Privremena verzija
RJEŠENJE POTPREDSJEDNIKA SUDA
11. travnja 2024.(*)
„Žalba – Privremena pravna zaštita – Tržišno natjecanje – Koncentracije – Medijsko tržište – Zahtjev za pružanje informacija – Osobni podaci – Hitnost – Počinjenje kaznenog djela”
U predmetu C-89/24 P(R),
povodom žalbe na temelju članka 57. drugog stavka Statuta Suda Europske unije, podnesene 2. veljače 2024.,
Lagardère SA, sa sjedištem u Parizu (Francuska), koji zastupaju G. Aubron, C. Bocket i D. Théophile, avocats,
žalitelj,
a druga stranka u postupku je:
Europska komisija, koju zastupaju P. Caro de Sousa, B. Cullen i D. Viros, u svojstvu agenata,
tuženik u prvostupanjskom postupku,
POTPREDSJEDNIK SUDA,
saslušavši nezavisnog odvjetnika M. Szpunara,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Svojom žalbom društvo Lagardère SA zahtijeva ukidanje rješenja predsjednika Općeg suda Europske unije od 19. siječnja 2024., Lagardère/Komisija (T-1119/23 R, u daljnjem tekstu: pobijano rješenje, EU:T:2024:16), kojim je on odbio njegov zahtjev kojim se tražila, s jedne strane, suspenzija primjene Odluke Komisije C(2023) 6429 final od 19. rujna 2023. o postupku primjene članka 11. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (predmet M.11184 – Vivendi/Lagardère), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2023) 7464 final od 27. listopada 2023. (u daljnjem tekstu: sporna odluka), te, s druge strane, kao privremena mjera, da se naloži da to društvo zadrži sve dokumente osoba na koje se odnosi sporna odluka a koji bi mogli biti relevantni za istragu koju provodi Europska komisija.
Okolnosti spora
2 Okolnosti spora iznesene su u točkama 2. do 8. pobijanog rješenja. Za potrebe ovog postupka one se mogu sažeti kako slijedi.
3 Društvo Vivendi SE je 24. listopada 2022. prijavilo Komisiji koncentraciju koja se očitovala u stjecanju isključive kontrole nad društvom Lagardère. Komisija je 9. lipnja 2023. odobrila tu koncentraciju, podložno ispunjenju obveza koje je preuzelo društvo Vivendi.
4 Komisija je 25. srpnja 2023. obavijestila društvo Vivendi o pokretanju službene istrage o mogućoj prijevremenoj provedbi koncentracije. U okviru tog postupka Komisija je Odlukom C(2023) 6429 final od 19. rujna 2023. društvu Lagardère poslala zahtjev za pružanje informacija s rokom koji je istjecao 27. listopada 2023. Odlukom C(2023) 7464 final od 27. listopada 2023. ta je institucija produljila taj rok do 1. prosinca 2023.
Postupak pred Općim sudom i pobijano rješenje
5 Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 27. studenoga 2023. društvo Lagardère pokrenulo je postupak za poništenje sporne odluke.
6 Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 28. studenoga 2023. društvo Lagardère podnijelo je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kojim je tražilo, s jedne strane, suspenziju primjene te odluke i, s druge strane, kao privremenu mjeru, da se naloži da to društvo zadrži sve dokumente osoba na koje se navedena odluka odnosi a koji bi mogli biti relevantni za Komisijinu istragu.
7 Rješenjem od 29. studenoga 2023., Lagardère/Komisija (T-1119/23 R), donesenim na temelju članka 157. stavka 2. Poslovnika Općeg suda, predsjednik Općeg suda naložio je suspenziju primjene sporne odluke do donošenja rješenja kojim se završava postupak u predmetu T-1119/23 R, ne dovodeći u pitanje obvezu društva Lagardère da nastavi s prikupljanjem informacija i da kod sebe zadrži, na elektroničkom nositelju podataka, sve dokumente na koje se ta odluka odnosi a koji bi mogli biti relevantni za Komisijinu istragu.
8 Pobijanim rješenjem predsjednik Općeg suda odbio je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu naveden u točki 6. ovog rješenja s obrazloženjem da društvo Lagardère nije dokazalo da je ispunjen uvjet hitnosti te je opozvao svoje rješenje od 29. studenoga 2023. (T-1119/23 R).
9 Kao prvo, u točki 29. pobijanog rješenja predsjednik Općeg suda odlučio je da je, u fazi postupka u kojem je to rješenje trebalo biti doneseno, rizik od toga da će društvo Lagardère biti obvezno plaćati periodične penale ili novčane kazne hipotetske prirode.
10 Kao drugo, u točki 39. navedenog rješenja smatrao je da valja odbiti i argument koji se temelji na navodnoj šteti koja proizlazi iz opasnosti od povrede privatnog života zaposlenika i direktora društva Lagardère. U tom je pogledu u točkama 40. do 42. tog rješenja osobito smatrao da društvo Lagardère nije u dovoljnoj mjeri dokazalo da je izloženo opasnosti od kaznenih sankcija.
Zahtjevi stranaka u žalbenom postupku i postupak pred Sudom
11 Društvo Lagardère od Suda zahtijeva da:
– ukine pobijano rješenje;
– odluči da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu koji je društvo Lagardère podnijelo u predmetu T-1119/23 R hitan;
– u preostalom dijelu predmet vrati Općem sudu na ponovno suđenje ili, ako Sud smatra da raspolaže dovoljnim informacijama, konačno odluči o tom zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu;
– odgodi obvezu koja se društvu Lagardère određuje spornom odlukom, kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2024) 572 final od 24. siječnja 2024., da prikupi i Komisiji dostavi dokumente iz privatnih ili osobnih pretinaca elektroničke pošte te iz privatnih ili osobnih mobilnih uređaja pojedinih zaposlenika i direktora društva Lagardère dok predsjednik Općeg suda ponovno ne odluči o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu u predmetu T-1119/23 R ili, ako do toga ne dođe, dok Opći sud ne odluči o tužbi za poništenje sporne odluke, i
– naloži Komisiji snošenje troškova obaju postupaka.
12 Komisija od Suda zahtijeva da:
– odbije žalbu i
– naloži društvu Lagardère snošenje troškova.
13 Rješenjem od 6. veljače 2024., Lagardère/Komisija (C-89/24 P(R)-R, EU:C:2024:120), donesenim na temelju članka 160. stavka 7. Poslovnika Suda, potpredsjednik Suda naložio je suspenziju obveze određene društvu Lagardère spornom odlukom da prikupi i Komisiji dostavi dokumente iz privatnih ili osobnih pretinaca elektroničke pošte te iz privatnih ili osobnih mobilnih uređaja pojedinih zaposlenika i direktora društva Lagardère do donošenja rješenja kojim se završava postupak privremene pravne zaštite u predmetu C-89/24 P(R)-R ili rješenja kojim se odlučuje o ovoj žalbi, ovisno o tome koje bude prije doneseno, ne dovodeći u pitanje obvezu društva Lagardère da poduzme sve potrebne mjere kako bi osiguralo da zadrži sve te dokumente.
O žalbi
14 U prilog svojoj žalbi društvo Lagardère ističe tri žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi prava na poštovanje privatnog života i tajnosti dopisivanja, drugi na očitoj pogrešci u ocjeni štete koja se navodi i treći na povredi prava obrane.
Prvi dio prvog žalbenog razloga
Argumentacija
15 U okviru prvog dijela prvog žalbenog razloga društvo Lagardère tvrdi da je predsjednik Općeg suda iskrivio njegov zahtjev za privremenu pravnu zaštitu kada je u točki 40. pobijanog rješenja odlučio da je navedeni zahtjev vrlo manjkav.
16 Naime, pogrešna je tvrdnja predsjednika Općeg suda iz te točke, prema kojoj zahtjev za privremenu pravnu zaštitu ne sadržava upućivanje na kazneni propis ni pojašnjenja u pogledu propisane kazne. Relevantni francuski zakonski propisi tako su vrlo jasno izloženi u točkama 35. i 38. tog zahtjeva. Osim toga, društvo Lagardère je u prilogu navedenom zahtjevu dostavilo pravno mišljenje odvjetnika specijaliziranog za područje zaštite privatnog života u vezi s novim tehnologijama u kojem se navode ti propisi.
17 Prema tome, predsjednik Općeg suda u točki 41. pobijanog rješenja neosnovano tvrdi da šteta koju navodi društvo Lagardère nije u dovoljnoj mjeri dokazana.
18 Komisija najprije tvrdi da je prvi žalbeni razlog u cijelosti bespredmetan. Naime, tim se žalbenim razlogom predsjedniku Općeg suda zapravo prigovara da nije ispitao uvjet koji se odnosi na fumus boni juris, dok je on mogao samo utvrditi da nije ispunjen uvjet hitnosti.
19 Komisija podredno tvrdi da prvi dio prvog žalbenog razloga nije osnovan. U tom pogledu ističe da argumentacija iz zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu koja se odnosi na hitnost ne sadržava pojašnjenja ni o kaznenom propisu na koji se društvo Lagardère poziva ni o kazni koja mu navodno prijeti.
Ocjena
20 Uvodno, s obzirom na to da se u prvom dijelu prvog žalbenog razloga izravno kritiziraju razmatranja koja se odnose na uvjet hitnosti iz točaka 40. i 41. pobijanog rješenja, ne može se smatrati da se taj dio temelji na prigovoru tomu da je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku kada je propustio odlučiti o uvjetu koji se odnosi na fumus boni juris.
21 Iz toga slijedi da treba odbiti Komisijinu argumentaciju prema kojoj je prvi žalbeni razlog u cijelosti bespredmetan i da stoga valja ocijeniti osnovanost prvog dijela tog žalbenog razloga.
22 U tom pogledu valja istaknuti da je predsjednik Općeg suda, u točki 40. pobijanog rješenja, utvrdio da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu „vrlo manjkav” kad je riječ o opasnosti od kaznenih sankcija kojoj se društvo Lagardère izlaže jer se u tom zahtjevu navodi „mogućnost takvih sankcija bez upućivanja na kazneni propis i bez pojašnjenja o propisanoj kazni”. Na temelju toga je predsjednik Općeg suda u točki 41. tog rješenja zaključio da šteta koju navodi društvo Lagardère nije u dovoljnoj mjeri dokazana.
23 Međutim, proizlazi da, kao što to tvrdi društvo Lagardère, više elemenata iz njegova zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu sadržava pojašnjenja u pogledu odredbi francuskog prava na temelju kojih ono smatra da bi, ako postupi u skladu sa spornom odlukom, moglo snositi kaznenu odgovornost, kao i u pogledu kazni koje mu u takvom slučaju prijete.
24 Tako je društvo Lagardère, najprije, u točki 35. svojeg zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu pojasnilo da je povreda tajnosti dopisivanja u francuskom pravu kazneno sankcionirana u skladu s člankom 226-1 francuskog codea pénal (Kazneni zakonik). Usto je navelo tekst te odredbe i pojasnilo da je za slučaj povrede te odredbe propisana kazna zatvora i 45 000 eura novčane kazne.
25 Nadalje, u točki 38. tog zahtjeva, društvo Lagardère navelo je više drugih odredbi francuskog kaznenog prava koje se, prema njegovu mišljenju, mogu na njega primjenjivati, odnosno članke L. 223-6 i R. 226-1 do R. 226-4 francuskog Kaznenog zakonika, ali nije izričito navelo njihov tekst.
26 Konačno, u točki 75. navedenog zahtjeva, kako bi dokazalo postojanje povrede prava na poštovanje privatnog života, društvo Lagardère je uputilo na pravno mišljenje odvjetnika priloženo tom zahtjevu. U tom se mišljenju konkretno izlaže tekst i doseg članka 226-1 i članka 226-15 francuskog Kaznenog zakonika.
27 Prema tome, valja utvrditi da je predsjednik Općeg suda, time što je, u točki 40. pobijanog rješenja, prihvatio Komisijinu argumentaciju prema kojoj je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu društva Lagardère „vrlo manjkav” jer se u njemu navodi opasnost od kaznenih sankcija „bez upućivanja na kazneni propis i bez pojašnjenja o propisanoj kazni”, iskrivio taj zahtjev.
28 Tu ocjenu ne može dovesti u pitanje okolnost, koju je istaknula Komisija, prema kojoj se pojašnjenja o relevantnim pravilima francuskog prava, istaknuta u točkama 24. do 26. ovog rješenja, ne nalaze u dijelu zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu koji se odnosi na uvjet hitnosti, nego u dijelu o uvjetu koji se odnosi na fumus boni juris.
29 S jedne strane, iz samog teksta koji je u točki 40. pobijanog rješenja upotrijebio predsjednik Općeg suda proizlazi da nije utvrdio „manjkavom” argumentaciju društva Lagardère koja se odnosi na uvjet hitnosti, nego je to utvrdio za „zahtjev za privremenu zaštitu” u njegovoj cijelosti.
30 S druge strane, osobito s obzirom na žurnost svojstvenu postupku privremene pravne zaštite i zahtjeve koji se primjenjuju na veličinu postupovnih akata koji se podnose Općem sudu, ne može se od podnositelja zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu zahtijevati da sustavno ponavlja, u dijelu njegova zahtjeva posvećenom uvjetu hitnosti, razmatranja koja se odnose na činjenične ili pravne elemente koja su već izložena u drugom dijelu tog zahtjeva i koja su relevantna u svrhu ocjene dvaju ili više uvjeta o kojima ovisi određivanje privremenih mjera.
31 Slijedom toga, valja prihvatiti prvi dio prvog žalbenog razloga.
32 Međutim, utvrđenje iskrivljenja zahtjeva u točki 40. pobijanog rješenja samo po sebi nije dovoljno da dovede do njegova ukidanja. Naime, predsjednik Općeg suda je u točki 42. tog rješenja, iscrpnosti radi, izložio drugi razlog zbog kojeg je opravdano odbiti argumentaciju društva Lagardère povezanu s mogućom primjenom francuskog kaznenog prava.
33 Budući da se taj razlog osporava u prvom dijelu drugog žalbenog razloga, valja ispitati taj dio.
Prvi dio drugog žalbenog razloga
Argumentacija
34 U okviru prvog dijela svojeg drugog žalbenog razloga društvo Lagardère tvrdi da je u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu jasno navelo da je uvjet hitnosti ispunjen jer ga sporna odluka obvezuje da provodi istražne radnje koje u francuskom kaznenom pravu mogu imati kaznena obilježja.
35 Prema tome, hitnost na koju se poziva društvo Lagardère proizlazi, kao prvo, iz toga što bi primjenom sporne odluke bilo primorano počiniti kazneno djelo zbog kojeg, kao drugo, postoji opasnost od kaznenih sankcija. Počinjenje takvog kaznenog djela je samo po sebi šteta za društvo Lagardère. Stoga je predsjednik Općeg suda pogrešno smatrao da je šteta na koju se poziva društvo Lagardère hipotetska.
36 Komisija najprije tvrdi da se obilježje dovoljne izvjesnosti štete povezane s primjenom francuskog kaznenog prava u ovom slučaju ne može prihvatiti jer je predsjednik Općeg suda u točkama 40. i 41. pobijanog rješenja odlučio da opasnost od kaznenih sankcija za društvo Lagardère nije u dovoljnoj mjeri dokazana.
37 Komisija podredno ističe da je osnovana ocjena predsjednika Općeg suda iz točke 42. tog rješenja s obzirom na to da je cilj kaznenog postupka utvrditi i postojanje kaznenog djela i sankciju za to kazneno djelo te da je postojanje kaznenog djela stoga bilo hipotetsko u trenutku u kojem je on odlučivao o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu.
38 Podredno tomu, Komisija navodi da društvo Lagardère nije dokazalo nikakvu pravnu nemogućnost da izvrši spornu odluku, s obzirom na to da poslodavac nije obvezan zatražiti privolu svojih zaposlenika za prikupljanje osobnih podataka u skladu s primjenom odluke Komisije.
Ocjena
39 Najprije valja utvrditi da, s obzirom na to da iz ispitivanja prvog dijela prvog žalbenog razloga proizlazi da se točke 40. i 41. pobijanog rješenja temelje na iskrivljavanju zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu, na ocjene iz tih točaka ne može se s uspjehom pozivati da bi se opravdalo odbijanje prvog dijela drugog žalbenog razloga.
40 U točki 42. pobijanog rješenja predsjednik Općeg suda ocijenio je da je opasnost na koju se poziva društvo Lagardère hipotetska. Istaknuo je da se određivanje kaznenih sankcija nužno temelji na skupu akata koje, konkretno, trebaju donijeti tijela progona nadležna na nacionalnoj razini ili moguće žrtve radnji koje mogu imati obilježja kaznenih djela. Iz toga je zaključio da je u toj fazi postupka u svakom slučaju bilo preuranjeno tvrditi da bi izvršenje sporne odluke najvjerojatnije dovelo do opasnosti od takve sankcije za društvo Lagardère.
41 U tom je pogledu važno naglasiti da se, kao što to tvrdi društvo Lagardère, argumentacijom iznesenom u njegovu zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu konkretno nastoji dokazati da sporna odluka, time što ga obvezuje da povrijedi svoje zakonske obveze, njega i njegove direktore izlaže nastanku teške štete, „uključujući kaznene sankcije novčane kazne i kazne zatvora.” U točki 148. tog zahtjeva također se pojašnjava da je šteta na koju se poziva nepopravljiva „jer bi povreda zakonskih odredbi [o kojima je riječ] bila konačna i nepopravljiva”.
42 Slijedom toga, s jedne strane valja utvrditi da se šteta na koju se poziva društvo Lagardère ne odnosi samo na moguće određivanje kaznenih sankcija nego i na samu činjenicu da bi bilo primorano počiniti kaznena djela.
43 Međutim, točka 42. pobijanog rješenja odnosi se isključivo na opasnost od kaznene sankcije i stoga ne sadržava odgovor na argumentaciju društva Lagardère koja se odnosi na štetu koju bi pretrpjelo zbog toga što bi bilo primorano počiniti kaznena djela.
44 S druge strane, kad je riječ o opasnosti od kaznene sankcije, i iz zahtjeva društva Lagardère za privremenu pravnu zaštitu i iz sažetka njegove argumentacije u točki 21. pobijanog rješenja proizlazi da je, kao što to društvo tvrdi u prilog svojoj žalbi, ono nastojalo dokazati postojanje te opasnosti navodeći da bi, ne bi li postupilo u skladu sa spornom odlukom, nužno bilo primorano počiniti kaznena djela koja mogu opravdati izricanje takve sankcije.
45 Iz toga slijedi da veza između primjene sporne odluke i mogućeg izricanja kaznenih sankcija na koje se pozvalo društvo Lagardère ne proizlazi iz toga da mu takve sankcije mogu biti određene na temelju te odluke, nego na navodnoj okolnosti da društvo Lagardère, da bi odgovorilo na Komisijin zahtjev za pružanje informacija iz navedene odluke, zbog povrede mjerodavnog kaznenog prava nužno mora snositi kaznenu odgovornost.
46 Međutim, počinjenje djela zbog kojih društvo Lagardère može snositi kaznenu odgovornost ovisi isključivo o njegovu ponašanju, a ne o pokretanju ili naknadnom ishodu kaznenog postupka protiv njega.
47 Stoga, budući da predsjednik Općeg suda nije odbio tvrdnju iz točke 44. ovog rješenja, na temelju činjenice da pokretanje ili ishod kaznenog postupka ovisi o naknadnim postupovnim aktima tijela progona ili mogućih žrtava nije mogao isključiti opasnost od toga da društvo Lagardère doista može biti primorano počiniti kaznena djela kako bi postupilo u skladu sa spornom odlukom.
48 U tom kontekstu, s obzirom na to da počinjenje takvih kaznenih djela može opravdati, a posteriori, pokretanje kaznenog progona protiv društva Lagardère i izricanje kaznenih sankcija protiv njega te da se eventualnom odgodom učinaka sporne odluke na trenutak u kojem bi takav progon bio pokrenut više ne bi moglo spriječiti izricanje takvih sankcija, podnošenje zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu radi takve odgode u tom trenutku nužno ne bi više imalo nikakav smisao.
49 Iz toga slijedi da je predsjednik Općeg suda počinio pogrešku koja se tiče prava kada je, u točki 42. pobijanog rješenja, presudio da se društvo Lagardère preuranjeno pozvalo na opasnost od kaznenih sankcija u slučaju izvršenja sporne odluke.
50 Argumentacija koju je Komisija istaknula još podrednije ne može dovesti u pitanje tu ocjenu. Naime, ta se argumentacija temelji, u biti, na tvrdnji, koju predsjednik Općeg suda nije prihvatio u toj točki 42., prema kojoj radnje koje društvo Lagardère mora poduzeti da bi postupilo u skladu sa spornom odlukom nisu protivne mjerodavnom pravu.
51 Stoga valja prihvatiti prvi dio drugog žalbenog razloga.
52 Iz pogrešaka sadržanih u točkama 40. do 42. pobijanog rješenja proizlazi da to rješenje ne sadržava razloge na temelju kojih se može odbiti argumentacija društva Lagardère prema kojoj postoji opasnost od štete povezane s primjenom francuskog kaznenog prava.
53 Budući da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu odbijen zato što društvo Lagardère nije dokazalo da je ispunjen uvjet hitnosti, iz tih pogrešaka proizlazi da je izreka pobijanog rješenja neosnovana.
54 Iz toga slijedi da valja ukinuti pobijano rješenje u cijelosti, a da pritom nije potrebno ispitati druge dijelove prvog i drugog žalbenog razloga ni treći žalbeni razlog.
Zahtjev za određivanje privremenih mjera podnesen Općem sudu
55 U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda Europske unije, kada Sud ukine odluku Općeg suda, on može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta ili može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu. Ta se odredba primjenjuje i na žalbe podnesene u skladu s člankom 57. drugim stavkom Statuta Suda Europske unije (rješenje potpredsjednika Suda od 24. svibnja 2022., Puigdemont i Casamajó i dr./Parlament i Španjolska, C-629/21 P(R), EU:C:2022:413, t. 172. i navedena sudska praksa).
56 U tu je svrhu važno podsjetiti na to da se člankom 156. stavkom 4. Poslovnika Općeg suda određuje da zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu moraju određivati predmet spora, okolnosti zbog kojih postoji hitnost kao i činjenične i pravne razloge koji na prvi pogled opravdavaju određivanje privremene mjere koja se zahtijeva. Tako, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, sudac privremene pravne zaštite može odrediti suspenziju primjene i druge privremene mjere ako utvrdi da je njihovo određivanje na prvi pogled činjenično i pravno opravdano (fumus boni juris) i da su hitne u tom smislu da ih je nužno odrediti i da proizvode učinke već prije odluke o meritumu kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta interesima stranke koja ih traži. Ti su uvjeti kumulativni, tako da zahtjevi za privremene mjere trebaju biti odbijeni onda kada jedan od njih nije ispunjen. Sudac privremene pravne zaštite također prema potrebi provodi odvagivanje postojećih interesa (rješenje potpredsjednika Suda od 24. svibnja 2022., Puigdemont i Casamajó i dr./Parlament i Španjolska, C-629/21 P(R), EU:C:2022:413, t. 175. i navedena sudska praksa).
57 Prilikom ispitivanja navedenih uvjeta, sudac privremene pravne zaštite ima široku diskrecijsku ovlast i može slobodno, prema posebnim okolnostima konkretnog slučaja, odrediti način na koji se ti različiti uvjeti trebaju provjeriti kao i redoslijed tog ispitivanja, s obzirom na to da ga nijedno pravno pravilo Unije ne obvezuje da za ocjenu nužnosti privremenog odlučivanja o predmetu slijedi neki prethodno utvrđen analitički obrazac (rješenje potpredsjednice Suda od 16. srpnja 2021., Symrise/ECHA, C-282/21 P(R), EU:C:2021:631, t. 28. i navedena sudska praksa).
58 U ovom slučaju, s obzirom na ocjene koje je već proveo Opći sud i pisani dio postupka između stranaka, potpredsjednik Suda raspolaže dostatnim elementima da konačno odluči o uvjetu hitnosti u ovom predmetu.
Argumentacija
59 Kako bi dokazalo da je ispunjen uvjet hitnosti, društvo Lagardère se poziva na više zasebnih šteta.
60 Kad je riječ o argumentaciji koja se temelji na činjenici da se spornom odlukom društvu Lagardère nalaže da povrijedi temeljna prava svojih zaposlenika i direktora, koju treba najprije ispitati, to društvo tvrdi da zbog izvršenja te odluke ne bi poštovalo svoje zakonske obveze u pogledu tih osoba.
61 S jedne strane, društvo Lagardère bilo bi obvezno tražiti dokumente kojima nije ovlašteno pristupiti i zatim ih dostaviti Komisiji, iako se odnose na privatni život osoba o kojima je riječ. Stoga bi moglo pretrpjeti tešku štetu jer bi bilo primorano povrijediti svoje zakonske obveze, osobito se izlažući, kao i njegovi zastupnici, kaznenim sankcijama u obliku novčane kazne i kazne zatvora. Takva bi šteta bila nepopravljiva jer bi povreda zakonskih obveza o kojima je riječ bila konačna i nepopravljiva.
62 S druge strane, sporna odluka društvu Lagardère nalaže da povrijedi tajnost izvora novinara koji rade za njega, što bi ga izložilo tužbama tih novinara.
63 U tom pogledu, Komisija tvrdi, kao prvo, da opasnost od kaznenih sankcija u ovom slučaju nije dokazana. Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu tako je vrlo manjkav jer se u njemu navodi mogućnost kaznenih sankcija bez upućivanja na kazneni propis i bez pojašnjenja o propisanoj kazni. Usto, ta je opasnost hipotetska jer se određivanje kaznenih sankcija nužno temelji na skupu akata koje trebaju donijeti, konkretno, tijela progona ili moguće žrtve. Uostalom, društvo Lagardère nije obvezno zatražiti privolu svojih zaposlenika ili direktora da bi postupilo u skladu sa spornom odlukom.
64 Kao drugo, kako bi dovršila svoju istragu, Komisija neizbježno mora obrađivati osobne podatke. Činjenica da ona provjerava relevantnost takvih podataka sama po sebi ne može prouzročiti tešku i nepopravljivu štetu, dok društvo Lagardère ne navodi postojanje opasnosti od otkrivanja osjetljivih i najosobnijih podataka. U svakom slučaju, na društvu Lagardère je da dokaže postojanje takve opasnosti. Usto, Komisija je u tom pogledu predvidjela posebna postupovna jamstva.
Ocjena
65 Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da je svrha postupka privremene pravne zaštite zajamčiti punu učinkovitost buduće konačne odluke, kako bi se izbjegla pravna praznina u sudskoj zaštiti koju jamči Sud. Da bi se postigao taj cilj, hitnost treba ocijeniti s obzirom na potrebu donošenja privremenih mjera kako bi se izbjeglo da stranci koja traži privremenu zaštitu nastane teška i nepopravljiva šteta. Ta je stranka dužna dokazati da ne može čekati ishod postupka o meritumu a da pri tome ne pretrpi takvu štetu. Iako je točno da za utvrđivanje postojanja te štete nije potrebno zahtijevati da se njezin nastanak i neminovnost utvrde s apsolutnom sigurnošću i da je dovoljno da se navedena šteta može predvidjeti s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti, stranka koja traži privremenu mjeru ipak mora dokazati činjenice za koje se smatra da upućuju na izglednost takve štete (rješenje potpredsjednika Suda od 24. svibnja 2022., Puigdemont i Casamajó i dr./Parlament i Španjolska, C-629/21 P(R), EU:C:2022:413, t. 75. i navedena sudska praksa).
66 Kako bi se utvrdilo je li ispunjen uvjet hitnosti, valja ispitati tvrdnju prema kojoj bi društvu Lagardère mogla nastati teška i nepopravljiva šteta zbog toga što je primorano počiniti kaznena djela da bi postupilo u skladu sa spornom odlukom.
67 Iako Komisija tvrdi da je zahtjev za privremenu pravnu zaštitu manjkav u pogledu sadržaja pravila francuskog prava na koja se u tom pogledu poziva društvo Lagardère, iz točaka 23. do 30. ovog rješenja proizlazi da tu argumentaciju treba odbiti.
68 Kad je riječ o sadržaju tih pravila, iz tog zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu, čiji doseg u tom pogledu Komisija ne dovodi u pitanje, konkretno proizlazi da je u francuskom pravu povreda privatnog života drugoga prenošenjem riječi izgovorenih u okviru privatnog razgovora bez pristanka njihova autora ili otkrivanje, u lošoj vjeri, poslane, proslijeđene ili primljene elektroničke korespondencije kažnjivo kaznom zatvora i novčanom kaznom.
69 Doista, spornom se odlukom društvu Lagardère među ostalim nalaže da prikupi svu komunikaciju ostvarenu raznim komunikacijskim sredstvima tijekom više godina između više fizičkih osoba, te određenu komunikaciju između drugih fizičkih osoba, i da prikupljene elemente dostavi Komisiji.
70 Nesporno je da, u skladu s točkom 2. te odluke, ta obveza među ostalim obuhvaća komunikaciju ostvarenu putem privatnih ili osobnih pretinaca elektroničke pošte ili privatnih ili osobnih mobilnih uređaja zaposlenika i direktora o kojima je riječ, ako su ti pretinci elektroničke pošte i ti uređaji barem jednom korišteni za poslovnu komunikaciju.
71 U takvim okolnostima nije sporno da društvo Lagardère, koje nije tijelo javne vlasti, da bi u cijelosti izvršilo spornu odluku, mora u velikoj mjeri pristupiti komunikaciji pojedinih svojih zaposlenika i direktora, dok mu na temelju francuskog prava takva ovlast nije izričito dodijeljena, te da tvrdi , a u tom mu pogledu nitko s uspjehom ne proturječi, da nije moglo dobiti privole osoba o kojima je riječ.
72 Stoga, s obzirom na tekst kaznenih odredbi koje navodi društvo Lagardère i informacije koje se odnose na francusko pravo navedene u zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu i njegovim prilozima, koje Komisija izravno ne osporava, tvrdnja prema kojoj način na koji društvo Lagardère mora postupati da bi ispunilo obveze iz sporne odluke može činiti kazneno djelo u francuskom pravu sadržava stupanj vjerojatnosti koji se zahtijeva u sudskoj praksi navedenoj u točki 65. ovog rješenja.
73 Iako se dakako ne može u potpunosti a priori isključiti da društvo Lagardère može, u cijelosti ili djelomično, izbjeći svoju kaznenu odgovornost na temelju obveza ili prisile koja za njega proizlazi iz sporne odluke, riječ je o pitanju koje se u biti odnosi na francusko pravo u vezi s kojim sucu privremene pravne zaštite stranke nisu dostavile nikakve informacije.
74 Konkretno, iako Komisija tvrdi da društvo Lagardère nije obvezno dobiti privole svojih zaposlenika ili direktora kako bi prikupilo i zatim toj instituciji dostavilo dokumente navedene u spornoj odluci, treba utvrditi da navedena institucija, na temelju primjenjivih tekstova ili prijašnje prakse nadležnih nacionalnih tijela, ne dokazuje da bi društvo Lagardère moglo izbjeći svaki oblik kaznene odgovornosti kada bi prikupljalo i dostavilo toj instituciji sve dokumente navedene u toj odluci bez prethodnog odobrenja osoba o kojima je riječ.
75 Iz prethodno navedenog proizlazi, s obzirom na elemente podnesene sucu privremene pravne zaštite, da treba smatrati da je društvo Lagardère u dovoljnoj mjeri dokazalo da bi radi izvršenja sporne odluke bilo primorano postupati na način koji bi vjerojatno mogao opravdati njegovu kaznenu odgovornost i, posljedično, izložiti kaznenim sankcijama te osobe.
76 Doista, zbog razloga izloženih u točkama 44. do 49. ovog rješenja, okolnost da izricanje takvih sankcija pretpostavlja da nadležna tijela ili moguće žrtve trebaju donijeti postupovne akte, ne može otkloniti opasnost na koju se poziva društvo Lagardère.
77 Šteta kojoj je društvo Lagardère tako izloženo mora se stoga smatrati teškom, osobito s obzirom na diskreditirajuće obilježje kaznene presude i narušenje odnosa povjerenja s njegovim direktorima i zaposlenicima do kojeg bi moglo doći zbog počinjenja kaznenog djela na štetu tih osoba.
78 Takva bi neimovinska šteta, usto, bila nepopravljiva jer moguće poništenje sporne odluke ne bi omogućilo oslobađanje društva Lagardère od njegove kaznene odgovornosti niti dovođenje u pitanje ocjena iznesenih o društvu Lagardère zbog počinjenja kaznenih djela.
79 Stoga treba smatrati da je uvjet hitnosti u ovom slučaju ispunjen.
80 U preostalom dijelu, s obzirom na to da je predsjednik Općeg suda pogrešno zaključio da taj uvjet nije ispunjen a da pritom nije ispitao uvjet koji se odnosi na fumus boni juris, čije ispitivanje pretpostavlja i činjenične i pravne ocjene, predmet valja vratiti Općem sudu na ponovno suđenje kako bi odlučio o tom uvjetu i po potrebi proveo odvagivanje postojećih interesa.
Zahtjev za suspenziju sporne odluke, kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2024) 572 final od 24. siječnja 2024.
81 Iz žalbe nije jasno treba li zahtjev za suspenziju sporne odluke, kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2024) 572 final od 24. siječnja 2024., dok predsjednik Općeg suda ponovno ne odluči o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu u predmetu T-1119/23 R ili, ako do toga ne dođe, dok Opći sud ne odluči o tužbi u predmetu T-1119/23 (u daljnjem tekstu: dodatni zahtjev) shvatiti na način da je neodvojiv od zahtjeva za prihvaćanje zahtjeva iznesenog u predmetu T-1119/23 R ili na način da je riječ o zasebnom zahtjevu.
82 Ako dodatni zahtjev treba tumačiti na način da je neodvojiv od zahtjeva za prihvaćanje zahtjeva iznesenog u predmetu T-1119/23 R, treba utvrditi da je o tom zahtjevu već odlučeno u točkama 58. i 80. ovog rješenja.
83 Međutim, ako dodatni zahtjev treba tumačiti na način da čini zaseban zahtjev, u tom slučaju valja, s jedne strane, utvrditi da takav zahtjev ne ispunjava zahtjeve iz članka 170. stavka 1. Poslovnika Suda jer se tom odredbom propisuje da žalitelj ne može dopuniti zahtjev koji je iznio u prvom stupnju.
84 Doista, dodatni se zahtjev djelomično razlikuje od zahtjeva koje je društvo Lagardère podnijelo u prvom stupnju.
85 Stoga dodatni zahtjev, pod pretpostavkom da ga treba shvatiti na način da je podnesen kako bi se njime dopunio zahtjev iznesen u prvom stupnju, treba odbaciti kao nedopušten jer je riječ o novom zahtjevu (vidjeti po analogiji rješenje potpredsjednika Suda od 20. ožujka 2023., Xpand Consortium i dr./Komisija, C-739/22 P(R), EU:C:2023:228, t. 20.).
86 S druge strane, dodatni zahtjev ne može se smatrati ni zahtjevom za privremene mjere podnesenim na temelju članka 160. Poslovnika Suda jer se člankom 160. stavkom 4. tog Poslovnika dopuštenost takvog zahtjeva uvjetuje podnošenjem zasebnog akta (vidjeti po analogiji rješenje potpredsjednika Suda od 20. ožujka 2023., Xpand Consortium i dr./Komisija, C-739/22 P(R), EU:C:2023:228, t. 21.).
87 Uostalom, društvo Lagardère je u ovom slučaju Sudu podnijelo zahtjev za privremene mjere, koji je upisan pod brojem C-89/24 P(R)-R, koji ne sadržava zahtjeve koji bi odgovarali dodatnom zahtjevu.
88 Iz toga proizlazi da taj zahtjev treba odbaciti kao nedopušten.
Troškovi
89 Budući da se ovaj predmet vraća Općem sudu na ponovno suđenje, o troškovima valja odlučiti naknadno.
Slijedom navedenog, potpredsjednik Suda rješava:
1. Ukida se rješenje predsjednika Općeg suda Europske unije od 19. siječnja 2024., Lagardère/Komisija (T-1119/23 R, EU:T:2024:16).
2. Predmet se vraća Općem sudu Europske unije na ponovno suđenje kako bi se odlučilo o uvjetu koji se odnosi na fumus boni juris i po potrebi provelo odvagivanje postojećih interesa.
3. Odbija se zahtjev društva Lagardère SA za suspenziju obveze određene društvu Lagardère Odlukom Komisije C(2023) 6429 final od 19. rujna 2023. o postupku primjene članka 11. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (predmet M.11184 – Vivendi/Lagardère), kako je izmijenjena Odlukom Komisije C(2024) 572 final od 24. siječnja 2024., da prikupi i Europskoj komisiji dostavi dokumente iz privatnih ili osobnih pretinaca elektroničke pošte te iz privatnih ili osobnih mobilnih uređaja pojedinih zaposlenika i direktora društva Lagardère dok predsjednik Općeg suda Europske unije ponovno ne odluči o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu u predmetu T-1119/23 R ili, ako do toga ne dođe, dok Opći sud Europske unije ne odluči o tužbi u predmetu T-1119/23.
4. O troškovima će se odlučiti naknadno.
Potpisi