Tužba podnesena 23. ožujka 2021. – De Capitani/Vijeće

(predmet T-163/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Emilio De Capitani (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: O. Brouwer i B. Verheijen, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske Unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi tuženikovu odluku da odbije pristup određenim dokumentima zatražen na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, i Komisijinim dokumentima, kako je dostavljena tuženiku 14. siječnja 2021. dopisom pod brojem SGS 21/000067, zajedno s prilogom;

naloži Vijeću snošenje tužiteljevih troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda, uključujući troškove intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava i na očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene izuzeća koje se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja (prvi podstavak članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001)¹ i na nedostatnom obrazloženju, jer otkrivanje ne bi ozbiljno ugrozilo postupak odlučivanja.

Navodi se da se pobijanom odlukom ne uzima u obzir nova ustavna dimenzija koja se pojavila sa stupanjem Lisabonskog ugovora na snagu, osobito članak 15. stavak 2. UFEU-a, i kojim je stvoren novi pravni sustav za javni pristup dokumentima, osobito zakonodavnim.

Nadalje, tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom ne primjenjuje, niti udovoljava pravilnom testu na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001, te se nepravilno temelji na argumentu da bi se otkrivanjem zatraženih dokumenata dovelo u pitanje konačne izbore država članica, te bi se stvorila nepotrebna nesigurnost u pogledu njihovih namjera.

Tužitelj također tvrdi da se pobijana odluka nepravilno temelji na argumentu da bi otkrivanje zatraženih dokumenata otežalo mogućnost delegacija da pronađe ravnotežu između različitih interesa u dotičnom zakonodavnom postupku, te se nepravilno oslanja na argument da odbijanje otkrivanja ograničenog broja ne znači uskraćivanje građanima mogućnosti da dobiju informaciju o zakonodavnom odlučivanju.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava i na očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene izuzeća koje se odnosi na zaštitu postupka odlučivanja (prvi podstavak članka 4. Stavka 3. Uredbe 1049/2001) i na nedostatnom obrazloženju, jer se pobijanom odlukom ne prepoznaje i ne dodjeljuje pristup na temelju prevladavajućeg javnog interesa.

Tužitelj ističe da se pobijanom odlukom ne priznaje i ne dodjeljuje pristup na temelju prevladavajućeg javnog interesa. Posebice tvrdi da postoji prevladavajući javni interes, jer bi otkrivanje omogućilo europskim građanima da sudjeluju u zakonodavnom postupku i osiguralo da se on odvija bez odugovlačenja te da se nastavi i okonča.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji, podredno, na pogreškama u pravu i očitoj pogrešci u ocjeni zbog kojih je došlo do pogrešne primjene obveze da se omogući djelomični pristup dokumentima (članak 4. stavak 6. Uredbe 1049/2001) i na nedostatnom obrazloženju.

Tužitelj smatra da se pobijanom odlukom nije razmotrio ni odobrio djelomični pristup prema traženom pravnom standardu. Pogrešno je primijenjen pravni test, prema kojem je potrebno ocijeniti je li svaki dio zatraženog dokumenta obuhvaćen istaknutim izuzećem koje se odnosi na odbijanje pristupa.

____________

¹ Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001. L 145, str. 43.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)