Language of document : ECLI:EU:T:2013:469

Predmet T‑378/10

Masco Corp. i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Jedinstvena povreda“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013.

1.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Cjelokupni zabranjeni sporazum – Mjerila – Jedinstveni cilj – Načini počinjenja povrede – Nepostojanje utjecaja

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

2.      Zabranjeni sporazumi – Zabrana – Povrede – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pripisivanje odgovornosti društvu za čitavu povredu – Uvjeti

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

3.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađena djelovanja koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Kvalifikacija jedinstvene povrede – Komisijina margina prosudbe – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

1.      U vezi s tržišnim natjecanjem, povredu članka 101. stavka 1. UFEU‑a mogu uzrokovati ne samo pojedinačni sporazumi ili usklađena djelovanja koji trebaju biti sankcionirani kao zasebni slučajevi povreda nego i niz radnji ili trajno postupanje čiji se sastavni dijelovi mogu s pravom smatrati konstitutivnim elementima jedinstvene povrede.

U pogledu utvrđivanja postojanja jedinstvene povrede, na Komisiji je da utvrdi jesu li sporazumi ili usklađena djelovanja u pitanju koji se odnose na robu, usluge ili određena područja dio sveobuhvatnog plana koji hotimice provode poduzetnici o kojima je riječ kako bi ostvarili zajednički cilj suprotan pravilima o tržišnom natjecanju. Komplementarne veze među sporazumima ili usklađenim djelovanjima objektivni su pokazatelji postojanja sveobuhvatnog plana. Potrebno je da Komisija ispita sve činjenične elemente koji bi mogli potvrditi ili dovesti u pitanje spomenuti sveobuhvatni plan.

Komisija nije pogrešno primijenila pravo zaključivši o postojanju jedinstvene povrede na temelju utvrđivanja postojanja sveobuhvatnog plana koji su provodili predmetni poduzetnici, a čiji je jedini cilj bio omogućiti proizvođačima triju podskupina komplementarnih proizvoda da u okviru istog distribucijskog sustava na trima razinama usklađuju povećanja cijena koja su zaračunavali trgovcima na veliko koji su bili njihovi zajednički klijenti i koji su raspolagali značajnom pregovaračkom moći.

Tvrdnja da navodno različiti poduzetnici sudjeluju u nezakonitim djelovanjima ne dovodi u pitanje taj zaključak. Naime, istovjetnost poduzetnika koji sudjeluju u nezakonitim djelovanjima nije sama po sebi uvjet postojanja povrede, već samo jedan od pokazatelja koje Komisija treba uzeti u obzir u okviru utvrđivanja postojanja sveopćeg plana ili pojedinačnih povreda. Osim toga, okolnost da predmetni poduzetnici dobavljaju proizvode s različitih tržišta i koji nisu međusobno zamjenjivi sama po sebi ne isključuje postojanje jedinstvene povrede. Naime, utvrđenje postojanja takve povrede pretpostavlja, po definiciji, da se predmetna djelovanja suprotna pravilima tržišnog natjecanja odnose na različite proizvode ili područja. Činjenica da su predmetna nezakonita djelovanja započela u različito vrijeme u odnosu na predmetne države članice i podskupine proizvoda ne utječe na činjenicu da su postojale mnoge materijalne, teritorijalne i vremenske podudarnosti među nezakonitim djelovanjima u pogledu predmetnih proizvoda.

(t. 21.‑23., 29., 32., 59., 67., 79.)

2.      U području tržišnog natjecanja kod utvrđivanja sudjelovanja poduzetnika u jedinstvenoj povredi Komisija mora utvrditi da je navedeni poduzetnik namjeravao vlastitim ponašanjem pridonijeti zajedničkim ciljevima sudionika te da je bio svjestan predviđenih ili provedenih protupravnih ponašanja drugih poduzetnika usmjerenih na postizanje istih ciljeva ili ih je mogao razumno predvidjeti te je bio spreman prihvatiti takav rizik. Komisija može pripisati poduzetniku odgovornost za sva protutržišna ponašanja koja čine jedinstvenu povredu i stoga i za čitavu tu povredu samo ako je utvrđeno da je taj poduzetnik izravno sudjelovao u svim protutržišnim ponašanjima ili ako je sudjelovao samo u dijelu tih protutržišnih ponašanja, ali je pritom bio svjestan svih drugih protutržišnih ponašanja koja planiraju ili izvršavaju drugi sudionici zabranjenog sporazuma pri ispunjavanju istih ciljeva ili ih je mogao razumno predvidjeti ili bio je spreman snositi povezani rizik.

Komisija nije pogrešno primijenila pravo smatrajući da sama činjenica da svaki sudionik u zabranjenom sporazumu može igrati ulogu prilagođenu svojem specifičnom slučaju ne oslobađa ga odgovornosti za povredu u cijelosti ako je znao za nezakonita djelovanja drugih sudionika ili ako ih je mogao razumno predvidjeti te ako je pristao za njih prihvatiti rizik.

(t. 24.‑26., 28., 29.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 57.)