Predmet C-314/18

SF

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank Amsterdam)

 Presuda Suda (četvrto vijeće) od 11. ožujka 2020.

„Zahtjev za prethodnu odluku – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Europski uhidbeni nalog – Članak 5. točka 3. – Predaja podložna uvjetu da predmetna osoba bude vraćena državi članici izvršenja naloga kako bi u njoj izdržala kaznu zatvora ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog – Trenutak vraćanja – Okvirna odluka 2008/909/PUP – Članak 3. stavak 3. – Područje primjene – Članak 8. – Promjena kazne izrečene u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog – Članak 25. – Izvršenje kazne u okviru članka 5. točke 3. Okvirne odluke 2002/584/PUP”

1.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica – Predaja u svrhu kaznenog progona državljanina države članice izvršiteljice naloga ili osobe koja u njoj ima boravište – Jamstva koja mora pružiti država članica izdavateljica naloga – Vraćanje predmetne osobe u državu članicu izvršiteljicu naloga kako bi u njoj izdržala kaznu oduzimanja slobode koja joj je izrečena – Trenutak vraćanja – Pravomoćna odluka o izricanju kazne – Iznimka

[Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 1. st. 3. i čl. 5. t. 3. te Okvirna odluka Vijeća 2008/909, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 1. t. (a), čl. 3. st. 3. i 4. i čl. 25.)

(t. 44., 48.-54., 56., 59.- 62., i t. 1. izreke)

2.        Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka 2008/909 o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima – Izvršenje kazni slijedom europskog uhidbenog naloga – Izvršenje u slučaju vraćanja predmetne osobe u državu članicu izvršiteljicu navedenog europskog naloga – Promjena trajanja kazne od strane države članice izvršiteljice naloga – Pretpostavke

(Okvirna odluka Vijeća 2002/584, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 5. t. 3., i Okvirna odluka 2008/909, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, čl. 8. st. 2. i čl. 25.)

(t. 65.- 68., t. 2. izreke)

Kratak prikaz

U presudi SF (Europski uhidbeni nalog – Jamstvo vraćanja u državu izvršiteljicu) (C-314/18), objavljenoj 11. ožujka 2020., Sud je, s jedne strane, presudio da kad država članica izvršiteljica naloga uvjetuje predaju osobe koja je njezin državljanin ili u njoj ima boravište, a protiv te osobe je izdan europski uhidbeni nalog u svrhu kaznenog progona, time da joj ta osoba bude vraćena, nakon što je saslušana, kako bi u njoj odslužila kaznu zatvora ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici izdavateljici, potonja država članica mora vratiti tu osobu čim ta odluka o izricanju kaznu postane pravomoćna. Tomu je tako osim kad konkretni razlozi koji se odnose na poštovanje prava obrane predmetne osobe ili dobro sudovanje zahtijevaju prisutnost te osobe u državi izdavateljici naloga dok ne budu pravomoćno okončani drugi postupovni stadiji koji su dio kaznenog postupka u vezi s kaznenim djelom koje je predmet europskog uhidbenog naloga. S druge strane, Sud je presudio da država članica izvršiteljica može radi izvršavanja te kazne zatvora ili mjere oduzimanja slobode promijeniti trajanje te kazne samo pod strogim pretpostavkama predviđenima u članku 8. stavku 2. Okvirne odluke 2008/909.(1)

Ta presuda odnosi se na postupak izvršenja, u Nizozemskoj, europskog uhidbenog naloga koji je izdao britanski sudac u svrhu kaznenog progona nizozemskog državljanina. U Nizozemskoj je državno odvjetništvo zatražilo od pravosudnog tijela izdavanja da pruži jamstvo, predviđeno u članku 5. točki 3. Okvirne odluke 2002/584(2), koje se sastoji od obveze, preuzete prije predaje, vraćanja predmetne osobe, u slučaju da ona bude osuđena, u državu članicu izvršiteljicu kako bi tamo izdržala kaznu zatvora ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je eventualno izrečena.(3) Britansko ministarstvo unutarnjih poslova odgovorilo je da ako predmetnoj osobi bude izrečena kazna oduzimanja slobode u Ujedinjenoj Kraljevini, ona će biti vraćena u Nizozemsku čim kazneni postupak i svi drugi postupci koji se odnose na kazneno djelo zbog kojeg je izdan europski uhidbeni nalog budu okončani. Isto tijelo nadalje je istaknulo da smatra da predaja na temelju Okvirne odluke 2002/584 ne omogućava Nizozemskoj da promijeni trajanje kazne koja je eventualno izrečena u Ujedinjenoj Kraljevini.

Kao prvo, kad je riječ o trenutku u kojem osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog, čije izvršenje je uvjetovano pružanjem jamstva u smislu članka 5. točke 3. Okvirne odluke 2002/584, mora biti vraćena u državu članicu izvršiteljicu kako bi u njoj izdržala kaznu zatvora ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici izdavateljici, Sud je najprije naveo da ta odredba ne precizira navedeni trenutak. On je ipak istaknuo važnost koju je zakonodavac Unije dodijelio, kako u toj odredbi tako i u Okvirnoj odluci 2008/909, izgledima za društvenu rehabilitaciju državljanina države članice izvršiteljice ili osobe koja u njoj ima boravište, koji se očituju u činjenici da na njezinu državnom području može izdržati kaznu zatvora ili mjeru oduzimanja slobode koja je toj osobi izrečena u državi članici izdavateljici nakon njezine predaje, izvršenjem europskog uhidbenog naloga. Sud je naglasio važnost koju u takvoj situaciji ima činjenica da država članica izdavateljica izvršava takvo vraćanje čim predmetna odluka o izrečenoj kazni postane pravomoćna. Sud je međutim pojasnio da se u tom trenutku, ako se pokaže da je prisutnost predmetne osobe u državi članici izdavateljici potrebna zbog drugih postupovnih stadija u okviru kaznenog postupka u vezi s kaznenim djelom koje je predmet europskog uhidbenog naloga, cilj koji se sastoji od olakšanja društvene rehabilitacije osuđene osobe mora odvagnuti kako u odnosu na učinkovitost kaznenog progona, tako i u odnosu na poštovanje prava obrane predmetne osobe.

Kao drugo, kad je riječ o mogućnosti, predviđenoj u članku 8. stavku 2. Okvirne odluke 2008/909, da nadležno tijelo države članice izvršiteljice promijeni kaznu izrečenu u državi članici izdavateljici, Sud je podsjetio da je ta mogućnost tom odredbom strogo ograničena, pri čemu članak 8. predviđa jedine iznimke od obveze poštovanja načela priznavanja proslijeđene presude i izvršenja kazne čije trajanje i narav odgovaraju onima predviđenima u presudi donesenoj u državi članici izdavateljici. Sud je tako odbio tumačenje članka 25. Okvirne odluke 2008/909(4) prema kojem bi, u slučaju osobe koja je predana državi članici izdavateljici naloga uz jamstvo njezina vraćanja, država članica izvršiteljica smjela promijeniti kaznu izvan pretpostavki predviđenih člankom 8. navedene okvirne odluke.

1      Okvirna odluka Vijeća 2008/909/PUP od 27. studenoga 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji (SL 2008., L 327, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 111.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299. Konkretnije, na temelju članka 8. stavka 2. Okvirne 2008/909, „[k]ada kazna zbog svog trajanja nije u skladu sa zakonom države članice izvršiteljice naloga, nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može donijeti odluku o promjeni kazne samo kada je ona duža od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju njezinog nacionalnog prava. Promijenjena kazna ne smije biti manja od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju prava države članice izvršiteljice naloga.”

2      Okvirna odluka Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83. i ispravak SL 2013., L 222, str. 14.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299.

3      Na temelju te odredbe, „ako je osoba koja je predmet europskoga uhidbenog naloga izdanog u svrhe progona državljanin ili ima boravište u državi članici izvršenja, predaja te osobe može biti podložna uvjetu da ta osoba, nakon saslušanja, bude vraćena državi članici izvršenja kako bi u njoj izdržala zatvorsku kaznu ili mjeru oduzimanja slobode koja joj je izrečena u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.”

4      U skladu s tom odredbom, „[n]e dovodeći u pitanje Okvirnu odluku 2002/584/PUP, odredbe ove Okvirne odluke primjenjuju se, mutatis mutandis, u opsegu u kojem su usklađene s odredbama iz [navedene] Okvirne odluke, na izvršenje kazni u predmetima kada se država članica obveže na izvršenje kazne u predmetima sukladno članku 4. stavku 6. [navedene] Okvirne odluke, ili kada je, sukladno članku 5. stavku 3. [navedene] Okvirne odluke, postavila uvjet da se osoba mora vratiti u državu članicu na koju se to odnosi kako bi odslužila kaznu čime se izbjegava nekažnjavanje osobe na koju se to odnosi.”