Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2016. – Al-Ghabra protiv Komisije
(predmet T-248/13)1
(„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima – Uredba (EZ) br. 881/2002 – Zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora osobe uvrštene na popis koji je sastavilo tijelo Ujedinjenih naroda – Uvrštenje imena te osobe na popis iz Priloga I. Uredbi br. 881/2002 – Tužba za poništenje – Razuman rok – Obveza provjere i opravdanja osnovanosti istaknutih razloga – Sudski nadzor”)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Mohammed Al-Ghabra (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: E. Grieves, barrister i J. Carey, solicitor)
Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku M. Konstantinidis, T. Scharf i F. Erlbacher, a zatim M. Konstantinidis i F. Erlbacher, agenti)
Intervenijenti u potporu tuženiku: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: u početku S. Behzadi-Spencer i V. Kaye, zatim V. Kaye, a zatim S. Brandon, te naposljetku C. Crane, agenti, uz asistenciju T. Eicke, QC), Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix i E. Finnegan, agenti)
Predmet
Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje, s jedne strane, Uredbe Komisije (EZ) br. 14/2007 od 10. siječnja 2007. o 74. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 467/2001 (SL 2007, L 6, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 2., str. 128.) u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja i, s druge strane, Odluke Komisije Ares (2013) 188023 od 6. ožujka 2013. o zadržavanju tužiteljeva imena na popisu osoba i subjekata na koje se primjenjuju odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 od 27. svibnja 2002. o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 467/2001 o zabrani izvoza određene robe i usluga u Afganistan, pooštravanju zabrane leta i proširivanju zamrzavanja financijskih sredstava i ostalih financijskih izvora u odnosu na afganistanske talibane (SL 2002, L 139, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 2., str. 34.).
Izreka
Tužba se odbacuje u dijelu u kojem se njome zahtijeva poništenje Uredbe Komisije (EZ) br. 14/2007 od 10. siječnja 2007. o 74. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 467/2001 u dijelu u kojem se odnosi na Mohammeda Al-Ghabru.
Tužba se odbija kao neosnovana u preostalom dijelu.
Mohammedu Al-Ghabru nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.
Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske i Vijeće Europske unije snose vlastite troškove.
____________1 SL C 9, 11. 1. 2014.