetak prigovorâ iz prvog žalbenog razloga

60.      Prvim žalbenim razlogom žalitelji u biti prigovaraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i da je neosnovano zamijenio obrazloženje sadržano u spornoj odluci, čime je zanemario kriterije iz presude Bronner (prvi dio) i proglasio ih neprimjenjivima (drugi dio). Međutim, ti su kriteriji primjenjivi na sve obveze poduzetnika u vladajućem položaju da konkurentima pruži pristup nužnoj pogodnosti i načelno na sve oblike različitog postupanja. Shopping Units, koji se prikazuju na Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, zasebna je infrastruktura koju je razvio Google. Povoljnije pozicioniranje rezultata njegova vlastitog uspoređivača proizvoda odnosi se stoga na pitanje različitog pristupa toj infrastrukturi u smislu presude Bronner, ali u skladu s tržišnim natjecanjem na temelju zasluga. Međutim, zbog sporne odluke Google treba konkurentskim uspoređivačima proizvoda omogućiti ravnopravan pristup Shopping Unitsu. Opći sud pogrešno je odbio tu argumentaciju.

61.      Komisija uz potporu svojih intervenijenata osporava to da je Opći sud zamijenio obrazloženje sporne odluke. Osim toga, u biti tvrdi da okviri Shopping Unitsa nisu zasebna infrastruktura. Naprotiv, oni su dio Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja u pogledu koje je Google konkurentskim uspoređivačima proizvoda već pružio pristup. Prigovor istaknut u spornoj odluci u biti se ne odnosi na pitanje pristupa zasebnoj infrastrukturi, nego na Googleovu praksu povoljnijeg prikazivanja rezultata pretraživanja njegova vlastitog uspoređivača proizvoda na stranici s rezultatima općeg pretraživanja u odnosu na rezultate pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda, što bi te konkurentske uspoređivače moglo istisnuti s tržišta. Kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi ni općenito ni na takav slučaj davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama.

b)      Utvrđenja Općeg suda u pogledu kojih se ističe prigovor

62.      Predmet su prvog žalbenog razloga razmatranja iz točaka 212. do 249. pobijane presude koja se u okviru odgovora na drugi dio petog tužbenog razloga u biti odnose na sljedeća utvrđenja.

63.      Opći sud najprije upućuje na uvodne izjave 649. do 651. sporne odluke, u skladu s kojima kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi na predmetno činjenično stanje zbog triju razloga. Kao prvo, zlouporabe učinkom poluge dobro su utvrđeni i samostalni oblici zlouporabe kojima se odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Kao drugo, sporno postupanje ne odnosi se na Googleovo pasivno odbijanje pristupa njegovim stranicama s rezultatima općeg pretraživanja, nego na aktivno povoljnije postupanje promicanjem vlastitog uspoređivača proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače. Kao treće, drukčije nego u slučaju koji je bio predmet presude Bronner, u ovom slučaju nije bilo potrebno da poduzetnik u vladajućem položaju, kako bi se prekinula zlouporaba, prenese dio imovine ni sklopi ugovore s osobama koje nije odabrao(25).

64.      Prema jednom opisu kriterija iz presude Bronner, uključujući kriterij neophodnosti pristupa nužnim pogodnostima radi očuvanja ili omogućavanja tržišnog natjecanja(26), Opći sud razmatra trebaju li uvjeti pod kojima Google konkurentskim uspoređivačima proizvoda pruža pristup stranicama s rezultatima njegove usluge općeg pretraživanja ispunjavati te kriterije(27).

65.      Kao prvo, u pogledu dijela 7.2.4.2., uvodnih izjava 662. i 699. te uvodne izjave 700. točke (c) sporne odluke Opći sud smatra da je cilj te odluke u biti konkurentskim uspoređivačima proizvoda pružiti jednak pristup stranicama s rezultatima Googleove usluge općeg pretraživanja kakav je do tada uživao Googleov uspoređivač proizvoda, neovisno o vrsti rezultata(28).

66.      Kao drugo, u pogledu uvodnih izjava 341., 342., 344. te 649. do 652. sporne odluke Opći sud u biti utvrđuje da se Komisija u svrhu dokazivanja zlouporabe nije oslonila na kriterije iz presude Bronner, nego na sudsku praksu primjenjivu na zlouporabu učinkom poluge. Komisija je zaključila da je Google iskorištavao svoj vladajući položaj na tržištu usluga općeg pretraživanja kao polugu kako bi stavio u povoljniji položaj vlastiti uspoređivač proizvoda na tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda, pri čemu je to povoljnije postupanje dovelo do mogućeg ili stvarnog istiskivanja konkurenata na tom silaznom tržištu(29). Opći sud dodaje da „Googleova stranica s rezultatima općeg pretraživanja ima obilježja zbog kojih je se može smatrati nužnom pogodnosti […] jer trenutačno ne postoji nijedna dostupna stvarna ili potencijalna alternativa koja je na ekonomski isplativ način može zamijeniti na tržištu”. U tom pogledu upućuje na točke 170. do 173. pobijane presude i na dio 7.2.4. sporne odluke. Iz njih proizlazi da promet pretraživanja s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda te se ne može djelotvorno ili na „ekonomski isplativ” način zamijeniti drugim izvorima prometa koji su dostupni tim uspoređivačima proizvoda. Stoga je Komisija smatrala da je taj promet „neophodan” konkurentskim uspoređivačima proizvoda(30). Naposljetku, u dijelu 7.3. sporne odluke zaključila je da sporno postupanje može dovesti „do mogućeg potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja”(31).

67.      Kao treće, Opći sud pomalo nespretno navodi da se sporno postupanje, iako „ni[je] nešto novo kad je riječ o problematici pristupa”, po sastavnim elementima ipak razlikuje od odbijanja pristupa ili pružanja usluge u smislu kriterija iz presude Bronner. Stoga te kriterije ne bi trebalo primjenjivati na takvo samostalno postupanje, čak i ako može imati iste učinke istiskivanja(32). Naime, „odbijanje” pružanja pristupa podrazumijeva, s jedne strane, izričitost, odnosno postojanje „zahtjeva” ili, u svakom slučaju, želje da se dodijeli pristup i povezanog „odbijanja”. S druge strane, učinak istiskivanja uglavnom se treba temeljiti na odbijanju kao takvom, a ne na nekom drugom postupanju, primjerice u obliku zlouporabe učinkom poluge. Zbog nepostojanja izričitog odbijanja pristupa, postupanja sa sličnim učincima koja, međutim, zbog svojih sastavnih elemenata koji po samoj svojoj prirodi odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga predstavljaju samostalnu povredu članka 102. UFEU-a, ne mogu se stoga analizirati s gledišta strogih kriterija utvrđenih za takvo odbijanje(33).

68.      Kao što to navodi Opći sud, sve prakse istiskivanja, ili barem većina njih, mogu predstavljati prešutna odbijanja pružanja usluge jer se njima otežava pristup tržištu. Međutim, kriteriji iz presude Bronner ne mogu se primijeniti na sve te prakse. Naime, time bi se povrijedili tekst i smisao članka 102. UFEU‑a, čiji se doseg ne može ograničiti na zlouporabe koje se odnose na „nužnu” robu i usluge u smislu te presude(34). Osim toga, u sudskoj praksi u pogledu problematike pristupa usluzi, kao u slučaju snižavanja marži i praksi vezanja usluga, nije se zahtijevalo dokazivanje uvjeta neophodnosti(35).

69.      Opći sud stoga smatra da kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi u ovom slučaju(36). Različito postupanje koje se prigovara Googleu i koje se temelji na učinku poluge samostalan je oblik zlouporabe(37).

70.      Naposljetku, Opći sud odbija, među ostalim, Googleov argument da obveza poduzetnika u vladajućem položaju koji postupa s ciljem zlouporabe da prenese imovinu, sklopi ugovore ili omogući pristup svojoj usluzi na nediskriminirajući način nužno znači primjenu kriterija iz presude Bronner. Naime, ne može postojati automatizam između kriterija pravne kvalifikacije zlouporabe i korektivnih mjera koje omogućuju njezin ispravak. Iz toga slijedi da kriterij koji se temelji na potrebi prijenosa imovine ili sklapanja ugovora u svrhu prekida povrede nije primjenjiv na aktivne povrede koje se, kao u ovom slučaju, razlikuju od običnog odbijanja pružanja usluge(38).

c)      Analiza

1)      Postoji li različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama kao samostalan oblik zlouporabe?

71.      Pomalo nespretna i suvišna razmatranja Općeg suda u točki 212. i sljedećim točkama pobijane presude nova su jer se njima različito postupanje poduzetnika u vladajućem položaju u obliku davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama na temelju učinka poluge prvi put u sudskoj praksi izričito kvalificira kao zlouporaba u smislu članka 102. UFEU-a. Međutim, kao što ću to pokazati u nastavku, to se tumačenje može temeljiti na kriterijima za primjenu koncepta zlouporabe koji su razvijeni u dosadašnjoj sudskoj praksi i stoga ne upućuje na pogrešku koja se tiče prava.

72.      Sporno postupanje u biti se odnosi na to da je Google na temelju učinka poluge iskorištavao svoj nesporno vladajući položaj na uzlaznom tržištu usluga općeg pretraživanja kako bi na silaznom tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda, na kojem nije imao takav položaj, osigurao konkurentsku prednost vlastitom uspoređivaču proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda. Ta prednost temeljila se na stavljanju u povoljniji položaj njegova vlastitog uspoređivača proizvoda na stranici s rezultatima općeg pretraživanja nakon specijaliziranih upita za pretraživanje proizvoda korisnika interneta. Primjenom posebnih algoritama, osobito algoritma Panda, Google je rezultate pretraživanja vlastitog uspoređivača proizvoda prikazivao na vrhu svoje stranice s rezultatima općeg pretraživanja te na upadljiv način u Shopping Unitsu s pomoću privlačnih slika i tekstualnih informacija. Suprotno tomu, rezultati pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda na toj su stranici slabije rangirani i prikazivali su se samo kao plava poveznica. Isto tako, nije se osporavala činjenica koju je Komisija dokazala, a Opći sud potvrdio, da je to postupanje imalo znatan utjecaj na ponašanje korisnika i na promet u korist Googlea i na štetu konkurentskih uspoređivača proizvoda. U dijelovima 7.1. i 7.2. sporne odluke to se različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama kvalificira kao samostalan oblik zlouporabe(39). Ta se odluka u tom pogledu temelji, među ostalim, na sudskoj praksi o zlouporabi na temelju učinka poluge(40).

73.      Kao što ću to pokazati u nastavku, u slučaju predmetnog spornog postupanja riječ je o odstupanju od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga koje se ne može dovesti u pitanje kriterijima iz presude Bronner.

74.      U tu svrhu najprije ću ispitati pravne kriterije koji su razvijeni u sudskoj praksi u vezi s konceptom zlouporabe iz članka 102. UFEU-a, a posebno u vezi s različitim postupanjem poduzetnika u vladajućem položaju prema konkurentima (odjeljak 2.). Nakon toga ću razmotriti Googleov argument da takvo različito postupanje može predstavljati zlouporabu samo ako su ispunjeni kriteriji iz presude Bronner (odjeljak 3.). Zatim ću detaljno ispitati prigovore iznesene protiv utvrđenjâ iz točke 212. i sljedećih točaka pobijane presude (odjeljak 4.).

2)      Opći kriteriji za ocjenu zlouporabe na temelju različitog postupanja prema konkurentima

75.      Polazišna točka za određivanje relevantnih kriterija za utvrđivanje odstupanja od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga i utvrđivanje zlouporabe jest članak 102. točka (c) UFEU-a. Tom se odredbom izričito uređuje poseban slučaj različitog postupanja poduzetnika u vladajućem položaju. U skladu s tom odredbom zlouporaba se može osobito sastojati od „primjene nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s ostalim trgovinskim partnerima, čime ih se stavlja u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju”.

76.      Pod tim primjerom podrazumijeva se prije svega diskriminacija među različitim trgovinskim partnerima ili konkurentima poduzetnika u vladajućem položaju(41). Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, slučajevi uređeni točkama (a) do (d) te odredbe ne obuhvaćaju sve zlouporabe(42). Stoga se oblici različitog postupanja koji su slični tom posebnom primjeru i jednako štetni za tržišno natjecanje načelno mogu kvalificirati kao zlouporaba.

77.      Ta pretpostavka odgovara, s jedne strane, priznatom načelu, prema kojem je na poduzetniku u vladajućem položaju osobita odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi djelotvorno i nenarušeno tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu(43). S druge strane, iako je neodređen, pojam zlouporabe vladajućeg položaja u smislu članka 102. UFEU‑a objektivan je pojam čije uvjete treba dokazati u svakom slučaju zasebno. Prema ustaljenoj sudskoj praksi riječ je o postupanjima koja, na tržištu na kojem je tržišno natjecanje već oslabljeno upravo zbog toga što je na njemu prisutan poduzetnik u vladajućem položaju, korištenjem sredstvima različitima od sredstava normalnog tržišnog natjecanja na temelju zasluga među gospodarskim subjektima, narušavaju održavanje ili razvoj preostalog tržišnog natjecanja(44). Prilikom ispitivanja je li postupanje takvog poduzetnika zlouporaba ili odgovara sredstvima tržišnog natjecanja na temelju zasluga treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja(45).

78.      Stoga se u okviru prvog žalbenog razloga postavlja pitanje o tome je li različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama koje se prigovara Googleu postupanje koje je usporedivo s primjerom iz članka 102. točke (c) UFEU-a, a kojim se konkurentski uspoređivači proizvoda u tržišnom natjecanju stavljaju u nepovoljan položaj na način koji odstupa od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Suprotno tomu, u okviru prvog žalbenog razloga Google smatra da se na to pitanje može odgovoriti potvrdno samo ako kumulativno postoje kriteriji iz presude Bronner u pogledu odbijanja pristupa ili pružanja usluge koje treba usko tumačiti, ali koji nisu ispunjeni u ovom slučaju.

79.      Smatram da taj argument nije valjan.

80.      Kriteriji iz presude Bronner obično se odnose na situaciju u kojoj poduzetnik u vladajućem položaju odbija svojim konkurentima pružiti pristup infrastrukturi koju je taj poduzetnik razvio za svoje djelatnosti i čiji je vlasnik. Iz sudske prakse proizlazi da takvo odbijanje može predstavljati zlouporabu samo pod uvjetom da je, kao prvo, to odbijanje takve prirode da ukloni svaku mogućnost tržišnog natjecanja na relevantnom tržištu podnositelju zahtjeva za pristup, kao drugo, da se takvo odbijanje ne može objektivno opravdati i, kao treće, da je ta infrastruktura i sama po sebi nužna za obavljanje djelatnosti tog podnositelja zahtjeva jer ne postoji nikakva stvarna ili moguća zamjena za tu infrastrukturu(46). Sud je već ranije u presudi Magill, upućivanjem na postojanje takvih iznimnih okolnosti, priznao odgovarajuće kriterije u slučaju odbijanja pružanja usluge, odnosno u slučaju u kojem je nositelj prava intelektualnog vlasništva odbio dodijeliti licenciju(47).

81.      U skladu s dosadašnjom sudskom praksom Suda smatram da kriterije iz presude Bronner treba primijeniti u ograničenim okvirima i samo na usporedive slučajeve odbijanja pristupa ili pružanja usluge. Međutim, to se ne odnosi na postupanja o kakvima je riječ u ovom slučaju koja, kao što ću pokazati u točki 88. i sljedećim točkama u nastavku, nisu usporediva s takvim odbijanjem, ali ipak, osobito zbog nepoštene i diskriminirajuće prirode, odstupaju od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga.

82.      Nadalje ću pojasniti zašto je Opći sud naposljetku mogao smatrati, a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava, da ti kriteriji nisu bili primjenjivi u ovom slučaju.

3)      Nepostojanje posebnog slučaja zlouporabe odbijanjem pristupa ili pružanja usluge (kriteriji iz presude Bronner)

83.      Kao što je to priznato u sudskoj praksi, strogi kriteriji iz presude Bronner proizlaze iz posebnih okolnosti odbijanja pristupa ili pružanja usluge i, s obzirom na ciljeve koji se njima nastoje ostvariti, njihovo je područje primjene vrlo ograničeno(48).

84.      Naime, ti kriteriji predstavljaju iznimku i općenito nisu prikladni za utvrđivanje postojanja zlouporabe(49). S pomoću njih u posebnom slučaju takvog odbijanja treba uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između, s jedne strane, načelno isključivog korištenja prava (intelektualnog) vlasništva i slobode ugovaranja poduzetnika u vladajućem položaju i, s druge strane, omogućavanja ili održavanja tržišnog natjecanja.

85.      Kao što to navodi i Opći sud u točki 217. pobijane presude, strogi kriteriji iz presude Bronner, osobito kriterij nužnosti i kriterij koji se odnosi na opasnost od potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja, konkretan su izraz dvaju suprotstavljenih ciljeva(50).

86.      S jedne strane, tim se kriterijima uzima u obzir potreba da se zaštite zajamčeno temeljno pravo i sloboda poduzetnika (u vladajućem položaju) na odabir svojih trgovinskih partnera i slobodno raspolaganje svojim vlasništvom. Naime, svaka obveza pružanja pristupa ili usluge konkurentima tog poduzetnika koja mu se nalaže na temelju članka 102. UFEU-a povezana je s ugrožavanjem tog prava i te slobode te je stoga treba pažljivo odvagnuti i opravdati(51).

87.      S druge strane, kriteriji za priznavanje zlouporabe odbijanjem pristupa ili pružanja usluge koji su manje strogi nego kriteriji iz presude Bronner mogli bi pretjerano narušiti tržišno natjecanje, također na štetu potrošača. Samo ako je poduzetniku dopušteno da se isključivo sâm koristi pogodnostima koje je razvio ili pravima (intelektualnog) vlasništva, potaknut će se ili zaštititi njegova spremnost da u njih ulaže(52). Drugim riječima, ta je spremnost bitan pokretač ulaganja i inovacija, koji bi upravo trebali poticati proces tržišnog natjecanja. Međutim, obveza pružanja pristupa ili usluge naložena na temelju članka 102. UFEU-a mogla bi smanjiti ili čak poništiti tu spremnost poduzetnika u vladajućem položaju, kao i njegovih konkurenata. Naime, ona bi omogućila da konkurenti ostvaruju koristi od takvih ulaganja ili inovacija poduzetnika u vladajućem položaju a da sami ne moraju ulagati u uspostavljanje konkurentske infrastrukture. Stoga to postupanje, koje se još naziva i parazitizam (free riding), može dugoročno narušiti tržišno natjecanje, uključujući dobrobit potrošača. Kratkoročno poticanje tržišnog natjecanja koje se temelji na obvezi pružanja pristupa ili usluge ne može nadoknaditi takvo narušavanje(53). Pritom također treba uzeti u obzir to da je glavna svrha članka 102. UFEU-a osigurati tržišno natjecanje u cjelini, uključujući interese potrošača, ali ne i interese pojedinačnih konkurenata(54).

88.      S obzirom na tu svrhu kriterija iz presude Bronner ne vidim da na kvalifikaciju spornog postupanja, odnosno različitog postupanja davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama, u kontekstu prava tržišnog natjecanja treba primijeniti takve stroge kriterije kako bi se mogla utvrditi zlouporaba. Osim toga, time bi se neopravdano ograničio koristan učinak članka 102. UFEU-a(55).

89.      Naprotiv, Sud je već odlučio da se ti kriteriji ne primjenjuju kad je poduzetnik u vladajućem položaju, drukčije nego u slučaju koji je bio predmet presude Bronner, već odobrio pristup svojoj infrastrukturi ili ga, kao u području telekomunikacija, čak mora odobriti zbog važećih pravila, ali taj pristup podvrgava nepoštenim uvjetima. Takva postupanja stoga mogu predstavljati samostalne oblike zlouporabe ako dovode barem do potencijalnih protutržišnih ili čak isključujućih učinaka na relevantnom tržištu. To je tim više očito kada je pristup takvoj infrastrukturi, određenoj usluzi ili određenom inputu neophodan konkurentima poduzetnika u vladajućem položaju kako bi poslovali na isplativ način na silaznom tržištu(56).

90.      Smatram da je davanje prednosti vlastitim proizvodima i uslugama koje se prigovara Googleu samostalan oblik zlouporabe koja proizlazi iz primjene nepoštenih uvjeta pristupa za konkurentske uspoređivače proizvoda, pod uvjetom da dovodi barem do potencijalnih protutržišnih učinaka (točka 159. i sljedeće točke ovog mišljenja). Kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi na takav oblik zlouporabe.

91.      Naime, suprotno onomu što tvrde žalitelji, u ovom slučaju nije riječ o odbijanju pristupa ili pružanja usluge u smislu kriterija iz presude Bronner. Isto tako, ako se ne primijene ti kriteriji, neopravdano se ne ograničavaju ni Googleovo pravo vlasništva nad infrastrukturom njegove usluge općeg pretraživanja ili njegova sloboda ugovaranja, a još se manje smanjuje njegova spremnost na ulaganja ili inovacije. Suprotno tomu, intervenijenti u potporu Komisiji uvjerljivo su na raspravi prije svega tvrdili da od Googlea nikad nisu tražili da im se pruži pristup okvirima Shopping Unitsa kao navodno zasebnoj infrastrukturi ili da u tu svrhu sklope ugovor. Naprotiv, tražili su njihovo uklanjanje i povratak na prvotnu praksu prikazivanja i rangiranja rezultata pretraživanja isključivo na temelju relevantnosti kriterija pretraživanja koje unose korisnici interneta.

92.      Kao što je to Opći sud utvrdio u točkama 177. i 178. pobijane presude a da pritom nije počinio pogrešku koja se tiče prava, Googleov poslovni model zapravo se temelji na ponudi načelno otvorene infrastrukture namijenjene privlačenju najvećeg mogućeg broja korisnika interneta i generiranju prometa kako bi se ostvarile koristi od mrežnih učinaka potrebne za njegov poslovni uspjeh. Ako se slijedi logika njegova poslovnog modela, on konkurentskim uspoređivačima proizvoda oduvijek pruža pristup svojoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja. Međutim, na temelju spornog postupanja njihove je rezultate, među ostalim, prikazivao primjenom posebnih algoritama koji se nisu primjenjivali na njegov vlastiti uspoređivač proizvoda na način i na toliko slabije rangiranoj poziciji da korisnicima interneta u pravilu nisu bili zanimljivi. Drugim riječima, to različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama temeljilo se na nepoštenim uvjetima pristupa u smislu sudske prakse navedene u točki 89. ovog mišljenja, koje je zavaravajućim utjecajem na ponašanje korisnika negativno utjecalo na isplativost djelatnosti konkurentskih uspoređivača proizvoda na silaznom tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. Kao što to pravilno navode i Komisija i Opći sud(57), to se postupanje temeljilo na učinku poluge, koji se sastojao u tome da je Google iskorištavao svoj vladajući položaj na tržištu usluga općeg pretraživanja na internetu kako bi si na silaznom tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda, na kojem (još) nije imao takav položaj, osigurao konkurentsku prednost.

93.      Stoga se razmatranja iz točke 212. i sljedećih točaka pobijane presude naposljetku ne mogu osporavati.

94.      Kao što to proizlazi i iz točke 234. i sljedećih točaka pobijane presude, taj zaključak osobito potvrđuje dosadašnja sudska praksa o nepoštenim uvjetima pristupa ili pružanja usluge koji istodobno dovode do različitog postupanja između poduzetnika u vladajućem položaju i njegovih konkurenata.

95.      Ovaj slučaj davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama osobito je sličan slučajevima snižavanja marži konkurenata odnosno „pretjeranog snižavanja marži”(58). U tim slučajevima vertikalno integrirani poduzetnik u području telekomunikacija u vladajućem položaju na uzlaznom tržištu iskorištava okolnost da su njegovim konkurentima koji posluju na silaznom tržištu potrebne njegove usluge pristupa, konkretno pristupa lokalnoj petlji, i da za to trebaju plaćati naknadu. Zbog cijena koje određuje i njegova povlaštenog, a osobito jeftinijeg pristupa, taj poduzetnik može krajnjim korisnicima ponuditi niže cijene svojih usluga na silaznom tržištu koje konkurenti, čak i ako su jednako učinkoviti, ne mogu ponuditi bez gubitaka zbog viših troškova pristupa na tom tržištu(59). Kao rezultat toga njihova se marža toliko snižava da više ne mogu učinkovito poslovati i naposljetku dolazi do njihova istiskivanja s tržišta. Pritom je konkretno riječ o tome da poduzetnik u vladajućem položaju određuje cijene na način koji predstavlja zlouporabu, što se naposljetku temelji na različitom postupanju između tog poduzetnika i njegovih konkurenata u pogledu uvjetâ pristupa inputu koji je nužan za djelatnost na silaznom tržištu.

96.      Iako sporno postupanje ne obuhvaća određivanje cijena koje predstavlja zlouporabu, ono je u potpunosti usporedivo s opisanom praksom, kao što to navodi i Komisija. Naime, kao što se to navodi u točki 72. ovog mišljenja, Google je iskorištavao svoj vladajući položaj na uzlaznom tržištu usluga općeg pretraživanja na internetu kako bi na silaznom tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda osigurao konkurentsku prednost vlastitom uspoređivaču proizvoda i konkurentske uspoređivače proizvoda stavio u nepovoljan položaj. Međutim, prema utvrđenjima Komisije i Općeg suda, koja se više nisu osporavala, potonjim je uspoređivačima proizvoda za njihov poslovni uspjeh i opstanak na tom tržištu bio potreban promet s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja.

97.      Osim toga, preusmjeravanje prometa koje je s time povezano nije se temeljilo na boljoj kvaliteti Googleova uspoređivača proizvoda, kao što su to tvrdili Komisija i intervenijenti u njezinu potporu. Naprotiv, do njega je došlo samo zbog davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama i učinka poluge preko Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja, odnosno zbog iskorištavanja njegova vladajućeg položaja na tržištu usluga općeg pretraživanja na internetu(60). To potvrđuje okolnost navedena u uvodnoj izjavi 343. sporne odluke da uspoređivač proizvoda Froogle, koji je Google prvotno nudio na zasebnoj internetskoj stranici, nije bio uspješan i da se pokazalo da se ta situacija promijenila tek spornim postupanjem. U skladu s tim, u uvodnoj izjavi 380. i sljedećim uvodnim izjavama te odluke navodi se da je Googleov uspoređivač proizvoda dijelio brojna obilježja s konkurentskim uspoređivačima proizvoda, tako da bi zbog primjene algoritama prilagodbe na njega trebao biti podložan jednakom slabijem rangiranjem u rezultatima općeg pretraživanja(61).

98.      Stoga je taj oblik različitog postupanja davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama postupanje koje odstupa od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga i predstavlja zlouporabu ako može narušiti tržišno natjecanje (točka 159. i sljedeće točke ovog mišljenja).

99.      U nastavku ću detaljno pojasniti zašto se ne mogu prihvatiti prigovori protiv predmetnih razmatranja Općeg suda (i Komisije) koji su izneseni u okviru prvog žalbenog razloga.

4)      Detaljna pojašnjenja prigovorâ iz prvog žalbenog razloga

i)      Prvi dio prvog žalbenog razloga

100. Prvim dijelom prvog žalbenog razloga žalitelji prigovaraju Općem sudu da je u točkama 224. do 228. pobijane presude nedopušteno zamijenio Komisiju. U tim je točkama Opći sud, unatoč nedostatku dokaza u spornoj odluci, pogrešno napravio razliku između ovog slučaja i slučaja na kojem se, među ostalim, temeljila presuda Bronner. Stoga je pogrešno potvrdio da Google treba konkurentskim uspoređivačima proizvoda pružiti nediskriminirajući pristup svojoj usluzi pretraživanja na internetu, osobito „okvirima” namijenjenima pretraživanju proizvoda. Osim toga, razmatranjima u pogledu kojih se ističe prigovor Opći sud nedopušteno je zamijenio obrazloženja iz te odluke.

101. Smatram da je taj prvi dio prvog žalbenog razloga u cijelosti neosnovan.

102. U razmatranjima u pogledu kojih se ističe prigovor Opći sud osobito je utvrdio, kao prvo, da Googleova stranica s rezultatima općeg pretraživanja ima obilježja zbog kojih je se može smatrati nužnom pogodnosti(62), kao drugo, da je Komisija smatrala da je promet koji je generiran s te stranice neophodan konkurentskim uspoređivačima proizvoda(63) i, kao treće, da je ona zaključila da sporno postupanje može dovesti do mogućeg potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja(64).

103. Točno je da sporna odluka ne sadržava od riječi do riječi utvrđenje da Googleova stranica s rezultatima općeg pretraživanja ima obilježja zbog kojih je se „može smatrati nužnom pogodnosti”. Međutim, pritom je riječ samo o samostalnoj ocjeni koju je Opći sud formulirao na početku u pogledu bitnog obrazloženja postojanja zlouporabe koje je Komisija navela u uvodnim izjavama 341. do 343. te uvodnoj izjavi 444. i sljedećim uvodnim izjavama te osobito u uvodnoj izjavi 539. i sljedećim uvodnim izjavama te odluke. Opći sud zatim je detaljnije obrazložio tu ocjenu u točkama 225. do 227. U kontekstu tih točaka treba tumačiti i razmatranja iz točke 224. pobijane presude. Naime, iz njih proizlazi da za konkurentske uspoređivače proizvoda ne postoji ekonomski isplativa alternativa za promet s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja(65). Stoga se ocjena Općeg suda da promet te stranice s rezultatima pretraživanja ima obilježje zbog kojeg ga se može smatrati nužnom pogodnosti ili inputom ne može smatrati nedopuštenom zamjenom obrazloženja sporne odluke.

104. Isto vrijedi za ocjenu u točki 227. pobijane presude da je promet generiran s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja „neophodan” konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Suprotno dojmu koji su ostavili žalitelji, pritom nije riječ o primjeni kriterija nužnosti ili neophodnosti u smislu presude Bronner (prilikom koje je počinjena pogreška koja se tiče prava)(66). Naprotiv, uporabom pojmova „neophodan” u točki 227. odnosno „nužan” u točki 234. (na kraju) pobijane presude Opći sud u svrhu utvrđivanja zlouporabe u obliku nepoštenih uvjeta pružanja usluge upućuje na kriterije na kojima se temelji sudska praksa navedena u točki 89. ovog mišljenja. Naime, iz te sudske prakse proizlazi da ti uvjeti mogu predstavljati zlouporabu osobito kada je pristup određenoj infrastrukturi, usluzi ili inputu neophodan konkurentima poduzetnika u vladajućem položaju kako bi poslovali na isplativ način na silaznom tržištu.

105. Opći sud ni time nije nedopušteno zamijenio obrazloženja iz sporne odluke. S jedne strane, u toj se odluci također upućuje na tu sudsku praksu, iako ne tako izričito kao što to čini Opći sud, kako bi se sporno postupanje kvalificiralo kao zlouporaba(67). S druge strane, u uvodnoj izjavi 542. i sljedećim uvodnim izjavama sporne odluke detaljno je obrazloženo zašto se, prema Komisijinu mišljenju, promet s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja nije mogao zamijeniti, odnosno zašto je bio „neophodan” konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Osim toga, Opći sud upućuje na to i u točki 219. pobijane presude.

106. Naposljetku, neosnovan je i treći prigovor iz prvog dijela prvog žalbenog razloga koji nije dovoljno obrazložen.

107. U skladu s tim prigovorom, Opći sud nije smio u točki 228. pobijane presude utvrditi da je Komisija u dijelu 7.3. sporne odluke zaključila da sporno postupanje može dovesti „do mogućeg potpunog onemogućivanja tržišnog natjecanja”. Točno je da taj zaključak ne odražava točno sadržaj uvodne izjave 589. i sljedećih uvodnih izjava te odluke, u kojima je detaljno obrazloženo zašto ta postupanja imaju potencijalne protutržišne učinke na tržištima usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda(68). Međutim, u uvodnoj izjavi 594. sporne odluke, na koju se Opći sud izričito poziva, navodi se da sporno postupanje može dovesti do toga da konkurentski uspoređivači proizvoda obustave pružanje usluge pretraživanja proizvoda(69). Iako je Opći sud preciznije preformulirao tu izjavu, ona se može shvatiti u smislu mogućeg onemogućivanja tržišnog natjecanja. Stoga se ne može govoriti o nedopuštenoj zamjeni obrazloženja iz te odluke.

108. Kad je riječ o dijelu u kojem žalitelji time žele prigovoriti da su Komisija i Opći sud na taj način prilikom primjene kriterija iz presude Bronner počinili pogrešku koja se tiče prava, kako bi se taj prigovor odbio kao neosnovan dovoljno je istaknuti da ti kriteriji nisu primjenjivi u ovom slučaju (točka 75. i sljedeće točke ovog mišljenja).

109. Prema tome, prvi dio prvog žalbenog razloga treba odbiti.

ii)    Drugi dio prvog žalbenog razloga

110. Drugim dijelom prvog žalbenog razloga žalitelji prigovaraju da je Opći sud u točkama 229. do 248. pobijane presude počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava. U tim je točkama Opći sud pogrešno smatrao da kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi iako je Googleu spornom odlukom naložena obveza pružanja pristupa.

111. Prvim prigovorom žalitelji ističu da je Opći sud u točkama 237. do 240. pobijane presude napravio razliku između utvrđenog različitog postupanja i slučaja odbijanja pristupa, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava. Suprotno pretpostavci u točki 239. te presude, sporno odbijanje pristupa poseban je slučaj takvog različitog postupanja. Okviri Shopping Unitsa zasebna su pogodnost koju je razvio Google i koja je omogućila povoljnije prikazivanje rezultata pretraživanja njegova uspoređivača proizvoda, ali oni nisu bili dostupni konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Potonji uspoređivači proizvoda imali su samo manje povoljan pristup Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja. Suprotno utvrđenjima iz točke 232. pobijane presude, različito postupanje stoga ne predstavlja postupanje koje nije obuhvaćeno odbijanjem pristupa. Međutim, na to postupanje trebalo je primijeniti kriterije iz presude Bronner.

112. S obzirom na moja razmatranja u točki 75. i sljedećim točkama ovog mišljenja taj prvi prigovor treba odbiti.

113. U tim sam točkama pojasnila zašto se kriteriji iz presude Bronner ne mogu primijeniti na ovaj slučaj različitog postupanja davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama. Točnije rečeno, nije riječ o odbijanju pristupa određenoj infrastrukturi, usluzi ili inputu u smislu presude Bronner, nego o slučaju određivanja nepoštenih uvjeta pristupa ili pružanja usluge nakon već odobrenog pristupa.

114. Suprotno tomu, razlika između pristupa Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, s jedne strane, i zasebnim okvirima Shopping Unitsa koji se na njoj nalaze i prikazuju isključivo rezultate pretraživanja Googleova vlastitog uspoređivača proizvoda, s druge strane, što je razlika koju zastupaju žalitelji, umjetna je, ako ne i proizvoljna. To su na raspravi uvjerljivo pojasnili osobito VDZ, BDZV i Ladenzeile.

115. Iako su ti okviri na Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja prikazani na upadljiv način, oni ne predstavljaju zasebnu infrastrukturu u smislu tehnički potpuno samostalne stranice s rezultatima pretraživanja, nego ih je Google, za razliku od prijašnje samostalne usluge pretraživanja proizvoda Froogle, u skladu s utvrđenjima Komisije i Općeg suda koja se više nisu osporavala(70), ciljano integrirao u svoj opći pretraživač i njegov način funkcioniranja kako bi u svoju korist mogao iskoristiti ondje generirane mrežne učinke na tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda. U skladu s tim, posebni algoritmi, čija je primjena dovela do toga da se u okvirima Shopping Unitsa prikazuju samo rezultati Googleovog uspoređivača proizvoda, aktivirani su zahtjevima korisnika za pretraživanje na njegovu općem pretraživaču. Stavljanje u nepovoljan položaj rezultata pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda koje je s time povezano stoga se odnosi na način pristupa Googleovoj stranici s rezultatima općeg pretraživanja, ali ne i na pitanje pristupa navodno zasebnoj infrastrukturi u obliku okvira Shopping Unitsa. Kao što je već navedeno u točki 90. ovog mišljenja, intervenijenti u potporu Komisiji na raspravi su prije svega vjerodostojno tvrdili da nikad nisu tražili pristup tim okvirima, nego su, naprotiv, tražili njihovo uklanjanje.

116. U tom kontekstu osobito se ne može osporavati zaključak Općeg suda u točki 240. pobijane presude. Naime, u skladu s tom točkom, Komisija nije trebala dokazati da su ispunjeni kriteriji iz presude Bronner kako bi u ovom slučaju utvrdila povredu. Opći sud u toj je točki stoga mogao utvrditi, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da je sporno postupanje samostalan oblik zlouporabe učinkom poluge koje se odražava u postupanju „aktivne” prirode, i to u obliku pozitivnih radnji diskriminacije u korist rezultata pretraživanja Googleovog uspoređivača proizvoda.

117. Drugi prigovor samo je preinaka prvog prigovora i također ga treba odbiti kao neosnovanog.

118. U njemu žalitelji prigovaraju Općem sudu da je osobito u točkama 219. i 243. pobijane presude nedopušteno smatrao da se sporna odluka odnosi na uvjete pristupa ili pružanja usluge, a ne na pitanje pristupa zasebnoj infrastrukturi kao takvoj, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava. Međutim, zbog razloga navedenih u točkama 113. do 116. ovog mišljenja, taj prigovor nije osnovan.

119. Trećim prigovorom žalitelji osporavaju razmatranja Općeg suda u točkama 232. i 233. pobijane presude u kojima je taj sud isključio mogućnost primjene kriterija iz presude Bronner također zbog toga što u ovom slučaju ne postoji ni izričit zahtjev za pristup ni izričito odbijanje pristupa.

120. U tim razmatranjima Opći sud barem implicitno upućuje na uvodnu izjavu 651. sporne odluke, u skladu s kojom kriteriji iz presude Bronner nisu primjenjivi na sporno postupanje. Iako upućivanje na nepostojanje zahtjeva i odbijanje pristupa nije izričito sadržano u obrazloženju te odluke i temelji se na prilično formalističkom stajalištu, ono ni u kojem slučaju nije osnova za zaključak Općeg suda da je Komisija u ovom slučaju mogla odustati od primjene kriterija iz presude Bronner, koji kao takav ne sadržava pogrešku koja se tiče prava.

121. Treći prigovor stoga je bespredmetan i također ga treba odbiti.

122. Četvrti prigovor odnosi se na točku 240. pobijane presude. U toj je točki Opći sud pogrešno odbacio postojanje odbijanja pružanja usluge jer nije bila riječ o „pasivnom” postupanju, nego o različitom postupanju „aktivne” prirode.

123. Budući da se sporno postupanje zbog razloga navedenih u točki 75. i sljedećim točkama ne odnosi ni na jedan slučaj odbijanja pristupa u smislu kriterija iz presude Bronner, nego na različito postupanje davanjem prednosti vlastitim proizvodima i uslugama koje se naposljetku temelji, među ostalim, na primjeni posebnih algoritama, kvalifikacija kao „aktivno” postupanje koju je proveo Opći sud na temelju uvodne izjave 650. sporne odluke ne može se osporavati.

124. Taj prigovor stoga je bespredmetan i također ga treba odbiti.

125. Petim prigovorom žalitelji osporavaju razmatranja iz točke 246. pobijane presude. U toj točki Opći sud pogrešno je smatrao da mjere za prekid povrede nisu relevantne za ocjenu pravne prirode sporne zlouporabe. Naime, takva poveznica uspostavljena je u uvodnim izjavama 699. i 700. sporne odluke s obzirom na odbijanje pristupa infrastrukturi u pogledu kojeg Komisija ističe prigovor.

126. Kao što je već navedeno, taj se prigovor ponovno temelji na pogrešnoj pretpostavci da se sporno postupanje odnosi na odbijanje pristupa ili pružanja usluge u smislu kriterija iz presude Bronner.

127. Stoga i taj peti prigovor treba odbiti kao bespredmetan.

128. Iz toga slijedi da treba odbiti i drugi dio prvog žalbenog razloga i taj žalbeni razlog u cijelosti.

3.      Opća ocjena postojanja odstupanja od sredstava normalnog tržišnog natjecanja na temelju zasluga (drugi žalbeni razlog)

a)      Predmet drugog žalbenog razloga

129. Žalitelji, koje podupire CCIA, drugim žalbenim razlogom ističu da je Opći sud počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava. Kao prvo, smatrao je da su elementi obrazloženja u spornoj odluci koji se odnose samo na navodne vjerojatne učinke spornog postupanja, ali ne i na sâmo sporno postupanje, dovoljni da se utvrdi da postoji odstupanje od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Kao drugo, Opći sud u tu je svrhu upotrijebio dodatne elemente obrazloženja koji, međutim, nisu sadržani u toj odluci. Kao treće, njegova se ocjena u svakom slučaju ne temelji na dodatnim elementima obrazloženja. Osim toga, Opći sud u tu ocjenu nije uključio aspekte pozitivnih učinaka na tržišno natjecanje koje je naveo Google, nego ih je ispitao samo kao moguće opravdanje, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava.

130. Komisija smatra da su ti argumenti nedopušteni u dijelu u kojem se njima osporavaju utvrđenja u spornoj odluci u pogledu spornog postupanja (prvi dio) koja žalitelji nisu osporavali pred Općim sudom. Osim toga, ta odluka sadržava dovoljno obrazloženje u pogledu toga da je to postupanje odstupalo od tržišnog natjecanja na temelju zasluga, s obzirom na to da se to postupanje u toj odluci analizira u gospodarskom kontekstu. Bespredmetan je dio u kojem žalitelji osporavaju dodatna razmatranja Općeg suda (drugi dio). Ta razmatranja nisu zamijenila obrazloženje iz sporne odluke, nego je njima samo dodatno pojašnjeno zašto je sporno postupanje odstupalo od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Ta razmatranja Općeg suda ne mogu se osporavati ni u pogledu sadržaja (treći dio).

131. Najprije ću razmotriti dopuštenost prvog dijela drugog žalbenog razloga.

b)      Dopuštenost prvog dijela drugog žalbenog razloga

132. Prvi dio drugog žalbenog razloga osobito se odnosi na peti tužbeni razlog, koji je Opći sud prvi ispitao u točki 136. i sljedećim točkama pobijane presude pod naslovom „[…] usklađenos[t] predmetnih praksi s tržišnim natjecanjem na temelju zasluga”.

133. Iz sažetka u točki 122. pobijane presude proizlazi da su žalitelji tim tužbenim razlogom u biti tvrdili da su sporna postupanja zapravo kvalitativna poboljšanja Googleove usluge općeg pretraživanja. Budući da Komisija nije podnijela dokaze o elementima tih poboljšanja koji odstupaju od tržišnog natjecanja na temelju zasluga, ne može biti riječ o zlouporabi. Naprotiv, ona je Googleu nametnula obvezu da konkurentima pruži pristup „nužnoj pogodnosti” koja im je neophodna a da pritom nisu ispunjeni strogi kriteriji iz presude Bronner. U toj točki 122. Opći sud usto najavljuje da će u tom kontekstu ispitati argument prema kojem Google nije želio postići nikakav protutržišni cilj time što je uveo specijalizirane rezultate pretraživanja s obzirom na to da oni predstavljaju kvalitativna poboljšanja njegove usluge pretraživanja(71).

134. Prvim dijelom drugog žalbenog razloga osobito se osporavaju utvrđenja u točki 162. i sljedećim točkama pobijane presude u okviru odgovora na taj peti tužbeni razlog. U tim točkama Opći sud navodi razloge zbog kojih je Komisija mogla zaključiti da je sporno postupanje odstupalo od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Stoga su petim tužbenim razlogom, suprotno Komisijinu mišljenju, dovedena u pitanje utvrđenja iz uvodne izjave 341. i sljedećih uvodnih izjava sporne odluke, u skladu s kojima to postupanje ne spada u područje tržišnog natjecanja na temelju zasluga. U prvom dijelu drugog žalbenog razloga ponovno se razmatra ta točka.

135. Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, o pravnim pitanjima ispitanima u prvom stupnju može se ponovno raspravljati u žalbenom postupku ako žalitelj osporava način na koji Opći sud tumači ili primjenjuje pravo Unije. U suprotnom bi žalbeni postupak djelomično izgubio svoj smisao(72).

136. Komisijin prigovor nedopuštenosti stoga treba odbiti te je, slijedom toga, dopušten prvi dio drugog žalbenog razloga.

c)      Osnovanost prvog dijela drugog žalbenog razloga

137. Međutim, smatram da je prvi dio drugog žalbenog razloga neosnovan.

138. Suprotno onomu što tvrde žalitelji, nije točno da se razmatranja iz točke 162. i sljedećih točaka pobijane presude odnose samo na vjerojatne učinke spornog postupanja, ali ne i na samo postupanje. Naprotiv, Opći sud provodi pravnu kvalifikaciju tog postupanja kao takvog na temelju sadržaja sporne odluke kako bi obrazložio da ono odstupa od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga, zbog čega odgovara konceptu zlouporabe.

139. Naime, u tim se razmatranjima Opći sud osobito poziva na uvodnu izjavu 344. sporne odluke, u kojoj Komisija utvrđuje različito postupanje prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda u obliku stavljanja u povoljniji položaj Googleova vlastitog uspoređivača proizvoda(73). Usto se poziva na utvrđenja u spornoj odluci, u skladu s kojima je to različito postupanje moglo dovesti do slabljenja tržišnog natjecanja na tržištu, i to zbog, kao prvo, količine prometa koju generira Googleova stranica s rezultatima općeg pretraživanja, kao drugo, ponašanja korisnika prilikom pretraživanja na internetu i, kao treće, činjenice da preusmjereni promet čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i da ga se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima(74).

140. Opći sud to je detaljno obrazložio na sljedeći način.

141. Najprije podsjeća na količinu prometa prikazanu u uvodnim izjavama 444. do 450. sporne oduke i pozitivne koristi od mrežnih učinaka za poslovni uspjeh uspoređivača proizvoda koje su s time povezane, dok gubitak tog prometa može dovesti do negativnog začaranog kruga i, u konačnici, do izlaska s tržišta(75). Opći sud zatim razmatra analizu ponašanja korisnika o kojoj je riječ u uvodnim izjavama 454. do 461. te u uvodnoj izjavi 535. te odluke. U skladu s tim korisnici se općenito usredotočuju na prvih tri do pet rezultata pretraživanja te rezultatima koji slijede, a osobito rezultatima ispod neposredno vidljivog dijela ekrana (fold), ne pridaju nikakvu pažnju ili im je pridaju malo(76). Nadalje, Opći sud poziva se na utvrđenja u dijelovima 7.2.4.1. i 7.2.4.2. sporne odluke(77) u vezi s učincima prometa koji je preusmjeren s Googleovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja. On čini znatan dio prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda te se ne može djelotvorno zamijeniti drugim izvorima, uključujući tekstualne oglase, mobilne aplikacije, izravni promet, upućivanja na partnerske stranice, društvene mreže ili druge pretraživače(78).

142. Opći sud zaključuje na temelju toga da je Komisija Googleovu količinu prometa s njegovih stranica s rezultatima općeg pretraživanja i njegovu zapravo nezamjenjivu prirodu prihvatila kao relevantne okolnosti kojima se može utvrditi postojanje postupanja koje ne proizlazi iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga, a da pritom nije počinila pogrešku koja se tiče prava. Ona nije samo utvrdila postojanje učinka poluge, nego je pravno kvalificirala Googleovo postupanje kojim je taj učinak bio popraćen, pri čemu se oslonila na relevantne kriterije. Ako je Komisija valjano dokazala povoljnije postupanje i njegove učinke, pravilno je smatrala da ono odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga(79).

143. Ta razmatranja pokazuju da je Opći sud detaljno razmotrio pitanje o tome je li Komisija u spornoj odluci mogla zakonito zaključiti da sporno postupanje kao takvo, a ne samo njegovi učinci, nije bilo u skladu sa sredstvima tržišnog natjecanja na temelju zasluga. S obzirom na namjeravano i ostvareno povoljnije postupanje promicanjem Googleovog uspoređivača proizvoda u odnosu na konkurentske uspoređivače proizvoda to je prema Komisijinu mišljenju bio slučaj, što je potvrdio i Opći sud. Sa stajališta Komisije i Općeg suda pritom je riječ o pravnoj kvalifikaciji provedenoj na temelju sveobuhvatnih činjeničnih utvrđenja i dokaza koja se odnosi na pitanje o tome je li Google, s obzirom na funkcioniranje predmetnih digitalnih tržišta, poštovao sredstva tržišnog natjecanja na temelju zasluga ili je počinio zlouporabu.

144. To postupanje u skladu je sa zahtjevima priznatima u sudskoj praksi. Prema toj sudskoj praksi, činjenicu da neko postupanje predstavlja zlouporabu treba ocijeniti i dokazati uzimajući u obzir sve relevantne činjenične okolnosti(80). Osim toga, kao što to navodi Komisija, pri čemu upućuje na točku 152. pobijane presude, pitanje u pogledu toga odstupa li neko postupanje od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga treba u konceptualnom smislu razlikovati od pitanja o tome može li se tim postupanjem također ograničiti tržišno natjecanje, iako su oba kriterija konstitutivna obilježja koncepta zlouporabe.

145. Žalitelji ne mogu valjano prigovoriti tomu da je Opći sud kritizirao uvodnu izjavu 341. sporne odluke s obzirom na prigovor povrede načela pravne sigurnosti koji je istaknula CCIA(81). Naime, ako se razmatra zasebno, Opći sud smatra da se ta uvodna izjava može pogrešno shvatiti u smislu da je Komisija samo na temelju (potencijalnih) učinaka istiskivanja koje je utvrdila zaključila da sporno postupanje odstupa od tržišnog natjecanja na temelju zasluga. Kao što je to navedeno u točki 143. ovog mišljenja, ne mogu se složiti s tom ocjenom. Međutim, kao što je to Opći sud sâm utvrdio, uvodnu izjavu 341. treba tumačiti u vezi s uvodnom izjavom 342. sporne odluke(82). U njima se Komisija pozvala na okolnosti opisane u točkama 139. do 141. ovog mišljenja kako bi na poseban način obrazložila odstupanje od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga, tako da Opći sud naposljetku odbija prigovor CCIA-e(83). Argumentacija žaliteljâ stoga je bespredmetna.

146. Prvi dio drugog žalbenog razloga ne može se stoga prihvatiti i treba ga odbiti.

d)      Dodatni elementi obrazloženja u pobijanoj presudi (drugi dio drugog žalbenog razloga)

147. Drugim dijelom drugog žalbenog razloga žalitelji prigovaraju da je Opći sud upotrijebio dodatne elemente obrazloženja za utvrđivanje odstupanja od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga koji nisu sadržani u spornoj odluci. U tom je pogledu Komisijina razmatranja zamijenio vlastitim razmatranjima i pritom počinio pogrešku koja se tiče prava.

148. Ti dodatni elementi obrazloženja odnosili su se, kao prvo, na stroži pravni kriterij ocjene za poduzetnike u „iznimno snažnom vladajućem” položaju(84), kao drugo, na ocjenu da, s obzirom na načelno otvorenu infrastrukturu Googleovog pretraživača, davanje prednosti određenim specijaliziranim rezultatima pretraživanja u odnosu na konkurentske rezultate pretraživanja, predstavlja nepravilnost(85) i, kao treće, na ocjenu da je to postupanje diskriminirajuće(86).

149. Sa žaliteljima se može složiti u dijelu u kojem Opći sud u točkama 176. do 185. pobijane presude iznosi dodatna razmatranja koja, barem djelomično, nisu sadržana u obrazloženju sporne odluke.

150. S obzirom na načelno otvorenu infrastrukturu koju pruža Google Opći sud ocijenio je da predstavlja nepravilnost kad se daje prednost rezultatima pretraživanja vlastitog uspoređivača proizvoda u odnosu na rezultate pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda. Takvo različito postupanje treba opravdati njegov autor s obzirom na pravo tržišnog natjecanja(87). To pokazuje i Uredba (EU) 2015/2120(88), kojom se pružateljima univerzalne usluge na internetu nalaže opća obveza da postupaju jednako, i to bez diskriminacije, ograničavanja ili ometanja prometa(89). Odstupanje od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga tim je očitije što, nakon neuspjeha Frooglea na tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda, do spornog postupanja dolazi nakon Googleove promjene postupanja na tržištu usluga općeg pretraživanja na kojem ima „iznimno snažan vladajući” položaj. S obzirom na taj položaj, njegovu ulogu ulaza u svijet interneta i vrlo velike prepreke ulasku na tržište usluga općeg pretraživanja Google ima povećanu odgovornost da svojim postupanjem ne ugrozi tržišno natjecanje na povezanom tržištu usluga specijaliziranog pretraživanja proizvoda(90).

151. Smatram da je taj drugi dio drugog žalbenog razloga ipak bespredmetan. Naime, čak i da je Opći sud na taj način nedopušteno djelomično dopunio ili čak zamijenio obrazloženja iz sporne odluke(91), razmatranja u točki 162. i sljedećim točkama te presude, kao što se to navodi u točki 138. i sljedećim točkama ovog mišljenja, bila su sama po sebi dovoljna za prihvaćanje utvrđenja iz sporne odluke, u skladu s kojim je sporno postupanje odstupalo od sredstava tržišnog natjecanja na temelju zasluga(92).

152. Dodatna obrazloženja koja je iznio Opći sud stoga, barem u tom kontekstu i neovisno o njihovoj pravnoj kvalifikaciji, nisu bila potrebna. Osim toga, nije točno da ta razmatranja nisu izričito sadržana u obrazloženju sporne odluke, uz iznimku razmatranja da sporno davanje prednosti vlastitim proizvodima i uslugama s obzirom na načelno otvorenu infrastrukturu koju pruža Google predstavlja nepravilnost te da je diskriminirajuće.

153. To proizlazi iz sljedećeg.

154. Kao što se to potvrđuje, kao prvo, u uvodnom dijelu točke 180. pobijane presude(93), ocjena Uredbe (EU) 2015/2120, koja se ne spominje u spornoj odluci, sastoji se samo u podrednim razmatranjima na kojima se ne temelji zaključak u točki 179. te presude. Kao drugo, upućivanje na Googleov „iznimno snažan vladajući” položaj na različitim (nacionalnim) tržištima usluga općeg pretraživanja u točkama 182. i 183. te presude temelji se barem implicitno na uvodnim izjavama 271. do 283. te odluke, u kojima je Komisija utvrdila da su tržišni udjeli u tom pogledu uglavnom znatno veći od 90 %. Kao treće, izjava u točkama 181. i 184. te presude da je Google promijenio svoje postupanje na tim tržištima nakon ukidanja njegove usluge specijaliziranog pretraživanja Froogle temelji se na utvrđenjima iz uvodnih izjava 343., 490. i 491. te odluke. Kao četvrto, u razmatranjima u točki 184. te presude samo se ponavljaju utvrđenja iz uvodne izjave 344. u pogledu Googleova davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama(94). Kao peto i naposljetku, u zaključku na kraju točke 185., prema kojem sporno postupanje ne proizlazi iz tržišnog natjecanja na temelju zasluga, upućuje se samo na temeljna razmatranja iz točaka 170. do 173., ali ne i na dodatna razmatranja Općeg suda iz točke 176. i sljedećih točaka te presude u pogledu kojih žalitelji ističu prigovor.

155. Stoga drugi dio drugog žalbenog razloga također treba odbiti.

156. Budući da su prigovori žaliteljâ u pogledu drugog dijela bespredmetni, nije potrebno ocijeniti treći dio drugog žalbenog razloga, odnosno pitanje sadržavaju li dodatna razmatranja iz točke 176. i sljedećih točaka pobijane presude sama po sebi pogrešku koja se tiče prava. To se odnosi i na prigovor u skladu s kojim Opći sud u svoju ocjenu nije uključio navedene aspekte pozitivnih učinaka na tržišno natjecanje, nego ih je ispitao samo kao moguće opravdanje, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava.

157. U dijelu u kojem se ti prigovori ili razmatranja odnose na primjenjivost kriterija iz presude Bronner za njihovo je odbijanje naposljetku dovoljno uputiti na razmatranja u točki 83. i sljedećim točkama ovog mišljenja.

158. Slijedom toga, drugi žalbeni razlog treba u cijelosti odbiti kao neosnovan.

D.      Postoji li uzročno-posljedična veza između spornog postupanja i potencijalnih ograničavajućih učinaka na tržišno natjecanje i je li potrebna hipotetska analiza (treći žalbeni razlog)?

1.      Predmet i dopuštenost trećeg žalbenog razloga

159. Trećim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju Općem sudu da je počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava zbog toga što nije doveo u pitanje da u spornoj odluci nedostaje hipotetska analiza. Samo se takvom analizom može dokazati da se navodni, potencijalni protutržišni učinci u biti temelje na spornom postupanju, a ne na drugim okolnostima.

160. Tim žalbenim razlogom osporavaju se utvrđenja iz točke 368. i sljedećih točaka pobijane presude u okviru odgovora na prvi dio trećeg tužbenog razloga. U tim točkama Opći sud odbija prigovore u skladu s kojima Komisija nije dokazala da je sporno postupanje dovelo do pada prometa na štetu konkurentskih uspoređivača proizvoda. Naime, iz argumenata iznesenih u potporu tužbi proizlazi da se taj pad temeljio samo na učinku posebnih algoritama prilagodbe koji se nije osporavao, a koji Komisija nije dovela u pitanje. Međutim, oni su služili samo poboljšanju kvalitete rezultata pretraživanja. Stoga nije dokazana uzročno-posljedična veza između osporavanog promicanja Googleovog uspoređivača proizvoda s jedne strane i navodnog istiskivanja konkurentskih uspoređivača proizvoda s druge strane. Naprotiv, Komisija je trebala utvrditi kako se razvijao promet kad rezultati pretraživanja Googleovog uspoređivača proizvoda nisu povoljnije pozicionirani i prikazani u Shopping Unitsu.

161. Treći žalbeni razlog sastoji se od triju dijelova. Prvo, u točkama 377. do 379. pobijane presude Opći sud smatrao je da je tu hipotetsku analizu trebao provesti Google, a ne Komisija, pri čemu je počinio pogrešku koja se tiče prava. Drugo, točke 374. i 376. te presude sadržavaju pogrešku koja se tiče prava jer je Opći sud u njima utvrdio da u svrhu takve analize treba zanemariti oba sastavna dijela koja čine sporno postupanje. Treće, u točki 572. te presude Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene učinaka i objektivnog opravdanja tog postupanja.

162. Suprotno stajalištu nekih intervenijenata u potporu Komisiji, dopušteni su prvi i drugi dio tog žalbenog razloga. Svrha tih dijelova nije ta da Sud ponovno provede ocjenu činjenica ili dokaza. Naprotiv, njima se dovodi u pitanje zakonitost kriterija koje je Opći sud primijenio kako bi ispitao je li i na koji način Komisija trebala provesti hipotetsku analizu kako bi dokazala uzročno-posljedičnu vezu između postupanja koje se sastoji od različitih sastavnih dijelova i njegovih mogućih štetnih učinaka na tržišno natjecanje.

2.      Prvi dio trećeg žalbenog razloga

163. U prvom dijelu žalitelji najprije prigovaraju da je Komisija u uvodnoj izjavi 462. sporne odluke zapravo utvrdila da je sporno postupanje imalo stvarne, a ne samo potencijalne učinke na tržišno natjecanje. Naime, to postupanje dovelo je do smanjenja prometa s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda. Na to se pozvao i Opći sud u točki 519. pobijane presude. Komisija je stoga trebala provesti hipotetsku analizu u pogledu tih stvarnih učinaka. Opći sud stoga nije trebao polaziti od toga da je Komisija pretpostavila samo potencijalne učinke tog postupanja.

164. Smatram da je taj prvi dio trećeg žalbenog razloga očito neosnovan.

165. Naime, s jedne strane, u točkama 67., 228., 450., 454., 519. i 667. pobijane presude Opći sud poziva se na dio 7.3. sporne odluke(95), u kojem je Komisija navela da je sporno postupanje imalo potencijalne protutržišne učinke na nekoliko nacionalnih tržišta. S druge strane, u točki 438. i sljedećim točkama te točki 518. i sljedećim točkama te presude Opći sud također polazi od načela da je Komisija radi dokazivanja zlouporabe vladajućeg položaja samo trebala dokazati da je sporno postupanje imalo potencijalne učinke i da dokazivanje stvarnih ograničavajućih učinaka na tržišno natjecanje stoga nije bilo potrebno. Osim toga, žalitelji u svojoj žalbi nisu pobijali ta utvrđenja Općeg suda u okviru odgovora na prvi i četvrti dio četvrtog tužbenog razloga.

166. Suprotno tomu, utvrđenje iz uvodne izjave 462. sporne odluke koje navode žalitelji odnosi se samo na stvarni pad prometa s Googleove stranice s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda, što je pad koji se sada ne osporava. Kao što to pravilno navodi Komisija, žalbom se ne osporavaju ni odgovarajuća utvrđenja iz točaka 401. do 422. pobijane presude. Upućivanje na to u točki 519. te presude ne može se stoga preinačiti na način da znači da je Opći sud polazio od toga da je Komisija htjela ili trebala dokazati da je sporno postupanje imalo stvarne učinke na tržišno natjecanje. Stoga je argument žaliteljâ prema kojem je trebalo dokazati uzročno-posljedičnu vezu u pogledu stvarnih učinaka bespredmetan i treba ga odbiti.

167. Nadalje, žalitelji, koje podupire CCIA, prigovaraju Općem sudu da je u točkama 377. do 379. pobijane presude zanemario to da je Komisija trebala provesti hipotetsku analizu u vezi s navodnim stvarnim ili potencijalnim ograničavajućim učincima tog postupanja na tržišno natjecanje i obrazložiti je u spornoj odluci te da je u tom pogledu nedopušteno prebacio teret dokazivanja.

168. Točno je da su razmatranja Općeg suda u tom pogledu teško razumljiva. U točki 377. pobijane presude upućuje na to da utvrđivanje hipotetskog scenarija može biti, kao u ovom slučaju, neizvjestan ili čak nemoguć zadatak ako taj hipotetski scenarij „ne postoji u stvarnosti na tržištu koje je izvorno imalo obilježja slična tržištu […] na koj[em] su se te prakse provodile”. Naime, pouzdan hipotetski scenarij načelno odgovara stvarnoj situaciji „koja je izvorno slična, ali na čiji razvoj ne utječu sve predmetne prakse”. Nadalje, Opći sud u biti navodi da je, drukčije nego u situaciji u kojoj se mogu usporediti dva stvarna razvoja, procjena potencijalnih učinaka realistična, ali treba opisivati vjerojatnu situaciju. U točkama 378. i 379. te presude Opći sud odbija argumente prema kojima je Komisija dužna, u odgovoru na hipotetsku analizu koju je istaknuo predmetni poduzetnik, dobrovoljno ili sustavno utvrđivati hipotetski scenarij. To bi je obvezalo da dokaže da je sporno postupanje imalo stvarne učinke, što je obveza koja se ne nalaže u tom slučaju. Hipotetskom analizom koju je istaknuo taj poduzetnik, čija je svrha osporavanje Komisijine ocjene potencijalnih učinaka tog postupanja, treba usto omogućiti utvrđivanje njegovih cjelokupnih, a ne samo djelomičnih učinaka.

169. Smatram da se ta utvrđenja ne mogu tumačiti ni na način da je Opći sud načelno odbio Komisijinu obvezu provođenja hipotetske analize stvarnih ili potencijalnih učinaka nekog postupanja niti ona u tom pogledu upućuju na nedopušteno prebacivanje tereta dokazivanja na štetu predmetnog poduzetnika. Naprotiv, treba ih razmotriti u općem kontekstu odgovora Općeg suda na argumente iz prvog dijela trećeg tužbenog razloga i tumačiti ih samo u tom kontekstu.

170. Kao što to osobito proizlazi iz točaka 372. i 374. pobijane presude, Opći sud u tim točkama u biti odbija prigovor u pogledu nepostojanja hipotetske analize uz obrazloženje da se tim argumentima i hipotetskim scenarijima koji su izneseni kako bi se oni potkrijepili proizvoljno dijeli sporno postupanje koje se sastoji od dvaju neodvojivih sastavnih dijelova. Naime, povezani učinci tih povezanih sastavnih dijelova, odnosno stavljanje u povoljniji položaj Googleova uspoređivača proizvoda istaknutim prikazivanjem njegovih rezultata pretraživanja u okvirima Shopping Unitsa s jedne strane i primjena posebnih algoritama za slabije rangiranje rezultata konkurentskih uspoređivača proizvoda s druge strane, ne mogu se ocijeniti odvojeno. Opći sud stoga u točki 376. te presude zaključuje da jedini valjani hipotetski scenarij jest scenarij u kojem nijedan od tih sastavnih dijelova nije proveden jer bi se inače njihovi povezani učinci razumjeli samo djelomično.

171. To pokazuje da je odgovor Općeg suda na argumente iznesene u potporu tužbi sadržan prije svega u točkama 372. do 376., dok razmatranja u točkama 377. do 379. pobijane presude, koja započinju riječju „uostalom”, kao što to tvrdi Komisija, imaju samo dodatnu ili podrednu funkciju.

172. Međutim, treba se složiti sa žaliteljima i CCIA-om u pogledu toga da nije valjana razlika utvrđena u točki 377. pobijane presude između hipotetskih analiza ovisno o tome odnose li se one na stvarne ili potencijalne učinke. Naime, u oba slučaja treba ex post usporediti stvarni razvoj u prošlosti, uzimajući u obzir povredu, s hipotetskim razvojem ako se zanemari ta povreda(96). Osim toga, nije jasno zašto, kao što je to možda smatrao Opći sud, sustavna obveza Komisije da utvrdi hipotetski scenarij u slučaju samo potencijalnih učinaka dovodi do toga da se od nje zahtijeva da dokaže stvarne učinke.

173. Neovisno o tome, na temelju tih razmatranja ne može se zaključiti da je Opći sud smatrao da Komisija nije dužna razmotriti i eventualno odbiti valjanu hipotetsku analizu predmetnog poduzetnika kojom bi se mogla dovesti u pitanje njezina utvrđenja. Suprotno tomu, u točki 380. i sljedećim točkama pobijane presude detaljno je ocijenio pitanje u pogledu toga je li Komisija mogla odbiti analize koje je Google istaknuo u upravnom postupku(97) i utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između spornog postupanja koje mu se prigovara i pada prometa s njegove stranice s rezultatima općeg pretraživanja prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda(98).

174. Stoga su argumenti žaliteljâ, u dijelu u kojem oni posebno osporavaju razmatranja iz točaka 377. do 379. pobijane presude, bespredmetni i treba ih odbiti.

175. Pitanje u pogledu toga sadržavaju li točke 372. do 376. pobijane presude pogrešku koja se tiče prava i je li unatoč tomu bila potrebna hipotetska analiza u smislu koji iznose žalitelji ispitat ću u okviru drugog dijela trećeg žalbenog razloga.

176. Prvi dio trećeg žalbenog razloga stoga treba odbiti.

3.      Drugi dio trećeg žalbenog razloga

177. Drugim dijelom žalitelji, koje podupire CCIA, prigovaraju Općem sudu da je pogrešno pretpostavio da se hipotetska analiza može odnositi samo na kombinaciju dvaju sastavnih dijelova spornog postupanja koje se prigovara Googleu, koji se navode u točki 170. Točke 374., 376. i 525. pobijane presude sadržavaju pogreške koje se tiču prava jer se u njima pogrešno tumači pojam hipotetske analize zbog dvaju razloga. S jedne strane, dovoljno je da se zanemari samo jedan od tih sastavnih dijelova, odnosno pozicioniranje i prikazivanje u okvirima Shopping Unitsa, kako bi se isključilo postojanje zlouporabe. S druge strane, Opći sud primijenio je kriterij koji nije u skladu sa zahtjevima realističnog, pouzdanog ili vjerojatnog hipotetskog scenarija, koji su priznati u sudskoj praksi. Zanemarivanje obaju sastavnih dijelova, uključujući posebne algoritme prilagodbe, koje se zahtijeva u točki 376. te presude, prekoračuje ono što je nužno, nije realistično i nedopušteno miješa učinke dopuštenog i nedopuštenog sastavnog dijela tog povezanog postupanja.

178. Smatram da je i taj drugi dio trećeg žalbenog razloga neosnovan.

179. Kao što to proizlazi iz utvrđenja Općeg suda u točkama 372., 417., 419. i 525. pobijane presude, koja žalitelji u tom pogledu nisu osporavali, sporno postupanje temelji se na dvama neodvojivo povezanim sastavnim dijelovima, odnosno, s jedne strane, na primjeni posebnih algoritama prilagodbe s pomoću kojih se slabije rangiraju samo rezultati pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda i, s druge strane, istaknutom prikazivanju u okvirima Shopping Unitsa isključivo rezultata pretraživanja Googleovog uspoređivača proizvoda. Ta dva sastavna dijela funkcioniraju zajedno u svrhu Googleova davanja prednosti vlastitim proizvodima i uslugama. Naime, ti dijelovi samo zajedno utječu na ponašanje korisnika na način da se promet u tom opsegu preusmjerava u korist njegova vlastitog uspoređivača proizvoda.

180. Suprotno argumentima žaliteljâ, ta se neraskidiva povezanost ne može prekinuti u svrhu hipotetske analize uzročno-posljedične veze između spornog postupanja i njegovih (stvarnih ili potencijalnih) učinaka. Takvim postupanjem ne bi se uzela u obzir kombinacija tehničkih i gospodarskih učinaka obaju sastavnih dijelova. Njime bi se osobito zanemario njihov zajednički utjecaj na ponašanje korisnika. Naime, povećanje broja klikova korisnika u korist Googleovog uspoređivača proizvoda ne temelji se samo na povoljnijem pozicioniranju i prikazivanju njegovih rezultata pretraživanja u okvirima Shopping Unitsa, nego i na istodobnom slabijem rangiranju koje kontroliraju algoritmi i manje privlačnom prikazivanju rezultata pretraživanja konkurentskih uspoređivača proizvoda, što odvraća pažnju korisnika s tih rezultata. Odvojena hipotetska analiza koju zagovaraju žalitelji stoga nije ni pouzdana ni realistična, nego, naprotiv, proizvoljna(99).

181. Stoga je Opći sud u točki 372. pobijane presude mogao utvrditi, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da se „analiza učinaka tih povezanih [sastavnih dijelova] ne može provesti odvajanjem učinaka jednog [sastavnog dijela] […] od učinaka drugog […]”. Isto tako, pogrešku koja se tiče prava ne sadržava ni ocjena u točki 376. te presude, u skladu s kojom jedini valjani hipotetski scenarij jest scenarij u kojem nijedan od tih dvaju sastavnih dijelova nije proveden „jer bi se inače povezani učinci tih povezanih [sastavnih dijelova] razumjeli samo djelomično”.

182. Žalitelji ne mogu u tom pogledu prigovoriti da Komisija nije osporavala primjenu posebnih algoritama prilagodbe kao takvu. Kao što je to pravilno utvrdio Opći sud, to nije relevantno. Naime, tek su njihovom posebnom kombinacijom s povoljnijim prikazivanjem rezultata pretraživanja proizvoda Googleovog uspoređivača proizvoda omogućeni potencijalni štetni učinci na tržišno natjecanje koji su utvrđeni u spornoj odluci(100).

183. Stoga se utvrđenja u točkama 372. do 376. pobijane presude ne mogu osporavati.

184. Slijedom toga, drugi dio trećeg žalbenog razloga također treba odbiti.

4.      Treći dio trećeg žalbenog razloga

185. Iz ocjene prvog i drugog dijela proizlazi da se ne može prihvatiti ni treći dio trećeg žalbenog razloga. U skladu s tim dijelom, u točki 572. pobijane presude Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava prilikom ocjene učinaka i objektivnog opravdanja spornog postupanja.

186. Naprotiv, u toj točki 572. Opći sud mogao je zaključiti na temelju svojih utvrđenja u pogledu neodvojivosti dvaju sastavnih dijelova spornog postupanja, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da se njegovi potencijalni štetni učinci na tržišno natjecanje i dobrobit potrošača ne mogu neutralizirati samo eventualnim povećanjem učinkovitosti koje se može pripisati samo jednom od tih sastavnih dijelova, odnosno posebnim algoritmima prilagodbe. To vrijedi neovisno o tome jesu li specifična povećanja učinkovitosti dokazana primjenom posebnih algoritama prilagodbe kao takve(101).

187. Slijedom toga, treći dio, kao i treći žalbeni razlog u cijelosti, također treba odbiti kao neosnovane.

E.      Može li se primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta (četvrti žalbeni razlog)?

188. Četvrtim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju Općem sudu to što nije doveo u pitanje činjenicu da Komisija nije ocijenila učinke spornog postupanja na jednako učinkovite konkurente. U skladu s ciljem članka 102. UFEU-a, koji se priznaje u sudskoj praksi, ograničavajući učinci na tržišno natjecanje općenito su dokazani samo kada to postupanje ima negativne posljedice za postojećeg ili hipotetskog, jednako učinkovitog konkurenta. Međutim, u spornoj odluci Komisija nije ispitala ni učinkovitost konkurentskih uspoređivača proizvoda niti je uzela u obzir takvog hipotetskog konkurenta. Stoga je Opći sud u točki 538. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Komisija nije bila dužna primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta jer nije postojalo tržišno natjecanje cijenama.

189. Uz potporu intervenijenata Komisija na to odgovara da nije bila potrebna usporedba s postojećim ili hipotetskim, jednako učinkovitim konkurentom jer nije postojalo tržišno natjecanje cijenama. Budući da se Googleu nije prigovarala zlouporaba u vezi s cijenama, Komisija nije trebala primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta. Naprotiv, Komisija je mogla dokazati potencijalne učinke na tržišno natjecanje u bilo kojem obliku, što je i učinila u spornoj odluci.

190. Opći sud razmatra ograničavajuće učinke spornog postupanja na tržišno natjecanje u točki 518. i sljedećim točkama, a kriterij jednako učinkovitog konkurenta u točkama 538. do 543. pobijane presude. U točki 527. te presude najprije potvrđuje(102) da je Komisija, kako bi mogla utvrditi postojanje protutržišnih učinaka, pravilno utvrdila da je to postupanje dovelo do smanjenja prometa prema konkurentskim uspoređivačima proizvoda i povećanja prometa prema Googleovu vlastitom uspoređivaču proizvoda i time u dovoljnoj mjeri utjecalo na određenu kategoriju njegovih konkurenata. Nadalje, u točkama 538. do 541. pobijane presude Opći sud u biti smatra da Komisija nije bila dužna u tu svrhu primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta. To je smisleno samo u slučaju tržišnog natjecanja cijenama koje ne postoji u ovom predmetu. Stoga je Komisija trebala dokazati samo potencijalne ograničavajuće učinke spornog postupanja na tržišno natjecanje(103). Pritom nije relevantno je li Googleov pretraživač proizvoda bio učinkovitiji od pretraživača konkurentskih uspoređivača proizvoda.

191. Smatram da Opći sud stoga nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da Komisija nije bila dužna primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta.

192. Primjena tog kriterija u pravilu se sastoji u ispitivanju toga može li strategija određivanja cijena poduzetnika u vladajućem položaju isključiti s tržišta konkurenta koji je jednako učinkovit kao taj poduzetnik(104). U tu svrhu potrebna je analiza cijena i troškova koja se općenito provodi s obzirom na strukturu troškova poduzetnika u vladajućem položaju(105).

193. Točno je da se prema ustaljenoj sudskoj praksi člankom 102. UFEU-a ne nastoji osigurati da se konkurenti koji su manje učinkoviti od poduzetnika u vladajućem položaju zadrže na tržištu. Tržišno natjecanje na temelju zasluga, koje se štiti tom odredbom, po definiciji može dovesti do nestanka s tržišta ili do marginalizacije konkurenata koji su manje učinkoviti i stoga manje zanimljivi potrošačima, osobito u pogledu cijena, izbora, kvalitete ili inovacije(106).

194. Međutim, tu sudsku praksu ne treba pogrešno shvatiti u smislu da djelatnosti manje učinkovitih, odnosno manjih konkurenata koji nemaju ili ne mogu nadoknaditi prednosti u veličini ili troškovne prednosti koje ima poduzetnik u vladajućem položaju, uopće ne treba zaštititi ili da oni nemaju nikakvu ulogu u održavanju učinkovitog tržišnog natjecanja(107).

195. Suprotno tomu, ovisno o strukturi tržišta, osobito ako postoje velike prepreke ulasku na tržište, i manje učinkoviti konkurent može, naime, pojačati pritisak tržišnog natjecanja i tako utjecati na postupanje poduzetnika u vladajućem položaju(108). To osobito vrijedi ako, s obzirom na takvu strukturu tržišta, nije vjerojatno da drugi poduzetnik može biti jednako učinkovit kao poduzetnik u vladajućem položaju. Osim toga, ako je na tržištu na kojem je tržišno natjecanje s obzirom na prisutnost takvog poduzetnika toliko oslabljeno da na njega uopće ne mogu ući ni konkurenti jednake učinkovitosti, tim se više ne može zanemariti pritisak tržišnog natjecanja koji uzrokuju manje učinkoviti poduzetnici. Naime, i njime se može spriječiti da se struktura tržišta i mogućnosti izbora potrošača na temelju poslovanja poduzetnika u vladajućem položaju dodatno pogoršaju te je stoga njegova svrha očuvanje tržišnog natjecanja, što je temeljni cilj koji se nastoji ostvariti člankom 102. UFEU-a(109). U sličnim slučajevima Sud je u skladu s tim također isključio mogućnost primjene kriterija jednako učinkovitog konkurenta(110).

196. Suprotno argumentima žaliteljâ, kriterij jednako učinkovitog konkurenta stoga nije općenito primjenjiv, a još manje neophodan uvjet za utvrđivanje je li postupanje poduzetnika u vladajućem položaju u skladu sa sredstvima tržišnog natjecanja na temelju zasluga(111). To shvaćanje u nekoliko je navrata potvrdio i Sud te ističe da tijela nadležna za tržišno natjecanje načelno nemaju pravnu obvezu primjene tog kriterija. Naime, to je samo jedna od nekoliko metoda za ocjenu može li cjenovno postupanje dovesti do učinaka istiskivanja(112). Osim toga, ako njegova primjena ne dolazi u obzir, ni Komisija ni Opći sud ne mogu imati obvezu razmotriti odgovarajuće argumente poduzetnika o kojem je riječ(113).

197. Osobito područje primjene kriterija jednako učinkovitog konkurenta ne bi trebalo proširiti na postupanja koja nisu povezana s tržišnim natjecanjem cijenama, za koja je taj kriterij prvobitno osmišljen u Komunikaciji Komisije o provedbenim prioritetima(114). Smatram da u tom pogledu treba pojasniti, ako ne i ispraviti, barem nejasna utvrđenja u sudskoj praksi(115).

198. Sporno postupanje nije povezano s tržišnim natjecanjem cijenama. Stoga je Opći sud mogao utvrditi, a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava, da Komisija nije bila dužna primijeniti kriterij jednako učinkovitog konkurenta na konkurentske uspoređivače proizvoda ili odgovarajuće hipotetske konkurente kako bi mogla utvrditi da je to postupanje dovelo do potencijalnih učinaka istiskivanja na štetu tih konkurenata.

199. Slijedom toga, četvrti žalbeni razlog neosnovan je i također ga treba odbiti.

F.      Međuzaključak

200. Iz prethodnih razmatranja proizlazi da treba odbiti četiri žalbena razloga i, slijedom toga, žalbu u cijelosti.

V.      Troškovi

201. Slijedom toga, u skladu s člankom 184. stavkom 2. Poslovnika, Sud odlučuje o troškovima.

202. U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da su Komisija i intervenijenti u njezinu potporu podnijeli odgovarajući zahtjev, žaliteljima treba naložiti snošenje vlastitih troškova, kao i troškova žalbenog postupka te troškova intervenijenata u potporu Komisiji.

203. U skladu s člankom 140. stavcima 1. i 2. Poslovnika, koji se također primjenjuje na žalbeni postupak, države članice i Nadzorno tijelo EFTA-e, koji su intervenirali u postupak, snose vlastite troškove. Osim toga, u skladu s člankom 184. stavkom 4. Poslovnika, samo kad je stranka koja je intervenirala u prvostupanjski postupak, a nije sama podnijela žalbu, sudjelovala u pisanom ili usmenom dijelu postupka pred Sudom, Sud može odlučiti da sâma snosi vlastite troškove.

204. Slijedom toga, valja utvrditi da Nadzorno tijelo EFTA-e snosi vlastite troškove. Odluka o troškovima u pogledu Savezne Republike Njemačke, koja nije sudjelovala u žalbenom postupku, nije potrebna s obzirom na točku 5. izreke pobijane presude.

205. U skladu s člankom 140. stavkom 3. Poslovnika, koji se također primjenjuje na žalbeni postupak, Sud može odlučiti da intervenijent koji nije naveden u stavcima 1. i 2. snosi vlastite troškove. Budući da je CCIA podržala zahtjeve žalitelja koji nisu uspjeli u postupku, treba joj naložiti snošenje vlastitih troškova.

VI.    Zaključak

206. Na temelju prethodnih razmatranja predlažem Sudu da odluči na sljedeći način:

1.      Žalba se odbija.

2.      Google LLC i Alphabet Inc. snose, osim vlastitih troškova, i troškove žalbe, kao i troškove Komisije, Europske organizacije za zaštitu potrošača (BEUC), društva Infederation Ltd, Verbanda Deutscher Zeitschriftenverleger eV i BDZV – Bundesverbanda Digitalpublisher und Zeitungsverleger eV, društva Visual Meta GmbH te Twenge i Kelkooa.

3.      Nadzorno tijelo EFTA-e i Computer & Communication Industry Association snose vlastite troškove.

1      Izvorni jezik: njemački

2      T-612/17, EU:T:2021:763

3      Odluka C(2017) 4444 final u vezi s postupkom na temelju članka 102. UFEU-a i članka 54. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) (predmet AT.39740 – Google pretraživanje (kupnja))

4      C-7/97, EU:C:1998:569, t. 37. i sljedeće

5      Koji se na engleskom naziva as-efficient-competitor-test ili AEC-test.

6      Vidjeti osobito uvodnu izjavu 356. i sljedeće sporne odluke, kao i točku 59. i sljedeće, točku 282. i sljedeće te točku 369. i sljedeće pobijane presude.

7      Točke 59. do 62. pobijane presude; vidjeti također uvodnu izjavu 371. i sljedeće sporne odluke.

8      Uredba Komisije od 7. travnja 2004. o postupcima koje Komisija vodi na temelju članaka [101.] i [102. UFEU-a] (SL 2004., L 123, str. 18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 298.)

9      Uredba Vijeća od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)

10      Vidjeti također točke 40. do 78. pobijane presude.

11      Uvodna izjava 154. i sljedeće sporne odluke

12      Vidjeti također točku 43. pobijane presude.

13      Uvodne izjave 254., 269. i 270. te uvodna izjava 285. i sljedeće sporne odluke; vidjeti također točke 46. i 47. pobijane presude.

14      Uvodna izjava 264. i sljedeće sporne odluke; točka 54. pobijane presude

15      Uvodna izjava 444. sporne odluke; točka 64. pobijane presude

16      Uvodna izjava 452. i sljedeće sporne odluke; točka 65. pobijane presude

17      Uvodna izjava 539. i sljedeće sporne odluke; točka 66. pobijane presude

18      Uvodna izjava 89. i sljedeće sporne odluke; točka 67. pobijane presude

19      Uvodna izjava 710. i sljedeće te članak 2. sporne odluke; točka 78. pobijane presude

20      Rješenje predsjednika Suda od 22. ožujka 2022., Google i Alphabet/Komisija (C-48/22 P, neobjavljeno, EU:C:2022:207)

21      Vidjeti u tom smislu presude od 3. rujna 2020., Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr./Komisija (C-817/18 P, EU:C:2020:637, t. 46.) i od 22. lipnja 2023., DI/ESB (C-513/21 P, EU:C:2023:500, t. 53. i navedena sudska praksa).

22      Presuda od 26. studenoga 1998. (C-7/97, EU:C:1998:569, t. 37. i sljedeće)

23      Kao noviji primjer vidjeti mišljenja nezavisnih odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetima Deutsche Telekom/Komisija i Slovak Telekom/Komisija (C-152/19 P i C-165/19 P, EU:C:2020:678, t. 56. i sljedeće) i A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 55. i sljedeće).

24      Vidjeti točku 136. i sljedeće pobijane presude.

25      Točka 212. pobijane presude

26      Točke 213. do 217. pobijane presude

27      Točka 218. i sljedeće pobijane presude

28      Točke 219. do 222. pobijane presude

29      Točka 223. pobijane presude

30      Točke 224. do 227. pobijane presude u kojima se upućuje na uvodne izjave 285. do 305. te uvodne izjave 544., 568., 580. i 588. sporne odluke.

31      Točka 228. pobijane presude u kojoj se upućuje na uvodnu izjavu 594. sporne odluke.

32      Točke 229. do 231. pobijane presude u kojima se upućuje na uvodnu izjavu 649. sporne odluke.

33      Vidjeti u tom smislu točke 232. i 233. pobijane presude koje sam preformulirala radi bolje razumljivosti.

34      Točka 234. pobijane presude u kojoj se upućuje na mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetima Deutsche Telekom/Komisija i Slovak Telekom/Komisija (C-152/19 P i C-165/19 P, EU:C:2020:678, t. 85. do 89.).

35      Točka 235. pobijane presude u kojoj se upućuje na presude od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2011:83, t. 55. do 58.), od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija (C-295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 75.) i od 17. rujna 2007., Microsoft/Komisija (T-201/04, EU:T:2007:289, t. 961.).

36      Točka 236. pobijane presude u kojoj se upućuje na presudu od 26. studenoga 1998., Bronner (C-7/97, EU:C:1998:569, t. 48. i 49.).

37      Točke 237. do 240. pobijane presude u kojima se upućuje, među ostalim, na mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mazáka u predmetu TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2010:483, t. 32.), kao i na presudu od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 45.).

38      Točke 241. do 247. pobijane presude

39      Vidjeti uvodnu izjavu 331. i sljedeće, a osobito uvodnu izjavu 334. te uvodnu izjavu 341. i sljedeće sporne odluke.

40      Presuda od 14. studenoga 1996., Tetra Pak/Komisija (C-333/94 P, EU:C:1996:436, t. 25.)

41      Vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2018., MEO – Serviços de Comunicações e Multimédia (C-525/16, EU:C:2018:270, t. 24. i 25. te navedena sudska praksa). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Mazáka u predmetu TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2010:483, t. 32.).

42      Presude od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija (C-280/08 P, EU:C:2010:603, t. 172.), od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2011:83, t. 26.) i od 16. ožujka 2023., Towercast (C-449/21, EU:C:2023:207, t. 46.)

43      Ustaljena sudska praksa, vidjeti osobito presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C-307/18, EU:C:2020:52, t. 153.) i od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 76. i navedena sudska praksa).

44      Vidjeti u tom smislu presudu od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 77. i navedena sudska praksa).

45      Vidjeti u tom smislu presude od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 78.) i od 19. siječnja 2023., Unilever Italia Mkt. Operations (C-680/20, EU:C:2023:33, t. 40. i 44. te navedena sudska praksa).

46      Vidjeti u tom smislu presude od 26. studenoga 1998., Bronner (C-7/97, EU:C:1998:569, t. 41.), od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 44.) i od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 79.). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 61.).

47      Presuda od 6. travnja 1995., RTE i ITP/Komisija (C-241/91 P i C-242/91 P, EU:C:1995:98, t. 50. i sljedeće). Vidjeti također presudu od 29. travnja 2004., IMS Health (C-418/01, EU:C:2004:257, t. 35. i sljedeće).

48      Vidjeti u tom smislu presude od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 45. i sljedeće) i od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 78. i sljedeće).

49      To je precizno formulirano u mišljenju nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetima Deutsche Telekom/Komisija i Slovak Telekom/Komisija (C-152/19 P i C-165/19 P, EU:C:2020:678, t. 63.): „Utvrđenje o zlouporabnoj praksi na temelju uvjeta iz presude Bronner podvrgnuto je osobito visokom pravnom standardu. Oni su na neki način ‚vrh’ u normativnom okviru članka 102. UFEU-a.”

50      Što je sažeto formulirano u mišljenju nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 63. do 65.).

51      Vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 46.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 64.).

52      Taj problem, koji se još naziva problem zadržavanja (hold-up),  Komisija detaljnije opisuje u uvodnoj izjavi 16. točkama (e) i (f) Smjernica o vertikalnim ograničenjima (SL 2022., C 248, str. 1.).

53      Vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 47.) i mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 65.).

54      Vidjeti u tom smislu presudu od 12. svibnja 2022., Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2022:379, t. 73.). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 65.).

55      Vidjeti presudu od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2011:83, t. 58. na kraju).

56      Vidjeti u tom smislu presude od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 50. i sljedeće) i Slovak Telekom/Komisija (C-165/19 P, EU:C:2021:239, t. 50. i sljedeće). Vidjeti također presude od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2011:83, t. 54. do 58. i 70. do 72.) i od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija (C-295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 75. i 96.).

57      Uvodne izjave 331. i sljedeće te uvodna izjava 652. sporne odluke; točka 223. i točke 237. do 240. pobijane presude

58      Presude od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija (C-280/08 P, EU:C:2010:603), od 17. veljače 2011., TeliaSonera Sverige (C-52/09, EU:C:2011:83), od 10. srpnja 2014, Telefónica i Telefónica de España/Komisija (C-295/12 P, EU:C:2014:2062) i od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238) i Slovak Telekom/Komisija (C-165/19 P, EU:C:2021:239)

59      Vidjeti situacije opisane u presudama od 14. listopada 2010., Deutsche Telekom/Komisija (C-280/08 P, EU:C:2010:603, t. 4.) i od 25. ožujka 2021., Deutsche Telekom/Komisija (C-152/19 P, EU:C:2021:238, t. 16.) i Slovak Telekom/Komisija (C-165/19 P, EU:C:2021:239, t. 16.).

60      Vidjeti točke 287. i 288. pobijane presude, u skladu s kojima različito postupanje ne proizlazi iz objektivne razlike između dviju vrsta rezultata pretraživanja, nego iz Googleova izbora da s rezultatima pretraživanja konkurentskih uspoređivača postupa nepovoljnije nego s rezultatima pretraživanja vlastitog uspoređivača, na način da na njih primjenjuje prikazivanje i pozicioniranje koji su manje vidljivi.

61      Vidjeti također točku 61. pobijane presude.

62      Točka 224. pobijane presude

63      Točka 227. pobijane presude

64      Točka 228. pobijane presude

65      Točka 226. pobijane presude u kojoj se upućuje na uvodne izjave 285. do 305. te na uvodne izjave 544., 568., 580. i 588. sporne odluke.

66      Vidjeti u tom smislu osobito točku 239. pobijane presude.

67      Vidjeti uvodnu izjavu 335. i sljedeće sporne odluke, pri čemu se upućuje na sudsku praksu o slučajevima snižavanja marži.

68      Naslov tog dijela u izvornoj, engleskoj jezičnoj verziji glasi: „The Conduct has potential anti-competitive effects on several markets”.

69      Izvorna, engleska jezična verzija glasi: „[…] the Conduct is capable of leading competing comparison shopping services to cease providing their services” (moje isticanje).

70      Vidjeti točke 333. do 335. pobijane presude u kojima se upućuje na uvodnu izjavu 414. i sljedeće sporne odluke i u kojima je Opći sud odbio drugi dio drugog tužbenog razloga.

71      Vidjeti također točke 136. i 139., točke 142. do 145. i točku 158. pobijane presude.

72      Vidjeti u tom smislu presudu od 3. prosinca 2015., Italija/Komisija (C-280/14 P, EU:C:2015:792, t. 43. i navedena sudska praksa).

73      Točka 168. pobijane presude

74      Točka 169. pobijane presude u kojoj se upućuje na dijelove 7.2.2. do 7.2.4. sporne odluke.

75      Točke 170. i 171. pobijane presude

76      Točka 172. pobijane presude

77      Uvodna izjava 539. i sljedeće te odluke

78      Točka 173. pobijane presude

79      Točke 174. i 175. pobijane presude (moje isticanje)

80      Vidjeti u tom smislu presude od 12. siječnja 2023., Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2023:12, t. 78.) i od 19. siječnja 2023., Unilever Italia Mkt. Operations (C-680/20, EU:C:2023:33, t. 40. i 44. te navedena sudska praksa). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Lietuvos geležinkeliai/Komisija (C-42/21 P, EU:C:2022:537, t. 92.).

81      Točka 195. pobijane presude

82      Točka 196. pobijane presude

83      Točka 197. pobijane presude

84      Točke 180., 182. i 183. pobijane presude

85      Točke 176. do 184. pobijane presude

86      Točka 180. pobijane presude; vidjeti također točku 240. te točku 279. i sljedeće te presude.

87      Točke 176. do 179. pobijane presude

88      Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o utvrđivanju mjera u vezi s pristupom otvorenom internetu te o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama i Uredbe (EU) br. 531/2012 o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (SL 2015., L 310, str. 1.)

89      Točka 180. pobijane presude

90      Točke 181. do 184. pobijane presude

91      U pogledu te zabrane zamjene vidjeti presude od 10. travnja 2014., Areva i dr./Komisija (C-247/11 P i C-253/11 P, EU:C:2014:257, t. 56.); od 21. siječnja 2016., Galp Energía España i dr./Komisija (C-603/13 P, EU:C:2016:38, t. 73.) i od 28. rujna 2023., Ryanair/Komisija (C-321/21 P, EU:C:2023:713, t. 105.).

92      Vidjeti također točku 83. i sljedeće točke ovog mišljenja.

93      „Može se uostalom podredno navesti […]”. „It may be observed, for the sake of completeness […]” u engleskoj jezičnoj verziji i još jasnije u francuskoj jezičnoj verziji: „Il peut d’ailleurs être observé, à titre surabondant […]”.

94      Vidjeti također uvodnu izjavu 378. i sljedeće sporne odluke, kao i točku 168. pobijane presude.

95      Uvodna izjava 589. i sljedeće te odluke

96      U vezi s povredom članka 101. UFEU-a vidjeti presude od 30. siječnja 2020., Generics (UK) i dr. (C-307/18, EU:C:2020:52, t. 118. do 121.); od 2. travnja 2020., Budapest Bank i dr. (C-228/18, EU:C:2020:265, t. 55. i navedena sudska praksa) te od 18. studenoga 2021., Visma Enterprise (C-306/20, EU:C:2021:935, t. 74.). Vidjeti također moje mišljenje u predmetu Komisija/Servier i Servier Laboratories (C-176/19 P, EU:C:2022:576, t. 288. i sljedeće).

97      Dio 7.2.3.2., uvodna izjava 464. i sljedeće te uvodna izjava 523. i sljedeće sporne odluke

98      Vidjeti osobito točku 392. pobijane presude.

99      U tom smislu ne može se osporavati ni izjava Općeg suda u točki 377. pobijane presude.

100      Uvodna izjava 344. i sljedeće te uvodna izjava 589. i sljedeće te odluke

101      Vidjeti u tom pogledu točke 568., 577., 588. i 590. pobijane presude.

102      Pri čemu upućuje na utvrđenja iz točaka 420., 506. i 520. do 526. pobijane presude.

103      U tom pogledu Opći sud upućuje na utvrđenje iz točke 441. pobijane presude.

104      Vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:651, t. 53.).

105      Vidjeti presude od 6. listopada 2015., Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:651, t. 54.) i od 19. siječnja 2023., Unilever Italia Mkt. Operations (C-680/20, EU:C:2023:33, t. 56. na kraju).

106      Vidjeti u tom smislu presude od 27. ožujka 2012., Post Danmark (C-209/10, EU:C:2012:172, t. 21. i 22.); od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C-413/14 P, EU:C:2017:632, t. 134.) i od 12. svibnja 2022., Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2022:379, t. 45.).

107      Međutim, vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa u predmetu Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2021:998, t. 45.), koji tu sudsku praksu nastoji tumačiti na način da se njome štite samo najzaslužniji poduzetnici koji mogu služiti kao poticaj konkurentnosti tržišta, ali ne i manje sposobni i manje učinkoviti poduzetnici.

108      Vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2015., Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:651, t. 60.).

109      Vidjeti u tom smislu moje mišljenje u predmetu Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:343, t. 71. i 73.).

110      Presude od 6. listopada 2015., Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:651, t. 59.) i od 12. svibnja 2022., Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2022:379, t. 101.). Vidjeti također moje mišljenje u predmetu Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:343, t. 71. do 73.).

111      Presuda od 12. svibnja 2022., Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2022:379, t. 82.) ne omogućuje drukčije tumačenje. Kad je riječ o praksama istiskivanja, Sud je u toj presudi utvrdio da se kriterij jednako učinkovitog konkurenta može kvalificirati kao kriterij na temelju kojeg se može utvrditi treba li se ponašanje poduzetnika u vladajućem položaju smatrati utemeljenim na upotrebi sredstava koja proizlaze iz uobičajenog tržišnog natjecanja kada je on provediv (moje isticanje).

112      Presude od 6. listopada 2015., Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:651, t. 57. do 61.); od 12. svibnja 2022., Servizio Elettrico Nazionale i dr. (C-377/20, EU:C:2022:379, t. 81. i 82.) i od 19. siječnja 2023., Unilever Italia Mkt. Operations (C-680/20, EU:C:2023:33, t. 56. do 58.); vidjeti također moje mišljenje u predmetu Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:343, t. 61., 63. i 71. do 74.).

113      Vidjeti suprotno tomu presudu od 6. rujna 2017., Intel/Komisija (C-413/14 P, EU:C:2017:632, t. 141.).

114      Vidjeti točku 23. i sljedeće točke Komunikacije Komisije – Smjernice o provedbenim prioritetima Komisije u primjeni članka [102. UFEU-a] u vezi sa zlouporabom vladajućeg položaja isključivanjem konkurenata s tržišta (SL 2009., C 45, str. 7.). Vidjeti također moje mišljenje u predmetu Post Danmark (C-23/14, EU:C:2015:343, t. 59. i 60.).

115      Presuda od 19. siječnja 2023., Unilever Italia Mkt. Operations (C-680/20, EU:C:2023:33, t. 59.)