Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof - Njemačka) – Pelham GmbH, Moses Pelham, Martin Haas protiv Ralfa Hüttera, Floriana Schneider-Eslebena

(predmet C-476/17)¹

(Zahtjev za prethodnu odluku – Autorsko pravo i srodna prava – Direktiva 2001/29/EZ – Informacijsko društvo – Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava – Preuzimanje uzoraka (sampliranje) – Članak 2. točka (c) – Proizvođač fonograma – Pravo reproduciranja – Reproduciranje „u dijelovima” – Članak 5. stavci 2. i 3. – Iznimke i ograničenja – Doseg – Članak 5. stavak 3. točka (d) – Doslovno navođenje – Direktiva 2006/115/EZ – Članak 9. stavak 1. točka (b) – Pravo distribucije – Temeljna prava – Povelja Europske unije o temeljnim pravima – Članak 13. – Sloboda umjetnosti)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Pelham GmbH, Moses Pelham, Martin Haas

Tuženici: Ralf Hütter, Florian Schneider-Esleben

Izreka

Članak 2. točku (c) Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu, u vezi s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da isključivo pravo proizvođača fonograma da dopusti ili zabrani njegovo reproduciranje, koje mu je dodijeljeno tom odredbom, omogućava potonjem da se usprotivi tomu da se treća osoba koristi zvučnim uzorkom tog fonograma, makar i vrlo kratkim, kako bi ga uključila u neki drugi fonogram, osim ako je taj uzorak uključen u izmijenjenom obliku te ga tijekom slušanja nije moguće prepoznati.

Članak 9. stavak 1. točku (b) Direktive 2006/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o pravu iznajmljivanja i pravu posudbe te o određenim autorskom pravu srodnim pravima u području intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da fonogram koji sadržava glazbene uzorke prenesene iz nekog drugog fonograma ne čini njegov „umnoženi primjerak” u smislu navedene odredbe, ako se ne preuzima čitav taj fonogram ili njegov bitan dio.

Država članica ne može u svojem nacionalnom pravu predvidjeti neku drugu iznimku ili ograničenje prava proizvođača fonograma, predviđenog u članku 2. točki (c) Direktive 2001/29, osim onih propisanih u članku 5. te direktive.

Članak 5. stavak 3. točku (d) Direktive 2001/29 treba tumačiti na način da pojam „doslovno navođenje”, naveden u toj odredbi, ne obuhvaća situaciju u kojoj nije moguće identificirati djelo na koje se predmetno doslovno navođenje odnosi.

Članak 2. točku (c) Direktive 2001/29 treba tumačiti na način da čini mjeru potpunog usklađivanja materijalnog sadržaja u njemu navedenog prava.

____________

¹ SL C 347, 16. 10. 2017.