Tužba podnesena 14. kolovoza 2023. – Sharif/Vijeće

(predmet T-503/23)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ammar Sharif (Bejrut, Libanon) (zastupnici: G. Karouni i K. Assogba, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi nezakonitost pobijanih akata, to jest stavka 2. točke (b) i stavka 3. članka 27. i članka 28. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, te stavka 1.a točke (b) članka 15. Uredbe br. 36/2012, kao i da ih proglasi neprimjenjivima u odnosu na tužitelja, u dijelu u kojem se te odredbe odnose na njega;

poništi, u dijelovima u kojima se ti akti odnose na tužitelja,

Odluku Vijeća (ZVSP) 2023/1035 od 25. svibnja 2023. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, te njezin Prilog I.;

Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2023/1027 od 25. svibnja 2023. o provedbi Uredbe br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji; te njezin Prilog II.;

naloži Vijeću plaćanje iznosa od 10 000 eura na ime naknade cjelokupno prouzročene štete;

naloži Vijeću snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja, uz pridržaj prava da dokaze o njima pruži tijekom postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na prigovoru nezakonitosti u pogledu kriterija za uvrštavanje osoba povezanih s članovima obitelji Assad ili Makhlouf, spomenutog u stavku 2. točki (b) članka 27. i članka 28. Odluke 2013/255, kako je izmijenjena Odlukom 2015/1836, te u stavku 1.a točki (b) članka 15. Uredbe br. 36/2012. Tužitelj konstatira da je njegovo ime zadržano na popisu osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja navedenom u Prilogu I. Odluci Vijeća 2013/255/ZVSP, izmijenjenoj Odlukom Vijeća (ZVSP) 2023/1035, i u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EU) 36/2102, provedenoj na temelju Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2023/1027 od 25. svibnja 2023., o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, uz obrazloženje da je „povezan s članom obitelji Makhlouf (šogor Ramija Makhloufa)ˮ. Navodi da te odredbe dakle predstavljaju pravnu osnovu za donošenje pobijanih akata te da postoji izravna veza između prvih općih akata, čije posljedice trpi tužitelj, i drugih koji predstavljaju pobijane akte.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju dostatne činjenične osnove i očitoj pogrešci u ocjeni. Tužitelj prigovara Vijeću da je zadržao njegovo ime na predmetnim popisima pozivajući se na osobu čija je promjena situacije ipak notorna i općepoznata. Smatra da Vijeće, vezujući njegovu sudbinu uz sudbinu Ramija Makhloufa za kojeg je odlučilo da neće preispitivati ni ažurirati situaciju ovisno o promjeni konteksta u Siriji, nanosi ozbiljnu štetu njegovim interesima. Nadalje, tužitelj navodi da Vijeće ne uzima stvarno u obzir njegovu osobnu situaciju. Naime, tužitelj tvrdi da više nema nikakve veze s poslovima koji su mu se stavljali na teret, tako da u okolnostima nepostojanja bilo kakvog dokaza ili skupa indicija koji bi učinili razumno uvjerljivim postojanje optužbe koja mu se stavlja na teret, osim činjenice da je obiteljski povezan s članom obitelji Makhlouf, nije opravdano zadržavanje njegova imena na popisima iz spornih akata.

____________